11. saziv Hrvatskoga sabora (16.05.2024.)

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora na svojoj 16. sjednici, održanoj 21. listopada 2025., raspravljao je o Konačnom prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obrani, drugo čitanje, P. Z. br. 174, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske aktom od 3. listopada 2025.

Odbor je, u smislu članka 179. Poslovnika Hrvatskoga sabora, o navedenom pitanju raspravljao u svojstvu zainteresiranog radnog tijela.

Uvodno je predstavnik predlagatelja istaknuo kako se uvodi temeljno vojno osposobljavanje kao odgovor na porast novih sigurnosnih prijetnji – hibridnih djelovanja, kibernetičkih napada i rizika od prirodnih katastrofa. Vojna obveza osmišljena je kao dužnost svih sposobnih građana Republike Hrvatske, s ciljem podizanja spremnosti pričuvnika i sposobnosti društva za brzu reakciju u slučaju krize. Temeljno vojno osposobljavanje provodit će se na trima lokacijama: u Kninu, Slunju i Požegi. Planirano je do pet naraštaja godišnje, s kapacitetom od otprilike 800 ročnika po naraštaju, a obuka će trajati dva mjeseca. Istaknuo je i kako pravo na priziv savjesti omogućuje preusmjeravanje iz vojne obveze na obavljanje civilne službe. Obavljanje civilne službe u tijelu državne uprave traje tri mjeseca, dok u jedinicama lokalne i područne samouprave, zbog drukčije organizacije, traje četiri mjeseca. Tijekom civilne službe predviđena su prava na naknadu, smještaj i prehranu.
Pučka pravobraniteljica upozorila je na to da su članci 12. i 24. (te povezani novi članci 24.a i 24.b) problematični jer osoba koja traži civilno služenje vojnog roka mora „učiniti uvjerljivim vjerske ili moralne razloge“. Pravobraniteljica smatra kako takva formulacija nije dovoljno precizna ni pravno sigurna, a ostavlja previše prostora za proizvoljnost povjerenstva, s obzirom na to da zakon ne definira kriterije što bi se smatralo „uvjerljivim“ ni kojim se dokazima to dokazuje. Zbog toga je naglasila kako bi to trebalo biti jasno i detaljno određeno već na razini zakona, a ne podzakonskim aktom. Istaknula je kako odluku o priznavanju/prijelazu na civilnu službu donosi tijelo državne uprave nadležno za civilnu zaštitu (trenutačno MUP) na prijedlog povjerenstva, ali nije jasno razrađeno zašto odluke o B1 civilnoj službi (državna tijela) i B2 (jedinice lokalne samouprave) donosi Ministarstvo obrane te je upozorila na nejasnu raspodjelu nadležnosti. Upozorila je također kako protiv rješenja o odbijanju zahtjeva za civilnu službu nije dopuštena žalba, već se može pokrenuti samo upravni spor pred Visokim upravnim sudom RH, što će imati odvraćajući učinak i nije u skladu s pravnim standardima zaštite ljudskih prava. 
Pučka pravobraniteljica posebno je upozorila na članak 21.v kojim se propisuje: „Odredbe ovoga Zakona koje uređuju temeljno vojno osposobljavanje i obvezu civilne službe ne smatraju se diskriminacijom u smislu zakona kojim se uređuje suzbijanje diskriminacije.“ Smatra da isključivanje primjene Zakona o suzbijanju diskriminacije i Zakona o ravnopravnosti spolova nije dopušteno, već bi ustavnost i razmjernost trebao ocijeniti sud, vodeći računa o strogim kumulativnim uvjetima iz članka 9. Zakona o suzbijanju diskriminacije (cilj, proporcionalnost, nemogućnost ostvarenja cilja na blaži način itd.).
Zamjenik pravobraniteljice za ravnopravnost spolova upozorio je da se Zakon o suzbijanju diskriminacije i Zakon o ravnopravnosti spolova donose kao organski zakoni, što im daje višu pravnu snagu – njihova se primjena ne može isključiti običnim zakonom. Prema njegovim riječima, dopuštene su iznimke od načela nediskriminacije jedino ako su kumulativno ostvareni uvjeti – da su mjere nužne, primjerene i opravdane u odnosu na legitiman cilj. Istaknuo je rizik da će predložene odredbe dodatno otežati položaj žena na tržištu rada jer one nisu obveznice temeljnog vojnog osposobljavanja, a zbog toga realno ne mogu ostvariti prednost pri zapošljavanju na isti način kao muškarci. Dodatno, pravno je tumačenje Ureda da žene, zbog načina na koji je reguliran vojni rok, ne mogu ni dragovoljno služiti civilnu službu, čime su dodatno zakinute u odnosu na muškarce. Naveo je kako je među razlozima za odgodu služenja vojnog roka predviđen datum sklapanja braka, dok životno partnerstvo nije prepoznato, a rješenja vezana za rođenje djeteta ne uzimaju u obzir životne okolnosti kao što je porod prije utvrđenog termina.
U načelnoj raspravi posebno je istaknuto pitanje diskriminacije te su podrobno analizirane i odredbe koje se odnose na priziv savjesti, kao i na pravne nejasnoće i nedorečenosti pojedinih odredbi zakona. Upozoreno je kako regulacija priziva savjesti nije konzistentna kada se usporedi s drugim područjima, primjerice s prizivom savjesti liječnika ginekologa vezano za pobačaj – gdje oni nisu dužni navesti nikakav razlog, već je dovoljno da usmeno izjave da se pozivaju na priziv savjesti, a pritom liječnici koji ne koriste to pravo nemaju nikakvu prednost pri zapošljavanju. Suprotno tomu, predloženim zakonom predviđena je diskriminacija više od polovice građanki Republike Hrvatske koje će tražiti posao, kroz mehanizam prednosti pri zapošljavanju temeljen na završetku vojnog osposobljavanja. Iako je riječ o prizivu savjesti i u zdravstvu i u sektoru obrane, zakon im pristupa nejednako – za liječnike nije potrebno navođenje razloga ni prolazak administrativnih provjera, dok u slučaju vojnog roka podnositelj mora obrazložiti i dokazivati razloge priziva savjesti, dok u postupku nema prava na žalbu već isključivo mogućnost podizanja tužbe Visokom upravnom sudu, što je ocijenjeno odvraćajućim i nesukladnim standardima učinkovite zaštite prava.
Dodatno je u raspravi postavljeno pitanje o prizivu savjesti u zdravstvu, istaknuvši kako u praksi postoje slučajevi u kojima liječnici jedan dan koriste priziv savjesti, drugi dan ne, ili to pravo ostvaruju samo u državnim bolnicama, a u privatnim ustanovama ne ostvaruju. Otvoreno je pitanje hoće li ubuduće i liječnici morati obrazlagati razloge za priziv savjesti te snositi nekakvu financijsku sankciju ako povremeno mijenjaju mišljenja. Upozoreno je kako će „moralni razlozi“ priziva savjesti, kao što je prigovor jer netko ne želi oduzimati život ili sudjelovati u ratnim operacijama, u praksi biti vrlo teško obranjivi pred povjerenstvom i upravnim tijelima. Time se, osim pravne nesigurnosti, potencira rizik proizvoljnog odlučivanja i oslabljuje bitno ostvarenje ustavnog i konvencijskog prava na priziv savjesti.
Naglašeno je kako je proglašavanje institucije Pučkog pravobranitelja ili njezinih argumentiranih navoda „pikanterijama“ nedopustivo i u suprotnosti s osnovnim ustavnim načelima. Riječ je o Ustavom utvrđenoj instituciji s jasno definiranim nadležnostima – među kojima je posebno propisana zaštita od diskriminacije, koja je također ustavno pravo svakog građanina. Dok je legitimno i poželjno voditi raspravu o pojedinim rješenjima i argumentirano ih preispitivati, nije prihvatljivo delegitimirati ili napadati svaku osobu ili instituciju koja iznese kritički stav prema zakonodavnom prijedlogu. Upozoreno je kako takav pristup može dugoročno narušiti povjerenje u funkciju neovisnih ustavnih tijela i proširiti se na druge institucije koje su ključne za zaštitu ljudskih prava i vladavinu prava.
Predstavnik predlagatelja, odgovarajući na pitanja zastupnika, istaknuo je kako uvođenje prednosti pri zapošljavanju za osobe koje su završile temeljno vojno osposobljavanje ne predstavlja diskriminaciju, što potvrđuju i presude Europskog suda za ljudska prava. Naglasio je kako su i dosad brojne kategorije imale pravo prednosti pri zapošljavanju – ali ta prednost rijetko u praksi dovodi do zapošljavanja jer svi kandidati moraju ostvariti jednak broj bodova na testiranju i razgovoru. Vezano uz priziv savjesti istaknuto je kako nije riječ o usporedivim institutima kad se gleda priziv savjesti u zdravstvu i obrani. Kod obrambenog sustava ne bi smjelo biti kontradiktornih podataka, poput onih koji bi proizlazili iz kaznene ili prekršajne evidencije, registra osoba koje posjeduju oružje, te suprotno tomu, o prizivu savjesti zbog moralnih razloga. Predstavnik predlagatelja također je naveo kako će dio pitanja u vezi s civilnom službom i civilnom zaštitom biti dodatno uređen u budućem Zakonu o civilnoj zaštiti, ističući kako je napravljena velika nadogradnja sustava civilne zaštite, koji je dosad bio nedovoljno popunjen i često je u krizama intervenirala vojska, vatrogasci i drugi. 
Nakon provedene rasprave Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina većinom je glasova 
(5 glasova „ZA“, 1 glas „PROTIV“ i 2 glasa „SUZDRŽAN“) odlučio predložiti Hrvatskom saboru 
donošenje

Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obrani.

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio prof. dr. sc. Milorada Pupovca, predsjednika Odbora, a u slučaju njegove spriječenosti Sanju Bježančević, potpredsjednicu Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA
                                prof. dr. sc. Milorad Pupovac

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora na svojoj 16. sjednici, održanoj 21. listopada 2025., raspravljao je o Konačnom prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti, drugo čitanje, P. Z. E. br. 189, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske aktom od 16. listopada 2025. 
Sukladno članku 179. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor je o predmetnom aktu raspravljao u svojstvu matičnoga radnog tijela.
Predstavnica predlagatelja istaknula je kako je prihvaćen prijedlog iznesen u prvom čitanju te su u članku 23. Zakona dodani stavci 4. i 5. kojima se uređuje da u slučaju kada prijavitelj nepravilnosti ili s njim povezana osoba izravno podnese prijavu policiji ili državnom odvjetništvu i navede rizik od osvete, ta prijava bez odgode mora biti proslijeđena pučkom pravobranitelju kao nadležnom tijelu za vanjsko prijavljivanje. Nije prihvaćen prijedlog o besplatnoj sekundarnoj pravnoj pomoći za sve prijavitelje jer se to područje uređuje posebnim Zakonom o besplatnoj pravnoj pomoći. Prijedlog o uvođenju psihosocijalne podrške također nije prihvaćen jer sadašnji model osigurava emocionalnu podršku, dok se dodatni oblici pomoći mogu osigurati prema potrebi. Prijedlog da se u Zakon uključe i slučajevi „osvete“ zbog pogrešne predodžbe ili sumnje nije prihvaćen jer se zakon temelji na europskoj direktivi.
Pučka pravobraniteljica istaknula je kako joj je drago što je prihvaćena izmjena članka 3. jer će to spriječiti „zatrpavanje Ureda koji obavlja dvojaku funkciju – tijelo je za vanjsko prijavljivanje i tijelo koje prati primjenu zakona“. Što se tiče besplatne sekundarne pravne pomoći, pučka pravobraniteljica smatra kako bi ona trebala biti dostupna prijaviteljima nepravilnosti jer oni ne pokreću postupke radi zaštite vlastitih interesa, već štite javni interes. Pozdravila je najavu predlagatelja da će se pitanje besplatne sekundarne pravne pomoći rješavati izmjenama Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći, uz napomenu da bi takvo rješenje trebalo vrijediti i u slučajevima tzv. SLAPP tužbi. U vezi sa psihosocijalnom podrškom pravobraniteljica je naglasila da direktiva EU-a propisuje samo minimalnu razinu zaštite, ali bi bilo korisno dodatno definirati i unaprijediti razinu psihosocijalne pomoći prijaviteljima u hrvatskom zakonodavstvu. Konačno, istaknula je kako bi bilo dobro da se utvrdi protokol za postupanje, po uzoru na onaj koji je već donesen za pružanje emocionalne podrške.
U raspravi je upozoreno na problem dugotrajnosti i neujednačenosti sudske prakse, što je posebno osjetljivo kod te vrste predmeta. Naglašena je potreba za pronalaženjem mehanizama koji bi osigurali pravodobno donošenje presuda te spriječili neujednačenu i nepredvidivu praksu, čime bi se postigla pravna sigurnost i ostvarila svrha zakona. Također je istaknuto kako je važno osigurati uvjete za učinkovit rad Ureda pučke pravobraniteljice jer povećani opseg posla iziskuje i bolju kadrovsku ekipiranost, kako bi se zakon mogao kvalitetno i u cijelosti provesti.
Nakon provedene rasprave Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina većinom je glasova 
(7 glasova „ZA“ i 1 glas „SUZDRŽAN“) odlučio predložiti Hrvatskom saboru
donošenje

Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti.

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio prof. dr. sc. Milorada Pupovca, predsjednika Odbora, a u slučaju njegove spriječenosti Sanju Bježančević, potpredsjednicu Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA
                                prof. dr. sc. Milorad Pupovac
 

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora na 15. sjednici, održanoj 30. rujna 2025., raspravljao je o Prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o nadzoru državne granice, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 16. rujna 2025.

Sukladno članku 179. stavku 2. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor je Prijedlog zakona razmatrao u svojstvu zainteresiranog radnog tijela. 

Predstavnik predlagatelja uvodno je istaknuo da se predloženim izmjenama nacionalno zakonodavstvo usklađuje s Uredbom (EU) 2024/1717 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. lipnja 2024. o izmjeni Uredbe (EU) 2016/399 o Zakoniku Unije o pravilima kojima se uređuje kretanje osoba preko granica. Izmjenama se predviđaju mjere za pravilno funkcioniranje prostora bez nadzora na unutarnjim granicama kroz jasnije definiranje nadzora kao krajnje mjere, poticanje alternativnih mjera, uvođenje mogućnosti privremenog zatvaranja pojedinih graničnih prijelaza ili ograničenja njihova radnog vremena te uspostavu savjetovanja s Europskom komisijom pri ponovnom uvođenju ili produljenju nadzora na unutarnjim granicama, uz uzimanje u obzir zdravstvenih kriza i instrumentalizacije migranata.

Dodaje se mogućnost da se privremeno ponovno uvođenje nadzora odredi i za pojedine dijelove unutarnjih granica, proširuje se krug institucija koje se obavješćuju (Europski parlament i Vijeće uz Europsku komisiju), te se propisuje da izvješće o privremenom ponovnom uvođenju nadzora državne granice Europskom parlamentu, Vijeću i Europskoj komisiji podnosi Ministarstvo unutarnjih poslova kao nadležno tijelo s obzirom na tehničku prirodu i kratke rokove za dostavu. Uvodi se nadležnost Ministarstva unutarnjih poslova za pokretanje inicijative i sudjelovanje u savjetovanju koje pokreće Europska komisija, a Vlada Republike Hrvatske može, na prijedlog ministra unutarnjih poslova, donijeti odluku o privremenom zatvaranju pojedinih graničnih prijelaza ili ograničenju njihova radnog vremena te, kad je to nužno radi trenutačne zaštite javnog zdravlja, na prijedlog ministra nadležnog za zdravstvo. Omogućava se privremeno ograničenje kretanja preko graničnih prijelaza za pojedine kategorije putnika, a dodaje se nadležnost Ministarstva unutarnjih poslova za obavješćivanje Europske komisije.  

Bez rasprave, Odbor je jednoglasno (9 glasova „ZA“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru sljedeći zaključak:
1.    Prihvaća se Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o nadzoru državne granice.

2.     Sve primjedbe, prijedlozi i mišljenja iznesena u raspravi uputit će se predlagatelju radi izrade Konačnog prijedloga zakona.

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio prof. dr. sc. Milorada Pupovca, predsjednika Odbora, a u slučaju njegove spriječenosti Sanju Bježančević, potpredsjednicu Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA
                                prof. dr. sc. Milorad Pupovac

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora na 15. sjednici, održanoj 30. rujna 2025., raspravljao je o Prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 16. rujna 2025. 

Sukladno članku 179. stavku 2. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor je Prijedlog zakona razmatrao u svojstvu zainteresiranog radnog tijela. 

Predstavnk predlagatelja uvodno je naglasio da razlozi izmjene Zakona proizlaze iz potrebe prilagodbe prava stvarnim potrebama korisnika, ali i mogućnostima državnog proračuna. Dosadašnja osnovica po kojoj se određuju prava nije mijenjana od 2001. godine i iznosila je 3.326 kuna, odnosno 441,44 eura. Novim prijedlogom osnovica će se povećati na 115 % dosadašnje vrijednosti,  te će se utvrđivati jednom godišnje odlukom Vlade, pri čemu ta osnovica ne može biti niža od one prethodne godine. Ovim izmjenama proširuju se prava korisnika u dijelovima vezanim za zdravstvenu zaštitu, uvodi se pravo na zdravstveno osiguranje ako se ono ne može ostvariti po drugoj osnovi, pravo na medicinsku rehabilitaciju te na ortopedska i druga pomagala. Također se širi pravo na troškove ukopa i osigurava mogućnost ukopa po službenoj dužnosti za one stradalnike kojima nitko ne može osigurati ukop.  Osim toga, povećavaju se iznosi osobnih invalidnina, posebnih dodataka, dodataka za njegu i pomoć druge osobe, ortopedskih dodataka, obiteljskih invalidnina i novčanih naknada, čime se osigurava djelotvorna zaštita i podrška civilnim stradalnicima Domovinskog rata.

Pučka pravobraniteljica istaknula je da, iako pozdravlja proširenje prava, Prijedlog zakona nije iskoristio priliku za ispravljanje ključnih nedostataka uočenih u praksi, a na koje je Ured pučke pravobraniteljice upozoravao i prilikom donošenja Zakona 2021. godine. U odnosu na primjenu članka 5. Zakona, kojim se propisuju zapreke za ostvarivanje prava, istaknula je da prvostupanjska tijela u rješenjima kojima odbijaju zahtjeve samo navode da je Povjerenstvo dalo negativno mišljenje, bez ikakvog obrazloženja o činjenicama na kojima se takvo mišljenje temelji, jer se radi o podacima označenim stupnjem tajnosti „Povjerljivo“, te podnositelj zahtjeva nema uvid u razloge odbijanja, što mu onemogućava učinkovito vođenje žalbenog i sudskog postupka. U tom smislu, pozvala se na presudu Europskog suda za ljudska prava u predmetu F.S. protiv Hrvatske iz 2023. godine, u kojoj je Sud utvrdio da stranki, kako bi mogla učinkovito osporavati odluku, mora biti omogućen barem sažet pregled činjenica koje su poslužile kao osnova za zaključak da predstavlja prijetnju, što se u postupcima priznavanja statusa civilnog stradalnika ne primjenjuje. Iako se navedena presuda ne odnosi na ostvarivanje prava na temelju ovog Zakona, pravna načela ESLJP-a vrijede za sve predmete. Vezano za članke 73. – 75. Zakona, kojima se propisuje da se stradavanje dokazuje isključivo dokumentacijom nadležnih tijela Republike Hrvatske, ponovila je prijedlog iz 2021. godine da se omoguće iznimke. Naime, osobe koje su nakon stradavanja bile na područjima izvan nadzora hrvatskih vlasti često ne posjeduju takvu dokumentaciju. Predložila je da se, u skladu s općim upravnim postupkom, omogući dokazivanje i drugim dokaznim sredstvima, poput medicinske dokumentacije iz drugih država, saslušanjem svjedoka ili vještačenjima. Osvrnula se i na obrazloženje predlagatelja koji odbija ovaj prijedlog pozivajući se na odluku Ustavnog suda iz 2008. godine, pojasnivši da se ta odluka temeljila na starom zakonu koji takvu mogućnost dokazivanja nije ni propisivao, te se stoga ne može smatrati načelnim stavom Ustavnog suda. 

U raspravi je podržano proširenje prava korisnika i povećanje osnovice, kako je predloženo izmjenama i dopunama Zakona. S druge strane, podržani su prijedlozi koje je iznijela Pučka pravobraniteljica, uz naglasak da je i prilikom donošenja Zakona 2021. godine intencija bila obuhvatiti sve civilne stradalnike Domovinskog rata, bez ograničavanja prava pojedinih građana na način da oni ne znaju temeljem kojih činjenica im se pravo ne priznaje. Istaknuto je da se mora naći balans između obveza koje proizlaze iz presuda ESLJP-a i odredbi zakona o tajnosti podataka kako bi građani imali minimum podataka o razlozima odbijanja s jedne strane, te kako bi se zaštitila tajnost podataka s druge strane.

Nakon provedene rasprave Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina jednoglasno je (9 glasova „ZA“) odlučio predložiti Hrvatskom saboru da donese sljedeće zaključke:  

1.    Prihvaća se Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata.  

2.     Sve primjedbe, prijedlozi i mišljenja iznesena u raspravi uputit će se predlagatelju radi izrade Konačnog prijedloga zakona.

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio prof. dr. sc. Milorada Pupovca, predsjednika Odbora, a u slučaju njegove spriječenosti Sanju Bježančević, potpredsjednicu Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA
                                prof. dr. sc. Milorad Pupovac

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora na 15. sjednici održanoj 30. rujna 2025. raspravio je o Izvješću o radu policije u 2024. godini, koje je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada RH, aktom od 12. lipnja 2025., a Odbor je navedeno Izvješće razmatrao kao zainteresirano radno tijelo. 

Predstavnica predlagatelja uvodno je rekla da je Izvješće podijeljeno na deset poglavlja, te naglasila da je, sukladno preporukama Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, struktura dopunjena trima novim cjelinama o suzbijanju međuvršnjačkog nasilja, kibernetičkoj sigurnosti i kibernetičkom kriminalu, te radu Prihvatnog centra za strance Ježevo i Tranzitno-prihvatnih centara za strance u Tovarniku i Trilju. Istaknula je da je, prema relevantnim međunarodnim indeksima, Hrvatska drugu godinu zaredom proglašena najsigurnijom zemljom u Europi za noćne šetnje te da prema Globalnom indeksu mira (Global Peace Index) zauzima 15. mjesto među 163 zemlje svijeta po kriteriju sigurnosti i miroljubivosti. Posebno je naglasila važnost suradnje koju policija ostvaruje s drugim državnim tijelima, institucijama, lokalnom zajednicom i organizacijama civilnog društva radi senzibiliziranja, informiranja i educiranja različitih ciljnih skupina, uz fokus na zaštitu ranjivih društvenih skupina (djece, osoba s invaliditetom i starijih osoba) i sprječavanje nasilja nad ženama kroz aktivnosti projekta „Lily“ i obilježavanja Međunarodnog i Nacionalnog dana borbe protiv nasilja nad ženama. U području zaštite djece i obitelji tijekom 2024. godine zabilježeno je 12.037 kaznenih djela na štetu djece i obitelji, što predstavlja porast od 4,3 % u odnosu na prethodnu godinu, a uz istodobni pad prekršaja to upućuje na snažniju kaznenopravnu zaštitu, veću osviještenost i bolju prepoznatljivost ovih djela. Istaknuto je da je ukupni koeficijent razriješenosti svih kaznenih djela petu godinu zaredom iznad 70 %, dok je razriješenost kaznenih djela na štetu djece i obitelji dosegnula 99,6 %. U kontekstu migracija navedeno je da je u 2024. broj nezakonitih prelazaka državne granice manji za 58 % u odnosu na prethodnu godinu, uz to da je oko 70 % migranata podnijelo zahtjev za međunarodnu zaštitu, pri čemu su uočene i zlouporabe sustava. Unatoč manjem broju migranata, policija je otkrila ukupno 1.664 kaznena djela krijumčarenja ljudi, što je 11 % više nego prethodne godine. 

Pučka pravobraniteljica pohvalila je uvrštavanje podataka o prihvatnim centrima u Izvješće te pokazala rezultate anonimne ankete u Prihvatnom centru za strance Ježevo i Tranzitno-prihvatnim centrima Tovarnik i Trilj, prema kojima se dio migranata i dalje suočava s nedostatkom informacija o pravu na azil i mogućnostima njegova traženja. Prema navedenim podacima, u Prihvatnom centru Trilj 77,8 % ispitanih izjavilo je da nisu bili informirani o pravu na traženje međunarodne zaštite, a više od 90 % da im ta mogućnost nije bila ponuđena, dok su slični nalazi zabilježeni i u Prihvatnom centru Tovarnik. S druge strane, u Prihvatnom centru Ježevo 17 % anketiranih navelo je da im je onemogućeno pravo traženja azila, a 52 % da nisu informirani, što upućuje na potrebu unaprjeđenja postupaka kako bi svi migranti bili upoznati sa svojim pravima u skladu s međunarodnim i domaćim propisima. Pravobraniteljica je istaknula porast napada na policijske službenike (57 u 2024., pet više nego 2023.) te porast uporabe sile od strane policijskih službenika za 19,3 %, uz napomenu da su u dva slučaja uporabe sredstava prisile nastupile smrti. Posebno je upozorila na nužnost povećane pažnje pri postupanju prema osobama s duševnim smetnjama te postavila pitanja o poduzetim mjerama vezano uz smještajne uvjete u pritvorskim jedinicama i ostvarivanje prava policijskih službenika koji istodobno rade kao zatvorski nadzornici i kao djelatnici Operativno-komunikacijskih centara i zaprimaju prijave.

Zamjenik pravobraniteljice za ravnopravnost spolova istaknuo je zabrinutost zbog dugoročnog porasta kaznenih djela tjelesne ozljede i prijetnje na štetu članova obitelji i bliskih osoba, pri čemu su tjelesne ozljede porasle za oko 276 %, a prijetnje za oko 186 %, što upozorava na porast težih kaznenih djela nasilja u privatnoj sferi i zahtijeva snažniji sustavni odgovor. Upozorio je i da kaznena djela nasilja u obitelji premašuju broj prekršaja nasilja u obitelji, uz porast kaznenih prijava i istodobni pad prekršaja. Podsjetio je na standarde međunarodnih instrumenata za suzbijanje nasilja nad ženama, koji operativno počivaju na četirima komplementarnim stupovima – prevenciji, zaštiti žrtava, progonu počinitelja i koordiniranim javnim politikama – uz naglasak da, osim represije, postoji značajan prostor za napredak u prevenciji, ranom otkrivanju i kontinuiranoj, međuresorno koordiniranoj podršci žrtvama. Posebno je upozorio na rodno uvjetovano nasilje u kibernetičkom prostoru zbog rasta i sofisticiranosti kibernetičkih kaznenih djela te prekogranične i anonimne prirode online napada, što nalaže bržu prilagodbu praksi i kapaciteta kaznenog progona i zaštite žrtava u digitalnim oblicima nasilja. Istaknuo je dobru suradnju s policijom u edukaciji i podizanju svijesti putem preventivnih programa i kampanja te kroz rad 216 lokalnih i regionalnih vijeća za prevenciju.

Članovi Odbora pohvalili su brojne edukativne i druge programe usmjerene na borbu protiv nasilja, uključujući „Živim život bez nasilja“, projekt „Lily“ s aktivnostima obilježavanja Međunarodnog i Nacionalnog dana borbe protiv nasilja nad ženama, „Zajedno protiv govora mržnje“, „Sigurnost i zaštita djece na internetu i društvenim mrežama“, „Imam izbor“ i „Podrška žrtvama kaznenih djela i prekršaja“, te su istaknuli važnost djelovanja 216 lokalnih i regionalnih vijeća za prevenciju, kao i činjenicu da na lokalnoj i regionalnoj razini djeluje 216 Vijeća za prevenciju s ciljem stvaranja sigurnijeg okruženja i suzbijanja nasilja. 

U raspravi je istaknuto da je s jedne strane zabilježen pad prijavljenih zločina iz mržnje u 2024. u odnosu na 2023., ali je istodobno porastao broj napada na strane radnike, uz istaknuto pitanje „tamne brojke“ budući da policijska statistika nužno ne obuhvaća dio djela koja ostaju neprijavljena ili neotkrivena, pa je upitno je li pad stvaran ili ga prikrivaju neprijavljena djela. Najčešći motiv ostaje nacionalno i etničko podrijetlo, a rast se bilježi kod djela motiviranih rasnom pripadnošću, ponajprije kroz napade na strane radnike.

U raspravi je naglašeno je da se moraju poštovati međunarodni standardi zaštite ljudskih prava koje upućuju nadležna međunarodna tijela, posebno u pogledu navoda o prekomjernoj uporabi sile pri pushbackovima, te da se praksa treba uskladiti s relevantnim presudama Europskog suda za ljudska prava; istodobno je upozoreno da u Izvješću nedostaju upućivanja na preporuke i primjedbe ovih institucija te je predloženo da iduće Izvješće sadrži posebno poglavlje u kojem će biti obrađene preporuke Pučke pravobraniteljice i Europskog povjerenika za ljudska prava, kao i drugih nadzornih mehanizama, uz pregled poduzetih i planiranih mjera radi njihova izvršenja.

U raspravi je naglašeno da je zabilježen porast kriminaliteta maloljetnika od 19,4 % u 2024. u odnosu na 2023. (2.944 kaznenih djela djece i maloljetnika), što upućuje na potrebu snažnijih, mjerljivih preventivnih intervencija usmjerenih na najmlađu populaciju i njihovu okolinu. Istaknuto je i da kaznenopravna zaštita djece i obitelji u desetogodišnjem razdoblju bilježi porast od 167,25 % (s 1.056 kaznenih djela u 2015. na 3.167 u 2024.), uz kontinuirani rast kaznenih djela protiv braka, obitelji i djece, što zahtijeva jačanje ranog otkrivanja, podrške žrtvama i koordiniranih mjera zaštite. Pohvaljena je efikasnost policije, uz petu godinu zaredom koeficijent razriješenosti ukupnih kaznenih djela je iznad 70 % te razriješenost kaznenih djela protiv života i tijela je iznad 96 % i 100 % kod ubojstava, ali je istaknuto da preventivne mjere još nemaju dovoljan učinak te se postupanja pretežito aktiviraju nakon počinjenja djela, zbog čega je potrebno ojačati primarnu i sekundarnu prevenciju.

Posebnu zabrinutost predstavlja kibernetički prostor i društvene mreže, uz rast kibernetičkih kaznenih djela i širenje govora mržnje i štetnih sadržaja, pa je predloženo jačanje kapaciteta za digitalne istrage i prevenciju. Predloženo je i da se, uz postojeće preventivne kampanje, provede sustavna analiza kibernetičkog prostora te učinaka sustava umjetne inteligencije na tokove informacija, formiranje stavova i ponašanja, uključivo rizike mogućeg nesuglasja s ustavnim poretkom i temeljnim pravima, uz oslonac na nacionalne i europske strateške dokumente kibernetičke sigurnosti.

Predstavnica predlagatelja složila se s navodima o zabrinjavajućim trendovima u području međuvršnjačkog nasilja i maloljetničke delinkvencije te istaknula da policija ne može biti zamjena za obitelj i da se ovi problemi ne mogu rješavati isključivo kroz represivni sustav. Istaknula je da se unutar Europske unije mijenjaju politike u području azila u kontekstu novog Pakta o migracijama i azilu te recentnih sigurnosnih izazova u državama članicama, naglasivši pritom da se takvi sigurnosni incidenti nisu događali u Republici Hrvatskoj. Upozorila je na brojne zlouporabe sustava od strane osoba kojima je zabranjen ulazak u Europsku uniju te na prijevare u postupcima, uz napomenu da Hrvatska ne dopušta ugrozu javne sigurnosti, vodeći pritom računa da se pravima migranata ne nanosi šteta i da postupanje ostaje usklađeno s europskim pravnim okvirom i nacionalnim strateškim dokumentima u području azila i migracija

Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (8 glasova „ZA“, 1 glas „SUZDRŽAN“) odlučio predložiti Hrvatskom saboru da donese sljedeći

ZAKLJUČAK

Prihvaća se Izvješće o radu policije u 2024. godini 

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio prof. dr. sc. Milorada Pupovca, predsjednika Odbora, a u slučaju njegove spriječenosti Sanju Bježančević, potpredsjednicu Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA
                                prof. dr. sc. Milorad Pupovac

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora na 14. sjednici, održanoj 23. rujna 2025., raspravljao o Prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti, koji je predsjedniku Hrvatskog sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 11. rujna 2025. godine.

Sukladno članku 79. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor je Prijedlog zakona razmatrao u svojstvu matičnoga radnog tijela. 

Predstavnica predlagatelja uvodno je istaknula kako je prvi Zakon o zaštiti prijavitelja nepravilnosti donesen 2019. godine, a već 2022. godine uslijedile su njegove prve izmjene i dopune. Aktualni prijedlog predstavlja treću izmjenu Zakona, koja se ponajprije temelji na preporukama OECD-a vezano uz pitanja poput podmićivanja zastupnika, te usklađivanje s višim standardima zaštite. Posebno je naznačeno kako se ovim izmjenama uvodi mogućnost izravnog prijavljivanja nepravilnosti nadležnoj policiji ili DORH-u, s ciljem jačanja zaštitnih mehanizama te izravnog pristupa tijelima progona.  Dodatno, novim zakonskim rješenjem propisani su konkretni postupovni rokovi za zaštitu prijavitelja: odgovor na tužbu predviđa se u roku od 15 dana, održavanje rasprave u roku od 30 dana od podnošenja odgovora, dok je konačna odluka odnosno presuda predviđena najkasnije u roku od šest mjeseci od podnošenja tužbe. Predviđene su i strože kaznene odredbe, gdje za pravnu osobu visina novčane kazne može iznositi do 100.000 eura, što dodatno naglašava odvraćajuću i preventivnu funkciju ovog zakona. Zaključno, istaknuto je kako je dio primjedbi iz javnog savjetovanja bio usvojen, dok pojedini prijedlozi nisu prihvaćeni u ovoj fazi, obzirom da iziskuju širu i obimniju raspravu s drugim relevantnim tijelima.

Zamjenica pučke pravobraniteljice naglasila je posebnu ulogu institucije po Zakonu o zaštiti prijavitelja nepravilnosti. Ured pučke pravobraniteljice zadužen je za zaprimanje prijava nepravilnosti, njihovo prosljeđivanje nadležnim službenicima za zaštitu nepravilnosti u državnim tijelima, te za traženje očitovanja od tih tijela, što predstavlja temelj institucionalne zaštite. Osim toga, Ured pučke provodi ispitni postupak u slučajevima kada prijavitelj podnese vjerodostojne dokaze da je izložen osveti zbog prijave nepravilnosti. Pozdravila je uvođenje dva nova kanala prijavljivanja – izravno prema DORH-u i policiji – no istaknula je da u slučaju osvete po prijavi DORH, za razliku od pučke pravobraniteljice, ne provodi poseban ispitni postupak. Iz tog razloga, nužno je precizno u zakonodavnom tekstu urediti suradnju između DORH-a i Ureda pučke pravobraniteljice. Upravo zato, u prijedlogu izmjena i dopuna Zakona predložene su izmjene članka 3., kako bi DORH, u slučaju osvete, bio obvezan bez odgode izvijestiti pučku pravobraniteljicu, što jamči blagovremenu zaštitu prijavitelja. Istaknula je prijedlog da se u članku 3. doda novi stavak 5., čime bi se osigurala zaštita povezanim osobama s prijaviteljem, s obzirom da zakon proširuje zaštitu i na njih. Te će odredbe omogućiti da DORH i policija obvezno obavještavaju pučku pravobraniteljicu o svim prijavama koje se odnose na osvetu nakon prijave nepravilnosti, dok će ostale prijave ostati u nadležnosti tih tijela. Time se izbjegava dupliranje poslovnih procesa i osigurava da specijalizirani postupak zaštite prijavitelja nadzire pučka pravobraniteljica kao centralno tijelo sustava zaštite. Istaknula je potrebu uspostave jasnih zakonskih mehanizama suradnje, jer samo takav sustav može omogućiti učinkovitu, koordiniranu i stručnu zaštitu onih koji prijavljuju nepravilnosti, osobito u slučajevima kada su izloženi osveti od strane poslodavaca, nadređenih ili povezanih osoba.

Naglasila je važnost pružanja sekundarne besplatne pravne pomoći prijaviteljima nepravilnosti, bez obzira na imovinski cenzus, jer prijavitelji djeluju u javnom interesu, a ne radi vlastite koristi. Također su izloženi ozbiljnim pritiscima, uključujući sudske postupke koje protiv njih poduzimaju prijavljene osobe. Stoga je neophodno omogućiti im kvalitetnu pravnu zaštitu i zastupanje, kao i oslobođenje od sudskih troškova. Posebno je istaknula potrebu za uvođenjem besplatne psihosocijalne podrške prijaviteljima, uz postojeće pravo na emocionalnu podršku koja se pruža kroz Rehabilitacijski centar za stres. Psihosocijalna podrška pomaže ublažiti ozbiljne psihološke posljedice pritisaka, prijetnji i moguće odmazde, poput anksioznosti, depresije ili posttraumatskog stresnog poremećaja.

Napomenula je da će uvođenje dva nova kanala vanjskog prijavljivanja, izravno prema DORH-u i policiji, dovesti do porasta ukupnog broja prijava nepravilnosti, što će proporcionalno povećati i broj slučajeva osvete. To će zahtijevati značajno pojačanje kadrovskih i materijalnih kapaciteta Ureda pučke pravobraniteljice kako bi mogla pravodobno i kvalitetno pružiti zaštitu. Upozorila je i na mogućnost da u praksi dođe do osvete prema pojedincu zbog pogrešne predodžbe da je on prijavio nepravilnost, iako zapravo nije, već je prijavu podnio netko drugi. U takvim situacijama nužno je zakonodavno osigurati da i te osobe imaju pravo na zaštitu, po uzoru na rješenja iz Zakona o suzbijanju diskriminacije.

U raspravi je podržan prijedlog Zakona ne samo radi ispunjavanja OECD-ovih preporuka, već i radi snažnijeg jačanja pravnog okvira za zaštitu prijavitelja nepravilnosti. Načelno su podržani prijedlozi Pučke pravobraniteljice, osobito koji se odnose na jačanje kapaciteta Ureda pučke pravobraniteljice, potrebu uspostave suradnje između Policije, DORH-a i Ureda pučke pravobraniteljice te omogućavanje besplatne sekundarne pravne pomoći prijaviteljima nepravilnosti, bez obzira na imovinski cenzus. 

Nakon provedene rasprave Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina je jednoglasno (8 glasova «ZA») odlučio predložiti Hrvatskom saboru da sljedeće zaključke:  

1.    Prihvaća se Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti.  

2. Sve primjedbe, prijedlozi i mišljenja iznesena u raspravi uputit će se predlagatelju radi izrade Konačnog prijedloga zakona.

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio prof. dr. sc. Milorada Pupovca, predsjednika Odbora, a u slučaju njegove spriječenosti Sanju Bježančević, potpredsjednicu Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA
                                prof. dr. sc. Milorad Pupovac
 

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora na 13. sjednici održanoj 15. rujna 2021. raspravio je Izvješće Glavnog državnog odvjetništva Republike Hrvatske o radu državnih odvjetništava u 2024. godini, koje je predsjedniku Hrvatskog sabora dostavilo Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, aktom od 28. travnja 2025.

Odbor je navedeno Izvješće razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.

Uvodno je Glavni državni odvjetnik istaknuo značajan nedostatak kadrova, koji će posebno biti osjetan u idućih pet do deset godina zbog nepovoljne dobne strukture zaposlenih i velikog udjela iskusnih dužnosnika starije dobi. Kao odgovor na taj problem, pokrenute su inicijative koje uključuju ukidanje obveznog dvogodišnjeg pohađanja Pravosudne akademije, što proizvodi odgodu stjecanja uvjeta za imenovanja pravosudnih dužnosnika na dob od oko 37 do 40 godina. Glavni državni odvjetnik smatra da bi pravosudni ispit trebao predstavljati krunu obrazovanja pravnika te da bi ukidanje obveze polaska dvogodišnje škole za pravosudne dužnosnike ubrzalo proces imenovanja. Naglasio je da je popunjenost mjesta zamjenika državnoodvjetničkih dužnosnika na razini sustava između 60 i 70 %, dok je najveći problem u Zagrebu, gdje je popunjenost čak oko 50 %. Kao važan razlog za usporavanje zapošljavanja i imenovanja navodi činjenicu da Ustavni sud donosi odluke u postupcima imenovanja pravosudnih dužnosnika, što dodatno produljuje proces.
Komentirajući rad DORH-a u radnim skupinama za pripremu zakonskih izmjena, Glavni državni odvjetnik posebno je istaknuo predložene izmjene Kaznenog postupovnog zakona (ZKP) u dijelu koji se odnosi na postupak pred optužnim vijećem, koji prethodi podizanju optužnice, a koje sada postaje nešto poput „suđenja prije suđenja“.

Te izmjene imaju za cilj učinkovitije i pravodobnije vođenje postupaka. Također su predložene izmjene Zakona o Državnom odvjetništvu, kojima se uvodi novi odjel za međunarodno zastupanje i arbitraže, s obzirom na to da se radi o predmetima velikih vrijednosti u kojima je tužena Republika Hrvatska, a zastupa je DORH. Naposljetku, istaknute su izmjene Zakona o USKOK-u kojima bi se bagatelna koruptivna kaznena djela, poput mita u iznosu od 50 eura, izuzela iz nadležnosti USKOK-a te bi se njima bavile niže ustrojstvene jedinice DORH-a. Time bi se omogućilo da se USKOK usredotoči na složenija i veća korupcijska kaznena djela.

Istaknuo je da je zaustavljen trend povećanja broja neriješenih predmeta u državnim odvjetništvima. Naime, u 2024. godini bilo je neriješenih 57.738 predmeta, što je manje za približno 6,7 % u odnosu na 2023. godinu, kada je broj neriješenih predmeta iznosio 61.923. Naglasio je da državna odvjetništva ne donose političke odluke, već su dio represivnog aparata, predstavljajući zadnju liniju obrane od neželjenih ponašanja. Prije njihove intervencije, prema njegovim riječima, trebale bi djelovati odgojne, obrazovne, socijalne i političke mjere, s ciljem smanjenja neželjenih postupanja.

Naglasio je kako je državno odvjetništvo samostalno i neovisno tijelo te da ne može cijelo tijelo ovisiti o utjecaju jedne osobe, uključujući i njega kao Glavnog državnog odvjetnika. Iako viši državni odvjetnik može izdati obvezne upute drugim državnim odvjetništvima, do sada takve upute nije izdavao i ne zna kako bi to izgledalo da se npr. zaustavi istraga.

U pogledu rezultata rada, naveo je da smatra da su trendovi u radu državnog odvjetničkog sustava dobri. Tijekom 2024. godine zaprimljeno je 42.187 kaznenih prijava, od kojih su riješena 36.803, što je u odnosu na 2023. godinu povećanje od 4 %. Od ukupno zaprimljenih prijava 5384 su odbačene, podignuto je 18.164 optužnica, a na temelju tih optužnica donesena je 15.381 osuđujuća presuda. Naglasio je i skraćenje prosječnog trajanja postupka unutar DORH-a, ističući da duljina trajanja nekih postupaka često ovisi o vještačenjima i odlukama sudova te da DORH nije uvijek u mogućnosti i odgovornosti utjecati na dugotrajnost tih postupaka.
U vezi s kaznenim djelom govora mržnje, prema članku 325. Kaznenog zakona, Glavni državni odvjetnik ukazao je na ustaljeni stav sudova prema kojima, ako nema eksplicitnog pozivanja na nasilje prema određenoj zaštićenoj skupini, kao što su nacionalne manjine, tada se ne radi o kaznenom djelu nego o prekršaju. Državno odvjetništvo može jedino podnijeti Zahtjev za zaštitu zakonitosti, a kao primjer naveo je predmet iz 2015. godine u kojem je državno odvjetništvo podnijelo zahtjev za zaštitu zakonitosti povezano s presudom prekršajnog suda koja se odnosila na pjevača i njegov pozdrav „Za dom spremni“. 

Što se tiče kaznenih djela nasilja u obitelji, upozorio je na porast prijava u odnosu na 2023. godinu, s 1821 prijavom u 2024. godini u odnosu na nešto manji broj godinu prije (precizni broj iz 2023. nije naveden u tekstu, ali je poznato da je bio manji). Također je istaknuo povećanje broja odbačenih prijava tih djela. Naglasio je otežavajuću okolnost da se takva kaznena djela često događaju unutar četiri zida bez svjedoka, pri čemu žrtve često koriste pravo da ne svjedoče.
U odnosu na kazneno djelo iz članka 326. Kaznenog zakona, koje se odnosi na protupravni ulazak u Republiku Hrvatsku, GDO je istaknuo da je u 2024. godini prijavljeno ukupno 1845 osoba, što predstavlja porast od 7,9 % u odnosu na 2023. godinu. Najčešće se radi o ekonomskim migrantima. Organizatori takvih nezakonitih prelazaka dolaze iz 30-ak država, a najčešće se radi o zločinačkom udruživanju radi počinjenja kaznenih djela.

Članovi Odbora pohvalili su rad Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, osobito ističući povećanje riješenosti predmeta i smanjenje trajanja postupaka tijekom 2024. godine. Istodobno, izrazili su zabrinutost zbog kontinuiranog povećanja broja novozaprimljenih predmeta, što nije popraćeno odgovarajućim povećanjem popunjenosti radnih mjesta službenika i dužnosnika u DORH-u. Naglasili su i problem smanjenja atraktivnosti radnih mjesta u državnom odvjetništvu, što dodatno otežava pravodobno i kvalitetno obavljanje zadataka te predstavlja izazov za održivost sustava.

Članovi Odbora posebno su upozorili na kazneno djelo zločina iz mržnje te trend smanjenja prijava tih kaznenih djela. U 2024. godini bilo je prijavljeno ukupno 67 takvih kaznenih djela, što je za 6 % manje u odnosu na 2023., kada ih je bilo 72. Od tih prijava, 36 je odbačeno, dok je za samo 22 potvrđena optužnica, a doneseno je 14 oslobađajućih i osam osuđujućih presuda. Najčešći motivi ovih kaznenih djela bili su etničko podrijetlo ili nacionalna pripadnost. U raspravi je istaknuto da postoji neujednačena sudska praksa na razini županijskih državnih odvjetništava (ŽDO) te da je stopa osuđujućih presuda za zločine iz mržnje vrlo niska, samo oko 15 % u odnosu na broj prijavljenih slučajeva. Naglašena je potreba da statistički prikaz ovih kaznenih djela treba sadržavati detaljniju strukturu prijava prema osnovama, kao što su nacionalnost, vjeroispovijest, spolna orijentacija i druge diskriminatorne osnove. Članovi Odbora upozorili su na razliku između zakonskog opisa govora mržnje i poticanja na mržnju te kako se ta pitanja percipiraju i tretiraju u javnosti. Posebno je istaknuto da se na velikim javnim okupljanjima tolerira upotreba pojedinih simbola kojima se veličaju osobe koje su počinile zločine, što stvara atmosferu koja može utjecati i na pravosudne dužnosnike. Navedeno očituje značajnu tendenciju rasta atmosfere netolerancije i zabrinutosti u društvu, što je dodatno pogoršano time što se isti stavovi iznose i u pojedinim raspravama u Saboru. Pitanje je je li posljedica toga smanjenje broja osuđujućih presuda za kaznena djela iz mržnje zbog takve društvene atmosfere i poruka koje se čuju u medijima, na velikim skupovima, pa čak i u parlamentu. 
Upozoreno je i na neučinkovitost postupaka u predmetima ratnih zločina u kojima su žrtve osobe srpske nacionalnosti. Na temelju pojedinih prijava, do danas nisu poduzete osnovne istražne radnje, što dodatno produbljuje nepovjerenje u sustav i otežava ostvarenje pravde za žrtve.

Također je upozoreno da za kazneno djelo femicida u izvješću nije provedena detaljna analiza njegove pojavnosti. Ukazano je i na nastavak povećanja broja prijava kaznenih djela nasilja u obitelji, pri čemu se smatra da postoji značajan broj neprijavljenih slučajeva, odnosno velika siva zona takvih djela. Zabrinjavajući je udio od čak 38 % odbačenih prijava, pri čemu je ključni razlog često nemogućnost dobivanja svjedočanstva zbog prava žrtava da ne svjedoče. Međutim, ohrabrujući je visoki postotak osuđujućih presuda, koje čine 93 % donesenih odluka u tim predmetima.

Ujedno je u raspravi skrenuta pozornost na činjenicu da su kaznena djela nasilja u obiteljima romske nacionalnosti često usko povezana s problemima siromaštva. Također, za ostala kaznena djela počinitelji romske nacionalnosti najčešće daju se povezati s posljedicama siromaštva i diskriminacije, pri čemu su žrtve takvih kaznenih djela najčešće upravo stanovnici romskih nacionalnih zajednica. Naglašena je potreba učinkovitije suradnje u području kaznenih djela u romskim naseljima, osobito s obzirom na prisutnost oružja iz rata. Istaknuto je da bi sustavna kontrola i uklanjanje tog oružja značajno pridonijeli povećanju sigurnosti i smanjenju broja kaznenih djela u tim zajednicama.
U raspravi je također istaknuto da nedostaje statistička evidencija o spolu počinitelja i žrtava nasilja u obitelji, što otežava cjelovitu analizu problema. Naglašeno je da na listama za zapošljavanje u tijelima pravosuđa i dalje nema dovoljno žena, što može utjecati na kvalitativnu učinkovitost postupaka u predmetima s rodno uvjetovanim nasiljem. Također, spomenuto je da propisane kazne za nasilje u obitelji ne ostvaruju željeni preventivni i represivni učinak.
Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (8 „ZA“ i 2 „SUZDRŽANA“) odlučio predložiti Hrvatskom saboru da donese sljedeći

ZAKLJUČAK

Prihvaća se Izvješće Glavnog državnog odvjetništva Republike Hrvatske o radu državnih odvjetništava u 2024. godini
Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio prof. dr. sc. Milorada Pupovca, predsjednika Odbora, a u slučaju njegove spriječenosti Sanju Bježančević, potpredsjednicu Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA
prof. dr. sc. Milorad Pupovac

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora na 12. sjednici, održanoj 10. lipnja 2025., proveo je objedinjenu raspravu o Izvješćima pučke pravobraniteljice za 2022., 2023. i 2024. godinu.

Sukladno članku 79. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor je Izvješća pučke pravobraniteljice razmatrao u svojstvu matičnog radnog tijela.

Uvodno je predsjednik Odbora obrazložio da Izvješća pučke pravobraniteljice za 2023. i 2024. godinu nisu raspravljena na Odboru jer se čekalo mišljenje Vlade. Zaključeno je da će se provesti rasprava i bez mišljenja Vlade, dok je o Izvješću za 2022. godinu Odbor raspravio u prošlom sazivu, no ni ono nije raspravljeno na plenarnoj sjednici. Važno je da Vlada ima stajalište o Izvješćima pučke pravobraniteljice koja je po Ustavu opunomoćenica za zaštitu ljudskih prava građana, kao i stajalište o povredama Ustavom zajamčenih prava građana na koje se u Izvješćima upozorava. Zastupnici moraju naći rješenje kako bi se uklonili zastoji u prihvaćanju Izvješća te kako bi se Izvješća u Saboru raspravljala kada su aktualna, odnosno u godini u kojoj su podnesena. Također je potrebno da Vlada pravodobno dostavi svoje mišljenje te, ako je potrebno, izmijeni Poslovnik Sabora.

Pučka pravobraniteljica je uvodno naglasila kako je smisleno raspraviti godišnja izvješća za 2022., 2023. i 2024. godinu objedinjeno, naglašavajući da nepravodobna rasprava predstavlja lošu praksu prema građanima koji se obraćaju Uredu sa svojim problemima, kao i prema stanju ljudskih prava jer je odgovornost Sabora zaštita i jačanje ljudskih prava. Istaknula je kako Vlada nije dostavila mišljenje na izvješća za 2023. i 2024. godinu, bez kojeg nije moguća rasprava na plenarnoj sjednici, što dodatno otežava pravodobno razmatranje preporuka. Podržala je prijedlog da se Poslovnikom Sabora uredi obveza raspravljanja izvješća u godinama u kojima su donesena te propiše rok Vladi u kojem mora dostaviti mišljenja Saboru kako bi se osigurala pravodobna rasprava o stanju ljudskih prava u Hrvatskoj.

Istaknula je da postupanje Ureda pučke pravobraniteljice po pritužbama građana predstavlja dragocjen izvor informacija za Sabor, a u 2024. godini bilo je najviše pritužbi dosad. Svake je godine otvoreno između 4500 i 4900 novih predmeta. Pritužbe su se najviše odnosile na područje zdravstva, diskriminacije i službeničkih odnosa. Za otklanjanje sustavnih nedostataka i nepravilnosti koje dovode do povreda ustavnih i zakonskih prava građana, Izvješće za 2022. godinu sadrži 170 preporuka, za 2023. godinu 147 preporuka, a za 2024. godinu 158 preporuka.

U razdoblju od 2022. do 2024. godine Ured je izradio komentare na prijedloge zakona i strateških dokumenata kroz sudjelovanja u javnim savjetovanjima za 143 dokumenta. Provedeni su terenski obilasci zatvora, domova za starije, policijskih postaja i psihijatrijskih ustanova, romskih naselja, područja stradalih u potresu i drugih ustanova. Osim toga, Ured pučke pravobraniteljice sudjeluje u sudskim postupcima, surađuje s udrugama i državnim tijelima, organizira edukacije i ima jaku međunarodnu suradnju s tijelima EU-a i srodnim institucijama EU-a.

Od pozitivnih pomaka Pučka pravobraniteljica istaknula je izmjene Zakona o obveznim odnosima kojima se u 2023. godini uvela dodatna zaštita starijih osoba od zlouporaba ugovora o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju, te je u 2024. godini pao broj tih ugovora. Nadalje, mladima iz domova za djecu ili udomiteljskih obitelji omogućeno je da duže ostanu u organiziranom smještaju – sada do 26. godine, umjesto do 21., i uvršteni su među skupine koje imaju mogućnost dodjele socijalnih stanova. Povećana su sredstva za udruge koje pružaju besplatnu pravnu pomoć, a Sabor i Vlada donijeli su etičke kodekse.

Najviše poteškoća na koje su se građani tužili odnosilo se na zdravstvo, i to nedostupnost zdravstvene zaštite, posebice na otocima i u ruralnim područjima, smrtne slučajeve koji su se mogli izbjeći pravodobnom i učinkovitom zdravstvenom skrbi te nerazvijen i građanima nedostupan sustav palijativne skrbi. U odnosu na Zakon o zdravstvenom osiguranju, najviše pritužbi bilo je zbog obveze osobnog dolaska u HZZO svaka tri mjeseca kako ljudi ne bi ostali bez zdravstvenog osiguranja, a uskoro će biti u raspravi izmjene Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju koje se odnose na to pitanje.

U području socijalne skrbi bilježi se porast stope rizika od siromaštva koji je u 2024. godini iznosio 20,3 %. Starije stanovništvo posebno je ranjiva skupina kod koje je rizik siromaštva 37 %, dok je 67 % samaca u riziku od siromaštva. Bilježi se i nedostatak smještaja u domovima za starije i nemoćne, domovi su nedostupni, uvjeti smještaja u mnogim su domovima loši, a u nekima i alarmantni, te rade i ilegalni domovi, što bi trebalo strože kažnjavati. Zabilježen je i jedan slučaj nečovječnog postupanja u domu za starije i nemoćne u Gospiću. Djeca i unuci starijih i nemoćnih osoba nemaju adekvatnu sustavnu podršku te se ne može dobiti bolovanje za njegu i skrb o nemoćnima.

U odnosu na područja zahvaćena potresima, Pravobraniteljica je istaknula kako se situacija mijenjala kroz ove tri godine te da je došlo do nekih poboljšanja. U 2024. godini nema više kontejnerskih naselja, ali postavlja se pitanje brzine obnove, posebno za one u kućama i kontejnerima pokraj kuća. Upozorila je na pitanje nedostatnih informacija o tome što se događa s pojedinačnim zahtjevima za obnovu. Posebno je istaknula kako postoje oni koji nisu stigli podnijeti zahtjev za obnovu koji se obraćaju Uredu te postavila pitanje potrebe za otvaranjem novog roka.

Naglasila je da zakonski okviri jamče prava nacionalnim manjinama, kao i zaštitu od diskriminacije, no stvarna situacija često ne odražava ta prava. Najizraženiji problemi u implementaciji prava iz Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina odnose se na uporabu jezika i pisma nacionalnih manjina, pogotovo srpske i romske nacionalne manjine, zbog predrasuda, te adekvatnu zastupljenost među zaposlenima u upravi i pravosuđu zbog neučinkovitog mehanizma. Nažalost, u 2024. godini češća su propitivanja prava nacionalnih manjina kao takvih i dosegnute razine njihove implementacije. Vezano za kulturnu autonomiju, koja predstavlja najviši stupanj provedbe Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, u 2024. godini dogodilo se javno prozivanje da bi srpski kulturni centri mogli biti neprijateljski obavještajni centri, zahtjevi za njihovo ukidanje, odnosno obustavu financiranja tjednika „Novosti“, što je dovelo do smanjenja financiranja te otkazivanje izložbe fotografija na kojima je prikazana tradicionalna kulturna manifestacija srpskih kulturno-umjetničkih društava. 
 
U području diskriminacije, pravobraniteljica je istaknula da se najviše pritužbi odnosi na rad i zapošljavanje te na diskriminaciju zbog rase, etničke pripadnosti ili boje kože, odnosno nacionalnog podrijetla. I dalje je niska razina svijesti o tome što diskriminacija jest i kako se zaštititi. Istraživanje iz 2022. godine pokazalo je da građani kao najdiskriminiraniju skupinu vide Rome, a najviše građana dosad kaže kako su bili diskriminirani (28 %). Netrpeljivost je i dalje prisutna prema pripadnicima srpske nacionalne manjine i prema Romima. Posebno je istaknula problem segregacije romske djece u obrazovanju u 85 razreda, gdje se ne provodi preporuka da se napravi plan desegregacije.

Pravobraniteljica je upozorila na prisutnost neprihvatljivog govora i govora mržnje, najviše na internetu, ali i na sportskim terenima. Zabilježen je porast različite antimanjinske retorike povezano s izborima. Istaknula je pogrešan dojam da je online sve dozvoljeno, što nije točno jer postoji prekršajna i kaznena odgovornost, ali je slabo njezino provođenje. U 2024. godini uveden je Digital Services Act koji uvodi sustavnu regulaciju nezakonitog sadržaja online, ali je provedbeni zakon tek usvojen.

Upozorila je na nisko povjerenje u pravosuđe, po čemu je Republika Hrvatska na začelju EU-a u percepciji građana o neovisnosti sudova i sudaca (37 % kaže loša, 32 % vrlo loša). Istaknula je otežan rad branitelja ljudskih prava te činjenicu da od 2016. godine nema plana stvaranja poticajnog okruženja za razvoj civilnog društva, a nema ni dugoročnog institucionalnog financiranja aktivnosti organizacija civilnog društva koje štite ljudska prava i suzbijaju diskriminaciju. 

U odnosu na Pravo na dobro upravljanje istaknula je da su mnogi građani slabo informirani o svojim pravima i kako ih ostvariti, što rezultira nepovjerenjem u institucije. Kvalitetni argumenti u javnim savjetovanjima nedovoljno su uvažavani, a katkad traju prekratko ili se održavaju u vrijeme godišnjih odmora. Građani snose posljedice zbog nedostataka u sustavu.

Vezano uz Zakon o zaštiti prijavitelja nepravilnosti povjerljivim osobama olakšana je prijava izradom obrasca koji mogu preuzeti na web-stranici, ispuniti i poslati. 

Prenapučenost u zatvorima kontinuirani je problem koji zahtijeva hitno rješavanje jer je prenapučenost porasla (Zadar 211 %, Karlovac 205 %, Varaždin 195 %).

Bilježi se rast u provedbi preporuka, a u Izvješću EK o vladavini prava pokazuje se da se u 2022. godini postupalo po 44,12 % preporuka, dok je u 2024. godini taj postotak porastao na 61 %. Zaključno je apelirala na ažurnost rasprave na plenarnoj sjednici, što bi dodalo snagu preporukama i moglo dovesti do osjetljivijih promjena za građane.

U raspravi je izražena podrška izvješćima te je posebno istaknuta dobra suradnja s Odborom, posebnim pravobraniteljima, javnopravnim sektorom i udrugama. Izvješća su pohvaljena kao analitična, aktualna, statistički dobro prikazana te informativna i jasna građanima, što može poslužiti kao primjer dobre prakse za druga tijela, a podaci se prikazuju kako to traže međunarodne organizacije.

Izraženo je žaljenje što se o izvješćima raspravlja nakon više godina od njihova podnošenja, čime se gubi doticaj s realnošću te se ne raspravljaju aktualna pitanja koja se odnose na povrede Ustavom zajamčenih prava građana. Zastupnici su se usuglasili da je nužno iznaći rješenja te situacije te su u raspravi podržali prijedlog da se izvješća raspravljaju u godini u kojoj su donesena, kao i prijedlog da se pristupi izmjeni Poslovnika Sabora kako bi se normativno uredila nedopustiva praksa nepravodobnog raspravljanja o Izvješćima Pučke pravobraniteljice.

Posebno je istaknuto kako se kroz niz godina pojavljuju dvije najistaknutije ranjive skupine, a to su nacionalne manjine te oni koji traže zdravstvenu zaštitu. Iako postoji dovoljan broj zdravstvenih ustanova, javnih i privatnih, sustav ne funkcionira jer javne ustanove često nisu dostupne bilo teritorijalno bilo zbog lista čekanja, dok su privatne ustanove za većinu građana preskupe, a nije dovoljno uređen ni odnos između javnih i privatnih ustanova.

Kao poseban problem istaknut je velik broj preporuka – u razdoblju od 2022. do 2024. godine bilo ih je ukupno 425, od kojih se mnoge ponavljaju godinama, a da se po njima ne postupa niti se daju relevantni i dostatni razlozi neprihvaćanja preporuka. Članovi Odbora iznijeli su prijedlog da se o tome raspravlja na posebnoj sjednici Odbora. 
 
Ukazano je da se preporuke koje se odnose na pravo na obrazovanje na jeziku i pismu srpske nacionalne manjine kao zakonom zajamčenih prava ne provode od 2015. godine te prijenos osnivačkih prava na osnovnim školama u Borovu, Negoslavcima i Markušici s Vukovarsko-srijemske županije na istoimene općine, koji je zatražen još 2015. godine, i dalje nije realiziran.

Istaknuto je da je došlo do pogoršanja prava na kulturnu autonomiju i medijske slobode srpske nacionalne manjine kroz smanjivanje sredstava za Novosti, kao i diskriminaciju i govor mržnje jer se srpski kulturni centri proglašavaju stranim obavještajnim centrima. U odnosu na ustavno pravo nacionalnih manjina da biraju i budu birani, neke stranke i političke opcije nastoje to pravo osporiti, a što prolazi bez političke rasprave(3). Pripadnici srpske nacionalne manjine nalaze se u ugrožavajućem okruženju jer se optužuju što su glasali za određenu političku opciju.

Istaknut je i problem nedopustive segregacije motivirane etničkom pripadnošću, pri čemu je posebno ukazano na segregaciju romske djece u obrazovnom sustavu, diskriminaciju romske nacionalne manjine te niz naselja u kojima nedostaje osnovna infrastruktura. Posebno je postavljeno pitanje segregacije u zdravstvenom sustavu te postupanja Ureda pravobraniteljice povodom prijave diskriminacije u smještaju u zdravstvene ustanove. Pučka pravobraniteljica odgovorila je da je bila prijava segregacije rodilja pripadnica romske nacionalne manjine, no u ispitnom postupku nije utvrđena segregacija.

Nakon provedene rasprave Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina jednoglasno je (11 glasova „ZA“ ) odlučio predložiti Hrvatskom saboru donošenje sljedećih zaključka:

PRIHVAĆA SE IZVJEŠĆE PUČKE PRAVOBRANITELJICE ZA 2022. GODINU.
PRIHVAĆA SE IZVJEŠĆE PUČKE PRAVOBRANITELJICE ZA 2023. GODINU.
PRIHVAĆA SE IZVJEŠĆE PUČKE PRAVOBRANITELJICE ZA 2024. GODINU.

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio prof. dr. sc. Milorada Pupovca, predsjednika Odbora, a u slučaju njegove spriječenosti Bošku Ban, potpredsjednicu Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA

prof. dr. sc. Milorad Pupovac

Na temelju članka 44. stavka 7., a u vezi s člankom 79. i člankom 172. stavkom 2. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina podnosi Hrvatskome saboru.

PRIJEDLOG ZAKLJUČKA O POTPORI MEĐUNARODNOJ INICIJATIVI ZA USTANOVLJENJE 24. OŽUJKA SVJETSKIM DANOM ROMSKOG OBIČAJNOG PRAVA I ZA ZAŠTITU ROMSKOG OBIČAJNOG PRAVA KAO NEMATERIJALNE KULTURNE BAŠTINE

Prijedlog zaključka utvrdio je Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora na 12. sjednici, održanoj 10.6.2025.

Za svog predstavnika koji će u ime Odbora sudjelovati u radu Hrvatskoga sabora i njegovih radnih tijela Odbor je odredio Veljka Kajtazija, člana Odbora, a u slučaju spriječenosti prof. dr. sc. Milorada Pupovca, predsjednika Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA
prof. dr. sc. Milorad Pupovac

Prilog:
- prijedlog zaključka o potpori međunarodnoj inicijativi za ustanovljenje 24. ožujka svjetskim danom romskog običajnog prava i zaštitu romskog običajnog prava kao nematerijalne kulturne baštine
- Inicijativa za proglašenje 24. ožujka  Svjetskim danom romskog običajnog prava i zaštitu romskog običajnog prava kao nematerijalne kulturne baštine UNESCO-a

PRIJEDLOG ZAKLJUČKA O POTPORI MEĐUNARODNOJ INICIJATIVI ZA USTANOVLJENJE 24. OŽUJKA SVJETSKIM DANOM ROMSKOG OBIČAJNOG PRAVA I ZA ZAŠTITU ROMSKOG OBIČAJNOG PRAVA KAO NEMATERIJALNE KULTURNE BAŠTINE

Na temelju članka 81. Ustava Republike Hrvatske i članka 159. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Hrvatski sabor na sjednici održanoj _____ 2025. donio je

ZAKLJUČAK
o potpori međunarodnoj inicijativi 
za ustanovljenje 24. ožujka Svjetskim danom romskog običajnog prava i za zaštitu romskog običajnog prava kao nematerijalne kulturne baštine

I. Hrvatski sabor podupire inicijativu saborskog zastupnika Veljka Kajtazija i Saveza Roma u Republici Hrvatskoj "KALI SARA" da se 24. ožujka obilježava i prihvati kao Svjetski dan romskog običajnog prava i podupire zaštitu romskog običajnog prava kao nematerijalne kulturne baštine.

II. Hrvatski sabor poziva Vladu Republike Hrvatske, sva nadležna ministarstva i druga tijela državne uprave, lokalne i regionalne (područne) samouprave, zainteresirane obrazovne i znanstvene institucije, medije i organizacije koje okupljaju pripadnike romske nacionalne manjine te sve ljude dobre volje u Republici Hrvatskoj da u svome djelovanju osnažuju napore u afirmaciji i zaštiti romskog običajnog prava, da na svoj način i prema svojim mogućnostima pridonose očuvanju kulturnog i nacionalnog identiteta Roma kroz romsko običajno pravo te zaštitu kulturne baštine.

III. Hrvatski sabor poziva i druge nacionalne parlamente, međunarodne institucije i organizacije kao i sve druge ljude dobre volje u svijetu da se pridruže ovoj inicijativi.

IV. Ovaj Zaključak stupa na snagu danom donošenja, a objavit će se u „Narodnim novinama".

Klasa:
Urbroj:
U Zagrebu: _______________
HRVATSKI SABOR
PREDSJEDNIK 
HRVATSKOGA SABORA
Gordan Jandroković

OBRAZLOŽENJE

Romsko običajno pravo predstavlja jedinstveni pravni sustav koji se temelji na tradicionalnim normama, običajima i nepisanim pravilima koja reguliraju odnose unutar romske zajednice. Kao što je istaknuto na Međunarodnoj konferenciji održanoj u Hrvatskom saboru 24. ožujka 2025. godine, ovaj pravni sustav predstavlja jedan od najstarijih živućih pravnih sustava koji se prenosio isključivo usmenom predajom.
Ključnu ulogu u romskom običajnom pravu imaju stariji i ugledni članovi zajednice koji se okupljaju u tradicionalnu instituciju - kris, koji djeluje kao vrhovni autoritet u rješavanju sporova i održavanju društvenog reda. Ovaj sustav temelji se na načelima poštovanja i časti pojedinca i obitelji, miroljubivom rješavanju sukoba, odgovornosti prema zajednici te pravdi kroz tradicionalne institucije.
UNESCO u svojim kriterijima za nematerijalnu kulturnu baštinu prepoznaje važnost "običaja, prikaza, izraza, znanja, vještina koje zajednice, skupine i pojedinci prepoznaju kao dio svoje kulturne baštine". Romsko običajno pravo savršeno se uklapa u ovu definiciju. Ovome u prilog potvrđuje i nedavno UNESCO-ovo priznanje Xeer Ciise običajnog prava somalijskih Issa zajednica kao dijela svjetske nematerijalne kulturne baštine (https://ich.unesco.org/en/RL/xeer-ciise-oral-customary-laws-of-somali-issa-communities-in-ethiopia-djibouti-and-somalia-02087).
Inicijativa za proglašenje 24. ožujka Svjetskim danom romskog običajnog prava potekla je iz Hrvatske na inicijativu saborskog zastupnika Veljka Kajtazija i Saveza Roma u Republici Hrvatskoj "KALI SARA", povodom povijesne konferencije održane u Hrvatskom saboru. Međunarodna unija Roma istaknula je da ova konferencija predstavlja prekretnicu u međunarodnom priznavanju romskog običajnog prava, s posebnim naglaskom na visoku razinu sudjelovanja akademske zajednice, državnih tijela i Roma iz cijele Europe.
Za romsku zajednicu, običajno pravo predstavlja temelj kolektivnog identiteta i društvene kohezije. U nedostatku teritorijalne države ili formalne pravne infrastrukture, romsko običajno pravo stoljećima je služilo kao ključni mehanizam za očuvanje kulturnog identiteta, osiguravanje unutarnje društvene stabilnosti i reguliranje ključnih životnih pitanja na način koji odražava specifične romske vrijednosti i tradicije.
Ovaj prijedlog temelji se na ustavnom jamstvu prava pripadnika svih nacionalnih manjina da se slobodno služe svojim jezikom i čuvaju svoju kulturu, kako je definirano stavkom 4. članka 15. Ustava Republike Hrvatske. Romi na području Hrvatske žive više od šest stoljeća, a njihovo običajno pravo predstavlja jedan od najstarijih živućih pravnih sustava koji se prenosio isključivo usmenom predajom. Romsko običajno pravo predstavlja specifičan pravni sustav koji regulira odnose unutar romske zajednice i temelji se na tradicionalnim normama, običajima i nepisanim pravilima, što ga čini ključnim elementom nacionalnog i kulturnog identiteta romskog naroda i sredstvom očuvanja društvene kohezije zajednice.
Međunarodna konferencija o romskom običajnom pravu održana 24. ožujka 2025. godine u Hrvatskom saboru predstavljala je prekretnicu u međunarodnom priznavanju romskog običajnog prava, što je dovelo do toga da je Međunarodna unija Roma predložila da se 24. ožujka proglasi Svjetskim danom romskog običajnog prava. UNESCO prepoznaje običajno pravo kao dio nematerijalne kulturne baštine, što potvrđuje nedavno priznanje Xeer Ciise običajnog prava somalijskih Issa zajednica. Republika Hrvatska tradicionalno podupire napore za očuvanje kulture i tradicije romskog naroda što je potvrđeno donošenjem Nacionalnog programa za Rome.
Obzirom da je međunarodna inicijativa potekla iz Hrvatske i da se referira na dan kada je održana prva međunarodna konferencija o romskom običajnom pravu u Hrvatskom saboru, predlažemo da se Hrvatski sabor pridruži ovoj inicijativi i da je osnaži svojim Zaključkom, dajući poticaj i primjer svim relevantnim hrvatskim institucijama, drugim nacionalnim parlamentima i međunarodnim organizacijama u podupiranju nastojanja romske nacionalne manjine u očuvanju svog kulturnog i nacionalnog identiteta.

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora na 11. sjednici, održanoj 18. ožujka 2025., proveo je raspravu o Prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi.

Odbor je o Prijedlogu zakona raspravljao sukladno članku 179. Poslovnika Hrvatskoga sabora kao zainteresirano radno tijelo.

Uvodno je predstavnica predlagatelja rekla kako se predloženim izmjenama provode aktivnosti iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti usmjerene na integraciju socijalnih naknada, bolju pokrivenost i adekvatnost socijalnih naknada. Povećana je osnovica za izračun iznosa zajamčene minimalne naknade na 160,00 eura, a povećani su i osobni faktori u kućanstvima s djecom. Korisnicima zajamčene minimalne naknade omogućuje se korištenje naknade u punom iznosu i kada se ne mogu odazvati radu za opće dobro zbog trenutačnog zdravstvenog stanja. Kod usluge pomoći u kući ukida se ograničavajući prihodovni cenzus koji je sprječavao pristup toj usluzi velikom broju potencijalnih korisnika koji ispunjavaju sve druge uvjete. Izrijekom se propisuje da socijalne usluge ne plaćaju djeca i mlađe punoljetne osobe s problemima u ponašanju, žrtve nasilja u obitelji, osobe s invaliditetom, korisnici naknade za ugroženog kupca energenata te djeca s teškoćama u razvoju. Nadalje, izmjenama se propisuje mogućnost priznavanja prava na jednokratnu naknadu posvojitelju za potrebe posvojenog djeteta u iznosu od 1327 eura. Također, omogućava se odobravanje socijalnih usluga većem broju korisnika, posebice usluge pomoći u kući za starije osobe, čime se prevenira institucionalizacija, dok se za žrtve nasilja u obitelji i žrtve rodno uvjetovanog nasilja omogućuje pružanje usluge psihosocijalnog savjetovanja bez vremenskog ograničenja, odnosno dok postoji potreba.

Pravobranitelj za osobe s invaliditetom pohvalio je predložene izmjene kojima se omogućuje istodobno korištenje više različitih socijalnih usluga, ukidanje nepotrebnih ograničenja u pogledu trajanja i intenziteta usluga te izuzimanje od plaćanja socijalnih usluga za osobe s invaliditetom koje su korisnici naknade za ugroženog kupca energenata i djecu s teškoćama u razvoju. Međutim, upozorio je na nekoliko ključnih problema koji nisu riješeni: potrebu povećanja naknade za osobne potrebe korisnika smještaja s trenutačnih 37,5 eura na 45 eura, potrebu povećanja osnovice za zajamčenu minimalnu naknadu za potpuno radno nesposobne i starije osobe za 120 % te problematične odredbe o sudjelovanju korisnika u plaćanju socijalnih usluga. 

Predstavnica Ureda Pučkog pravobranitelja pozdravila je povećanje zajamčene minimalne naknade (ZMN) za kućanstva s djecom, kao i izmjenu kojom se korisnicima ZMN-a omogućuje korištenje naknade u punom iznosu kada se ne mogu odazvati radu za opće dobro zbog trenutačnog zdravstvenog stanja. Međutim, ukazala je na potrebu za povećanjem ZMN-a za samačka kućanstva i starije osobe, s obzirom na to da je stopa rizika od siromaštva za starije osobe koje žive same 50,3 %, a za samačka kućanstva općenito 44,9 %. Posebno je istaknula kako trenutačna osnovica od 160 eura za samce nije dovoljna za dostojanstven život te je predložila povećanje osobnog faktora za samce. Kada je riječ o obvezi rada za opće dobro u trajanju od 90 sati mjesečno za korisnike zajamčene minimalne naknade, primijećena je proizvoljnost u primjeni jer neke jedinice lokalne samouprave uopće ne pozivaju korisnike na rad za opće dobro, dok druge višekratno pozivaju iste korisnike. S obzirom na arbitrarnost u primjeni i dodatnu stigmatizaciju korisnika i svojevrsnu kaznu za siromaštvo, predloženo je potpuno ukidanje te obveze za korisnike zajamčene minimalne naknade. Također je naglasila potrebu za boljom zaštitom beskućnika i žrtava obiteljskog nasilja koji su izloženi posebnim rizicima od siromaštva.

Pravobraniteljica za djecu upozorila je na to da se Zakonom trebalo osigurati da djeca iz socijalno ugroženih obitelji mogu primati zajamčenu minimalnu naknadu (ZMN) neovisno o zaposlenju roditelja. Istaknula je da prema Izvješću o provedbi Nacionalnog akcijskog plana za provedbu Europskog jamstva za djecu iz kolovoza 2024. traži osiguravanje pristupa primjerenom stanovanju djeci u riziku od siromaštva. Istaknula je kako nisu usvojeni prijedlozi kojima bi se predškolskoj djeci na smještaju omogućila naknada za osobne potrebe, a kod djece s teškoćama u razvoju traži fokus na njihovo funkcioniranje umjesto na invaliditet. Posebno je upozorila na potrebu za socijalnim stanovanjem za mlade koji izlaze iz skrbi, kao i izmjene vezane uz krizni smještaj djece, predlažući usklađivanje njegova trajanja s mjerama iz Obiteljskog zakona, a morala bi se propisati i obvezna suradnja stranaka sa Zavodom u slučajevima obiteljskopravne i kaznenopravne zaštite djece.

Predsjednik Odbora upozorio je na činjenicu da je trenutačni iznos zajamčene minimalne naknade (ZMN) od 160 eura za radno sposobnog samca znatno ispod praga rizika od siromaštva koji iznosi 493,66 eura. Posebno je istaknuo problematiku rada za opće dobro, pri kojem radno sposobni samac koji prima ZMN mora odraditi 90 sati mjesečno, što efektivno znači da je sat rada „plaćen“ samo 1,78 eura, što je višestruko ispod minimalne satnice u Republici Hrvatskoj koja iznosi 4,91 euro. Podsjetio je na zaključke tematske sjednice o siromaštvu i ljudskim pravima na kojoj je Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina zauzeo jasno stajalište o potrebi daljnjeg povećanja zajamčene minimalne naknade, nužnosti preispitivanja uvjeta rada za opće dobro kao preduvjeta za ostvarivanje prava na socijalnu naknadu te važnosti pojednostavnjenja procedura za ostvarivanje prava na socijalne usluge.

Nakon provedene rasprave Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina većinom je glasova 
(6 glasova „ZA“, 3 glasa „SUZDRŽAN“) odlučio predložiti Hrvatskom saboru da donese sljedeći zaključak: 

Prihvaća se Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio prof. dr. sc. Milorada Pupovca, predsjednika Odbora, a u slučaju njegove spriječenosti Bošku Ban, potpredsjednicu Odbora. 

    PREDSJEDNIK ODBORA
prof. dr. sc. Milorad Pupovac

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora na 10. sjednici, 26. veljače 2025., raspravljao je o Izvješću o stanju i radu kaznionica, zatvora i odgojnih zavoda za 2023. godinu, koji je predsjedniku Hrvatskog sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske aktom od 9. siječnja 2025. godine.

Sukladno članku 179. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor je Izvješće razmatrao u svojstvu zainteresiranog radnog tijela. 

Predstavnica predlagatelja uvodno je izložila da Izvješće obuhvaća organizacijsku strukturu zatvorskog sustava, koji uključuje Središnji ured za zatvorski sustav, sedam kaznionica, 14 zatvora, dva odgojna zavoda, Centar za dijagnostiku u Zagrebu i Centar za izobrazbu. Tijekom 2023. godine u sustavu je bilo ukupno 14.434 osoba lišenih slobode, što predstavlja povećanje od 11,14 % u odnosu na prethodnu godinu. Najveći udio čine istražni zatvorenici (47,84 %) i zatvorenici (36,44 %), dok maloljetnici i mlađi punoljetnici čine 0,73 % ukupne populacije, odnosno 24 osobe. S obzirom na spol, 94,39 % osoba su muškog, a 5,61 % ženskog spola. Od ukupnog broja, 5.260 osoba izdržavalo je kaznu zatvora, 340 ih je bilo smješteno u prekršajnom postupku, a mjeru istražnog zatvora izdržavalo je 6.905 zatvorenika, što čini 47,84 % ukupne zatvorske populacije. Istaknula je da je na dan 31. prosinca 2023. godine u zatvorskom sustavu boravilo 778 stranih državljana, od čega 170 iz država Europske unije i 608 iz drugih zemalja. Ukazala je da je u okviru sustava tijekom 2023. godine bilo zaposleno 2.564 djelatnika, dok je sistematizirano 3.558 radnih mjesta, a popunjenost radnih mjesta iznosila je 72,06 %.

U raspravi je pohvaljeno Izvješće jer koncizno, kvalitetno i realno prikazuje stanje u zatvorskom sustavu. Istaknuto je dugogodišnje pitanje nedovoljnih smještajnih kapaciteta i povećanje broja zatvorenika, što ne prati odgovarajuće proširenje kapaciteta sustava, čime se narušavaju uvjeti života, privatnosti i sigurnosti zatvorenika. Naglašeno je da je razumljivo da povećanje kapaciteta zahtijeva vrijeme, no postoje i druge mjere koje mogu pomoći, poput veće primjene alternativnih kazni (rad za opće dobro, uvjetne osude, kućni pritvor i elektronički nadzor), što bi pomoglo smanjenju broja zatvorenika i rasterećenju sustava. Također, ukazano je na potrebu bržeg vođenja kaznenih postupaka, čime bi se smanjio broj osoba koje su u pritvoru, a koje čine više od 50 % ukupne zatvorske populacije.

U raspravi je upozoreno na probleme dostupnosti zdravstvene zaštite, posebno za osobe s invaliditetom, čiji smještajni uvjeti nisu adekvatno prilagođeni njihovim potrebama. Naglašeno je i da nedostaju vozila prilagođena prijevozu osoba s invaliditetom, te se predlaže razmatranje javne nabave ili outsourcinga tih vozila. Ukazano je da Izvješće ne sadrži detaljnu analizu koja se odnosi na žene u zatvorskom sustavu, a spomenuto je i da je izbor zanimanja u sustavu stereotipan, bez mogućnosti da žene sudjeluju u nestereotipnim poslovima. Također, naglašeno je neodgovarajuće postupanje tijekom posjeta obitelji, osobito djece, koja su izložena pretresu, kao i odraslih osoba.
Pohvaljena je izobrazba pravosudnih policajaca i suradnja s pravobraniteljskim tijelima, što se odražava u kvaliteti njihova rada. Upozoreno je na nužnost osiguravanja uvjeta za lakši povratak zatvorenika u društvo kroz obrazovanje, uz povećanje broja stručnjaka u odjelima za rehabilitaciju i resocijalizaciju, te osiguravanje podrške u pronalaženju zaposlenja i smještaja.

Nakon provedene rasprave Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina većinom je glasova  ( 8 glasova „ ZA“ i 2  glasa “ SUZDRŽAN“ )  odlučio predložiti Hrvatskom saboru da donese sljedeći

Z A K L J U Č A K

Prihvaća se Izvješće o stanju i radu kaznionica, zatvora i odgojnih zavoda i centara za 2023. godinu.

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora, Odbor je odredio prof. dr. sc. Milorada Pupovca, predsjednika Odbora, a u slučaju njegove spriječenosti Bošku Ban, potpredsjednicu Odbora.  

PREDSJEDNIK ODBORA

prof. dr. sc. Milorad Pupovac

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora na 9. sjednici, održanoj 12. veljače 2025., proveo je raspravu o Konačnom prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada aktom od 7. veljače 2025. 

Odbor je o Konačnom prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima raspravljao sukladno članku 179. Poslovnika Hrvatskog sabora kao zainteresirano radno tijelo.

Predstavnica predlagatelja u uvodnom je izlaganju upozorila na ključne razlike između konačnog prijedloga zakona i teksta iz prvog čitanja. 

U konačnom je prijedlogu usvojen prijedlog o produljenju trajanja privremenog boravka s jedne na tri godine, uz mogućnost produljenja za osobe koje su na liječenju, te je produljen rok za obavještavanje državljana trećih zemalja o prestanku uvjeta s pet na 15 radnih dana (izmjene u članku 14. ZOS-a). Dodatno, dodani su članci 103.a i 103.d kojima se osigurava da državljanin treće zemlje s dozvolom za boravak i rad, izdanom prema članku 97. ZOS-a, može ostati nezaposlen do 60 dana te nakon godinu dana rada imati mogućnost promjene poslodavca u istom zanimanju, čime se usklađuje s europskim standardima. Nadalje, ukinuto je dokazivanje radnog iskustva za deficitarna pomoćna zanimanja (poput pomoćnog kuhara), određena je odgoda učinka prekršajnih sankcija do 1. siječnja 2026. te je utvrđena nadležnost Državnog inspektorata za nadzor smještaja. 

S druge strane, nisu usvojeni prijedlozi iz prvog čitanja koji predviđaju mogućnost žalbe na odluke MUP-a o odbijanju izdavanja dozvola za boravak, produženje roka za obavještavanje policijske postaje o prestanku ugovora o radu na 15 dana te je brisan članak 246. ZOS-a koji je propisivao sveobuhvatnu imigracijsku politiku.

Pučka pravobraniteljica u raspravi je naglasila kako se izmjenama i dopunama Zakona o strancima velik dio problema na koje su se odnosile pritužbe stranih radnika riješio. Produljeno je važenje dozvola za boravak i rad s jedne na tri godine, čime se radnicima osigurava veća pravna i socijalna stabilnost, a usklađeno je i s Direktivom (EU) 2021/1883 odnosno s novom Direktivom (EU) 2024/1233 o plavoj karti, čime se olakšava produljenje radne dozvole, uključujući povoljnije uvjete za nositelje plave karte u IT sektoru. Također je vidljiv važan pomak u zakonodavnoj regulaciji uvjeta smještaja, što će se konačno riješiti donošenjem pravilnika. 

S druge strane, nisu usvojeni prijedlozi koji se odnose na: mogućnost da osobe koje su imale status tražitelja međunarodne zaštite, a nakon prestanka tog statusa moraju napustiti RH da bi zatražile dozvolu, dobiju mogućnost ostanka i nastavka integracije; nije dodatno objašnjen autonomni boravak u slučaju smrti osobe na temelju koje je privremeni boravak odobren, iako trenutačna formulacija nije jasna; nije omogućeno ulaganje žalbe na odluke MUP-a (članak 25.) u hitnim slučajevima, što bi omogućilo učinkovitiji pravni lijek, a umjesto toga je predviđeno pokretanje upravnog spora te, konačno, prijedlog da se rok za obavještavanje o prestanku ugovora za strane radnike produži na 15 dana nije prihvaćen, iako bi takva razlika pomogla u zaštiti radnika koji su u nepovoljnijem položaju od hrvatskih radnika jer moraju napustiti RH. 

U raspravi su članovi Odbora pohvalili predložene izmjene kojima se nastojalo zaštititi prava domaće radne snage, prava stranih radnika i potrebe gospodarskog razvoja Republike Hrvatske te učinkovitiji administrativni postupak kojim se rasterećuju državna tijela, gospodarstvenici i strani radnici kojima se jamči veća pravna sigurnost. 

Istaknut je niz životnih problema s kojima se susreću državljani susjednih zemalja kad je u pitanju prijava boravišta, prebivališta, državljanstva i radnih dozvola. Postupci traju predugo a za vrijeme trajanja postupka osobe nemaju prava koja bi trebale imati po zakonu, primjerice pravo na zdravstveno osiguranje. Upozoreno je na dužnost međuresorne suradnje te na pitanja iz Zakona o zdravstvenom osiguranju po kojem strani radnici moraju za svako dijete plaćati 100 eura za zdravstveno osiguranje, što predstavlja problem kod spajanja obitelji. Svake je godine sve veća i veća potreba za stranim radnicima te je sve veći njihov priljev, no pitanje je postoje li dovoljni administrativni kapaciteti za provedbu Zakona, i u tijelima u Hrvatskoj i u konzulatima Republike Hrvatske. Istaknuto je žaljenje što nisu usvojeni prijedlozi pučke pravobraniteljice, posebice prijedlozi izmjena članaka 10., 17. i 25. Prijedloga Zakona o strancima, odnosno da se omogući privremeni boravak bivših tražitelja međunarodne zaštite, da se jasnije definiraju uvjeti za iznimno odobrenje autonomnog boravka te prijedlog kojim bi se omogućila žalba na odluke MUP-a, a koji bi osigurali dodatnu zaštitu i pravnu sigurnost stranih radnika.

Posebno je istaknuta potreba donošenja migracijske politike, neovisno o činjenici je li to propisano zakonom ili nije. Upozoreno je na istraživanja o percepcijama stranih radnika u Republici Hrvatskoj, a podaci nisu povoljni ni za strane radnike ni za pripadnike nacionalnih manjina. Ocijenjeno je zabrinjavajućim stanje u kojem se ne vodi dovoljno računa o toleranciji i prihvaćanju različitosti, ne samo u Hrvatskoj već i u SAD-u i EU-u, što otežava integraciju, unatoč potrebama za radnicima, o čemu bi se moralo raspraviti i na Odboru. 

Nakon provedene rasprave Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina većinom je glasova (8 glasova „ZA“ i 1 glas „SUZDRŽAN“) odlučio predložiti Hrvatskom saboru donošenje Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima.

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio prof. dr. sc. Milorada Pupovca, predsjednika Odbora, a u slučaju njegove spriječenosti Bošku Ban, potpredsjednicu Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA
prof. dr. sc. Milorad Pupovac

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina na 8. tematskoj sjednici održanoj 23. siječnja 2025. raspravljao je o temi „Siromaštvo i ljudska prava“. 

Predsjednik Odbora, prof. dr. sc. Milorad Pupovac, u uvodnom je obraćanju istaknuo kako siromaštvo predstavlja prepreku za ostvarivanje ljudskih prava zajamčenih Ustavom, zakonima te međunarodnim ugovorima i konvencijama kojih je Republika Hrvatska potpisnica. Siromaštvo nije samo brojka u statistici, iza njega stoje stvarne sudbine ljudi, priče o svakodnevnoj borbi za osnovne životne potrebe, pristup obrazovanju, zdravstvenoj zaštiti i zapošljavanju te o neimaštini i preživljavanju s onim što nije dovoljno za dostojanstven život. 

Prema Izvješću pučke pravobraniteljice za 2023. godinu, 20,9 posto stanovništva izloženo je riziku od siromaštva, dok je situacija još teža za žene, među kojima taj postotak iznosi 22 posto. Još alarmantniji podatak jest da je svako četvrto dijete u Hrvatskoj u riziku od siromaštva, što pokazuje duboko ukorijenjene strukturalne probleme. Više od 30 posto osoba starijih od 65 godina živi u riziku od siromaštva, što je posljedica niskih mirovina i lošeg pristupa ključnim uslugama poput socijalne skrbi, zdravstvene zaštite i javnog prijevoza. U toj su skupini posebno pogođene žene, osobito u ruralnim područjima i manje razvijenim regijama. Govoreći o pripadnicima romske nacionalne manjine, Pupovac je istaknuo zabrinjavajući podatak da je čak 93 posto njih izloženo riziku od siromaštva. Slični su problemi prisutni i kod etničkih skupina u ruralnim područjima te kod starijeg povratničkog stanovništva, osobito unutar srpske nacionalne manjine, što je povezano s nedostatkom infrastrukture i socijalnih usluga. 

Iza svakog postotka stoje stvarne sudbine ljudi i njihove priče o svakodnevnoj borbi za osnovne životne potrebe, pristup obrazovanju, zdravstvenoj zaštiti i zapošljavanju. Stoga siromaštvo moramo promatrati kao dinamičan fenomen koji prati porast ukupne nejednakosti u društvu te se zapitati što svatko od nas može poduzeti u svom djelokrugu rada. Iako Ustav Republike Hrvatske jasno definira temeljna prava, zakonodavni okvir – koji uključuje Zakon o socijalnoj skrbi i Zakon o zajamčenoj minimalnoj naknadi – trebao bi služiti borbi protiv siromaštva. Upravo se zbog tog razloga sustav mora kontinuirano nadograđivati i poboljšavati. Kao pozitivan primjer naveo je niz mjera i potpora koje potiču socijalnu koheziju, poput projekta „Zaželi“ koji omogućuje zapošljavanje žena u ruralnim područjima te time smanjuje socijalnu isključenost i siromaštvo. Također je naglašena važnost korištenja resursa Europske unije, osobito financijskih potpora usmjerenih na smanjenje siromaštva i socijalne isključenosti.

Pučka pravobraniteljica istaknula je kako je siromaštvo duboko povezano s ljudskim pravima s obzirom na to da ono često predstavlja prepreku za ostvarenje temeljnih prava i sloboda potrebnih za dostojanstven život. Naglasila je da su ljudska prava, koja uključuju pristup pravdi, obrazovanju, zdravstvenoj zaštiti, stanovanju i radu, odgovornost države te da razgovor o siromaštvu u kontekstu ljudskih prava zahtijeva pomak s tradicionalnog koncepta milosrđa prema pristupu temeljenom na obvezama i odgovornostima vlasti. 

U svom je izlaganju pravobraniteljica detaljno obrazložila deset ključnih područja na kojima se jasno vidi povezanost između siromaštva i ograničenog pristupa ljudskim pravima. Prvo, istaknula je problem nedostatka odgovarajuće pravne i socijalne sigurnosti, gdje složeni birokratski postupci i nedovoljna socijalna pomoć otežavaju pristup nužnim uslugama, čime se dodatno ugrožava položaj građana koji su u riziku od siromaštva. Nadalje, suočavanje s problemima u području stanovanja, kao što su visoki troškovi najma, manjak pristupa socijalnom stanovanju i loši stambeni uvjeti, dodatno otežava život beskućnicima i obiteljima s ograničenim financijskim mogućnostima. Također je naglasila kako pristup hrani predstavlja još jedan izazov jer siromaštvo dovodi do prehrambene nesigurnosti i prisiljava mnoge na oslanjanje na humanitarne organizacije kako bi osigurali osnovne prehrambene potrebe. U kontekstu zdravlja, primijetila je kako financijski pritisci, nedostatak informacija i komplicirani postupci onemogućuju siromašnim građanima da osiguraju kvalitetnu zdravstvenu zaštitu i pristup nužnim lijekovima, što dodatno pogoršava njihov zdravstveni položaj. Na području rada, istaknula je kako su siromašni često primorani prihvatiti nesigurne i privremene poslove s niskim primanjima, što ih čini ranjivima i dodatno perpetuira ciklus siromaštva. Obrazovanje, iako formalno besplatno, postaje nedostupno zbog dodatnih troškova poput školskog pribora, prijevoza i drugih potreba, a digitalni jaz dodatno isključuje djecu iz siromašnih obitelji iz suvremenih obrazovnih trendova. Pristup pravosuđu, posebno u smislu besplatne pravne pomoći, također je ograničen, što otežava siromašnim građanima zaštitu njihovih prava u slučajevima kada im je potrebna pravna intervencija. Osim toga, upozorila je na problem kriminalizacije siromaštva, gdje se aktivnosti vezane uz preživljavanje, poput prosjačenja ili privremenog smještaja na javnim mjestima, tretiraju kao kaznena djela, što dodatno stigmatizira i isključuje ove osobe iz društva. Nadalje, marginalizacija, stigmatizacija i diskriminacija, osobito prema pripadnicima ranjivih društvenih skupina, predstavljaju dodatne prepreke u ostvarivanju osnovnih prava, dok regionalne nejednakosti, koje se očituju kroz nedostatak radnih mjesta, ulaganja i osnovnih usluga u ruralnim i nerazvijenim područjima, dodatno produbljuju problem siromaštva. Zaključno, pučka pravobraniteljica je naglasila potrebu za jačanjem međuresorne suradnje svih nadležnih tijela kako bi se na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini učinkovitije rješavali izazovi povezani sa siromaštvom te osigurao pristup temeljnih ljudskih prava svim građanima, čime se stvara temelj za društvo u kojem svatko ima priliku živjeti dostojanstveno i sigurno.

Državna tajnica u Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Marija Pletikosa predstavila je osnovne programe i politike koje Ministarstvo i Vlada Republike Hrvatske provode u svrhu suzbijanja socijalne nejednakosti i siromaštva. Ministarstvo, kazala je, prepoznaje izazove siromaštva i socijalne isključenosti te sustavno djeluje na njihovu ublažavanju. Vlada Republike Hrvatske krajem prošle godine donijela je tri odluke vezane uz povećanje osnovica za izračun socijalnih naknada, i to zajamčene minimalne naknade, ostalih naknada i naknada vezanih za udomiteljstvo. Nadalje, kao ključnu inicijativu istaknula je i donošenje Zakona o inkluzivnom dodatku kao važnom instrumentu za unaprjeđenje kvalitete života osoba s invaliditetom i djece s posebnim potrebama, izmjene Zakona o socijalnoj skrbi, a uz mnoge druge zajedničke projekte Vlade RH i Ministarstva naglasila je Nacionalni plan za borbu protiv siromaštva i socijalne isključenosti (2021. – 2027.). 

U raspravi koja je uslijedila nakon uvodnih obraćanja sudjelovali su saborski zastupnici članovi Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina te drugi zastupnici koji su iskazali interes za ovu temu, predstavnici posebnih pravobraniteljstava, predstavnici jedinica lokalne samouprave, predstavnici organizacija civilnog društva i predstavnici akademske zajednice.

Zastupnica Dragana Jeckov upozorila je na velik broj Srba u Hrvatskoj koji žive u ekonomski, demografski i infrastrukturno nerazvijenim područjima te u ruralnim krajevima koji su prometno izolirani i koje prati nizak indeks ekonomske razvijenosti, nerazvijena komunalna, socijalna i prometna infrastruktura te nedostupnost usluga i kulturnih sadržaja u zajednici. Socijalna isključenost manifestira se kroz nezaposlenost, socijalnu izoliranost te nedostupnost zdravstvenih, socijalnih, obrazovnih, komunalnih, prometnih i drugih usluga u lokalnoj zajednici. Visoka nezaposlenost Srba uvelike je uzrokovana devastacijom tijekom i nakon rata, ali i diskriminacijom po nacionalnoj osnovi. Osim nepovoljnog socioekonomskog položaja Srba u Hrvatskoj, problem je i u društvenoj stigmi i diskriminaciji, i u lokalnim sredinama i u medijskom i političkom prostoru. Posebnu pozornost treba posvetiti djeci pripadnicima nacionalnih manjina, posebno pripadnicima srpske nacionalne manjine, jer imaju problem s nedostupnim obrazovanjem, a posebno je istaknut problem neregistracije manjinskih škola na istoku Republike Hrvatske. Uz hvalevrijedan program „Zaželi“, treba spomenuti i program „Od vrata do vrata“ koji je nedovoljno medijski popraćen.

O problemima romske zajednice govorio je zastupnik Veljko Kajtazi, istaknuvši da je velik dio romskog stanovništva izložen ekstremnom siromaštvu, lošim stambenim uvjetima i nedostatku infrastrukture. Bez obzira na to što je Vlada Republike Hrvatske donijela niz strateških dokumenata, problem nije riješen, iako su zabilježeni veći pomaci. Istaknuo je da često jedinice lokalne samouprave ne prate mehanizme razvijene na nacionalnoj razini, pojedine županije s visokom ekonomskom razvijenošću oklijevaju u donošenju lokalnih akcijskih planova kojima bi omogućili lakšu borbu protiv lošeg socijalnog i ekonomskog položaja romske nacionalne manjine. Podaci istaknuti u izvješćima pučke pravobraniteljice govore da 93 % pripadnika romske nacionalne manjine živi ispod granice siromaštva. Zastupnik Kajtazi predložio je nekoliko ključnih mjera koje bi mogle znatno unaprijediti položaj Roma u Hrvatskoj: (1) obrazovanje mora biti prioritet, (2) potrebno je poduzeti hitne mjere za poboljšanje stambenih i infrastrukturnih uvjeta i u kojima žive romske obitelji, (3) problem diskriminacije na radu potrebno je rješavati pojačavanjem nadzora i kažnjavanjem poslodavaca koji diskriminiraju pripadnike romske nacionalne manjine, (4) osigurati mobilne zdravstvene timove koji će romskoj zajednici omogućiti zdravstvenu zaštitu i (5) potrebno je osnažiti lokalnu samoupravu da aktivno sudjeluje u osmišljavanju provedbenih politika za poboljšanje života Roma.

Zastupnik Predrag Mišić podsjetio je na obitelji s autističnom djecom ili djecom s invaliditetom koje zbog većih primanja ne pripadaju kategoriji socijalnog, a dobro bi im došla pomoć s obzirom na troškove koje imaju u brizi za dijete s teškoćama. Državna tajnica Pletikosa izvijestila je da je Vlada Republike Hrvatske svjesna stanja u kojem se nalaze obitelji koje imaju djecu s teškoćama, no što se tiče inkluzivnog dodatka, nema imovinskog cenzusa, roditelji djece s teškoćama mogu ostvariti status roditelja njegovatelja, a djeca s teškoćama mogu ostvariti i mnoga druga socijalna prava, a da to ne utječe na inkluzivni dodatak koji koriste roditelji. Vlada Republike Hrvatske čini sve što može kako bi se tim obiteljima život što više olakšao.

Zastupnica Majda Burić izjavila je da problem siromaštva i socijalne sigurnosti zaslužuje pažnju svih resora, što je i vidljivo kroz dokumente, zakone i mjere koje imaju svi resori, neki više a neki manje, a u Državnom proračunu za ovu godinu i projekcije za sljedeće dvije osigurano je više od 11 milijardi eura za mirovinski sustav i sustav socijalne skrbi. Posebno je istaknula problem siromašnih žena. Pohvalila je redefiniranje obiteljske mirovine jer obiteljsku mirovinu uglavnom koriste žene. Pohvalila je i dodatni staž za majke i udomiteljice koji se unaprjeđuje. Uvođenje instituta nacionalne naknade za starije od 65 godina posebno je dobrodošla mjera. Prema Eurostatu, Hrvatska je glede jednakosti odnosno nejednakosti na 29,7 %, a prosjek europodručja je 29,8 %.

Pravobranitelj za osobe s invaliditetom Darijo Jurišić istaknuo je kako su osobe s invaliditetom i njihove obitelji u pravilu izloženije socijalnim rizicima i siromaštvu, posebno naglašavajući tri čimbenika: niske mirovine (uz stalno smanjivanje udjela prosječne mirovine u prosječnoj plaći, pri čemu je Hrvatska među zemljama Europske unije s najnižim omjerom, što dovodi do toga da gotovo trećina umirovljenika živi u opasnosti od siromaštva), iznose socijalnih naknada koje treba kontinuirano usklađivati s troškovima života te nedostatak pristupačnog socijalnog stanovanja, s obzirom na to da su jedinice lokalne samouprave nedovoljno angažirane u rješavanju ovoga problema. Siromaštvo dodatno marginalizira osobe s invaliditetom, često se preklapajući s drugim oblicima diskriminacije. U tom je kontekstu naglašeno da inkluzivni dodatak ne predstavlja plaću ili mirovinu, nego kompenzacijski oblik pomoći koji pokriva troškove s kojima se osobe bez invaliditeta ne susreću, omogućujući time osobama s invaliditetom veću uključenost u zajednicu. Preporuke pravobranitelja odnose se na povećanje i usklađivanje udjela prosječne mirovine u prosječnoj plaći, kontinuirano prilagođavanje socijalnih naknada rastu cijena te izradu jasnog plana ili politike socijalnog stanovanja, različite od trenutačnog modela priuštivog stanovanja. 

Stvarni primjeri dječjeg siromaštva upućuju na sporost u rješavanju problema dječjeg siromaštva, istaknula je Tatjana Holjevac, zamjenica pravobraniteljice za djecu, te nastavila kako to utječe na razvoj zdravlja i obrazovanja svakog pojedinog djeteta, kojemu nije svejedno kada će nastupiti krajnji ishodi napisanih politika. Djeca žive bez struje, vode, bez interneta potrebnog za obrazovanje, u stanovima koji su iznimno loše kvalitete, a nekad doslovno i bez hrane. Djeca zapravo nisu kriva zbog uvjeta u kojima žive, ali ipak im ti uvjeti određuju šanse za njihov daljnji razvoj. Sustav socijalne skrbi socijalnim naknadama i socijalnim uslugama treba pružiti zaštitu i podršku pojedincu koji se suočava sa siromaštvom, a da bi ispunile svoju svrhu, te pomoći trebaju odgovoriti na individualne potrebe ranjivih skupina. Kada govorimo o socijalnim novčanim naknadama, one mogu biti pomoć kućanstvima s djecom koja nemaju sredstava za život samo ako njihov iznos pokriva potrebe kućanstva i djece. No, iako novčane naknade rastu, one ne prate životne potrebe djece. Veliku važnost imaju i socijalne usluge jer obiteljsko siromaštvo se prenosi iz generaciju na generaciju, podsjetila je Holjevac, te smatra da nije dovoljna samo materijalna pomoć već je nužna i nematerijalna podrška koja će omogućiti djetetu da razvija svoje potencijale i kompetencije. U tom smislu preporučuje se mentorstvo za djecu, a obrazovanje djeteta ključno je za izlazak djeteta iz tog začaranog kruga. 

Zamjenik pravobraniteljice za ravnopravnost spolova Kristijan Kevešević osvrnuo se na nepovoljniji položaj žena u kontekstu siromaštva. Žene starije od 65 godina koje čine jednočlano kućanstvo najugroženija su kategorija. Prag ispod kojeg osoba koja čini jednočlano kućanstvo ulazi u kategoriju osoba u riziku od siromaštva je 500 eura. U Hrvatskoj trenutačno oko 265 tisuća osoba prima najmanju mirovinu koja iznosi oko 350 eura u prosjeku, a od tih 265 tisuća 69 % čine žene. U komparaciji rizika od siromaštva u Hrvatskoj i drugim zemljama članicama Europske unije, situacija za žene lošija je samo u Bugarskoj, Latviji, Litvi i Estoniji. Istaknuo je da prelaskom u dobnu skupinu 55 – 64 godine stopa rizika od siromaštva bitno raste, ali rapidnije kod žena (za 8,6 % u 2023.). U toj dobnoj skupini stopa rizika iznosi 21,1 % za žene, nasuprot 17,3 % za muškarce. U dobi od 65 i više godina stopa rizika za žene doseže 38,8 % (u usporedbi s 29,3 % kod muškaraca), dok podaci Eurostata pokazuju da kod žena starijih od 75 godina rizik naraste na čak 42 % (prosjek u EU-u je 21,1 %), a za muškarce na 30,3 % (prosjek u EU-u je 14,1 %). Poseban naglasak stavljen je na žene koje čine jednočlano kućanstvo, za koje je uočena stopa rizika od siromaštva od 56,5 % – najveća na razini Europske unije. Nadalje, osobe starije od 65 godina koje žive same imaju stopu rizika od siromaštva od 59,9 %, a pretpostavlja se da za žene u toj skupini taj postotak prelazi 60 %. Prema popisu stanovništva iz 2021. godine, u toj se kategoriji nalazi više od 144 tisuće žena. 

Uz dob i tip kućanstva, istaknuta je i regionalna komponenta u kontekstu ozbiljne materijalne i socijalne deprivacije. Indikatori Eurostata pokazuju da je materijalna deprivacija prisutnija u južnoj Hrvatskoj, za oko 2 % više nego u kontinentalnoj, dok je situacija u panonskoj Hrvatskoj izrazito ozbiljna. Također, brojčani podaci pokazuju da 57.000 žena živi u uvjetima ozbiljne materijalne i socijalne deprivacije, pri čemu je 67 % njih starije od 55 godina. Ključ smanjenja rodnog jaza odnosno nepovoljne pozicije žena u kontekstu siromaštva jest njihovo ekonomsko osnaživanje. Ravnopravnost spolova jedan je od alata za suzbijanje siromaštva, zaključio je zamjenik pravobraniteljice za ravnopravnost spolova.

Predstavnica udruge Centar za kulturu dijaloga (Rijeka) Sandra Grozdanov zahvalila je na prilici da predstavi projekt na kojem udruga radi, a posebnu je pozornost posvetila ciljanoj skupini kojom se udruga bavi – djeci u dobi od 7 do 18 godina. Udruga je krenula kao inicijativa građana koja je volontirala u socijalnoj samoposluzi i nastojala pronaći način koji će pomoći djeci da izađu iz začaranog kruga siromaštva i transgeneracijskog prijenosa. Stoga je pokrenut program koji djeci i mladima nudi instrukcije i radionice, a uspjeli su povezati i sve institucije u gradu Rijeci koje su svoje usluge nudile besplatno. Glavni je cilj programa osnaživanje djece u realizaciji njihovih talenata i sposobnosti, unatoč njihovim ograničenjima. Kroz program je prošlo dvije stotine djece. „Ovo nije neka lijepa priča. Ovo je krvava priča, s mnogim žrtvama, jer smo kroz deset godina morali kontinuirano razmišljati o financijskim sredstvima, suočavamo se s golemom fluktuacijom ljudi jer nemamo sigurne plaće. Ovakvim pričama nije mjesto u civilnom sektoru jer ljudi pregore i odu. U posljednjih deset godina vidi se promjena, osnovana je Zaklada Vincero koja stipendira korisnike. Djeca nemaju tople obroke. Obišli smo njihove nužne smještaje, vidjeli smo u kakvim uvjetima žive. Potrebna je sustavna promjena, strukturalna promjena. Mi živimo od akcije, mi ne živimo od priče. Molim vas da ove stvari shvatite ozbiljno jer su promjene moguće. Važno nam je da nas čujete jer tako čujete i djecu o kojoj danas govorimo“, istaknula je Grozdanov. 

Izvršni predsjednik Hrvatske mreže za beskućnike Zvonko Mlinar izvijestio je nazočne kako donositelji odluka često imaju predrasude prema beskućnicima, smatrajući ih narkomanima, alkoholičarima i ovisnicima, što nije istina. U posljednje dvije, tri godine među beskućnicima gotovo nema radno sposobnih. „Naši su korisnici psihički bolesne, starije osobe, umirovljenici, osobe s intelektualnim poteškoćama, u koje je ova država ulagala dok su bili po domovima. Mladi koji su do svoje 18. godine bili u domovima izbačeni su iz njih“, izjavio je Mlinar. Mladi beskućnici donedavno su Hrvatskoj mreži za beskućnike bili prioritet, u prihvatilištu u Kosnici ima ih 30 %. Brige o beskućnicima u Hrvatskoj nema. U Nacionalnom planu za borbu protiv siromaštva i socijalne isključenosti beskućnika nema. U Nacionalnom planu razvoja socijalnih usluga spominje se brojka (beskućnika) 511. Za podmirenje osnovnih životnih potreba (stanovanje, prehrana itd.) socijalna naknada za samca je 160 eura, za radno nesposobnog samca 208 eura ili oko 15 % od prosječne netoplaće u Hrvatskoj. U Sloveniji takva naknada iznosi 500 eura ili 33 % od prosječne netoplaće, a u Austriji 40 %. Možda najveći problem beskućnika predstavlja prijava prebivališta. Država je to na neki način uredila, ne najbolje, ali je uredila, na način da se beskućnici mogu prijaviti na adresu centara za socijalnu skrb. Više od 30 % beskućnika nema osobnu iskaznicu. Bez osobne iskaznice beskućnici ne mogu ostvariti svoja ljudska prava: pravo na rad, prava iz sustava socijalne skrbi, pravo na zdravstvenu zaštitu. Ono što je najvažnije jest hitno donošenje nacionalnog plana za prevenciju i borbu protiv beskućništva, čime bi se, ako ništa drugo, ispoštovali i europski dokumenti koje je Republika Hrvatska potpisala prije tri godine.

Varja Bastiančić, predsjednica Udruge Institut Pula, nadovezala se na izlaganje predstavnika Hrvatske mreže za beskućnike te ukazala na probleme koje imaju osobe bez osobne iskaznice, a koju ne posjeduju jer nemaju adresu stanovanja. Zbog nedostatka osobnih dokumenata takve osobe nemaju pravo na zdravstveno osiguranje i ostala prava pomoći. Umirovljenici koji nisu stambeno zbrinuti sa 600 eura mjesečno moraju birati hoće li platiti podstanarstvo ili će jesti. Osoba koja ode na liječenje i ne javi se na Zavod za zdravstveno osiguranje gubi pravo na zdravstveno osiguranje i na zajamčenu minimalnu naknadu. „Nemamo mi manji broj, već iz dana u dan sve veći broj korisnika. Zakoni su izvrsni, ali dijelom neprimjenjivi ili se čeka tri, četiri mjeseca na dobivanje dokumenata na temelju kojih mogu ostvarivati prava. Ljudi su doslovno gladni jer čekaju sastanke timova. Zakone treba staviti u promptniju primjenu“, upozorila je Bastiančić.

Tea Radović, predstavnica Centra za mirovne studije, upozorila je da su korisnici zajamčene minimalne naknade oni koji žive u najdubljem siromaštvu u Republici Hrvatskoj i istaknula da europski koncept minimalnih dohodaka sadrži tri elementa: (1) te naknade moraju biti odgovarajuće, (2) moraju biti popraćene politikom zapošljavanja, dakle da se radno sposobni korisnici aktiviraju i uključe na tržište rada, i (3) korisnici moraju imati pristup kvalitetnim socijalnim uslugama. Država propušta razviti metodologiju izračuna zajamčene minimalne naknade, već se naknadu određuje proizvoljno i naravno neodgovarajuće, na što upozorava i Europska komisija. Što se tiče uključivanja na tržište rada i radne aktivacije, to se može ostvariti na dva načina: jedan je kontrola i sankcioniranje, a drugi je način podrška i osnaživanje. Republika Hrvatska, nažalost, ovom problemu pristupa na prvi način. „U Hrvatskoj su korisnici zajamčene minimalne naknade obvezni besplatno i prisilno raditi, 60 – 90 sati mjesečno, inače gube pravo na socijalnu pomoć na šest mjeseci. Takav način prisilnog rada u Europskoj uniji, uz Hrvatsku, imaju Rumunjska, Bugarska i Slovačka. Neke druge zemlje koriste ovaj drugi način – podršku i osnaživanje, što bi i u Hrvatskoj trebalo primjenjivati – multidimenzionalno i individualno pristupati svakom korisniku, kroz sinergiju rada, zavoda za zapošljavanje i socijalnog sustava tako da se sagledaju svi psihosocijalni aspekti korisnika kako bi se otklonile prepreke za njihovo uključivanje u društvo i tržište rada te korisnicima omogućilo da se svojim radom izdignu iz siromaštva. To je tzv. aktivna inkluzija i to već postoji u mjeri socijalnog mentorstva koju Republika Hrvatska uvodi od 2011. godine. ali još uvijek nije zaživjela.“ Na kraju svog izlaganja Radović je pozvala da se prilikom izmjena Zakona o socijalnoj skrbi ukine mjera rada za opće dobro bez naknade jer to je mjera koja krši ljudska prava. 

Romana Galić, zamjenica pročelnice Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom Grada Zagreba, istaknula je kako Grad Zagreb mora biti predvoditelj u rješavanju ovoga problema iako je stopa siromaštva u Gradu Zagrebu negdje oko 10 % odnosno stopa siromaštva i socijalne isključenosti nešto viša od 11 %. Galić je izvijestila kako je Gradska skupština Grada Zagreba donijela Odluku o najmu stanova kojom se uređuje i pitanje socijalnog stanovanja. Istaknula je i pitanje obrazovanja i stipendija, posebice onih najranjivijih poput pripadnika romske nacionalne manjine ili obitelji slabog socioekonomskog statusa – Grad Zagreb je u prošloj godini izdvojio 5,7 milijuna eura za stipendije i podijelio više od 1100 stipendija. Uvažavajući da su socijalne naknade minimalne, a znajući da se jedinice lokalne samouprave oslanjaju na Zakon o socijalnoj skrbi, Grad Zagreb je u Odluku o socijalnoj skrbi ugradio i inflaciju te obvezao čelnike Grada da prate inflaciju i da novčane naknade koje donosi Grad Zagreb, prateći inflaciju, povećavaju. U Gradu Zagrebu svjesni su problema beskućnika i neimanja strategije, pa i u Gradu Zagrebu, no izražena je nada kako će Grad Zagreb izraditi socijalni plan koji će biti smjernica u izradi socijalnih politika prema najranjivijima. Kada je u pitanju politika zdravstva, uvažavajući i romsku nacionalnu zajednicu i beskućnike, Grad Zagreb provodi sistematske preglede za tu populaciju. Primjećuje se da je zajamčena minimalna naknada mala, broj korisnika pada, a broj građana koji se javljaju, posebno novih korisnika, zapravo raste. Završno je zamjenica pročelnice Galić istaknula kako ono što radi Grad Zagreb dovodi do regionalnih razlika. „Iako Grad Zagreb bilježi povećanje broja stanovnika, ne želi da socijalne politike Grada Zagreba budu motivator koji dovodi do priljeva stanovništva. Grad Zagreb želi da regionalne razlike budu što manje i da pitanje ekstremnog i dječjeg siromaštva budu češće teme kod donositelja odluka.“

Pročelnica Upravnog odjela za društvene djelatnosti, mlade i sport Grada Pule Ivana Sokolov osvrnula se na osobe u beskućništvu i siromaštvo i istaknula kako su danas u beskućništvu djeca koja nisu zbrinuta na vrijeme, psihički oboljele osobe, umirovljenici, žene, obitelji koje su godinama u siromaštvu, a pravo na dom im nije osigurano. Sredstva se troše, rezultati su sve gori i postavlja se pitanje treba li što mijenjati. Pravo na dom temeljno je ljudsko pravo koje bi trebalo biti priznato i zajamčeno svima, osobito osobama u beskućništvu i osobama koje žive u neodgovarajućim uvjetima. Pročelnica je predložila da se u strateške dokumente jasno uvrsti pravo na osnovne resurse poput struje, vode i higijenskih uvjeta za sve. Država bi trebala prepoznati program „Housing First“ („Stanovanje prvo“) kao ključnu strategiju za rješavanje problema beskućništva i osigurati sustavnu podršku, uključujući financiranje i institucionalnu suradnju. Potrebne su konkretne mjere kojima bi se ovaj projekt implementirao i proširio na nacionalnoj razini, uz financijsku potporu za jedinice lokalne samouprave koje ga provode. Trenutačni Nacionalni plan stambene politike ne uključuje osobe u beskućništvu, zbog čega bi trebalo napraviti reviziju Plana. Istaknuta je i važnost definiranja konkretnih mjera koje će tim osobama omogućiti pristup stambenim rješenjima. Potrebne su jasno definirane politike za osobe koje žive u siromaštvu, s naglaskom na one koje troše više od 30 % prihoda na stanovanje ili nemaju nikakvih prihoda. Pročelnica je predložila stvaranje posebnog fonda za subvencioniranje stanovanja za najsiromašnije i osobe u beskućništvu. Grad Pula prepoznaje projekt „Housing first“ i može poslužiti kao primjer dobre prakse drugim gradovima. Istaknula je potrebu uključivanja organizacija civilnog društva u procese donošenja odluka kako bi se osigurali točni podaci i iskustva iz prakse. Predložila je i uvođenje sustavnog prebrojavanja osoba u beskućništvu na razini države i većih gradova kako bi se dobili točni podaci koji su ključni za kreiranje učinkovitih politika i mjera za pomoć tim osobama.

Redovita profesorica Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. sc. Olja Družić Ljubotina, kao predstavnica akademske zajednice, istaknula je konkretne mjere koje treba uvesti u područjima beskućništva, rada za opće dobro bez naknade i djece u siromaštvu. Što se tiče beskućništva, naglasila je kako beskućnici smješteni u prihvatilištima trenutačno imaju pravo na tek 50 % osnovice zajamčene minimalne naknade, što iznosi oko 75 eura mjesečno, a što je nedostatno za osnovne životne potrebe. Podsjetila je da je 2014. godine naknada tim osobama bila potpuno ukinuta te je poslije vraćena samo napola. Takva rješenja zahtijevaju cjelovit pristup, zbog čega je istaknula važnost donošenja nacionalne strategije za borbu protiv beskućništva koja bi definirala jasne standarde i obvezala sve razine vlasti na osiguranje odgovarajuće pomoći. Govoreći o mjeri rada za opće dobro bez naknade, profesorica ju je opisala kao diskriminirajuću, s obzirom na to da je pravo na socijalnu naknadu uvjetovano obveznim radom. Prema Izvješću Vijeća Europe vezano uz Europsku socijalnu povelju, navodi se da „Hrvatska i dalje ne jamči pravo na socijalnu pomoć koja nije bezuvjetna i koja se penalizira“. Vijeće Europe upozorava Hrvatsku na problematičnost te mjere jer dovodi do penalizacije korisnika i kršenja načela bezuvjetne socijalne pomoći. Ova je problematika podignuta i na razinu ustavne tužbe. 

Govoreći o djeci u siromaštvu, profesorica Družić Ljubotina podsjetila je na prisutnost gladi i materijalne deprivacije te naglasila kako se radi o pravu na prehranu. Istaknula je važnost Nacionalnog akcijskog plana jamstva za djecu (usvojenog na sjednici Vlade RH u srpnju 2023.) u kojem se govori o jednakom pravu na prehranu djece. Problem se posebno odnosi na srednjoškolce koji, za razliku od predškolske djece, osnovnoškolaca i studenata, nemaju organiziran sustav prehrane. Profesorica je istaknula kako je siromaštvo multidimenzionalan problem povezan s obrazovanjem, a obrazovni sustav nije prepoznao materijalnu deprivaciju kao problem koji utječe na obrazovni put djece. Zbog toga je predložila povratak socijalnih radnika kao stručnih suradnika u obrazovni sustav kako bi se ojačala stručna potpora i poboljšale obrazovne mogućnosti djece iz najranjivijih obitelji.

Direktorica ADRA-e Hrvatska Slavica Marčeta osvrnula se na pitanje siromaštva starijih osoba s naglaskom na pristup toplom obroku. Projekt „Zaželi“ ne donosi hranu na stol, ali se smatra socijalnom uslugom. Ako korisnici primaju jednu socijalnu uslugu, isključuje se primanje druge, a pristup toplom obroku je socijalna usluga. Problem toplog obroka je višedimenzionalan: ruralne sredine komunalno slabo opremljene korisnicima koji su stvarno gladni jer nemaju trgovine u blizini niti novca da kupe svoju hranu. „Hrana je temeljno ljudsko pravo i projekt „Zaželi“ ne bi smio biti prepreka da njegovi korisnici dobiju topli obrok na svoj stol. Potrebne su nacionalne mjere koje bi osigurale da i u ruralnim sredinama u kojima ne postoje pučke kuhinje topli obrok bude dostupan“, zaključila je Marčeta.

Predsjednik Odbora najavio je izradu zaključaka s ove tematske sjednice, a u izradu zaključaka Odbor će uključiti pravobraniteljstva i sve one koji su na ovoj tematskoj sjednici aktivno sudjelovali. Ti će zaključci biti predstavljeni i ministarstvima i drugim tijelima izvršne vlasti. „Ovo je jedna od najvažnijih tema o kojima je ovaj Odbor raspravljao. Čule su se veoma važne i potresne poruke i moramo učiniti sve da se te poruke čuju ne samo u formatu odbora, nego da se čuju i u formatu plenuma Hrvatskoga sabora, a po mogućnosti i da se čuju i u široj javnosti, bez obzira na to što je interes medija za tu temu limitiran. Siromaštvo nije pravo, to je katkad za ljude sudbina, nešto što im je dosuđeno mimo njihove volje i utjecaja, za ljude koji žive u nerazvijenim područjima, ljude koji žive u populacijski snažno oslabljenim područjima ili ljude koji žive u okolnostima u kojima prihodi koje imaju nisu dovoljni da bi živjeli iznad granice siromaštva. To je pokazatelj života u prostoru, u sferi u kojoj prava nisu zajamčena, a naš Ustav i naši moralni osjećaji, bez obzira na to odakle sve crpimo spoznaje o moralnim osjećajima, nalažu da takvih pojava imamo što je moguće manje, a kad ih imamo, da imamo snažne institucije koje će biti na usluzi ljudima da to siromaštvo lakše prebrode i iz njega izađu“.

PREDSJEDNIK ODBORA
prof. dr. sc. Milorad Pupovac

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora na 7. sjednici, održanoj 10. prosinca 2024., raspravljao je o Izvješću o radu (poslovanju) Hrvatske radiotelevizije za 2023. godinu koje je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavio glavni ravnatelj Hrvatske radiotelevizije, aktom od 28. svibnja 2024.

Sukladno odredbi stavka 2. članka 179. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor je o predmetnom Izvješću raspravljao u svojstvu zainteresiranog radnog tijela.

Predstavnica podnositelja Izvješća uvodno je upoznala članove Odbora s radom Hrvatske radiotelevizije i istaknula da je HRT emitirao na četiri nacionalna televizijska, tri nacionalna radijska, osam regionalnih/lokalnih radijskih kanala, međunarodnom televizijskom i radijskom kanalu te putem weba i multimedije. U svim svojim emisijama IMS je posebnu pozornost pridavao programu posvećenom regionalnim, manjinskim te temama iz civilnog društva, pravima žena i djece. Istaknula je da je u dokumentarnom programu izravno prenošena komemoracija s romskog groblja u Uštici za Rome stradale u logoru Jasenovac i drugim nacističkim logorima te su prikazani dokumentarni filmovi „Dječak iz Auschwitza“ i „Romi u Domovinskom ratu“. Programi namijenjeni nacionalnim manjinama zastupljeni su u informativnim emisijama Hrvatske televizije, a redovito se emitiraju emisije o nacionalnim manjinama Prizma i Manjinski mozaik. 

U raspravi koja je uslijedila članovi Odbora istaknuli su da se na HRT-u kao javnom mediju treba više pozornosti posvetiti nacionalnim manjinama, starijima, inzistirati na edukativnoj ulozi HRT-a svih ranjivih skupina te poticanju tolerancije. Redakcija za nacionalne manjine je osnovana, ali nitko u njoj nije zaposlen tako da osnivanje redakcije predstavlja samo formu. Također, sastanci predstavnika HRT-a i saborskih zastupnika nacionalnih manjina zamrli su – tijekom 2023. i 2024. godine nije održan nijedan sastanak. 

Izraženo je nezadovoljstvo navodima u emisiji HRT-a „Peti dan“ u kojoj su srpski kulturni centri proglašeni obavještajnim centrima. Za takvu ozbiljnu optužbu nije dana nikakva argumentacija, a voditeljica nije reagirala. Takva postupanja predstavljaju govor mržnje te aludiraju na to da se radi o protuhrvatskom djelovanju, čime se zastrašuju ljudi koji dolaze u kulturne centre te cijele srpske zajednice. 

Pohvaljena je serija „Sram“ koja prati život i probleme tinejdžera te se bavi pitanjima kao što su seksualno i reproduktivno zdravlje te nasilje i vrlo je popularna među mladima. Pohvaljen je napredak i povećanje programskih sadržaja namijenjenih osobama s invaliditetom, no osim u emisijama o invaliditetu, osobe s invaliditetom trebalo bi pozivati i kad se radi o temama o obrazovanju znanosti, politici, kulturi i dr. Ukazano je na slabu zastupljenost žena u emisijama ekonomskog ili političkog karaktera, stoga bi prilikom izbora gostiju u emisijama HRT-a trebalo više računa voditi o ravnopravnosti spolova. 

Nakon provedene rasprave Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina većinom je glasova (pet  glasova „ZA“ i tri glasa „SUZDRŽAN“) odlučio predložiti Hrvatskom saboru donošenje sljedećeg 

z a k lj u č k a

PRIHVAĆA SE IZVJEŠĆE O RADU HRVATSKE RADIOTELEVIZIJE ZA 2023. GODINU.

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio prof. dr. sc. Milorada Pupovca, predsjednika Odbora, a u slučaju njegove spriječenosti Bošku Ban, potpredsjednicu Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA

prof. dr. sc. Milorad Pupovac
  
 

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora na 7. sjednici, održanoj 10. prosinca 2024., raspravljao je o Izvješću o radu pravobranitelja za osobe s invaliditetom za 2023. godinu koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavio pravobranitelj za osobe s invaliditetom, aktom od 28. ožujka 2024. 

Odbor je o predmetnom Izvješću raspravljao kao zainteresirano radno tijelo.
 
Pravobranitelj za osobe s invaliditetom u uvodnom je izlaganju istaknuo kako u Hrvatskoj 657.791 osoba ima neki oblik invaliditeta, a stanje u društvu ove najbrojnije manjinske skupine, nažalost, još je uvijek daleko od zadovoljavajućeg. Tijekom 2023. godine donesen je Zakon o osobnoj asistenciji, Zakon o inkluzivnom dodatku i Zakon o povlasticama u prometu koji pridonose većoj uključivosti i neovisnosti osoba s invaliditetom. Osobe s invaliditetom u Republici Hrvatskoj imat će naknade za povećane troškove invaliditeta koje će biti veće od simboličnih te će inkluzivni dodatak obuhvatiti 150.000 osoba, od kojih će 7 % njih dobiti najveći iznos naknade od 720 eura, dok bi osobna asistencija trebala omogućiti neovisan život za 15.000 osoba, čime će se rasteretiti njihove obitelji. 

Pravobranitelj je istaknuo kako proces deinstitucionalizacije godinama ne napreduje, usprkos tomu što su i u fondovima Europske unije osigurana sredstva za njegovu provedbu, kao i da se unatoč konvencijskim pravima pacijenata ta prava krše primjenom mjera prisile u psihijatrijskim ustanovama i ustanovama socijalne skrbi. 
Tijekom 2023. građani su se pravobranitelju za osobe s invaliditetom obratili ukupno 2988 puta, što je porast od 20 % u odnosu na 2022. godinu. Najviše pritužbi odnosilo se na pravo na pristupačnost, zatim na povredu prava zajamčenih propisima, sumnje na diskriminaciju te povreda grupacija osoba s invaliditetom. Pravobranitelj je naglasio kako više napora treba uložiti da bi se uspostavio sustav rane razvojne podrške djeci s teškoćama u razvoju, kao i na stvaranje podražavajućih mehanizama za djecu i mladih s teškoćama mentalnog zdravlja i poremećajima u ponašanju. U Hrvatskoj nedostaje referentna ustanova za psihosocijalni tretman djece s teškoćama u ponašanju, djece s poremećajima iz spektra autizma, mentalnih i emocionalnih poteškoća, s mogućnošću intenzivnog tretmana. Istaknuta je i nužnost razvijanja i uspostave učinkovite palijativne skrbi. 

Normativan okvir zaštite prava osoba s invaliditetom u velikoj je mjeri usklađen s Konvencijom o pravima osoba s invaliditetom i njezinim načelima, no provedba propisa i praksa ostvarenja prava ono je na čemu padamo kao društvo. Potrebno je osvijestiti da se obveze iz Konvencije o pravima osoba s invaliditetom moraju zaista i primjenjivati, a u društvu stvoriti svijest o invaliditetu, razlikama osoba s invaliditetom i njihovu pravu na dostojanstvo i sposobnost da pridonose društvu te u praksi ostvariti normativan okvir. 

U raspravi je pohvaljeno Izvješće pravobranitelja za osobe s invaliditetom, koje čine 17 % stanovništva. Istaknuta je dobra suradnja pravobranitelja za osobe s invaliditetom s pučkom pravobraniteljicom i posebnim pravobraniteljima. Više napora potrebno je uložiti u pristupačnost osobama s invaliditetom, neovisno o tome radi li se o fizičkoj, informacijskoj ili komunikacijskoj pristupačnosti koja je važna za osobe s oštećenjem vida i sluha. 
Istaknuto je kako su javnopravna tijela u kojima osobe s invaliditetom ostvaruju svoja prava većim dijelom nepristupačna, zbog čega je razumna prilagodba nužna jer nepristupačnost ne smije biti razlog nemogućnosti ostvarivanja prava osoba s invaliditetom. 

Nakon provedene rasprave Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina jednoglasno je (8 glasova „ZA“) odlučio predložiti Hrvatskom saboru donošenje sljedećeg 

z a k lj u č k a

PRIHVAĆA SE IZVJEŠĆE O RADU PRAVOBRANITELJA ZA OSOBE SA INVALIDITETOM ZA 2023. GODINU.

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio prof. dr. sc. Milorada Pupovca, predsjednika Odbora, a u slučaju njegove spriječenosti Bošku Ban, potpredsjednicu Odbora.  

PREDSJEDNIK ODBORA

prof. dr. sc. Milorad Pupovac
  
 

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora na 7. sjednici, održanoj 10. prosinca 2024., raspravljao je o Konačnom prijedlogu zakona o Središnjem registru stanovništva koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada aktom od 5. prosinca 2024. 

Odbor je o Konačnom prijedlogu zakona raspravljao na temelju svoje nadležnosti iz članka 79. Poslovnika Hrvatskoga sabora, kao matično radno tijelo. 

Uvodno je predstavnik predlagatelja rekao kako su usvojeni prijedlozi Odbora te je u Konačni prijedlog zakona uvrštena odredba kojom se prava pripadnika nacionalnih manjina utvrđuju na temelju rezultata Popisa stanovništva iz 2021. godine, do 31. prosinca 2033., a nakon tog datuma na temelju podataka iz Središnjeg registra stanovništva. Propisana je dodatna odredba u članku 35. Konačnog prijedloga zakona o Središnjem registru stanovništva radi zaštite od diskriminacije, zlouporabe i povrede osobnih podataka, a izmjenama Zakona o Poreznoj upravi morat će se implementirati mjere za sigurnost podataka kontrolom pristupa sustavu, zaštitom podataka prilikom prijenosa enkripcijom te zapisom o akcijama na sustavu u svrhu praćenja pristupa i izmjena podataka u sustavu. Povećan je obuhvat prikupljanja podataka i na državljane Republike Hrvatske koji ne žive u Hrvatskoj. Izmijenjena je i odredba članka 10. Prijedloga zakona kako bi se naglasilo da se podaci o nacionalnoj pripadnosti, vjeri, materinskom jeziku i životnom partnerstvu prikupljaju dobrovoljno.

U raspravi je izraženo zadovoljstvo zbog prihvaćanja prijedloga da se prava pripadnika nacionalnih manjina utvrđuju na temelju popisa stanovništva iz 2021., do 31. prosinca 2033., čime je ostavljen razuman rok prilagodbe, ali i zadržana pravna sigurnost, posebice u odnosu na kolektivna prava pripadnika nacionalnih manjina na predstavnike u Saboru, predstavničkim tijelima jedinica lokalne i regionalne samouprave. Upozoreno je da se moraju uložiti napori kako bi građani bili informirani o pravu da se njihovi podaci unesu u registar stanovništva te je istaknuto kako bi se građanima trebale poslati obavijesti o pravu na upis u registar nakon stupanja na snagu Zakona, kao i svim građanima nakon navršene 18. godine života. 

Istaknuto je kako je riječ o važnom zakonu koji će građanima olakšati život jer će javnopravna tijela koristiti podatke iz Središnjeg registra stanovništva te građani neće morati dostavljati podatke o kojima javnopravna tijela vode službene evidencije. Također je upozoreno kako se mora još preciznije urediti svrha prikupljanja osobnih podataka i tko ih koristi jer se podaci na temelju Opće uredbe EU-a o zaštiti osobnih podataka smiju koristiti samo za izričite, zakonite i propisane svrhe radi izvršavanja zadaće od javnog interesa ili obavljanja službene ovlasti. 

Pohvaljene su izmjene članka 10. kojima je naglašena dobrovoljnost izjava o nacionalnosti, vjeri, spolnoj orijentaciji, izvanbračnoj zajednici i životnom partnerstvu, ali je u slučaju izmjene činjenica građanima nametnuta obveza da u roku od deset dana to moraju javiti poreznoj upravi, što je protivno načelu dobrovoljnosti, a rok koji je dan građanima je prekratak. 

Istaknuto je kako je odredbom članka 15. stavka 2. određeno da točnost osobnih podataka u registru može provjeravati Porezna uprava, a nije ostavljeno pravo građana da sami traže ispravak netočnih podataka, a koje pravo građana proizlazi iz GDPR Uredbe EU-a, što bi moglo otežati put u ispravku podataka, posebice onih koji se odnose na nacionalnu i vjersku pripadnost te spolnu orijentaciju. 

U odnosu na obuhvat Središnjeg registra stanovništva, isti bi morao sadržavati podatke o prihodima i imovini građana, a koje podatke vodi Porezna uprava, posebice vezano uz ostvarivanje socijalnih prava građana. 

Nakon provedene rasprave Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina jednoglasno je (8 glasova „ZA“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese

Zakon o Središnjem registru stanovništva.

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio prof. dr. sc. Milorada Pupovca, predsjednika Odbora, a u slučaju njegove spriječenosti Bošku Ban, potpredsjednicu Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA
prof. dr. sc. Milorad Pupovac
 

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 6. sjednici održanoj 20. studenog 2024. godine Konačni prijedlog zakona o izvršavanju Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2025. godinu, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora podnijela Vlada Republike Hrvatske, aktom od 14. studenog 2024. godine.

Odbor je Konačni prijedlog ovog zakona razmatrao kao zainteresirano radno tijelo, a rasprava je provedena objedinjeno s raspravom o Prijedlogu Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2025. godinu, i projekcijama za 2026. i 2027. godinu. 

Uvodno je istaknuto da se predloženim Zakonom uređuje izvršavanje Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2025. godinu, prava i obveze korisnika proračunskih sredstava,  opseg zaduživanja i jamstava Republike Hrvatske i lokalnih jedinica, upravljanje financijskom i nefinancijskom imovinom, prava i obveza proračunskih korisnika, pojedine ovlasti Vlade i predsjednika Vlade RH, ministra financija i  Ministarstva financija, korištenje proračunske zalihe, upravljanje državnom imovinom te druga pitanja vezana uz izvršavanjem prava i obveza proračunskih korisnika.  
Predstavnica Ministarstva financija je istaknula kako se zaduživanje na domaćem i inozemnom tržištu može provesti do iznosa od 8,6 milijardi eura, a tekuće otplate glavnice državnog duga će iznositi 6,5 milijardi eura. Zaduženje izvanproračunskih korisnika državnog proračuna iznosi 406,8 milijuna eura, a tekuće otplate glavnice duga iznose 231,6 milijuna eura. Godišnja vrijednost novih jamstava za 2025. godinu iznosi 435,0 milijuna eura, od toga se na izvanproračunske korisnike državnog proračuna odnosi 260,0 milijuna eura. Jamstva koja Vlada može davati u ime Republike Hrvatske na prijedlog nadležnog ministarstva propisana su u godišnjoj vrijednosti u iznosu od 435 miliona eura, od čega se iznos od 260 milijuna eura odnosi na izvanproračunske korisnike.  Radi upravljanja likvidnošću Državnog proračuna, propisana je obveza korisnicima Državnog proračuna za dostavu mjesečnih planova plaćanja rashoda izdataka prema datumu dospijeća, a vezano za jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave utvrđen je postotak ukupnog ograničenja zaduživanja na razini do 5 % ukupno ostvarenih prihoda poslovanja svih JLP(R)S iz 2024. godine.

 Radi upravljanja likvidnošću Državnog proračuna, propisana je obveza korisnicima Državnog proračuna za dostavu mjesečnih planova plaćanja rashoda izdataka prema datumu dospijeća, a vezano za jedince lokalne i područne (regionalne) samouprave utvrđen je postotak ukupnog ograničenja zaduživanja na razini do 5 % ukupno ostvarenih prihoda poslovanja svih JLP(R)S iz 2024. godine. 

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina je bez rasprave većinom glasova (7 glasova «ZA», 1 glas «SUZDRŽAN» i 1 glas «PROTIV») odlučio predložiti Hrvatskom saboru donošenje

ZAKONA O  IZVRŠAVANJU DRŽAVNOG PRORAČUNA REPUBLIKE HRVATSKE  ZA 2025. GODINU

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora, Odbor je odredio prof. dr. sc. Milorada Pupovca, predsjednika Odbora, a u slučaju njegove spriječenosti Bošku Ban, potpredsjednicu Odbora.  

PREDSJEDNIK ODBORA

prof. dr. sc. Milorad Pupovac
 

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 6. sjednici održanoj 20. studenog 2024., Prijedlog državnog proračuna Republike Hrvatske za 2025. godinu i projekcija za 2026. i 2027. godinu, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora podnijela Vlada Republike Hrvatske, aktom od 14. studenog 2024.

Odbor je Prijedlog državnog proračuna Republike Hrvatske za 2025. godinu i projekcija za 2026. i 2027. godinu razmatrao kao zainteresirano radno tijelo, a rasprava je provedena zajedno s raspravom o Konačnim prijedlogom zakona o izvršavanju Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2025. godinu. 

Predstavnica Ministarstva financija uvodno je rekla da se u 2025. godini predviđa nastavak gospodarskog rasta i BDP-a od 3,2 %, u uvjetima stabilnog globalnog ekonomskog rasta, ubrzanja vanjskotrgovinske razmjene, relativno brzog završetka procesa potpune normalizacije inflatornih kretanja, te nešto sporijeg rasta zaposlenosti i raspoloživog dohotka stanovništva. 

Prihodi državnog proračuna određeni su kretanjem gospodarske aktivnosti, učincima porezne reforme koja stupa na snagu 1. siječnja 2025., Vladinim paketom mjera za pomoć kućanstvima i gospodarstvu, te sredstvima pomoći EU institucija. Slijedom navedenog, u 2025. godini ukupni prihodi državnog proračuna planirani su u iznosu od 33 milijarde eura, u 2026. u iznosu od 34,8 milijardi eura, a za 2027. u iznosu od 35,1 milijarde eura. Porezni prihodi u 2025. godini rastu za 7,2 % i projicirani su u iznosu od 18,5 milijardi eura. U idućim godinama očekuje se njihov daljnji rast, pa su tako u 2026. projicirani u iznosu od 19,5  milijardi eura, odnosno uz međugodišnji rast od 5,3 %, dok se u 2027. godini očekuju u iznosu od 20,4 milijarde eura i bilježe rast od 4,8 %. Projekcija poreznih prihoda temelji se na rastu osobne potrošnje, turističkih usluga, investicija te socijalnih transfera u naravi. Tako se u 2025. planira ostvariti 12,5 milijardi eura prihoda od PDV-a (rast od 10,3 %), prihod od posebnih poreza i trošarina u iznosu od 2,9 milijardi eura, poreza na dobit 2,8 milijardi eura. Nadalje, prihodi po osnovi doprinosa planirani su u iznosu od 5,6 milijardi eura, od pomoći za projekte financirane iz EU-a u iznosu od 3,7 milijardi eura, od imovine u iznosu od 570,9 milijuna eura, te od  upravnih i administrativnih pristojbi u iznosu od 1,2 milijarde eura. Prihodi od pomoći u 2025. iznose 3,7 milijardi  eura i najvećim dijelom odnose se na sredstva EU-a novog Višegodišnjeg financijskog okvira 2021. – 2027. i Mehanizma za oporavak i otpornost. 

Ukupni rashodi državnog proračuna planirani su u iznosu od 37,0 milijardi eura, što je 10,2 % ili 3,4 milijarde eura više u odnosu na tekući plan za 2024. godinu. U 2026. godini ukupni rashodi planirani su na razini od 38,2 milijarde eura, a u 2027. projiciraju se na razinu od 36,8 milijardi eura. Povećanje rashoda posljedica je većih izdvajanja za mirovine, zaposlene, investicije i demografske mjere.  
Ukupni manjak općeg proračuna prema metodologiji ESA 2010 u iznosi od 2,3 % BDP-a u 2025. godini, 1,9 % BDP-a u 2026. te 1,8 % BDP-a u 2027. godini. Očekuje se daljnje smanjenje udjela javnog duga u BDP-u te će on iznositi 56 % BDP-a u 2025. odnosno 55 % BDP-a u 2026. godini i u 2027. godini od 
54,2 %. 

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina je bez rasprave većinom glasova (7 glasova „ZA“, 1 glas „SUZDRŽAN“ i 1 glas „PROTIV“) odlučio predložiti Hrvatskom saboru donošenje

DRŽAVNOG PRORAČUNA REPUBLIKE HRVATSKE ZA 2025. GODINU I PROJEKCIJA ZA 2026. I 2027. GODINU

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio prof. dr. sc. Milorada Pupovca, predsjednika Odbora, a u slučaju njegove spriječenosti Bošku Ban, potpredsjednicu Odbora.  

PREDSJEDNIK ODBORA

prof. dr. sc. Milorad Pupovac
 

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora na 5. sjednici, održanoj 23. listopada 2024., proveo je raspravu o Izvješću o radu pravobraniteljice za ravnopravnost spolova za 2023. godinu koje je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila pravobraniteljica za ravnopravnost spolova aktom od 29. ožujka 2024.
Odbor je o Izvješću o radu pravobraniteljice za ravnopravnost spolova za 2023. godinu raspravljao sukladno članku 179. Poslovnika Hrvatskoga sabora kao zainteresirano radno tijelo.

Uvodno je zamjenik pravobraniteljice rekao kako je ukupno postupano po 1909 predmeta, od kojih se njih 829 odnosilo na zaštitu od diskriminacije. Čak 80,8 % pritužbi na diskriminaciju podnijele su žene. Najviše pritužbi žena odnosilo se na područje rada, dok su muškarci najčešće pritužbe podnosili u području roditeljske skrbi. Osnova diskriminacije u 60,2 % slučajeva bio je spol, zatim u 28,4 % slučajeva višestruka diskriminacija na temelju spola i obiteljskog statusa te u 2,5 % slučajeva na temelju spolne orijentacije. U izvještajnom razdoblju donesena je 741 preporuka, upozorenje i prijedlog te je 95 % preporuka usvojeno. 
Tijekom 2023. godine počinjeno je ukupno 8460 kaznenih djela na štetu članova obitelji i bliskih osoba, što predstavlja porast od 1409 kaznenih djela u odnosu na 2022., a počinitelji su u 76 % slučajeva bili muškarci i u 26 % slučajeva žene. Zbog počinjenog prekršaja nasilja u obitelji prijavljeno je 7675 osoba (76 % muškaraca i 24 % žena). Nastavljena je tendencija rasta broja kaznenih djela na štetu članova obitelji i smanjivanja prekršaja nasilja u obitelji te je 2023. godine prvi put broj kaznenih prijava (8640) pretekao broj prijavljenih prekršaja nasilja u obitelji (7675).

Ured pravobraniteljice za ravnopravnost spolova kontinuirano je isticao važnost prevencije, edukacije stručnih radnika, provedbe psihosocijalnog tretmana počinitelja i potrebu za učinkovitijom penalizacijom počinitelja od strane sudova, kao ključnih dijelova učinkovitog suzbijanja rodno utemeljenog nasilja. 
Tijekom izvještajne godine navršilo se 20 godina od stupanja na snagu Zakona o ravnopravnosti spolova i utemeljenja pravobranitelja za ravnopravnost spolova, što je obilježeno konferencijom „Izazovi u provedbi Zakona o ravnopravnosti spolova“ te promoviranjem knjige „Rodna ravnopravnost: pravo i politike“. Istaknuti su projekti financirani sredstvima Europske unije, Grada Zagreba i/ili iz drugih međunarodnih izvora te je započeta provedba EU projekta „Podizanje svijesti o rodno uvjetovanom kibernetičkom nasilju nad djevojčicama i ženama“. Izdvojeno je niz edukacija koje su održane samostalno i u suradnji s ministarstvima, Državnom školom za javnu upravu, srednjoškolskim i visokoškolskim ustanovama te organizacijama civilnog društva.

U raspravi je pohvaljeno Izvješće i podržan rad Ureda pravobraniteljice za ravnopravnost spolova. Istaknuta je važnost preventivnog rada, edukacije i dobre suradnje s ministarstvima, tijelima državne uprave i organizacijama civilnog društva te ostalim pravobraniteljskim institucijama. 
Nakon provedene rasprave Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina većinom je glasova (7 glasova »ZA«, 1 glas »PROTIV«) odlučio predložiti Hrvatskom saboru da donese sljedeći zaključak: 

Prihvaća se Izvješće o radu pravobraniteljice za ravnopravnost spolova za 2023. godinu.
Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio prof. dr. sc. Milorada Pupovca, predsjednika Odbora, a u slučaju njegove spriječenosti Bošku Ban, potpredsjednicu Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA
prof. dr. sc. Milorad Pupovac

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora na 5. sjednici, održanoj 23. listopada 2024., proveo je raspravu o Izvješću o radu pravobraniteljice za djecu za 2023. godinu koje je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila pravobraniteljica za djecu aktom od 30. svibnja 2024.
Odbor je o Izvješću raspravljao sukladno članku 179. Poslovnika Hrvatskog sabora kao zainteresirano radno tijelo.
Uvodno je pravobraniteljica za djecu istaknula kako je Ured proslavio 20 godina djelovanja tijekom kojih je postupao u više od 26 tisuća predmeta, izdao 985 preporuka te dao prijedloge za unaprjeđenje 525 propisa. U 2023. zaprimljene su 2183 prijave o povredama prava djece, što je 3 % više nego u prethodnoj godini (13 % više nego u godini prije), a najviši rast od 41,17 % zabilježen je u području pravosudno-zaštitnih prava djece.

Djelatnici Ureda susreli su se s oko 1300 djece te održali redovite konzultacije mladih suradnika u sklopu Mreže mladih savjetnika i Foruma mladih 16+. Nadležnim tijelima upućena je 71 opća preporuka, upozorenje ili priopćenje s ciljem unaprjeđivanja zaštite prava sve djece, od kojih su prihvaćene 32 preporuke, ali je samo deset preporuka realizirano, načelno je prihvaćeno šest preporuka, a djelomično je prihvaćena jedna; sedam preporuka nije prihvaćeno, a zabrinjavajuće je što je na 15 preporuka (25 %) izostala povratna informacija.

Zabilježen je porast nasilja nad djecom u obitelji, a najčešći oblik bilo je psihičko nasilje kojem je bilo izloženo 1148-ero djece. Prijavljena su 434 kaznena djela protiv života i tijela djece, 745 kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, a zbog nasilja smrtno je stradalo sedmero djece. Ured je zaprimio oko 80 % više prijava za nasilje u odgojno-obrazovnim ustanovama, a najveći se porast bilježi za vršnjačko nasilje (fizičko, verbalno, spolno uznemiravanje i online nasilje). Uočena su neujednačena, a katkad i nedostatna postupanja škola u reakciji na nasilno ponašanje djece, ali i nedostatne preventivne aktivnosti. 
Romska djeca suočena su s diskriminacijom, a mnoga i s teškim životnim uvjetima te u tom području treba uložiti više napora, posebice uključivanjem u obvezni dvogodišnji predškolski odgoj. Uočeni su problemi koji se odnose na djecu s neodgovarajućom roditeljskom skrbi, a u najvećem su riziku djeca do sedme godine života, dok je situacija sa smještajem takve djece alarmantna. Udomiteljstvo kao alternativni oblik ne može zadovoljiti potrebe te se Ured zalagao za domove za djecu. Pravobraniteljica za djecu kao poseban je problem naglasila djecu s problemima u ponašanju koja su prošla kroz različite sustave, a kojima nije pružena pravodobna i odgovarajuća pomoć. Školsko-obrazovni sustav ne bavi se sustavno i planski pitanjima djece s problemima u ponašanju već pojedinačno, izricanjem mjera koje nemaju svrhu, stoga je u tom području potreban jasniji pristup i dodatni kapaciteti.

U raspravi koja je uslijedila članovi Odbora podržali su rad i Izvješće pravobraniteljice za djecu. Upozoreno je da je potreban razvoj domova za djecu jer su udomiteljske obitelji u pojedinim dijelovima Hrvatske postale prošlost. Istaknuta je zabrinutost koja se odnosi na situacije u školama te postupanja u kojima primjerice 1000 učenika ne ide u školu u Zagrebu zbog jednog učenika te je potrebna edukacija učitelja, roditelja te ulaganje više napora radi boljeg razumijevanja svih dionika. Izraženo je zadovoljstvo zbog dobre suradnje svih pravobraniteljskih tijela te je istaknuta potreba borbe protiv svih vrsta segregacije. 
Nakon provedene rasprave Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina većinom je glasova 
(7 glasova »ZA«, 1 glas »PROTIV«) odlučio predložiti Hrvatskom saboru da donese sljedeći zaključak: 
Prihvaća se Izvješće o radu pravobraniteljice za djecu za 2023. godinu.

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio prof. dr. sc. Milorada Pupovca, predsjednika Odbora, a u slučaju njegove spriječenosti Bošku Ban, potpredsjednicu Odbora. 

PREDSJEDNIK ODBORA
prof. dr. sc. Milorad Pupovac

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora na 5. sjednici, održanoj 23. listopada 2024. godine, proveo je raspravu o Prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada aktom od 3. listopada 2024. godine. 
Odbor je o Prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima raspravljao sukladno čl. 179. Poslovnika Hrvatskog sabora kao zainteresirano radno tijelo.
Uvodno je predstavnica predlagatelja ukazala kako se Prijedlogom zakona dozvole za boravak i rad mogu izdati na razdoblje od tri godine a do sada je bilo moguće izdavanje do godinu dana. Produljeno je i razdoblje izdavanja dozvola za sezonske poslove na 9 mjeseci sa dosadašnjih 6 mjeseci. Prema postojećem modelu, dozvole za boravak i rad izdaju se najduže na rok od godinu dana. Ograničenje trajanja radnih dozvola na godinu dana nije pratilo potrebe gospodarskog sektora. Smanjuje se administrativno opterećenje tijela koje sudjeluju u postupku kao i opterećenje poslodavca i stranih radnika jer se, uz produljenje radnih dozvola, Prijedlogom zakona omogućuje stranim radnicima kojima je izdana dozvola promjena zanimanja i promjena poslodavca, što do sada nije bilo moguće. U praksi su uočeni slučajevi kada poslodavac neposredno po dolasku državljana treće zemlje odustaje od njegova zapošljavanja zbog čega su se državljani trećih zemalja našli u neizvjesnim situacijama, pa i u nezakonitom boravku. Stoga se predloženim izmjenama uvodi zadužnica koju poslodavci daju u iznosu mjesečne plaće kako bi se zaštitili strani radnici i država za obvezna davanja doprinosa. Predloženim izmjenama uređuje se pitanje zahtjeva poslodavaca za stranim radnicima koji su nerazmjerni broju zaposlenih hrvatskih državljana i veličini poslovnog subjekt. Propisuju se minimalni standardi smještaja stranih radnika jer su u praksi uočene određene situacije kada su poslodavci strane radnike smještali u neodgovarajuće prostore, s obzirom na kvadraturu, sanitarne i zdravstvene uvjete stanovanja. Uočeni su pojedinačni slučajevi zlouporabe postupka izdavanja dozvola za krijumčara, a pojavljuju se i pojedini fiktivni poslodavci kojima za cilj nije obavljanje gospodarske djelatnosti već olakšavanje ulaska državljana trećih zemalja na teritorij Europske unije bez potrebe za radom u Republici Hrvatskoj.

U raspravi su pohvaljene predložene izmjene koje jamče zaštitu prava domaće radne snage, prava stranih radnika i potrebe gospodarskog razvoja Republike Hrvatske. Pohvaljen je učinkovitiji administrativni postupak kojim se rasterećuju državna tijela, gospodarstvenici i strani radnici kojima se jamči veća pravna sigurnost. Ukazano je na potrebu da se do drugog čitanja nastoji dodatno poboljšati prijedlog te još jednom razmotre prijedlozi Pučke pravobraniteljice. Ukazano je potrebu jasnog određivanja tijela koje će biti odgovorno za smještaj stranih radnika. Istaknuto je kako neisplata plaće predstavlja izrabljivanje radnika, štetu za državni proračun, no i radnje koje dovode do toga da takvi radnici traže zapošljavanje bez ugovora o radu i prijave. Pozdravljene su izmjene kojima se potiče povratak iseljenika i integracijski procesi. Napomenuto je da su glasnije osobe koje iskazuju negativan pristup prema stranim radnicima te se treba više napora uložiti u promicanje tolerancije i informiranje o potrebi za stranim radnicima radi gospodarskog rasta Hrvatske.  
Nakon provedene rasprave, Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina jednoglasno glasova (9 glasova «ZA») odlučio predložiti Hrvatskom saboru donošenje sljedećih 
z a k lj u č a k a
1. Prihvaća se Prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima, 
2. Stajališta, primjedbe, prijedlozi i mišljenja izneseni u raspravi o Prijedlogu zakona upućuju se predlagatelju radi pripreme Konačnog prijedloga zakona.
Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora, Odbor je odredio prof. dr. sc. Milorada Pupovca, predsjednika Odbora, a u slučaju njegove spriječenosti Bošku Ban, potpredsjednicu Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA
prof. dr. sc. Milorad Pupovac

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora na 3. sjednici održanoj 3. listopada 2024. proveo je raspravu o Izvješću o radu Povjerenstva za rad po pritužbama za 2023. godinu i Izvješću o radu Povjerenstva za rad po pritužbama od 1. siječnja 2024. do 28. veljače 2024. koje je Hrvatskome saboru dostavilo Povjerenstvo za rad po pritužbama aktom od 28. veljače 2024.

Sukladno članku 79. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor je Izvješće o radu Povjerenstva za rad po pritužbama za 2023. godinu i Izvješće o radu Povjerenstva za rad po pritužbama od 1. siječnja 2024. do 28. veljače 2024. razmatrao u svojstvu matičnog radnog tijela.
Odbor je raspolagao Mišljenjem Vlade Republike Hrvatske o Izvješću o radu Povjerenstva za rad po pritužbama za 2023. godinu i Izvješću o radu Povjerenstva za rad po pritužbama od 1. siječnja 2024. do 28. veljače 2024. 

Predstavnik podnositelja uvodno je istaknuo kako je Povjerenstvo tijekom prošlog mandata održalo 42 sjednice i do 28. veljače 2024. riješilo 631 predmet, od kojih se veći dio odnosio na predmete pristigle za vrijeme dok Povjerenstvo nije konstituirano. Predsjednik Povjerenstva zahvalio je Odboru koji je omogućio predstavljanje rada Povjerenstva. Istaknuo je kako je suradnja Povjerenstva i MUP-a bila dobra te kako su osigurani uvjeti za rad Povjerenstva u MUP-u. Istaknuo je kako je održana konstituirajuća sjednica novoizabranih članova Povjerenstva koje je dočekalo 19 predmeta. 

Povjerenstvo je tijekom 2023. riješilo 153 predmeta (20 novozaprimljenih i 133 iz prethodnih razdoblja), a od 1. siječnja do prestanka mandata 28. veljače 2024. riješeno je 58 predmeta. 

Kao i u prethodnim izvješćima, Povjerenstvo je u izvješćima iznijelo preporuke kojima bi se omogućio učinkovitiji rad Povjerenstva. 
U raspravi su podržana izvješća i rad Povjerenstva koje je uspjelo riješiti velik broj predmeta koji su pristizali godinama prije konstituiranja Povjerenstva te završiti mandat bez otvorenih predmeta. U raspravi je istaknuto kako policijski službenici zadiru u temeljna prava i slobode čovjeka, što su i dužni činiti, no samo u slučaju kada je to predviđeno zakonom, kako bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak i javni moral. Pritom svako ograničavanje prava i sloboda mora biti razmjerno potrebi u svakom pojedinom slučaju. Postupanja i ovlasti policije detaljno su određeni Zakonom o policijskim poslovima i ovlastima te je Povjerenstvo za rad po pritužbama važno kako bi se zaštitilo građane od nezakonitog postupanja policijskih službenika. Pohvalno je što se u Mišljenju Vlada očitovala na svih pet preporuka Povjerenstva i najavila prihvaćanje jedne preporuke kroz buduće izmjene Zakona o policiji. Ukazano je da ima još prostora za prihvaćanje preporuka Povjerenstva, a pojedini članovi Odbora upozorili su na to da nije dobro što nisu prihvaćene sve preporuke Povjerenstva, čime bi se omogućio učinkovitiji rad Povjerenstva. Naglašeno je da je potrebno nastaviti s informiranjem javnosti i građana o Povjerenstvu koje putem civilnog nadzora pruža dodatnu zaštitu građana od nezakonitih postupaka policije. Istaknuto je da je važno nastaviti jačanje suradnje i sinergije Povjerenstva s MUP-om i Ravnateljstvom policije radi zakonite, učinkovite i pravodobne zaštite prava i temeljnih sloboda građana, kako to propisuje Ustav Republike Hrvatske. 

Nakon provedene rasprave Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina jednoglasno je (8 glasova „ZA“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese sljedeći zaključak:

PRIHVAĆA SE IZVJEŠĆE O RADU POVJERENSTVA ZA RAD PO PRITUŽBAMA ZA 2023. GODINU I IZVJEŠĆE O RADU POVJERENSTVA ZA RAD PO PRITUŽBAMA ZA RAZDOBLJE OD 1. SIJEČNJA 2024. DO 28. VELJAČE 2024. 

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio prof. dr. sc. Milorada Pupovca, predsjednika Odbora, a u slučaju njegove spriječenosti Bošku Ban Vlahek, potpredsjednicu Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA
prof. dr. sc. Milorad Pupovac
                        

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina od predstojnice Ureda UNICEF-a za Hrvatsku zaprimio je obavijest da je u okviru provedbe Programa suradnje između Vlade Republike Hrvatske i UNICEF-a za razdoblje od 2023. do 2027. godine Ured UNICEF-a za Hrvatsku započeo formativnu Evaluaciju sustava praćenja prava djece u Republici Hrvatskoj.
S
ukladno zamolbi predstojnice Ureda UNICEF-a za Hrvatsku, a na temelju odredbi članka 79. stavka 2. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina na 3. sjednici održanoj 3. listopada 2024. jednoglasno je (9 glasova „ZA“) imenovao:

1. zastupnicu SANJU BJEŽANČEVIĆ, članicu Odbora ‒ za članicu Referentne skupine UNICEF-a za formativnu evaluaciju sustava praćenja prava djece u Republici Hrvatskoj

2. zastupnika LJUBOMIRA KOLAREKA, člana Odbora ‒ za zamjenika članice Referentne skupine UNICEF-a za formativnu evaluaciju sustava praćenja prava djece u Republici Hrvatskoj.

PREDSJEDNIK ODBORA
prof. dr. sc. Milorad Pupovac

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora je na 3. sjednici održanoj 03. listopada 2024. godine proveo raspravu o Konačnom prijedlogu zakona o izmjeni Zakona o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola br. 1., 4., 6., 7. i 11. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, koje je Hrvatskome saboru dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 20. rujna 2024. godine.

Sukladno članku 79. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor je Konačni prijedlog zakona o izmjeni Zakona o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola br. 1., 4., 6., 7. i 11. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, razmatrao u svojstvu matičnog radnog tijela.

Predstavnica predlagatelja uvodno je istaknula da je prilikom ratifikacije Republika Hrvatska stavila rezervu na članak 6. stavkom 1. Konvencije kojim ne jamči održavanje javne rasprave kad Upravni sud odlučuje o zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti jer on u pravilu odlučuje u nejavnoj sjednici. Zakonom o upravnim sporovima koji je donesen 29. siječnja 2010., a stupio je na snagu 1. siječnja 2012. uvedena  je javna rasprava u upravnom sporu čime su uklonjeni razlozi zbog kojih je stavljena rezerva na Konvenciju. 
Slijedom navedenog ispunjeni su uvjeti za povlačenje rezerve na članak 6. Konvencije te se predlaže izmijeniti članak 4. Zakona o potvrđivanju Konvencije, u kojem je sadržana rezerva.

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina je bez rasprave jednoglasno (9 glasova „ZA“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese:

ZAKON O POTVRĐIVANJU KONVENCIJE ZA ZAŠTITU LJUDSKIH PRAVA I TEMELJNIH SLOBODA I PROTOKOLA BR. 1., 4., 6., 7. I 11. UZ KONVENCIJU ZA ZAŠTITU LJUDSKIH PRAVA I TEMELJNIH SLOBODA

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio prof. dr. sc. Milorada Pupovca, predsjednika Odbora, a u slučaju njegove spriječenosti Bošku Ban Vlahek, potpredsjednicu Odbora.

                                    
PREDSJEDNIK ODBORA
prof. dr. sc. Milorad Pupovac

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora na 2. sjednici, održanoj 10. srpnja 2024., raspravljao je o Prijedlogu zakona o središnjem registru stanovništva, prvo čitanje, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada aktom od 4. srpnja 2024. 

Odbor je o predmetnom Prijedlogu zakona raspravljao na temelju svoje nadležnosti iz članka 79. Poslovnika Hrvatskoga sabora, kao matično radno tijelo. 

Uvodno je predstavnik predlagatelja istaknuo kako će se Prijedlogom zakona o Središnjem registru ustrojiti službene evidencije stanovništva s velikim broj osobnih podataka, što će omogućiti povećanje učinkovitosti u provedbi upravnih, poreznih i drugih postupaka. Registar se na temelju Prijedloga zakona sastoji od općeg dijela, u koji će se upisivati podaci iz postojećih registara, i posebnog dijela, u koji se upisuju podaci na temelju dobrovoljnih izjava građana o izvanbračnoj zajednici ili o neformalnom životnom partnerstvu, o vjeri i materinskom jeziku te nacionalnosti. Uspostavom registra olakšat će se ostvarivanje različitih prava građanima, jer za ostvarivanje pojedinih prava građani moraju podnositi niz dokumenata kojima se dokazuje ispunjenje potrebnih uvjeta za ostvarivanje različitih prava građana, te će se povećati učinkovitost tijela u utvrđivanju prava i obveza građana. 

U raspravi je podržano uspostavljanje jedinstvenog elektronički vođenog Središnjeg registra koji će objediniti sve registre i podatke o stanovništvu. Upozoreno je na opasnost od mogućih zlouporaba prikupljenih osobnih podataka te je ukazano na to da zakonom točno treba propisati u koju su svrhu podaci prikupljeni, za koju će se svrhu pojedini podaci koristiti te jasno zakonom odrediti razinu pristupa Središnjem registru. Istaknuto je kako će u Registru biti osjetljivi podaci koji se odnose na nacionalnu pripadnost, vjeru, materinski jezik, životno partnerstvo, što bi, uz tendencije u društvu, moglo imati i odvraćajući učinak od davanja izjava jer bi kao pripadnici određene manjinske skupine mogli biti diskriminirani. Pohvaljeno je nastojanje objedinjavanja digitalizacije podataka i koristi koje iz toga proizlaze za građane. 

Odgovarajući na pitanja i komentare iznesene u raspravi, predstavnik predlagatelja rekao je kako će pristup podacima temeljiti na zahtjevima tijela koja određene podatke imaju u svom djelokrugu, a građani će moći vidjeti tko je pristupao njihovim podacima i s kojom svrhom te će Registar biti usklađen s registrom birača. 
Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina glasovanjem je (2 glasa „ZA“ i 6 glasova „SUZDRŽAN“) utvrdio da:
Prijedlog zakona o Središnjem registru stanovništva nije dobio potrebnu većinu glasova.
Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio prof. dr.  sc. Milorada Pupovca, predsjednika Odbora, a u slučaju njegove spriječenosti Bošku Ban Vlahek, potpredsjednicu Odbora. 

PREDSJEDNIK ODBORA
prof. dr. sc. Milorad Pupovac

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora na 1. sjednici, održanoj 3. srpnja 2024. godine, raspravljao je o Prijedlogu odluke o imenovanju članova Povjerenstva za rad po pritužbama u Ministarstvu unutarnjih poslova i Prijedlogu odluke o razrješenju članova Povjerenstva za rad po pritužbama u Ministarstvu unutarnjih poslova, kojima je po sili zakona istekao mandat. 

Uvodno je predsjednik Odbora ukazao da je Odbor u X. sazivu proveo postupak po javnom pozivu te u saborsku proceduru uputio Prijedlog odluke o razrješenju članova Povjerenstva za rad po pritužbama u Ministarstvu unutarnjih poslova i Prijedlog odluke o imenovanju članova Povjerenstva za rad po pritužbama u Ministarstvu unutarnjih poslova, koji su uvršteni na dnevni red 21. sjednice X. saziva Hrvatskog Sabora. Zbog raspuštanja, Sabor nije donio odluke o imenovanju i razrješenju članova Povjerenstva za rad po pritužbama u MUP-u.  Povjerenstvu je po sili zakona istekao mandat 28. veljače 2024. godine, zbog čega je potrebno uputiti nove prijedloge odluka ili raspisati novi javni poziv.
U raspravi je istaknuto da Povjerenstvo trenutno ne postoji iako se pokazalo učinkovitim te da bi se Povjerenstvo trebalo imenovati što prije. Odbor je, sukladno odredbi stavka 2. članka 5.c Zakona o policiji, u X. sazivu Sabora proveo postupak po javnom pozivu te je od 13 pravovaljanih prijava Saboru upućen prijedlog imenovanja 9 kandidata. Pritom se Odbor rukovodio činjenicom da je podržao dosadašnji rad Povjerenstva te nastojao osigurati zastupljenost različitih segmenata društva. Ukazano je na praksu Odbora za financije koji je po provedenom natječaju prošlog saziva Sabora uputio prijedlog imenovanja članova Povjerenstva za fiskalnu politiku.  

U raspravi je naglašena uloga Povjerenstva u zaštiti ljudskih prava i učinkovitost Povjerenstva u rješavanju predmeta zaostalih iz prethodnih razdoblja tijekom mandata od 2020. do 2024. godine zbog čega bi Odluku o imenovanju članova Povjerenstva trebalo donijeti u što kraćem roku.

Nakon provedene rasprave o prijedlozima odluka o razrješenju i imenovanju članova Povjerenstva, temeljem odredbe čl. 5.c st. 2. Zakona o policiji Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina je jednoglasno (10 glasova «ZA»  ) odlučio Hrvatskom saboru podnijeti 

1.    Prijedlog odluke o razrješenju  članova Povjerenstva za rad po pritužbama u Ministarstvu unutarnjih poslova 
2.    Prijedlog odluke o imenovanju  članova Povjerenstva za rad po pritužbama u Ministarstvu unutarnjih poslova

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio prof. dr. sc. Milorada Pupovca, predsjednika Odbora, a u slučaju njegove spriječenosti Bošku Ban Vlahek potpredsjednicu Odbora.  

PREDSJEDNIK ODBORA

prof. dr. sc. Milorad Pupovac