Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora na 9. sjednici, održanoj 12. veljače 2025., proveo je raspravu o Konačnom prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada aktom od 7. veljače 2025.
Odbor je o Konačnom prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima raspravljao sukladno članku 179. Poslovnika Hrvatskog sabora kao zainteresirano radno tijelo.
Predstavnica predlagatelja u uvodnom je izlaganju upozorila na ključne razlike između konačnog prijedloga zakona i teksta iz prvog čitanja.
U konačnom je prijedlogu usvojen prijedlog o produljenju trajanja privremenog boravka s jedne na tri godine, uz mogućnost produljenja za osobe koje su na liječenju, te je produljen rok za obavještavanje državljana trećih zemalja o prestanku uvjeta s pet na 15 radnih dana (izmjene u članku 14. ZOS-a). Dodatno, dodani su članci 103.a i 103.d kojima se osigurava da državljanin treće zemlje s dozvolom za boravak i rad, izdanom prema članku 97. ZOS-a, može ostati nezaposlen do 60 dana te nakon godinu dana rada imati mogućnost promjene poslodavca u istom zanimanju, čime se usklađuje s europskim standardima. Nadalje, ukinuto je dokazivanje radnog iskustva za deficitarna pomoćna zanimanja (poput pomoćnog kuhara), određena je odgoda učinka prekršajnih sankcija do 1. siječnja 2026. te je utvrđena nadležnost Državnog inspektorata za nadzor smještaja.
S druge strane, nisu usvojeni prijedlozi iz prvog čitanja koji predviđaju mogućnost žalbe na odluke MUP-a o odbijanju izdavanja dozvola za boravak, produženje roka za obavještavanje policijske postaje o prestanku ugovora o radu na 15 dana te je brisan članak 246. ZOS-a koji je propisivao sveobuhvatnu imigracijsku politiku.
Pučka pravobraniteljica u raspravi je naglasila kako se izmjenama i dopunama Zakona o strancima velik dio problema na koje su se odnosile pritužbe stranih radnika riješio. Produljeno je važenje dozvola za boravak i rad s jedne na tri godine, čime se radnicima osigurava veća pravna i socijalna stabilnost, a usklađeno je i s Direktivom (EU) 2021/1883 odnosno s novom Direktivom (EU) 2024/1233 o plavoj karti, čime se olakšava produljenje radne dozvole, uključujući povoljnije uvjete za nositelje plave karte u IT sektoru. Također je vidljiv važan pomak u zakonodavnoj regulaciji uvjeta smještaja, što će se konačno riješiti donošenjem pravilnika.
S druge strane, nisu usvojeni prijedlozi koji se odnose na: mogućnost da osobe koje su imale status tražitelja međunarodne zaštite, a nakon prestanka tog statusa moraju napustiti RH da bi zatražile dozvolu, dobiju mogućnost ostanka i nastavka integracije; nije dodatno objašnjen autonomni boravak u slučaju smrti osobe na temelju koje je privremeni boravak odobren, iako trenutačna formulacija nije jasna; nije omogućeno ulaganje žalbe na odluke MUP-a (članak 25.) u hitnim slučajevima, što bi omogućilo učinkovitiji pravni lijek, a umjesto toga je predviđeno pokretanje upravnog spora te, konačno, prijedlog da se rok za obavještavanje o prestanku ugovora za strane radnike produži na 15 dana nije prihvaćen, iako bi takva razlika pomogla u zaštiti radnika koji su u nepovoljnijem položaju od hrvatskih radnika jer moraju napustiti RH.
U raspravi su članovi Odbora pohvalili predložene izmjene kojima se nastojalo zaštititi prava domaće radne snage, prava stranih radnika i potrebe gospodarskog razvoja Republike Hrvatske te učinkovitiji administrativni postupak kojim se rasterećuju državna tijela, gospodarstvenici i strani radnici kojima se jamči veća pravna sigurnost.
Istaknut je niz životnih problema s kojima se susreću državljani susjednih zemalja kad je u pitanju prijava boravišta, prebivališta, državljanstva i radnih dozvola. Postupci traju predugo a za vrijeme trajanja postupka osobe nemaju prava koja bi trebale imati po zakonu, primjerice pravo na zdravstveno osiguranje. Upozoreno je na dužnost međuresorne suradnje te na pitanja iz Zakona o zdravstvenom osiguranju po kojem strani radnici moraju za svako dijete plaćati 100 eura za zdravstveno osiguranje, što predstavlja problem kod spajanja obitelji. Svake je godine sve veća i veća potreba za stranim radnicima te je sve veći njihov priljev, no pitanje je postoje li dovoljni administrativni kapaciteti za provedbu Zakona, i u tijelima u Hrvatskoj i u konzulatima Republike Hrvatske. Istaknuto je žaljenje što nisu usvojeni prijedlozi pučke pravobraniteljice, posebice prijedlozi izmjena članaka 10., 17. i 25. Prijedloga Zakona o strancima, odnosno da se omogući privremeni boravak bivših tražitelja međunarodne zaštite, da se jasnije definiraju uvjeti za iznimno odobrenje autonomnog boravka te prijedlog kojim bi se omogućila žalba na odluke MUP-a, a koji bi osigurali dodatnu zaštitu i pravnu sigurnost stranih radnika.
Posebno je istaknuta potreba donošenja migracijske politike, neovisno o činjenici je li to propisano zakonom ili nije. Upozoreno je na istraživanja o percepcijama stranih radnika u Republici Hrvatskoj, a podaci nisu povoljni ni za strane radnike ni za pripadnike nacionalnih manjina. Ocijenjeno je zabrinjavajućim stanje u kojem se ne vodi dovoljno računa o toleranciji i prihvaćanju različitosti, ne samo u Hrvatskoj već i u SAD-u i EU-u, što otežava integraciju, unatoč potrebama za radnicima, o čemu bi se moralo raspraviti i na Odboru.
Nakon provedene rasprave Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina većinom je glasova (8 glasova „ZA“ i 1 glas „SUZDRŽAN“) odlučio predložiti Hrvatskom saboru donošenje Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima.
Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio prof. dr. sc. Milorada Pupovca, predsjednika Odbora, a u slučaju njegove spriječenosti Bošku Ban, potpredsjednicu Odbora.
PREDSJEDNIK ODBORA
prof. dr. sc. Milorad Pupovac