9. saziv Hrvatskoga sabora (14.10.2016. - 22.7.2020.)

Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora na 36. sjednici održanoj 26. veljače 2020. godine, raspravljao je o Prijedlogu odluke o imenovanju zamjenika pravobraniteljice za ravnopravnost spolova koji je predsjedniku Hrvatskog sabora, sukladno odredbi članka 20. stavka 2. Zakona o ravnopravnosti spolova, dostavila Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, aktom od 30. siječnja 2020. godine.

Odbor je navedeni Prijedlog zakona raspravio, sukladno članku 112. Poslovnika Hrvatskog sabora, kao matično radno tijelo.

Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova uvodno je navela kako je nakon imenovanja krajem 2019. godine, provela konsultacije i razgovore s potencijalnim kandidatima radi donošenja Prijedloga odluke o imenovanju zamjenika za ravnopravnost spolova. Predloženi kandidat Kristijan Kevešević ispunjava sve zakonom utvrđene uvjete za obavljanje dužnosti zamjenika pravobraniteljice. Pored formalnih uvjeta imenovani kandidat je svojim angažmanom poznat javnosti u području ljudskih prava. Obavlja poslove savjetnika pravobraniteljice za ravnopravnost spolova za pravna pitanja te je sudjelovao u nizu javnih aktivnosti u organizaciji pravobraniteljice. U razdoblju od 2015. do 2019. godine bio je savjetnik te kasnije pomoćnik ravnatelja u Uredu za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade Republike Hrvatske. 

U raspravi koja je uslijedila, na poziv članice Odbora, predloženi kandidat ukratko je predstavio svoj rad te istaknuo da je posebno posvećen zaštiti ljudskih prava, suzbijanju diskriminacije, zločina iz mržnje, govora mržnje i trgovanja ljudima, promicanju ravnopravnosti spolova, podršci žrtava kaznenih djela te suradnji s organizacijama civilnog društva. 

Članice Odbora ocijenile su da predloženi kandidat pokazuje važne profesionalne kompetencije te su jednoglasno (7 glasova ZA) odlučile predložiti Hrvatskom saboru donošenje sljedeće odluke:

Imenuje se Kristijan Kevešević zamjenikom pravobraniteljice za ravnopravnost spolova

Za izvjestiteljicu na sjednici Hrvatskog sabora, Odbor je odredio Sabinu Glasovac, predsjednicu Odbora.

Predsjednica Odbora
    
Sabina Glasovac
 

Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskoga sabora na 36. sjednici održanoj 26. veljače 2020. godine, raspravljao je o Konačnom prijedlogu zakona o izmjenama Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama, P.Z. br. 815, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora podnijela Vlada Republike Hrvatske, aktom od 20. veljače 2020. godine.

Odbor je navedeni Prijedlog razmatrao kao zainteresirano radno tijelo, sukladno članku 179. Poslovnika Hrvatskog sabora.

Predstavnik predlagatelja uvodno je predstavio Konačni prijedlog zakona kojim se propisuje povećanje naknade plaće za vrijeme korištenja roditeljskog dopusta kao i povećanje naknade plaće za vrijeme korištenja prava na roditeljski dopust za slučaj smrti djeteta za zaposlene i samozaposlene roditelje. Nadalje, mijenja se uvjet staža osiguranja za ostvarivanje prava zaposlenog ili samozaposlenog roditelja na način da se trajanje prethodnog osiguranja smanji (umjesto 12 mjeseci neprekidno predlaže se 9 mjeseci odnosno umjesto 18 mjeseci s prekidima u posljednje dvije godine predlaže se 12 mjeseci s prekidima u posljednje dvije godine). Procijenjeno je da će u odnosu na postojeća prava, primjena ovog Zakona iziskivati dodatna financijska sredstva za primjenu Zakona od 1. travnja 2020. godine (od kada se predlaže stupanje Zakona na snagu) u iznosu od 160.650.000,00 kuna u 2020. godini koja su osigurana u Državnom proračunu Republike Hrvatske za 2020. godinu, na razdjelu 102 - Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku. U odnosu na rješenja iz Prijedloga zakona i rješenja koja se predlažu Konačnim prijedlogom zakona ne postoje razlike.
 
U kratkoj raspravi izraženo je žaljenje što predlagatelj nije uvažio neke konstruktivne primjedbe izrečene u raspravi u prvom čitanju, poput delimitiranja iznosa rodiljnih naknada. Navedeno ipak nije smatrano razlogom da se predloženi zakon ne prihvati. Stoga su članice Odbora jednoglasno (7 glasova ZA) odlučile predložiti Hrvatskom saboru donošenje:

Zakona o izmjenama Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama.

Za izvjestiteljicu na sjednici Hrvatskog sabora, Odbor je odredio Sabinu Glasovac, predsjednicu Odbora.

Predsjednica Odbora
    
Sabina Glasovac
 

Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora na 35. sjednici održanoj 19. veljače 2020. godine, raspravljao je o Prijedlogu zakona o strancima P.Z.E. br. 840, koji je predsjedniku Hrvatskog sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 6. veljače 2020. godine.

Odbor je navedeni Prijedlog zakona raspravio, sukladno članku 179. Poslovnika Hrvatskog sabora, kao zainteresirano radno tijelo.

Predstavnik predlagatelja uvodno je iznio razloge za podnošenje Prijedloga zakona. Ovim Prijedlogom zakona na jasniji se način propisuju odredbe vezane za ulazak, boravak i rad stranaca. Kao najvažnija novina u odnosu na važeći Zakon je propisivanje novog modela reguliranja zapošljavanja stranaca. Prijedlogom zakona propisano je da se u postupku podnošenja zahtjeva za izdavanje dozvola za boravak i rad prilaže pozitivno mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, budući da Vlada Republike Hrvatske više neće propisivati godišnju kvotu dozvola za zapošljavanje stranaca. 

U raspravi koja je uslijedila ukazano je na potrebu usklađivanja svih, pa i ovog zakona, sa Zakonom o ravnopravnosti spolova, Zakonom o životnom partnerstvu osoba istog spola i Zakonom o suzbijanju diskriminacije. U tom smislu, istaknuto je kako treba uvažiti da životno partnerstvo predstavlja oblik obiteljske zajednice, o čemu svjedoči i odluka Ustavnog suda od 7. veljače 2020. godine (povodom ocjene ustavnosti Zakona o udomiteljstvu) kojom je utvrdio da odredbe iz kojih se izostavlja određena društvena skupina “proizvode generalne diskriminatorne učinke prema istospolno orijentiranim osobama koje žive u životnim i neformalnim životnim partnerstvima, što je ustavnopravno neprihvatljivo”. 

Nakon provedene rasprave, članovi i članice Odbora odlučili su sa pet (5) glasova ZA, i dva (2) SUZDRŽANA glasa predložiti Hrvatskom saboru donošenje sljedećeg zaključka:

Prihvaća se Prijedlog zakona o strancima. Sve primjedbe, prijedlozi i mišljenja iznesena u raspravi upućuju se predlagatelju radi izrade Konačnog prijedloga zakona.

Za izvjestiteljicu na sjednici Hrvatskog sabora, Odbor je odredio Sabinu Glasovac, predsjednicu Odbora.

Predsjednica Odbora
Sabina Glasovac

Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora na 34. sjednici održanoj 5. veljače 2020. godine, raspravljao je o Prijedlogu zakona o medicinskom postupku prekida trudnoće, s Konačnim prijedlogom zakona, hitni postupak, P. Z. br. 597, koji je predsjedniku Hrvatskog sabora dostavio Klub zastupnika SDP-a aktom od 6. ožujka 2019. godine.

Odbor je navedeni Prijedlog zakona i Konačni prijedlog zakona raspravio, sukladno članku 179. Poslovnika Hrvatskog sabora, kao zainteresirano radno tijelo.

Predstavnik predlagatelja ukratko je predstavio navedeni Prijedlog zakona. Prekid trudnoće, odnosno pobačaj u Republici Hrvatskoj reguliran je Zakonom o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava slobodno odlučivanje o rađanju djece iz 1978. godine. Ustavni sud Republike Hrvatske 2017. godine donio je Rješenje kojim nalaže Hrvatskom saboru da u roku dvije godine donese novi zakon, polazeći od utvrđenja da isti nije usklađen s Ustavom, te da je potreban suvremeni zakonodavni okvir usklađen s pravnim i institucionalnim okvirom izgrađenim od donošenja Ustava 1990., a odnosi se na zdravstveni, socijalni, znanstveni i obrazovni sustav. 
Predloženim zakonom propisuje se pravo maloljetnica koje su navršile 16 godina na zahvat bez suglasnosti roditelja, a što je standard i u važećem zakonu te praksa u zemljama članicama Europske unije. Uvodi se i odredba koja se odnosi na osobe s invaliditetom, tj. lišene poslovne sposobnosti i njihovo pravo odlučivanja o prekidu trudnoće. Propisuje se savjetovanje s ginekologom o izvođenju zahvata i svim posljedicama istog kao i mogućnostima izbora između kirurškog i medikamentoznog pobačaja, daljnjoj kontracepciji. Ukida se dobna granica za sterilizaciju, polazeći od potpune slobode i prava na odlučivanje o svojem tijelu. Uvodi se odredba koja jasno propisuje u kojim ustanovama (opće bolnice, kliničke bolnice, klinički bolnički centri i privatni liječnici) se može izvršiti zahvat i na koji način, dakle obvezno dostupnost i kirurškog i medikamentoznog zahvata. Također, propisuje se da troškove pobačaja kao i sterilizacije u cijelosti snosi Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, dok se kod privatnih liječnika isto plaća sukladno cjeniku zdravstvenih usluga Hrvatske liječničke komore. Uvodi se obveza rada liječnika bez priziva savjesti u bolnicama i klinikama, kako bi usluga bila dostupna i pravovremena u svim ustanovama. Propisuje se besplatna kontracepcija na trošak HZZO-a kao i obveza edukacije radi prevencije trudnoće i spolno odgovornog ponašanja. 

U raspravi koja je uslijedila izražena je primjedba na prijedlog omogućavanja izvođenja prekida trudnoće (koji može imati teške posljedice za zdravlje) maloljetnicama starijim od 16 godina bez roditeljskog pristanka. Istaknuto je da, budući da maloljetnici nemaju poslovnu sposobnost, prijedlog nije u skladu s ostalim pozitivnim pravnim propisima Republike Hrvatske. Nadalje je ukazano na ozbiljne psihičke posljedice i negativni utjecaj prekida trudnoće na reproduktivno zdravlje žena. Istaknuto je kako bi se provođenjem kvalitetnog zdravstvenog odgoja uvelike smanjio broj prekida trudnoće. Ukazano je da, zbog trajnih posljedica, sterilizacija ne bi trebala biti dopuštena punoljetnim osobama (dakle od 18. godine) kako se predlaže, već kako je do sada određeno od 35. godine, a istaknuta je problematika prisilne sterilizacije osoba s invaliditetom. Nadalje se ukazalo na problem dostupnosti zdravstvene usluge prekida trudnoće zbog ekonomskih razloga (budući da cijenu autonomno određuju bolnice pri čemu postoje velike razlike u cijeni) kao i zbog korištenja priziva savjesti zdravstvenog osoblja (zbog čega postoje bolnice u kojima taj postupak uopće nije dostupan). Također je ukazano na važnost besplatne kontracepcije i uloge savjetovališta za reproduktivno zdravlje mladih ne samo u planiranju obitelji već i u prevenciji spolno prenosivih bolesti. Predstavnik predlagatelja istaknuo je da je pravo maloljetnica koje su navršile 16 godina na zahvat bez suglasnosti roditelja do 10. tjedna od začeća, što je ekvivalent predloženim 12 tjedana gastacijske dobi, standard i u važećem zakonu (već 42 godine) te praksa u zemljama članicama Europske unije.

Nakon provedene rasprave, članovi Odbora su glasovali o prihvaćanju sljedećeg zaključka: "Predlaže se Hrvatskome saboru donošenje Zakona o medicinskom postupku prekida trudnoće". Međutim, taj zaključak nije dobio potrebnu većinu glasova članova Odbora: dva (2) glasa ZA; šest (6) glasova PROTIV i jedan (1) SUZDRŽAN glas. 

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskog sabora, Odbor je odredio Sabinu Glasovac, predsjednicu Odbora.

PREDSJEDNICA ODBORA
Sabina Glasovac

Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora na 34. sjednici održanoj 5. veljače 2020. godine, raspravljao je o Prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama P. Z. br. 570, koji je predsjedniku Hrvatskog sabora dostavio Klub zastupnika Mosta nezavisnih lista, aktom od 13. veljače 2019. godine.

Odbor je navedeni Prijedlog zakona i Konačni prijedlog zakona raspravio, sukladno članku 179. Poslovnika Hrvatskog sabora, kao zainteresirano radno tijelo, a raspolagao je pisanim mišljenjem Vlade Republike Hrvatske, na navedeni akt.

Predstavnik predlagatelja uvodno je iznio razloge za podnošenje prijedloga zakona. Dosadašnja primjena važećeg zakonodavnog okvira nije postigla svoju svrhu poticanja pronatalitetne politike, već je naprotiv trend iz godine u godinu sve lošiji u vidu broja rođene djece te broja korisnika potpora. Ovim prijedlogom izmjena i dopuna Zakona o rodiljnim naknadama osigurava se svim majkama minimalan iznos od 3.991,00 kn novčane potpore za prvu godinu života djeteta. Ovim putem, uz druge demografske mjere, želi se osigurati minimalni standard koji načelno osigurava financijsku sigurnost majke odnosno obitelji. Cilj je da se svim majkama osigura financijska podloga koja bi zadovoljila minimalne izdatke ne samo u smislu troškova povezanih s novim članom obitelji već i ostalih životnih obveza koje su postojale i prije rođenja djeteta te ne prestaju dolaskom novog člana. Bitno je da majke mogu u miru i sigurnosti posvetiti se odgoju i razvoju djeteta, a da se pri tome ne ugrožava financijska stabilnost cijele obitelji odnosno kućanstva. Ovom idejom rukovode se svi roditelji prilikom planiranja obitelji te bi upravo država poticajnim mjerama, u ovakvoj lošoj demografskoj klimi, trebala biti ta koja će olakšati financijski aspekt roditeljstva, u prvoj godini života (ili u prve tri kod blizanaca, trećeg ili svakog slijedećeg djeteta).

Bolji materijalni uvjeti poboljšali bi među ostalim zdravstveno i opće stanje djeteta i majke, što bi pozitivno utjecalo i na sveukupno društvo s obzirom na smanjeni pritisak na zdravstveni sustav. Demografske politike trebale bi biti usmjerene prema nizu pitanja koja se odnose na žene, posebice osiguranja pune i stvarne ravnopravnosti žena i muškaraca na tržištu rada. Kroz mjeru koja omogućuje obitelji primanje mjesečne naknade u iznosu od 70% proračunske osnovice odnosno 2.328,00 kuna tijekom druge i treće godine života djeteta, i to ako se roditelji odluče vratiti na posao, doprinijelo bi se ostvarenju boljih radnih uvjeta i većoj jednakosti prilika na tržištu rada kad su u pitanju žene. Visokoobrazovane žene, koje sudjeluju na tržištu rada, ulažu više truda, rada i vremena u napredovanje, te upravo zbog onoga što ulažu ne mogu si priuštiti izbivanje s radnog mjesta, odnosno tržišta rada, u periodu od tri godine koliko je predviđeno za blizance i treće i svako dijete nakon njega. Bitno je imati na umu da je danas više nego ikad ranije, odluka o proširenju ili zasnivanju obitelji vezana uz financijsku sigurnost, a istu osigurava i donosi upravo sigurno zaposlenje.

Ovim izmjenama Zakona predviđeno je da vremenske potpore i pripadajuću naknadu plaće ili druge novčane naknade mogu umjesto majke, odnosno oca djeteta ostvarivati baka ili djed djeteta. Isto je predloženo u svrhu osiguravanja i organiziranja obiteljskog i poslovnog života obitelji, obzirom da je razvidno da očevi nedovoljno koriste pravo na roditeljski dopust ili druge vremenske potpore te teret podizanja i brige oko obitelji razvidno je iz dostupnih podataka pada na žene.

Predstavnik resornog ministarstva, obrazložio je Mišljenje Vlade Republike Hrvatske te razloge zbog kojih predlaže Hrvatskom saboru da ne prihvati Prijedlog zakona. To se, između ostalog, odnosi i na predložene izvore sredstava koji nisu u skladu sa Zakonom o proračunu.

U raspravi koja je uslijedila načelno se pozdravlja svaka promjena koja pridonosi poboljšanju financijskih resursa obitelji. Međutim, izrečena je primjedba da se pravo na rodiljne i roditeljske naknade ne bi trebalo prenositi na treće osobe (u ovom slučaju bake i djedove). Naime, za usklađivanje poslovnog i obiteljskog života žena neophodno je povećanje uključenosti očeva u skrb o djeci pa bi predloženo rješenje bilo kontraproduktivno. S druge strane, istaknuto je da u suvremenom hrvatskom društvu postoje raznoliki obiteljski oblici (jednoroditeljske, rekomponirane i sl. obitelji) kojima su bake i djedovi važan oslonac te bi o njihovim pravima država također treba povesti računa.

Nakon provedene rasprave, članovi Odbora su glasovali o prihvaćanju sljedećeg zaključka: "Predlaže se Hrvatskome saboru da prihvati Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama", međutim taj zaključak nije dobio potrebnu većinu glasova članova Odbora: tri (3) glasa ZA i šest (6) glasova PROTIV.

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskog sabora, Odbor je odredio Sabinu Glasovac, predsjednicu Odbora.

Predsjednica Odbora
Sabina Glasovac

Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora na 33. sjednici održanoj 15. siječnja 2020. godine, raspravljao je o Izvješću o stanju i radu kaznionica, zatvora i odgojnih zavoda za 2018. godinu, koje je predsjedniku Hrvatskog sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 3. siječnja 2020. godine.

Odbor je navedeno Izvješće raspravio, sukladno članku 179. Poslovnika Hrvatskog sabora, kao zainteresirano radno tijelo.

Godišnje izvješće o stanju i radu kaznionica, zatvora i odgojnih zavoda za 2018. godinu, sadrži osnovne pokazatelje o brojnom stanju i strukturi zatvorenika, vrsti i opisu poslova vezanih uz postupanje sa zatvorenicima, broju i strukturi službenika zatvorskog sustava, kao i financijskom poslovanju Uprave za zatvorski sustav i probaciju.

Tijekom 2018. godine u ustrojstvenim jedinicama Uprave za zatvorski sustav i probaciju boravilo je 11.352 zatvorenika koji su izdržavali: kaznu zatvora koju izdržavaju punoljetne osobe kojima je izrečena kazna zatvora u kaznenom, prekršajnom ili drugom sudskom postupku i kazna zatvora kojom je zamijenjena izrečena novčana kazna (supletorna kazna) te sigurnosne mjere izrečene uz kaznu zatvora (6781); kaznu maloljetničkog zatvora (17); odgojna mjera upućivanja u odgojni zavod izrečena maloljetnim počiniteljima kaznenih djela (89); mjere istražnog zatvora, prekršajnog zadržavanja i ekstradicijskog pritvora (4465).
 
Kazna zatvora dulja od 6 mjeseci izrečena u kaznenom postupku ženskim osobama izvršava se u Kaznionici u Požegi. Zatvorenicima - osobama s invaliditetom osigurava se smještaj primjeren vrsti i stupnju njihove invalidnosti. Obzirom na spol u zatvorskom sustavu dominiraju muški zatvorenici (95%) u odnosu na žene zatvorenice (5%). Ovakav trend obzirom na spol je tijekom godina relativno stabilan. 

Činjenica izdržavanja kazne može imati različite i duboke posljedice na dobrobit i ukupno funkcioniranje obitelji, a posebno djeteta čiji je roditelj u zatvoru. Sukladno zakonskim propisima, uvažavajući odredbe Konvencije o pravima djece, određeno je da djeca mogu posjećivati roditelja zatvorenika svaki tjedan i blagdanom kako bi se ublažile posljedice odvojenosti od jednog (ili čak oba roditelja) i nastojalo sačuvati obitelj do ponovnog spajanja po isteku kazne. Rasporedom posjeta određeno je posebno vrijeme za posjete maloljetne djece roditeljima zatvorenicima u za to posebno određenom prostoru koji je interijerom prilagođen djeci te opremljen didaktičkim sadržajima i igračkama. 

U Kaznionici i zatvoru u Požegi već 30 godina postoji Odjel za rodilje, jedinstven u hrvatskom zatvorskom sustavu, na kojem borave trudnice 6 tjedana prije poroda te rodilje nakon poroda zajedno s djetetom do njegove treće godine života. Ovisno o želji majke dijete se može uključiti u lokalnu predškolsku ustanovu, a centar za socijalnu skrb, nadležan prema prebivalištu majke, nadzire razvoj i dobrobit djeteta. Tijekom 2018. godine, u ovom Odjelu su boravile četiri zatvorenice sa svojom djecom. 

Odnos broja zatvorenika na jednog službenika pravosudne policije identičan je odnosu iz 2017. godine, a na dan 31. prosinca 2018. godine, taj odnos je nešto veći od dva zatvorenika na jednog službenika pravosudne policije. U 2018. godini, došlo je do porasta broja službenika u odnosu na 2017. godinu (devet službenika više u odnosu na prethodnu godinu). Na dan 31. prosinca 2018. godine u kaznionicama, zatvorima, odgojnim zavodima i centrima ukupno je 3558 sistematiziranih radnih mjesta, a popunjeno je 2611. U svim odjelima kaznionica, zatvora, odgojnih zavoda i centara postoje upražnjena sistematizirana radna mjesta što zaposlenicima otežava obavljanje poslova izvršavanja kazne zatvora. 

U raspravi koja je uslijedila iznijete su primjedbe da uvjeti u ustanovama zatvorskog sustava nisu prikladni kako se navodi u Izvješću. Nadalje, ukazano je na potrebu poboljšanja standarda smještaja zatvorenika, te poštivanja njihovih ljudskih prava. Izražena je i zabrinutost zbog velikog broja upražnjenih mjesta u zatvorskom sustavu.

Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, iznoseći iskustva dugogodišnjeg praćenja problematike žena u zatvorskom sustavu, izrazila je pozitivno mišljenje o sveukupnim uvjetima na Odjelu za rodilje Kaznionice u Požegi. Također je pohvalila otvorenost zatvorskog sustava prema inicijativama organizacija civilnog društva (primjerice udruge RODA) u održavanju obiteljske povezanosti i borbi protiv stigmatizacije roditelja-zatvorenika te ukazala na problematiku ulaska u zatvorski sustav transrodnih osoba o čemu se provode mulidisciplinarna edukacijska predavanja u suradnji s udrugom Trans Aid. 

Odgovarajući na pitanja iz rasprave, predstavnik predlagatelja iznio je primjere po kojima zatvorenici ponekad imaju bolje uvjete od građana (primjerice zatvorenici imaju tri puta više liječničkih pregleda od opće populacije, imaju 6 ponuđenih menija i sl.).

Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (6 glasova „za“ i 1 „suzdržani“ glas) odlučio predložiti Hrvatskom saboru da donese sljedeći:

Zaključak

1. Prihvaća se Izvješće o stanju i radu kaznionica, zatvora i odgojnih zavoda za 2018. godinu.

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskog sabora, Odbor je odredio Sabinu Glasovac, predsjednicu Odbora.

Predsjednica Odbora
Sabina Glasovac

Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora na 33. sjednici održanoj 20. siječnja 2020. godine, raspravljao je o Izvješću o radu Vijeća za elektroničke medije i Agencije za elektroničke medije za 2018. godinu, koje je predsjedniku Hrvatskog sabora dostavila Agencija za elektroničke medije, aktom od 9. listopada 2019. godine. 

Odbor je navedeno Izvješće raspravio, sukladno članku 179. Poslovnika Hrvatskog sabora, kao zainteresirano radno tijelo. Odbor je raspolagao Mišljenjem Vlade Republike Hrvatske na predloženo Izvješće. 

Agencija za elektroničke medije je tijekom 2018. godine u sklopu rada radne skupine Žene i mediji bila usmjerena na analizu medijskog tretmana rodnog nasilja na trima nacionalnim televizijama (HRT, Nova TV d.d. i RTL Hrvatska d.o.o.) te na medijsku kampanju usmjerenu na povećanje vidljivosti ženskog (kolektivnog) sporta. 

Kako bi utjecalo na promjenu prikaza žena i muškaraca u programima pružatelja medijskih usluga televizije i radija te pružatelja elektroničkih publikacija, Vijeće je, potaknuto rezultatima ovih analiza, organiziralo edukacije za nakladnike radija i televizije i pružatelje elektroničkih publikacija, kao i okrugle stolove i panel-diskusije za predstavnike znanstvene zajednice i medija. 

Rezultati Analize objavljeni su u publikaciji pod naslovom Analiza medijskog tretmana rodnog nasilja u Hrvatskoj na trima nacionalnim televizijama. Publikacija je tiskana u 500 primjeraka na hrvatskom i na engleskom jeziku s ciljem osvješćivanja i edukacije medijskih djelatnika, kao i za potrebe usporedne analize rezultata i razmjene iskustava s drugim nacionalnim regulatornim agencijama.

Kampanja "Za veću vidljivost ženskog sporta" motivirana je rezultatima analize udjela ženskog sporta u sportskim vijestima središnjih informativnih emisija triju nacionalnih televiziji (HTV, Nova TV, RTL). Ova analiza provedena 2016. godine pokazala je da sportski uspjesi sportašica dobivaju tek nešto manje od 4% emitiranih priloga. 

Agencija za elektroničke medije je u ožujku 2018. godine s Hrvatskim olimpijskim odborom i Uredom za ravnopravnost spolova Republike Hrvatske, pod pokroviteljstvom Središnjeg državnog ureda za sport, potpisala memorandum o suradnji na projektu ,,Za veću vidljivost ženskog sporta u elektroničkim medijima", zatim je raspisala javni natječaj za izradu TV i radijskih spotova za podizanje svijesti o podzastupljenosti ženskog sporta i sportašica u elektroničkim medijima - dva TV i dva radijska spota. Spotovi za podizanje svijesti emitirani su na trima nacionalnim i 23 lokalne televizije te na preko 100 radijskih postaja.

S istim ciljem u 2018. godini započelo se s radom na izradi Preporuka za bolje praćenje ženskog sporta u elektroničkim medijima koje, uz opsežnu analizu zastupljenosti ženskog sporta u medijima, sadrže i konkretne preporuke namijenjene nakladnicima televizije i radija i pružateljima elektroničkih publikacija, ali i preporuke namijenjene sportskim savezima i klubovima.

U 2018. godini, usporedo s početkom kampanje "Za veću vidljivost ženskog sporta" pokrenuta je i Facebook stranica Žene i mediji te se započelo s radom na pokretanju mrežne stranice Žene i mediji. Namjera je putem ove medijske platforme intenzivirati suradnju državnih i javnih tijela i nevladinih organizacija te kvalitetnim medijskim sadržajem utjecati na rad svih dionika u medijskoj industriji i promicati važnost rodne ravnopravnosti u medijima.

U raspravi koja je uslijedila ukazano je na potrebu da se slične kampanje provode i s ciljem unaprjeđenja vidljivosti i položaja žena u znanosti kao i općenito o položaju znanosti i znanstvenika u Republici Hrvatskoj. 

Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova pohvalila je predlagatelja Izvješća budući da ono po prvi puta sadrži posebno poglavlje Žene i mediji i istaknula uspješnu suradnju s Vijećem za elektroničke medije i Agencijom za elektroničke medije. Međutim, problematičnim smatra zastarjeli podzakonski akt (Vijeća za elektroničke medije) iz 2008. godine Popis značajnih događaja kojim se utvrđuje popis događaja značajnih za javnost, budući da izričito privilegira hrvatske muške seniorske sportske saveze (nogometne, košarkaške, rukometne i vaterpolske) te diskriminira žene u sportu.

Predstavnik predlagatelja zaključno je najavio donošenje novog zakona o elektroničkim medijima (čiji nacrt je u pripremi) kao i donošenje niza novih podzakonskih akata te ispravljanje nejednakosti na koje je ukazano u raspravi.

Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (6 glasova „za“ i 1 „suzdržani“ glas) odlučio predložiti Hrvatskom saboru da donese sljedeći

zaključak

Prihvaća se Izvješće o radu Vijeća za elektroničke medije i Agencije za elektroničke medije za 2018. godinu.

Za izvjestiteljicu na sjednici Hrvatskog sabora, Odbor je odredio Sabinu Glasovac, predsjednicu Odbora.

Predsjednica Odbora
Sabina Glasovac

Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskoga sabora na 32. sjednici održanoj 10. prosinca 2019. godine, raspravljao je o Konačnom prijedlogu zakona o izmjenama i dopuni Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, P.Z. br. 777, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora podnijela Vlada Republike Hrvatske, aktom od 5. prosinca 2019. godine.
Odbor je navedeni Prijedlog razmatrao kao zainteresirano radno tijelo, sukladno članku 179. Poslovnika Hrvatskog sabora, a rasprava je provedena zajedno s raspravom o Konačnom prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona.
U odnosu na tekst Prijedloga zakona koji je u prvom čitanju prihvaćen u Hrvatskom saboru, u Konačnom prijedlogu zakona nastale su određene razlike kao rezultat uvažavanja prijedloga i primjedbi iznijetih između prvog i drugog čitanja. 
U članku 3. Konačnog prijedloga dopunjuje se članak 20. stavak 1. obvezom ministarstava da prikupljaju podatke i o primjeni Kaznenog zakona. U članku 4. Konačnog prijedloga dopunjuje članak 21. stavak 3. ovlašću Povjerenstva za praćenje i unapređenje rada tijela kaznenog i prekršajnog postupka te izvršavanja sankcija vezanih za zaštitu od nasilja u obitelji na davanje prijedloga i mišljenja u vezi s primjenom Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i Kaznenog zakona. 

Nadalje, u članku 6. Konačnog prijedloga predlaže se izmjena visine zapriječene novčane kazne za prekršaj iz članka 23. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji podizanjem posebnog minimuma na najmanje 3.000,00 kuna. Promijenilo se i predviđeno stupanje na snagu ovoga Zakona na način da stupa na snagu 1. siječnja 2020. godine. 
Nije prihvaćen prijedlog proširenja kruga osoba na koje se Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji primjenjuje i na intimne partnere.
U raspravi koja je uslijedila članovi i članice Odbora podržali su izmjene Zakona i pozdravili poboljšanje njegove kvalitete, ali je izraženo žaljenje što je propuštena prilika da se ovim izmjenama proširi definicija bliskih osoba i na intimne partnere koji nisu (bile) u braku ili izvanbračnoj zajednici, kućanstvu ili imaju dijete. Predstavnik Ureda pravobraniteljice za ravnopravnost spolova također je iznio stajalište o potrebi proširenja definicije bliskih osoba te boljeg razgraničenja prekršajnog od kaznenog djela nasilja u obitelji. Predstavnica Autonomne ženske kuće Zagreb također je predložila proširenje primjene Zakona i na osobe u emocionalnoj i seksualnoj vezi. Nadalje, podsjetila je i da će vještačenje tjelesnih ozljeda (dokazivanje radi li se o kaznenom ili prekršajnom djelu tjelesnog nasilja ovisno o tome radi li se o tjelesnoj ozljedi u sudsko-medicinskom smislu) dovesti do kompliciranja prekršajnog postupka. 
Nakon provedene rasprave, članovi i članice Odbora većinom glasova (6 glasova „za“ i 1 „suzdržani“ glas) su odlučili predložiti Hrvatskom saboru donošenje sljedećeg zaključka:
Odbor za ravnopravnost spolova predlaže Hrvatskom saboru donošenje Zakona o izmjenama i dopuni Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

Za izvjestiteljicu na sjednici Hrvatskog sabora, Odbor je odredio Sabinu Glasovac, predsjednicu Odbora.
                                                         

Predsjednica Odbora:

                                                            Sabina Glasovac

Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskoga sabora na 32. sjednici održanoj 10. prosinca 2019. godine, raspravljao je o Konačnom prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, P.Z.E. br. 775, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora podnijela Vlada Republike Hrvatske, aktom od 5. prosinca 2019. godine.

Odbor je navedeni Prijedlog raspravio, sukladno članku 179. Poslovnika Hrvatskog sabora, kao zainteresirano radno tijelo.

Predstavnica predlagatelja uvodno je predstavila razlike između Konačnog prijedloga i Prijedloga zakona o kojemu je Odbor raspravljao 6. studenog 2019. godine u prvom čitanju. Sukladno Direktivi o suzbijanju seksualnog zlostavljanja i seksualnog iskorištavanja djece i dječje pornografije mijenja se definicija dječje pornografije u članku 163. stavak 6., a članak 164. Kaznenog zakona dopunjava se definicijom pornografske predstave. Predviđeno stupanje na snagu ovoga Zakona je izmijenjeno na način da stupa na snagu 1. siječnja 2020. godine.
 
 U raspravi koja je uslijedila ukazano je na potrebu uvođenja nezastarijevanja kaznenih djela seksualnog zlostavljanja i iskorištavanja djece. Nadalje, iznesen je stav o potrebi povećanja minimalne kazne za osnovni oblik kaznenog djela silovanja što bi pridonijelo i specijalnoj i generalnoj prevenciji. Nadalje, predloženo je uvođenje novog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i uznemiravanja kao rodno uvjetovanog nasilja. Također je upozoreno na problem stigmatiziranja žrtava, te kako bi društvo trebalo na vrijeme pomoći žrtvama seksualnog nasilja, a ukazano je i na negativne posljedice senzacionalističkog izvještavanja medija o slučajevima seksualnog nasilja.
  
Ukazano je i na problem zloupotreba i lažnih prijavljivanja koje donose nepravednu osudu javnosti i medija.

Nakon provedene rasprave, članovi i članice Odbora većinom glasova (6 glasova „za“ i 1 „suzdržani“ glas) su odlučili predložiti Hrvatskom saboru donošenje sljedećeg zaključka:

Odbor za ravnopravnost spolova predlaže Hrvatskom saboru donošenje Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona

Za izvjestiteljicu na sjednici Hrvatskog sabora, Odbor je odredio Sabinu Glasovac, predsjednicu Odbora.
                              

Predsjednica Odbora:

Sabina Glasovac
 

Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskoga sabora na 30. sjednici održanoj 6. studenog 2019. godine, raspravljao je o Prijedlogu Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2020. godinu i projekcija za 2021. i 2022. godinu koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora podnijela Vlada Republike Hrvatske, aktom od  31. listopada 2019. godine.
Odbor je navedeni Prijedlog, sukladno članku 179. Poslovnika Hrvatskog sabora, razmatrao kao zainteresirano radno tijelo, a rasprava je provedena zajedno s raspravom o Konačnom prijedlogu zakona o izvršavanju Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2020. godinu.
Državni proračun Republike Hrvatske za 2020. godinu sastoji se od Općeg dijela koji čine Račun prihoda i rashoda i Račun financiranja te od Posebnog dijela u kojem su proračunska sredstva raspoređena korisnicima Proračuna po programima (aktivnostima i projektima), po vrstama rashoda i izdataka te po izvorima financiranja. Projekcija prihoda državnog proračuna u razdoblju 2020. – 2022. temelji se na očekivanom rastu gospodarske aktivnosti, uzimajući u obzir fiskalne učinke provedenog poreznog rasterećenja u 2019., a koje svoj cjelogodišnji učinak imaju u 2020. kao i učinke najavljenih poreznih izmjena od 1. siječnja 2020. godine. Ukupni prihodi u 2020. godini planirani su u iznosu od 145,1 milijardu kuna, dok su za 2021. projicirani u iznosu od 148,8 milijardi kuna. Daljnjim rastom gospodarske aktivnosti prema kraju razdoblja ukupni prihodi proračuna za 2022. godinu projicirani su u iznosu od 152,5 milijardi kuna. U 2020. godini ukupni rashodi državnog proračuna planirani su u iznosu od 147,3 milijarde kuna, što je 5,0% ili 7,0 milijardi kuna više u odnosu na Državni proračun Republike Hrvatske za 2019. godinu. U 2021. godini ukupni rashodi dosegnut će razinu od 149,0 milijardi kuna, a u 2022. godini razinu od 150,7 milijardi kuna.
    U raspravi koja je uslijedila naglašena je važnost rodno osjetljivog proračuna, odnosno analize različitog utjecaja proračuna na žene i muškarce, a kako bi se rodno osviještena politika doista i provodila. Također, upozoreno je da se u 2020. godini na poziciji 102 Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, predviđa smanjenje proračunskih sredstava stavke A558049 Provedba mjera obiteljske i populacijske politike za čak 20%, a stavke A653029 Unapređenje zaštite žrtava nasilja u obitelji za 10%.
    Nadalje, u raspravi je ukazano na potrebu olakšavanja usklađivanja obiteljskih i poslovnih obveza ženama u ruralnim područjima financiranjem predškolskih ustanova. 
Predstavnica Zaklade Solidarna podsjetila je na zaključak Odbora (s tematske sjednice održane 4. srpnja 2019.) kojim se poziva Ministarstvo financija, radi transparentnosti planiranja i korištenja proračunskih sredstava za provedbu Konvencije, da u okviru obrazloženja posebnog dijela državnog proračuna i godišnjeg izvješća o izvršenju državnog proračuna navodi ukupne rashode po ministarstvima i drugim državnim tijelima vezane uz provedbu Konvencije te u skladu s time prilagodi Upute za proračunsko planiranje.
    Ravnateljica Ureda za ravnopravnost spolova Vlade Republike Hrvatske podsjetila je da je tema rodne analize upravljanja proračunom u Hrvatskoj otvorena još 2006. godine Nacionalnom politikom za promicanje ravnopravnosti spolova za razdoblje 2006.-2010. godine dok se Nacionalnom politikom za ravnopravnost spolova za razdoblje 2011.-2015. uz ostale ciljeve navodi Uvesti upravljanje proračunskim sredstvima prema spolu i podupirati provedbu rodnih istraživanja i analiza, a među mjerama se ističe mjera 7.3.2. Izradit će se analiza proračuna iz rodne perspektive radi utvrđivanja različitog utjecaja proračuna na žene i muškarce.
Nakon provedene rasprave Odbor za ravnopravnost spolova većinom glasova odlučio je predložiti Hrvatskome saboru da donese

DRŽAVNI PRORAČUN REPUBLIKE HRVATSKE ZA 2020. godinu i projekcije za 2021. i 2022. godinu

Za izvjestiteljicu na sjednici Hrvatskog sabora, Odbor je odredio Sabinu Glasovac, predsjednicu Odbora.

Predsjednica Odbora:
Sabina Glasovac

Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskoga sabora na 30. sjednici održanoj 6. studenog 2019. godine, raspravljao je o Konačnom prijedlogu zakona o izvršavanju Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2020. godinu, P.Z. br. 791 koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora podnijela Vlada Republike Hrvatske, aktom od  31. listopada 2019. godine.

Odbor je navedeni Prijedlog razmatrao kao zainteresirano radno tijelo, sukladno članku 179. Poslovnika Hrvatskog sabora, a rasprava je provedena zajedno s raspravom o Prijedlogu Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2020. godinu i projekcija za 2021. i 2022. godinu.

Ovim se Zakonom uređuje izvršavanje Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2020. godinu, opseg zaduživanja i jamstava države, upravljanje financijskom i nefinancijskom imovinom, poticajne mjere u gospodarstvu, korištenje namjenskih prihoda i primitaka, korištenje vlastitih prihoda, prava i obveze korisnika proračunskih sredstava, pojedine ovlasti Vlade, predsjednika Vlade, Ministarstva financija i ministra financija u izvršavanju Državnog proračuna, kazne za neispunjavanje obveza te druga pitanja u izvršavanju Državnog proračuna. 

Nakon provedene rasprave Odbor za ravnopravnost spolova je većinom glasova odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese

Zakon o izvršavanju Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2020. godinu

 Za izvjestiteljicu na sjednici Hrvatskog sabora, Odbor je odredio Sabinu Glasovac, predsjednicu Odbora.

Predsjednica Odbora:
Sabina Glasovac

Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskoga sabora na 30. sjednici održanoj 6. studenog 2019. godine, raspravljao je o Prijedlogu zakona o izmjenama Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, P.Z. br. 777, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora podnijela Vlada Republike Hrvatske, aktom od 24. listopada 2019. godine.
Odbor je navedeni Prijedlog razmatrao kao zainteresirano radno tijelo, sukladno članku 179. Poslovnika Hrvatskog sabora, a rasprava je provedena zajedno s raspravom o Prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona.
Ovim Prijedlogom zakona predlažu se prve izmjene Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji iz 2017. godine. Razlog za izmjene jest potreba revidiranja važećih zakonskih rješenja u pogledu pojavnih oblika nasilja u obitelji, u cilju određivanja jasnijeg kriterija razgraničenja između prekršaja prema Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji i kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179.a Kaznenog zakon. Također se usklađuje krug osoba na koji se Zakon primjenjuje sa značenjem izraza i definicijom člana obitelji iz članka 87. stavka 8. Kaznenog zakona. Nadalje, prepoznata je potreba provođenja zakonskog pooštravanja prekršajnih kazni u odnosu na pojavne oblike nasilja u obitelji Zakonom Predlagatelj, radi jasnijeg razgraničenja nasilnih ponašanja unutar obitelji koja pripadaju u sferu prekršajne odgovornosti od takvih ponašanja koja predstavljaju kazneno djelo, predlaže izmijeniti članak 10., kojim se propisuje pojedini pojavni oblici nasilja u obitelji. S tim u vezi, ovim Prijedlogom zakona pojašnjava se značenje pojma ''tjelesno nasilje'' iz točke 1. članka 10. važećeg Zakona u smislu postupanja koje, sukladno članku 22. istog Zakona predstavlja prekršaj kažnjiv novčanom ili zatvorskom kaznom, na način da označava primjenu fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda. Ovim Prijedlogom zakona, predlaže se u krug osoba na koji se Zakon primjenjuje uključiti sve srodnike po tazbini do zaključno drugog stupnja. 
U raspravi koja je uslijedila članovi i članice Odbora pozdravili su i poduprli predložene izmjene. Izneseno je mišljenje kako su prednosti prekršajnog sankcioniranja brzina postupka, te brže izricanje sankcije u odnosu na kazneni postupak. S druge strane, visina kazni izrečenih u prekršajnom postupku, blaža su od onih koje se može izreći u kaznenom postupku. Također je naveden podatak da pravosuđe na bezuvjetne zatvorske kazne osuđuje ispod 10% ukupne brojke svih počinitelja nasilja, dok su ostali kažnjeni relativno blagim novčanim kaznama, odnosno uvjetnim zatvorskim kaznama i radom za opće dobro. Među predloženim izmjenama Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji najznačajnijom novinom je istaknuta izmjena čl. 10. točka 1. na način da se nasiljem u obitelji, umjesto tjelesnog nasilja, propisuje „primjena fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda“. 
Predstavnik Ureda pravobraniteljice za ravnopravnost spolova ukazuje na problem oko distinkcije između prekršajnih i kaznenih djela nasilja u obitelji. Naime, budući da ne postoji jedinstvena i jasna pravosudna praksa događa se da se ozbiljni slučajevi nasilja ne prepoznaju, dok se istovremeno procesuiraju verbalne uvrede i izolirani incidenti koji nemaju pravu nasilničku prirodu. 
Nakon provedene rasprave, članovi i članice Odbora jednoglasno su odlučili predložiti Hrvatskom saboru donošenje sljedećih zaključaka:
1.    Prihvaća se Prijedlog zakona o izmjenama Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.
2.    Sve primjedbe, prijedlozi i mišljenja iznesena u raspravi upućuju se predlagatelju radi izrade Konačnog prijedloga zakona.

Za izvjestiteljicu na sjednici Hrvatskog sabora, Odbor je odredio Sabinu Glasovac, predsjednicu Odbora.
                                                         

Predsjednica Odbora:

                                                            Sabina Glasovac

Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskoga sabora na 30. sjednici održanoj 6. studenog 2019. godine, raspravljao je o Prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, P.Z.E. br. 775, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora podnijela Vlada Republike Hrvatske, aktom od 24. listopada 2019. godine.
Odbor je navedeni Prijedlog raspravio, sukladno članku 179. Poslovnika Hrvatskog sabora, kao zainteresirano radno tijelo.
Predstavnica predlagatelja uvodno je predstavila Prijedlog izmjena kojima će se osigurati snažnija kaznenopravna zaštita žrtava određenih kaznenih djela, prvenstveno žrtava kaznenog djela od nasilja u obitelji iz članka 179.a Kaznenog zakona, što se predviđa postići dopunom zakonskog opisa predmetnog kaznenog djela uz pooštravanje zapriječene sankcije. Nadalje, ojačat će se zaštita žrtava kaznenih djela protiv života i tijela kroz pooštrenje zapriječenih zatvorskih kazni za kvalificirane oblike navedenih kaznenih djela. Proširivanjem kruga kvalifikatornih okolnosti počinjenja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. Kaznenog zakona, zakonodavac će pružiti pojačanu zaštitu bliskoj osobi, osobi posebno ranjivoj zbog njezine dobi, teže tjelesne ili duševne smetnje ili trudnoće, kao i žrtvi navedenog kaznenog djela počinjenog iz mržnje. Kod kaznenog djela nametljivog ponašanja iz članka 140. Kaznenog zakona počinjenje djela prema bliskoj osobi propisat će se kao nova kvalifikatorna okolnost počinjenja, a dodatna kaznenopravna zaštita bliskih osoba osigurat će se kroz kazneni progon po službenoj dužnosti i u slučaju njegova počinjenja na štetu bliske osobe. Snažnija kaznenopravna zaštita pružit će se i žrtvama pojedinih kaznenih djela protiv spolne slobode, povisivanjem posebnog maksimuma zapriječene kazne zatvora za kaznena djela bludnih radnji iz članka 155. Kaznenog zakona i spolnog uznemiravanja iz članka 156. Kaznenog zakona. Kao važna posljedica petih izmjena i dopuna Kaznenog zakona ističe se sankcioniranje svakog nekonsenzualnog spolnog odnosa kao kaznenog djela silovanja. Predloženim izmjenama i dopunama Kaznenog zakona proširuje se značenje izraza službene osobe iz članka 87. stavka 3. Kaznenog zakona na način da svojstvo službene osobe obuhvati i stručne radnike koji obavljaju poslove iz djelatnosti socijalne skrbi, odgoja i obrazovanja Zaključno, petim izmjenama i dopunama Kaznenog zakona predlaže se brisanje kaznenog djela teškog sramoćenja iz članka 148. Kaznenog zakona, s obzirom da oštećenik može ostvariti naknadu štete u građanskopravnom postupku.
U raspravi koja je uslijedila članovi i članice Odbora podržali su predložene izmjene Zakona. Posebno je pozdravljeno postroženje zakonske politike kažnjavanja u vidu većih posebnih minimuma i maksimuma zatvorskih kazni. Međutim, ukazano je na ekstenzivnu primjenu odredaba o sudskom ublažavanju kazne i blagu politiku sudskog kažnjavanja nasilja prema ženama. Nadalje, govorilo se i o problematici lažnog prijavljivanja kaznenog djela i stigmi koja prati lažno prijavljene osobe. 
Predstavnik Ureda pravobraniteljice za ravnopravnost spolova predlaže da se, radi dosljedne implementacije definicije nasilja u obitelji iz čl. 3.b. Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, razmotri proširenje definicije bliskih osoba iz čl. 87. Kaznenog zakona u smislu da se obuhvate i osobe u sadašnjoj ili bivšoj intimnoj vezi bez obzira da li imaju ili nemaju zajedničku djecu te neovisno o tome da li je počinitelj (ikada) dijelio ili dijeli isto prebivalište sa žrtvom. Naime, počinitelja koji je počinio kazneno djelo tjelesne ozljede iz čl.117. Kaznenog zakona prema osobi s kojom je u intimnoj vezi, ali izvan kategorije bliskih osoba, progoni se za osnovni oblik i to po privatnoj tužbi. Dodatno, ističe se da pojam „intimne veze“ Kazneni zakon već koristi kod kaznenog djela nametljivog ponašanja iz čl. 140., i to kao kvalifikatornog obilježja, pa se predlaže takvu zaštitu žrtava pružiti i kod nasilnih kaznenih djela.
U raspravi je nadalje izrečen i prijedlog propitivanja pitanje zastare u odnosu na kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, s obzirom na razorne posljedice na život djece i njihovu kasniju sposobnost podnošenja kaznene prijave u zadanim zastarnim rokovima. Time bi se djeci omogućilo pokretanje kaznenog postupka u kasnijoj fazi života kada će za prijavu biti sposobni i pri tome ukloniti ograničavajući faktor zastarnog roka.
Predstavnica predlagatelja završno je pojasnila da članak 87. stavak 9. navodi osobe koje se za potrebe KZ-a smatraju bliskim osobama te da je takvo određenje u skladu sa definicijom obiteljskog nasilja u tzv. Istanbulskoj konvenciji. S druge strane, osobe koje nemaju svojstvo bliske osobe u smislu članka 87. stavka 9. Kaznenog zakona, zaštićene su kroz niz kaznenih djela u katalogu kaznenih djela propisanih Kaznenim zakonom. Također je pojasnila i da je Zakonom o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona iz 2018. godine proširen i katalog kaznenih djela za koja kazneni progon ne zastarijeva propisanih u članku 81. stavku 2. Kaznenog zakona,s teškim kaznenim djelom spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavka 3. Kaznenog zakona. Sukladno ovoj izmjeni izvršena je izmjena i u članku 83. stavku 2. Kaznenog zakona koji propisuje nezastarijevanje izvršenja kazne.
Nakon provedene rasprave članovi i članice Odbora jednoglasno su odlučili predložiti Hrvatskom saboru donošenje sljedećih zaključaka:

1.    Prihvaća se Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona.
2.    Sve primjedbe, prijedlozi i mišljenja iznesena u raspravi upućuju se predlagatelju radi izrade Konačnog prijedloga zakona.
 
           Za izvjestiteljicu na sjednici Hrvatskog sabora, Odbor je odredio Sabinu Glasovac, predsjednicu Odbora.
                              

                                                        Predsjednica Odbora:

                                                            Sabina Glasovac
 

Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora na 29. sjednici održanoj 23. listopada 2019. godine, raspravljao je o Prijedlogu odluke o razrješenju pravobraniteljice za ravnopravnost spolova    i Prijedlogu odluke o imenovanju pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, koje je predsjedniku Hrvatskog sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske aktom od 17. listopada 2019. godine.

Odbor je navedeni Prijedlog raspravio, sukladno članku 112. Poslovnika Hrvatskog sabora, kao matično radno tijelo:

Predstavnica predlagatelja obrazložila je prijedloge. Naime, odredbom članka 20. stavka 1. Zakona o ravnopravnosti spolova (Narodne novine br. 82/08, 125/11, 20/12, 138/12 i 69/17), utvrđeno je da pravobranitelja/icu za ravnopravnost spolova imenuje i razrješava Hrvatski sabor na prijedlog Vlade Republike Hrvatske.

S obzirom da dosadašnjoj pravobraniteljici za ravnopravnost spolova, Višnji Ljubičić, mandat ističe 28. listopada 2019. godine, Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 17. listopada 2019. utvrdila Prijedlog odluke o razrješenju pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, s danom 28. listopada 2019. godine, zbog isteka mandata. Na istoj sjednici Vlada Republike Hrvatske je, na temelju provedenog postupka po objavljenom javnom pozivu, utvrdila i Prijedlog odluke o imenovanju pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, kojom se Višnja Ljubičić ponovno predlaže imenovati pravobraniteljicom za ravnopravnost spolova.

Nakon kratke rasprave, u kojoj su članovi i članice Odbora izrazito pozitivnim ocijenili dosadašnji rad pravobraniteljice za ravnopravnost spolova te podržali njezin ponovni izbor, jednoglasno su odlučili predložiti Hrvatskom saboru donošenje:

Odluke o razrješenju Višnje Ljubičić dužnosti pravobraniteljice za ravnopravnost spolova zbog isteka mandata
Odluke o imenovanju Višnje Ljubičić pravobraniteljicom za ravnopravnost spolova

Za izvjestitelje na sjednici Hrvatskog sabora, Odbor je odredio Mariju Puh, potpredsjednicu Odbora.

POTREDSJEDNICA ODBORA:
Marija Puh

Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora na 28. sjednici održanoj 26. rujna 2019. godine, raspravljao je o Prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o životnom partnerstvu osoba istog spola, s Konačnim prijedlogom zakona, P. Z. br. 697, koji je predsjedniku Hrvatskog sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske aktom od 12. rujna 2019. godine.

Odbor je navedeni Prijedlog raspravio, sukladno članku 112. Poslovnika Hrvatskog sabora, kao matično radno tijelo.

Predstavnik predlagatelja pojasnio je da je, zbog stupanja na snagu novog Zakona o sustavu državne uprave (Narodne novine, broj 66/19), potrebno izmijeniti odredbe Zakona o životnom partnerstvu osoba istog spola kako bi taj Zakon bio usklađen s promjenama u sustavu državne uprave.

Naime, Zakonom o životnom partnerstvu osoba istog spola (Narodne novine, broj 92/14) uređuje se životno partnerstvo osoba istog spola, sklapanje i prestanak životnog partnerstva, postupci nadležnih tijela u vezi sa sklapanjem i prestankom životnog partnerstva, vođenje registra te pravni učinci životnog partnerstva. Važećim Zakonom, člankom 15., propisano je da o zahtjevu za utvrđivanje ispunjavaju li osobe koje namjeravaju sklopiti životno partnerstvo pretpostavke za sklapanje životnog partnerstva odlučuje nadležni ured za poslove opće uprave. 

Člankom 7. Zakona o sustavu državne uprave propisano je da se pojedini poslovi državne uprave određeni tim Zakonom, mogu povjeriti jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave ili drugim pravnim osobama, a člankom 9. stavkom 2. da se sredstva za obavljanje povjerenih poslova državne uprave osiguravaju u državnom proračunu, ako zakonom nije drukčije propisano.

S obzirom da uredi državne uprave u županijama nisu ustrojeni novim Zakonom o sustavu državne uprave, dosadašnje poslove koje su obavljali uredi državne uprave u županijama potrebno je povjeriti županijama odnosno Gradu Zagrebu.
Članovi i članice Odbora bez rasprave su većinom glasova odlučili predložiti Hrvatskom saboru donošenje:

Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o životnom partnerstvu osoba istog spola

Za izvjestitelje na sjednici Hrvatskog sabora, Odbor je odredio Mihaela Zmajlovića, predsjednika Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA:

Mihael Zmajlović

Odbor za ravnopravnost spolova održao je, sukladno zaključku s 27. sjednice Odbora, 4. srpnja 2019. godine tematsku sjednicu na kojoj se raspravljalo o problematici zaštite žrtava nasilja u obitelji. 

Uvodno je predsjednik Odbora Mihael Zmajlović naglasio potrebu financiranja provedbe Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. 

Državna tajnica Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku Margareta Mađerić iznijela je podatak da u Hrvatskoj postoji 19 skloništa za žene žrtve nasilja, od kojih 12 financira Ministarstvo. Nadalje, od ukupno 60 milijuna kuna za njihov rad Ministarstvo je izdvojilo 24,5 milijuna kuna u razdoblju od 2015. do 2018. godine. Također je upozorila da takvih skloništa još uvijek nema u šest županija, te da se radi na njihovoj uspostavi. Ministarstvo također financira šest od sedam tzv. SOS telefona za žrtve obiteljskog nasilja.

Sutkinja Visokog prekršajnog suda Branka Žigante Živković istaknula je tzv. Istanbulsku konvenciju kao putokaz koji donosi više standarde za zaštitu od nasilja nad ženama i u obitelji.  Upozorila je da nasilje ostavlja teške posljedice za žrtvu, obitelj i počinitelja, kao i čitavo društvo. Istaknula je kako tzv. Istambulska konvencija počiva na četiri „p“ (prevencija, potrebe žrtve, počinitelj i procjena) te da u Republici Hrvatskoj još uvijek nije napravljen izračun koliko nasilje u obitelji zapravo košta državu. 

Aktivistkinja i predsjednica Zakladne uprave Solidarna Sanja Sarnavka upozorila je da je upravo nastojanje žene da izađe iz kruga nasilja najčešći povod ubojstva u bliskim vezama. Podsjetila je kako je prvi SOS telefon za žrtve u Hrvatskoj (prvi u ovom dijelu Europe) pokrenut u Zagrebu od strane Ženske grupe Trešnjevka još 1988. godine.

Pred Odborom je svoja iskustva izložila dugogodišnja žrtva obiteljskog nasilja koja je ukazala na preblage kazne za počinitelje-recidiviste, nedovoljno razumijevanje djelatnika Centra za socijalnu skrb.

Članica Odbora, zastupnica Sanja Putica ocijenila je kako su pomaci u rješavanju tog problema spori, ali ih ipak ima, dok Marija Alfirev upozorava kako udžbenici i dalje promiču rodne stereotipe pa je potrebno promicanje rodne ravnopravnosti. 
Dario Jurišić iz Ureda za pravobraniteljice za ravnopravnost spolova upozorio je na problem nedostatka potpore osobama s invaliditetom nakon što izađu iz skloništa za žrtve nasilja. 

Pomoćnik glavnog ravnatelja policije Željko Prša izvijestio je kako su policijski službenici dobili smjernice za postupanje u slučajevima obiteljskog nasilja, tako da je policija fokusirana na počinitelja i prati poštuju li se izrečene mjere. Broj prekršaja iz područja obiteljskog nasilja u padu, no u laganom su porastu kaznena djela, a žrtve su najčešće žene.

Zamjenik pravobraniteljice za osobe s invaliditetom istaknuo je kako je tijekom rada Ureda pravobraniteljice kao problemi u provedbi ove Konvencije prepoznato neosiguravanje pristupačnosti osobama s različitim vrstama oštećenja. 

U raspravi su članovi Odbora, ali i predstavnici institucija i udruga koje se bave područjem rodne ravnopravnosti i zaštite žrtava rodno utemeljenog nasilja i nasilja u obitelji, iznijeli niz primjedbi, prijedloga i sugestija.

U nastavku tematske sjednice (održanom 12. srpnja 2019. godine) članovi i članice Odbora jednoglasno su donijeli sljedeće 

ZAKLJUČKE:

1. Odbor podržava uspostavljeni dijalog Vlade Republike Hrvatske s udrugama i inicijativama civilnog društva koje se bave područjem rodne ravnopravnosti i zaštite žrtava rodno utemeljenog nasilja i nasilja u obitelji, a koji je pokrenut s ciljem unaprjeđenja sustava edukacije, prevencije i pomoći žrtvama nasilja. 

2. Odbor naglašava važnost temeljite, obuhvatne i pravodobne provedbe Konvencije Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji na koju se Republika Hrvatska obvezala njezinim potvrđivanjem, te je prihvatila poduzeti odgovarajuće mjere za njezinu primjenu. 
 
3. Odbor ukazuje na potrebu usklađivanja zakonskog okvira s odredbama Konvencije o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji.

4. Odbor naglašava važnost sudjelovanja svih razina vlasti u pitanju rješavanja problema nasilja nad ženama i nasilja u obitelji te naglašava potrebu osiguravanja financijskih sredstava za sustavnu i  stručnu  provedbu Konvencije na nacionalnoj i lokalnoj razini, u svim tematskim područjima Konvencije na koje se Republika Hrvatska obvezala. 

5. S obzirom na čl. 22. Konvencije, Odbor smatra potrebnim uspostavljanje geografski jednako rasprostranjene,  efikasne, sustavne i profesionalne mreže pružatelja socijalnih usluga potpore žrtvama rodno uvjetovanog, obiteljskog i seksualnog nasilja te poziva Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku na osiguranje dugoročnog programskog financiranja iz Državnog proračuna pružatelja specijaliziranih usluga potpore žrtvama obiteljskog nasilja, temeljem detaljne analize korisnika i pružatelja usluga. 

6. Odbor poziva Ministarstvo financija, radi transparentnosti planiranja i korištenja proračunskih sredstava za provedbu Konvencije, da u okviru obrazloženja posebnog dijela državnog proračuna i godišnjeg izvješća o izvršenju državnog proračuna navodi ukupne rashode po ministarstvima i drugim državnim tijelima vezane uz provedbu Konvencije te u skladu s time prilagodi Upute za proračunsko planiranje.
 
7. Odbor naglašava nužnost osiguravanja dovoljnog broja smještajnih kapaciteta u pojedinim skloništima i osnivanje skloništa za žene žrtve nasilja u županijama u kojima nedostaju, kao i osnivanje kriznih centara namijenjenih zaštiti o žrtvama seksualnog nasilja, osnivanja nacionalne SOS linije, kadrovsko ekipiranje i edukaciju osoba koje rade na nacionalnoj SOS liniji, kao i na već postojećim SOS linijama, ekipiranje i edukaciju zaposlenih u sustavu socijalne skrbi u svrhu kvalitetnijeg rada centara za socijalnu skrb te širenje obuhvata mjera podrške u zapošljavanju i stambenom zbrinjavanju za žrtve obiteljskog nasilja. 
 
8. Odbor naglašava važnost unaprjeđenja sustava edukacije, prevencije i pomoći žrtvama nasilja te poziva Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, kao koordinacijsko tijelo provedbe Konvencije Vijeća Europe da kontinuirano radi na provedbi svih aktivnosti u svrhu stvarne implementacije Konvencije. 

9. Odbor poziva Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku da dva puta godišnje Odboru dostavi izvješće o aktualnom stanju u provedbi i aktivnostima koordinacije provedbe Konvencije s konkretnim pokazateljima i utvrđenim rokovima, kao i o aktivnostima Nacionalnog tima za sprečavanje i borbu protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji te županijskih timova.

10. Odbor smatra iznimno važnim osposobiti kvalitetne djelatnike za edukaciju kako spriječiti nasilje te predlaže da edukaciju provode postojeće organizacije civilnoga društva osposobljene i opredijeljene za rad sa žrtvama rodno utemeljenog nasilja.

11. Odbor poziva Ministarstvo znanosti i obrazovanja da kroz novi kurikulum i udžbenike uvrsti u obrazovni sustav pitanje rodne ravnopravnosti te nužnosti sprječavanja nasilja nad ženama i u obitelji.
 
12. Odbor poziva Ministarstvo pravosuđa na unaprjeđivanje tehničkih uvjeta sudova kako bi se sustav svjedočenja provodio u skladu s odredbama Konvencije. Također, Odbor poziva Ministarstvo pravosuđa da financira provedbu psihosocijalnog tretmana počinitelja radi smanjenja stope recidiva. 
 
13.  Odbor poziva sve nadležne institucije da nakon izlaska žrtve iz skloništa izrade i provode plan praćenja žrtve koji uključuje ekonomsko osnaživanje, osposobljavanje za tržište za rad kroz dodatnu edukaciju ili prekvalifikaciju te stambeno zbrinjavanje kako bi se osigurali adekvatni životni uvjeti.  
 
14.  Odbor poziva sva nadležna ministarstva, tijela državne uprave, te jedinice lokalne i regionalne samouprave na konkretnu međuresornu suradnju, kao i suradnju s organizacijama civilnoga društva. 

15.  Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskoga sabora obvezuje se najmanje dvaput godišnje sazvati tematsku sjednicu provedbi Konvencije, s ciljem što kvalitetnije suradnje s ministarstvima i uspješnije provedbe Konvencije. 

PREDSJEDNIK ODBORA
Mihael Zmajlović

Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora na 26. sjednici održanoj 6. lipnja 2019. godine, raspravljao je o Izvješću o radu pravobraniteljice za ravnopravnost spolova za 2018. godinu koje je predsjedniku Hrvatskog sabora dostavila pravobraniteljica za ravnopravnost spolova aktom od 30. ožujka 2019. godine.

Odbor je navedeni Prijedlog raspravio, sukladno članku 112. Poslovnika Hrvatskog sabora, kao matično radno tijelo.
Odbor je raspolagao Mišljenjem Vlade Republike Hrvatske na navedeno Izvješće.

Uvodno je pravobraniteljica za ravnopravnost spolova predstavila Izvješće koje čini presjek godišnjeg rada institucije te ukazuje na pojedine trendove vezano za diskriminaciju i to na temelju: spola, bračnog i obiteljskog statusa, majčinstva, spolne orijentacije i rodnog identiteta te u područjima: rada, zapošljavanja i socijalne sigurnosti, obitelji (uključujući obiteljsko nasilje), obrazovanja, političke participacije, medija, sporta, pristupa robi i uslugama.

U okviru svojih nadležnosti, a temeljem Zakona o ravnopravnosti spolova, tijekom izvještajne godine radilo se na ukupno 1.576 predmeta. Najčešće pritužbe se odnose na područje socijalne sigurnosti i socijalne skrbi te mirovinskog i zdravstvenog osiguranja (24,9%) i na ostvarivanje radnih prava (19%), što ukupno čini značajni udio od 43,9% i ukazuje na istovjetan trend ranijih godina, potom na upravu (20,5%), javno informiranje i medije (12,7%), pravosuđe (6,1%), zdravstvenu zaštitu (5,9%), te na ostala područja.

Pritužbe se i dalje u pretežnom broju odnose na spolnu diskriminaciju (83,2%) i u najvećem broju se radi o ženama (71,4%), dok je udio muškaraca od 27,7% neznatno smanjen u odnosu na udio od 29,6% u 2017. 
Zabilježen je rast broja pritužbi glede spolne orijentacije u odnosu na prethodno razdoblje za visokih 150%, što upućuje na to da su osobe istospolne seksualne orijentacije aktivnije u korištenju dostupnih pravnih instrumenata zaštite od diskriminacije, uključujući i mogućnost obraćanja Pravobraniteljici. Istovremeno, zabilježen je blagi pad broja pritužbi glede rodnog identiteta i izražavanja.
 
Zajedno s radom na pritužbama građana/ki i predmetima otvorenim radi praćenja provedbe Zakona o ravnopravnosti spolova, Pravobraniteljica je uputila državnim tijelima, tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, drugim tijelima s javnim ovlastima, medijima, te drugim pravnim i fizičkim osobama ukupno 202 pisane preporuke, 154 upozorenja i 109 prijedloga; sumnju na počinjenje kaznenog djela prijavila je nadležnom državnom odvjetništvu u 8 slučaja, a na prekršajno djelo u 3 slučaja; dala je mišljenje na izmjenu 17 zakonskih propisa te bila umiješana u 3 sudska postupka.
 
Porastao je postotak slučajeva u kojima se u potpunosti uvažavaju odluke Pravobraniteljice (92% u odnosu na 91% u 2017. te na 84% u 2016. godini).
 
Najviše pritužbi zaprimljeno je u području rada, zapošljavanja i socijalne sigurnosti (43,9%). Prituživale su se najčešće žene jer žene čine: većinu nezaposlenih 56% (i dalje u manjoj mjeri se zapošljavaju u odnosu na muškarce svih dobnih skupina i svih razina obrazovanja), većinu u potplaćenim sektorima, većinu kao žrtve spolnog uznemiravanja na radnom mjestu, podzastupljene na visokim pozicijama poslovnog odlučivanja te nailaze na „stakleni strop“ (12,54% u uprava i 21,73% u nadzornim odborima d.d., HANFA), nemaju jednake mogućnosti za napredovanje (i dalje ne postoje odgovarajuće mjere koje bi na učinkovit način poticale participaciju žena na pozicijama ekonomskog odlučivanja) te imaju niže plaće i mirovine (jaz u plaćama iznosi oko 13,19% a u mirovinama čak 21,6%). 
Tijekom 2018., nastavljen je nepovoljan demografski proces koji traje posljednjih nekoliko desetljeća (2017. godine je rođeno najmanje djece u posljednjih 100 godina). Pravobraniteljica ukazuje na potrebu uvođenja mjera kojima će se potaknuti očevi da maksimalno korištenje roditeljskog/rodiljnog dopusta, što će olakšati ponovno uključivanje žena koje su rodile na tržište rada, kao i ulaganja dodatnih napora i sredstava za širenje institucionalne mreže podrške i javnih servisa roditeljima oko brige/njege djece i starijih osoba. Zabilježen je nešto značajniji porast broja muških korisnika roditeljskog dopusta za 73,27% više u odnosu na 2017. Kada se to usporedi s brojem ženskih korisnica, vidljiv je porast s 4,47% u 2017., na 7,55% u 2018. Statistički pokazatelji i nadalje potvrđuju situaciju da je Hrvatska među članicama Europske unije gdje očevi najmanje koriste dopuste za djecu. Još se uvijek nedovoljno provode mjere koje omogućavaju usklađivanje obiteljskog i poslovnog života.
 
U području obiteljskih odnosa i roditeljske skrbi, očevi se pritužuju na nezadovoljstvo odlukom o roditeljskoj skrb nadležnih tijela (centara za socijalnu skrb i sudova), dok majke ukazuju na nesenzibiliziranost stručnih osoba vezano uz obiteljsko nasilje kojem su bile prethodno izložene u obiteljskoj/partnerskoj zajednici. 
Vezano uz slučajeve obiteljskog nasilja, žene su i dalje, u velikoj većini, žrtve nasilja u obitelji. Zbog prekršaja počinjenog nasiljem u obitelji prekršajno je prijavljeno 10.272 osoba (za 10,7% manje nego u istom razdoblju prošle godine), od toga 78% muškaraca i 22% žena. Zabilježeno je ukupno 3.198 kaznenih djela s elementima nasilja među bliskim osobama. Od ukupnog broja počinitelja kaznenog djela nasilja među bliskim osobama, muškaraca je 91% a žena 9%.
 
Vezano uz prava spolnih i rodnih manjina, Zakon o životnom partnerstvu osoba istog spola nastavio se uspješno provoditi u praksi. I prošle godine poduzimani su koraci kako bi se potaknula pravosudna tijela da sankcioniraju homofobni govor mržnje temeljem spolne orijentacije kao i poticanje na nasilje motivirano mržnjom prema homoseksualnim osoba. Preporukama je predloženo da se unaprijedi sustav prikupljanja i obrade podataka vezanih uz sudske sporove, kao i sustav edukacije stručnih osoba koje postupaju u navedenim slučajevima zločina i govora iz mržnje.
 
Postupajući po pritužbama građana/nki da su diskriminirani temeljem rodnog identiteta, Pravobraniteljica je u suradnji s Ministarstvom znanosti i obrazovanja potaknula rješavanje jednog od neriješenih problema transrodnih osoba – izradu službene upute i jedinstvenog postupka za promjenu svjedodžbi i diploma nakon promjene spola, odnosno odabira života u drugom rodnom identitetu. Upućeno je na postupanje svim osnovnim i srednjim školama te visokim učilištima. U posljednje 4 godine, Nacionalno zdravstveno vijeće je ukupno zaprimilo 119 zahtjeva za izdavanjem mišljenja o promjeni spola ili odabira života u drugom rodnom identitetu, od čega je 91% pozitivno riješen, 1 osoba je odustala dok je 10 slučajeva još u postupku.
 
U javnom djelovanju Pravobraniteljice, kao i postupanju po pritužbama građana/ki, posebna pažnja se vodila u rješavanju problema posebno osjetljivih društvenih skupina koje ulaze u rizike višestruke diskriminacije – žene u ruralnim područjima, žene s invaliditetom, pripadnice nacionalnih manjina, žrtve seksualnog nasilja u Domovinskom ratu, oštećenice kaznenim djelom prostitucije i žrtve trgovanja ljudima. U 2018., zamjetan je porast udjela žena s invaliditetom u ukupnom zapošljavanju osoba s invaliditetom i to za 3,57% u odnosu na 2017., pad broja žena s invaliditetom koje žive same za 2,3% u odnosu na 2017., te istodobni porast broja onih koje žive u obitelji za 3,2% kao i porast broja žena s invaliditetom koje su postale majke posljednjih 6 godina za čak 200%.
 
U području obrazovanja, nastavljen je loš trend javljanja primjera rodnih stereotipa u odgojnoobrazovnim materijalima i loša praksa izostanka reakcije nadležnih tijela nastavno na preporuke Pravobraniteljice. 
Pravobraniteljica podsjeća da su žene znatno podzastupljene na svim razinama političke participacije, stoga promicanje načela ravnopravnosti spolova i dalje ostaje izazov za sudjelovanje žena u tijelima političke moći. Lokalni izbori 2017., bili su prvi izbori na kojima nisu postojale zapreke za primjenu prekršajnih sankcija (novčane kazne) za nepoštivanje spolne kvote. Pravobraniteljica je samostalno prikupila podatke o provedbi prekršajnih sankcija nakon lokalnih izbora 2017., te je analizom zaprimljenih informacija od političkih stranaka utvrdila prisutnost niza poteškoća u primjeni prekršajnih sankcija iz čl.35 Zakona o ravnopravnosti spolova te proizlazi da se čl.35. navedenog Zakona provodi otežano, sporo, parcijalno i nedosljedno. Stoga Pravobraniteljica predlaže da se izmjenom Zakona o ravnopravnosti spolova, novčane kazne nadomjeste odbacivanjem kandidacijskih lista.
 
Vezano uz reproduktivna prava, Pravobraniteljica preporučuje dosljedno provoditi mjere kojima će se jamčiti sveobuhvatan spolni odgoj, osigurati ženama pristup planiranju obitelji i cjelokupnom rasponu usluga povezanih sa spolnim i reproduktivnim zdravljem, uključujući suvremene metode kontracepcije te siguran i zakonit prekid trudnoće. 
Za Ured pravobraniteljice je 2018. godina bila važna jer su se provodila 3 EU-projekta: projekt Usklađivanje obiteljskog i poslovnog života (u svojoj završno-izvještajnoj fazi), projekt Izgradnja učinkovitije zaštite: promjena sustava borbe protiv nasilja prema ženama, te novodobiveni projekt Jednaka prava-jednake plaće-jednake mirovine.
 
Temeljem postupanja po pritužbama građana/ki, kao i provedenih istraživanja i analiza, u predmetnom Izvješću o radu za 2018., dano je ukupno 104 opisa slučaja i 138 preporuka razvrstanih po područjima rada na koja se odnose.
U raspravi koja je uslijedila članovi i članice Odbora pohvalili su Izvješće pravobraniteljice kao i rad njezinog Ureda u prošloj godini. Potpredsjednica Odbora iznijela je mišljenje da je suradnjom ključnih institucija došlo do pozitivnih promjena u području promicanja ravnopravnosti spolova te da se radi o ljudskim pravima koja ne bi trebala biti predmetom ideoloških sukobljavanja. Pojedine članice Odbora izrazile su zabrinutost zbog pojave radikalnih skupina u društvu koje žele ograničiti ili čak dokinuti dosada stečena prava žena. Izražena je zabrinutost zbog brutalizacije nasilja prema ženama i u obitelji, kao i nedostatka organiziranog sustava usmjerenog ranom prepoznavanju i preveniranju nasilja u obitelji, budući da nasilje nije moguće iskorijeniti samo represijom. Ukazano je i na neujednačenost sudske prakse, važnost edukacije djelatnika centara za socijalnu skrb i policijskih službenika, potrebu sankcioniranja odgovornih za propuste u radu koji rezultiraju teškim posljedicama (primjerice ubojstvom žrtve obiteljskog nasilja). Članica Odbora ukazala je na propust u zakonskom reguliranju udomiteljstva koje i dalje nije dopušteno istospolnim partnerima, čime se djeca koja žive u obitelji istospolnih partnera diskriminira. Iznesen je stav kako bi se, umjesto novčanih sankcija za stranke koje na svojim listama za izbore nemaju uravnoteženu zastupljenost spolova, uvede neprihvaćanje takve liste od strane Državnog izbornog povjerenstva. Vanjska članica Odbora ukazala je na važnost rada županijskih i gradskih povjerenstava za ravnopravnost spolova kao i njihove suradnje s pravobraniteljicom za ravnopravnost spolova.

Predstavnice inicijative #spasime ukazale su na probleme s kojima se suočavaju žrtve nasilja u obitelji kada zatraže pomoć, posebice na nesenzibiliziranost djelatnika centara za socijalnu skrb, neprepoznavanje pojedinih oblika nasilja u obitelji kao i neizricanje zaštitnih mjera žrtvama obiteljskog nasilja. Nadalje su naglasile odgovornost političkih aktera za uklanjanje rodnih stereotipa i društvene tolerancije na nasilje.
Predsjednik Odbora je zaključno, rezimirajući raspravu i stavljajući naglasak na ključne probleme, najavio održavanje tematske sjednice Odbora posvećene problematici zaštite žrtava nasilja u obitelji, s naglaskom na potrebu osiguravanja financijskih sredstava za provedbu Konvencije o zaštiti od nasilja u obitelji i nasilja nad ženama (tzv. Istanbulske konvencije).

Članovi i članice Odbora jednoglasno odlučili su predložiti Hrvatskom saboru donošenje sljedećeg zaključka:

Prihvaća se Izvješće o radu pravobraniteljice za ravnopravnost spolova za 2018. godinu 

Za izvjestitelje na sjednici Hrvatskog sabora, Odbor je odredio Mihaela Zmajlovića, predsjednika Odbora te Irenu Petrijevčanin Vuksanović, potpredsjednicu Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA:
Mihael Zmajlović

Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora održao je u srijedu 19. rujna 2018. godine tematsku sjednicu na temu: Nasilje nad ženama s invaliditetom – specifičnosti i mogućnosti suzbijanja. Sjednica je održana u povodu obilježavanja Nacionalnog dana borbe protiv nasilja nad ženama, a na temelju zaključka s 23. sjednice Odbora (održane 12. srpnja 2018. godine).

Predsjednik Odbora Ivan Vilibor Sinčić ukratko je podsjetio kako se Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama 22. rujna obilježava od 2004. godine, u spomen na tragičan događaj od 22. rujna 1999. godine kada je na zagrebačkom Općinskom sudu, tijekom brakorazvodne parnice, Mato Oraškić ubio suprugu Gordanu Oraškić i njezinu odvjetnicu Harju Prohić te sutkinju Ljiljanu Hvalec, a teško ranio zapisničarku Stanku Cvetković.

Pravobraniteljica za osobe s invaliditetom Anka Slonjšak sagledavajući problematiku nasilja nad ženama s invaliditetom proteklih deset godina ukazala je na pozitivne pomake, ali i potrebu postizanja bolje sigurnosti i zaštite žena s invaliditetom od nasilja. Sve dok žrtvi nije omogućen siguran i neovisan život u zajednici, postignuti pomaci ne mogu se smatrati zadovoljavajućim. Nadalje, problem predstavlja i nedostatak statističkih podataka koji bi pružili konkretniji uvid u stanje i podlogu za kreiranje nacionalnih politika. U Registru osoba s invaliditetom (stanje na dan 18. 9. 2018.) zabilježeni su podaci o 500.683 osoba s invaliditetom, od čega je 198.021 žena (39,6%). U radno aktivnoj dobi je 72 774 žena s invaliditetom (36,8%). Učestalost invaliditeta u Republici Hrvatskoj je 12,1%, pri čemu je učestalost invaliditeta u ženskoj populaciji 9,3%. Najveći broj žena s invaliditetom ima prebivalište u Gradu Zagrebu i Splitsko dalmatinskoj županiji. U te dvije županije živi oko 32% od svih žena s invaliditetom. 19.047 (oko 10%) žena s invaliditetom uključeno je ili je bilo uključeno u neki oblik primjerenog školovanja. U nezadovoljavajućim uvjetima stanovanja živi oko 10% žena s invaliditetom. Najveći broj žena s invaliditetom (75,5%) živi u obitelji, dok 18,9% živi samo. Kod žena s invaliditetom kod kojih je specificiran nivo obrazovanja, najveći broj žena je bez ili samo sa završenom osnovnom školom (72%). Srednju stručnu spremu ima 20,3%, dok visoku ili višu stručnu spremu ima 1,5% žena s invaliditetom. Najčešći uzrok invaliditeta ili komorbiditetna dijagnoza koja pridonosi funkcionalnom oštećenju, kod žena, je iz skupine oštećenja lokomotornog sustava (34%). Nekom obliku nasilja bilo je izloženo čak 68% žena s invaliditetom. Nadalje, pravobraniteljica Slonjšak upozorila je kako je UN Odbor za prava osoba s invaliditetom u svojim zaključnim primjedbama i preporukama, a vezano uz inicijalno izvješće o primjeni Konvencije o pravima osoba s invaliditetom u Republici Hrvatskoj 2015. godine izrazio zabrinutost zbog nepovoljnog položaja žena i djevojčica s invaliditetom u hrvatskom društvu, naglašavajući da su u dvojako neravnopravnom položaju (po osnovi roda i po osnovi invaliditeta) te uputio Hrvatskoj konkretne preporuke. Preporuka je da se u slučajevima svih oblika nasilja u obitelji, institucijama i posebice psihijatrijskim ustanovama poduzmu konkretni koraci, istaknuvši potrebu sustavnog prikupljanja statističkih podataka o relevantnim okolnostima odgovornima za pojavu nasilja,  s posebnim osvrtom na potrebu izrade obuhvatnih analiza kao podloge za učinkovite mjere kojima se ne samo otklanja nasilje nego i prevenira. Također je posebno istaknuta zabrinutost da redovne usluge za žrtve nasilja (skloništa, psihološka savjetovanja, stambeno zbrinjavanje i drugo) u pravilu nisu dostupne osobama s invaliditetom te da su posebno nezaštićene žene i djevojčice te dječaci s invaliditetom. Preporuka je Odbora da država potpisnica stavi usluge za zaštitu osoba s invaliditetom od nasilja u prvi plan i da ih učini u potpunosti dostupnima. Ženama s invaliditetom prijeti veći rizik od nasilja, izrabljivanja i zlostavljanja u usporedbi s ostalim ženama. Neke žene s invaliditetom, posebice gluhe i gluhoslijepe te žene s intelektualnim poteškoćama mogu biti izložene još većem riziku od nasilja i zlostavljanja zbog njihove izoliranosti, ovisnosti ili ugnjetavanja.

Ministrica za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku Nada Murganić govorila je o provedbi mjera nacionalnih dokumenata u svrhu zaštite od zlostavljanja žena s invaliditetom. Naime, nasilje nad ženama prepoznato je kao važan društveni problem u Hrvatskoj pa je posljednjih godina postignut značajan napredak usvajanjem i primjenom niza dokumenata koji reguliraju ovaj problem, kao što su Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji, Kazneni zakon, Obiteljski zakon, Zakon o ravnopravnosti spolova, Zakon o socijalnoj skrbi, Nacionalna strategija zaštite od nasilja u obitelji, Nacionalna politika za ravnopravnost spolova, Protokol o postupanju u slučaju nasilja u obitelji, Protokol o postupanju u slučaju seksualnog nasilja i drugi. Republika Hrvatska 2012. godine je potpisala, a ove godine Hrvatski sabor ratificirao Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Svrha je ove Konvencije zaštititi žene od svih oblika nasilja i promicati ravnopravnost žena i muškaraca.

Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić govorila je o rizicima višestruke diskriminacije žena s invaliditetom. Diskriminacija žena s invaliditetom prisutna je na svim područjima života – u području rada i zapošljavanja, obrazovanju, medicinskoj skrbi, sudjelovanju u političkom i javnom životu, a učestalo je i nasilje u obitelji. Posebno je težak položaj žena s invaliditetom u ruralnim područjima. Nadalje, žene s invaliditetom se nalaze u nepovoljnijem položaju u odnosu na muškarce s invaliditetom, zbog slabije obrazovanosti, manje zaposlenosti i ekonomske ovisnosti. Žene s invaliditetom izložene su nasilju unutar obitelji (psihičko/ekonomsko nasilje, socijalna izolacija), nasilju od okoline (stereotipi) te nasilje na radnom mjestu (spolno uznemiravanje). Međutim, žene s invaliditetom nisu sklone prijaviti nasilje iz sljedećih razloga: ovisnost o drugim osobama (često i ovisnosti o zlostavljačima), nepovjerenja u sustav, otežane pristupačnosti, lošije obrazovanosti i socijalne isključenosti. Podaci iz 2017. godine govore da su 92 osobe s invaliditetom bile žrtve obiteljskog nasilja (0,74% od sveukupnog broja oštećenih osoba), od čega 52 žrtve su bile ženskog spola (56,5%). Posebno je upozoreno na problem socijalne izolacije - zanemarivanja osoba s invaliditetom - dvostruko više žena (22%) žive same u odnosu na muškarce s invaliditetom (12%).

Štefica Roginić, predstavnica Mreže žena s invaliditetom, govorila je o višegodišnjem iskustvu voditeljice SOS telefona za žene s invaliditetom žrtve nasilja. SOS telefon (besplatni broj 0800 300 200) za žene s invaliditetom žrtve nasilja osnovan je 2007. godine s ciljem pružanja podrške i osnaživanja žena s invaliditetom, promicanja jednakih mogućnosti i ravnopravnosti žena s invaliditetom te zaštite prava žena s invaliditetom. Tijekom rada na SOS telefonu u 2017. godini obavljeno je 189 razgovora od kojih je 10 neposredno, a javljalo se 86% žena. U navedenim slučajevima dominira psihičko nasilje, zatim ekonomsko, tjelesno i seksualno. Jedan od oblika nasilja svakako je i ne činiti ništa. Specifičnost rada SOS telefona jest Peer Counselling (korištenje vještina aktivnog slušanja i pružanja potpore od strane osobe koja dijeli slično životno iskustvo života s invaliditetom u istom društvu) kao i uključivanje žrtava u rad Saveza osoba s invaliditetom Hrvatske. Posebno je naglašen problem fizičke i ekonomske ovisnosti o nasilniku, teškoće u ravnopravnoj komunikaciji, teškoće u orijentaciji, arhitektonske barijere i nepostojanje adekvatnog prijevoza.

U raspravi koja je uslijedila izraženo je zadovoljstvo zbog organiziranja tematske sjednice na ovu temu. Na pitanje je li se nešto značajno promijenilo u području zaštite od nasilja u obitelji od ratifikacije tzv. Istanbulske konvencije, ministrica Murganić odgovorila je kako je proteklo prekratko vremena da bi bilo kakvi pozitivni pomaci bili vidljivi. S obzirom da je najteže mijenjati uzroke nasilja, nužne su promjene u odgoju i obrazovanju, što je dugoročan proces.

Kao poseban problem istaknuto je nasilje nad osobama (posebno ženama) s invaliditetom smještenim u domovima i udomiteljskim obiteljima. Nadalje, žene s intelektualnim poteškoćama u posebno su u teškom položaju, budući da kod njih samih postoji nerazumijevanje da je to što im se događa nasilje i da je ono kažnjivo. Izneseno je dugogodišnje iskustvo u vođenju doma za smještaj žrtava obiteljskog nasilja. Ukazano je na problem tajnosti skloništa na kojemu tzv. Istanbulska konvencija inzistira, a za koji nemaju dovoljno razumijevanja neki policijski službenici, službenici CZSS-a pa niti suci jer se u dokumentima otkriva adresa skloništa. Nadalje, problem predstavlja i inzistiranje da roditelj-zlostavljač viđa djecu odnosno kada se prava roditelja stavljaju iznad prava djeteta.
Sudionici rasprave ukazali su da je potrebno unaprijediti i poboljšati Protokol o postupanju u slučaju nasilja u obitelji, provesti edukaciju službenika svih institucija (od pravosuđa, policije, centara za socijalnu skrb, sudova). Nadalje, istaknuta je potreba da se u novom kurikulumu uvedu sadržaji o ravnopravnosti spolova i pravima djece s poteškoćama u razvoju. Ukazano je na važnost uključenosti lokalne i regionalne samouprave u provedbi zakona, nacionalnih dokumenata i strategija, a posebno je naglašena nužnost međusektorske suradnje i velika moć medija.

Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora na 22. sjednici održanoj 11. svibnja 2018. godine, raspravljao je o Izvješću o radu pravobraniteljice za ravnopravnost spolova za 2017. godinu koje je predsjedniku Hrvatskog sabora dostavila pravobraniteljica za ravnopravnost spolova aktom od 30. ožujka 2018. godine.

Odbor je navedeni Prijedlog raspravio, sukladno članku 112. Poslovnika Hrvatskog sabora, kao matično radno tijelo.

Odbor je raspolagao Mišljenjem Vlade Republike Hrvatske na navedeno Izvješće.

U Izvješću pravobraniteljice navodi se kako se tijekom 2017. godine radilo na ukupno 2.685 predmeta. Na pritužbe u kojima su građani/ke tražili zaštitu od diskriminacije odnosi se 1.076 predmeta, od kojih je 1.018 predmeta iz 2017., a 58 iz ranijih razdoblja. Od ostalih 1.609 predmeta većina je otvorena na inicijativu Pravobraniteljice radi praćenja primjene Zakona o ravnopravnosti spolova, zatim temeljem dopisa drugih institucija, organizacija ili pravnih osoba. Pravobraniteljici su se prituživale osobe s područja cijele Republike Hrvatske, 66,7% slučajeva odnosilo se na žene. Razvrstano po osnovi diskriminacije: temeljem spola 86,2% slučajeva, rodnog identiteta ili izražavanja 4,2%, spolne orijentacije 3,8%, obiteljskog statusa 2,5%, bračnog statusa 0,5%. Zabilježen je blagi pad broja pritužbi glede spolne orijentacije u odnosu na prethodno razdoblje. Istovremeno, zabilježen je blagi porast broja pritužbi glede rodnog identiteta i izražavanja.

Najveći broj pritužbi odnosi se na područje rada i zapošljavanja te socijalne sigurnosti (52,4%). Na području rada i zapošljavanja životna dob i majčinstvo sve se više pokazuje kao prepreka prilikom zapošljavanja i napredovanja. Po prvi se puta najveći postotak nezaposlenih žena nalazi u dobnoj skupini od 50 do 54 godine (12,6%).

U području obiteljskih odnosa i roditeljske skrbi, pritužuje se oko 61% očeva na nezadovoljstvo odlukom o roditeljskoj skrbi nadležnih tijela. Pravobraniteljica ističe dobru suradnju s policijom te kooperativnost centara za socijalnu skrb koji redovito uvažavaju preporuke Pravobraniteljice i unaprjeđuju svoj rad. Dobra suradnja postignuta je i s Ministarstvom demografije, obitelji, mladih i socijalne politike vezano za rješavanje pritužbi obiteljskog nasilja i roditeljske skrbi. Nadalje, izračena je potreba za edukcijom stručnih osoba. Vezano uz slučajeve obiteljskog nasilja, žene su i dalje u velikoj većini žrtve nasilja u obitelji. Dok se bilježi kontinuirani pad prekršajnih djela nasilja u obitelji, analiza slučajeva obiteljskog nasilja pokazuje sve veći trend brutalizacije sa smrtnim ishodom. Zabrinjavajući je i trend da sudovi od ukupnog broja predloženih zaštitnih mjera, usvajaju samo njih 17%

Vezano uz prava spolnih i rodnih manjina, nastavio se uspješno provoditi u praksi Zakon o životnom partnerstvu osoba istog spola. Preporukama pravobraniteljice predloženo je da se djela motivirana mržnjom temeljenoj na predrasudi prema građanima/kama istospolne orijentacije progone u okviru kaznenog postupka, a ne kao prekršaj. Postupajući po pritužbama građana/ki da su diskriminirani temeljem rodnog identiteta, uspostavljena je suradnja s Ministarstvom zdravstva te ukazivano na mogućnosti poduzimanja daljnjih mjera u cilja dostupnosti zdravstvenih i medicinskih usluga temeljem kojih bi rodno-disforične osobe ostvarile život u drugom rodnom identitetu.

Pravobraniteljica u Izvješću ukazuje na posebno osjetljive društvene skupine koje ulaze u rizike višestruke diskriminacije: žene u ruralnim područjima, žene s invaliditetom, pripadnice nacionalnih manjina, žrtve seksualnog nasilja u Domovinskom ratu, oštećenice kaznenim djelom prostitucije i žrtve trgovanja ljudima, posebice ženama i djecom.

U području obrazovanja, zabilježeni su pozitivni pomaci u pogledu  unaprjeđivanja integracije građanskog odgoja i obrazovanja u osnovne i srednje škole te uvođenja sadržaja vezanih uz pitanja ravnopravnosti spolova. S druge strane, i dalje se javljaju primjeri rodnih stereotipa u odgojno-obrazovnim materijalima.

Praćenjem područja medija, i dalje se uočavaju neprimjereni sadržaji, seksizmi i seksističke izjave, kao i senzacionalizam u izvještavanju o nasilju nad ženama i obiteljskom nasilju, korištenje spolnih stereotipa, omalovažavanje temeljem spola u izjavama javnih osoba i sl. Pravobraniteljica je objavila 16 javnih priopćenja kojima je reagirala na aktualna događanja, 74 puta gostovala je u radio i TV emisijama te 42 puta odgovorila na upite novinara/ki, a izjave, intervjui, i sl. objavljeni su u medijima 678 puta.

Službene stranice Ureda Pravobraniteljice (na kojima se redovno objavljuju aktivnosti Pravobraniteljice i drugi relevantni sadržaji) pregledavane su 3.708.302 puta (što je za 18% više nego 2016. godine). Za svaki od tri EU-projekta, Pravobraniteljica je pokrenula posebne web stranice.

Promicanje načela ravnopravnosti spolova u području političke participacije i dalje ostaje veliki izazov. Uoči lokalnih izbora svim aktivnim političkim strankama upućena je preporuka da ispune obvezu uključivanja na kandidacijske liste najmanje 40% pripadnika/ca jednog spola. Prilikom kandidature na lokalnim izborima 2017. godine žene nisu bile osjetno podzastupljen spol (od 47.601 kandidiranih 41,7% činile su žene). Kvota nije poštivana na 14% kandidacijskih lista. Međutim, žene su bile najzastupljenije na nižim pozicijama, a samo 15% žena bilo je među nositeljicama lista. Posljedica toga jest da je udio žena u svim predstavničkim i izvršnim tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave 24,4% (što je povećanje od 6,7% u odnosu na prošle lokalne izbore). Nažalost par-nepar sustav na kandidacijskim listama (koji je pravobraniteljica predložila političkim strankama uoči izbora), u pravilu se nije primjenjivao.

I dalje je prisutna i aktualna diskriminacija žena u sportu, odnosno osjetna podzastupljenost žena na najvišim hijerarhijskim pozicijama, kao i stereotipna percepcija o ulozi žene u sportu. Tome pridonose stereotipni medijski prikazi s naglaskom na ženstvenosti i seksualnoj privlačnosti, a marginalizacijom sportskih postignuća sportašica.
Pravobraniteljica je utvrdila da je porastao postotak slučajeva u kojima se u potpunosti uvažavaju njezina upozorenja/preporuke/prijedlozi, koje je uputila postupajući po pritužbama u kojima je utvrdila diskriminaciju (90,9% u odnosu na 84,4% u 2016.).

Pravobraniteljica je uputila ukupno 302 pisane preporuke, 229 upozorenja i 214 prijedloga. Analizirala je brojne zakone i propise te uputila primjedbe, prijedloge i komentare nadležnim tijelima. Provela je jedno neovisno istraživanje (Uloga i važnost politika usklađivanja obiteljskih obveza i plaćenog rada), izradila 9 analiza radi praćenja provedbe Zakona o ravnopravnosti spolova i drugih propisa koji se tiču ravnopravnosti spolova, objavila je 3 publikacije (2 iz područja rada i radnih uvjeta i 1 iz područja socijalne sigurnosti) te produkcijski i osobno sudjelovala u snimanju dokumentarnog filma Ravnopravnost. Provodila je 4 memoranduma o suradnji (s Policijskom akademijom Ministarstva unutarnjih poslova, Pravnom klinikom Pravnog fakulteta u Zagrebu, Ministarstvom za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku i Ministarstvom obrane Republike Hrvatske) bila nositeljica dva projekta financirana sredstvima Europske unije, samostalno organizirala 6 konferencija, 1 regionalni sastanak, održala 6 edukacijskih radionica te bila članica 5 radnih skupina i 4 radna tijela.

Nakon kratke rasprave (u kojoj je Izvješće pohvaljeno i podržano) članovi i članice Odbora većinom glasova (7 glasova „ZA“, te 1 „SUZDRŽAN“ glas) odlučili su predložiti Hrvatskom saboru donošenje sljedećeg zaključka

Prihvaća se Izvješće o radu pravobraniteljice za ravnopravnost spolova za 2017. godinu

Za izvjestitelje na sjednici Hrvatskog sabora, Odbor je odredio Ivana Vilibora Sinčića, predsjednika Odbora te Irenu Petrijevčanin Vuksanović, potpredsjednicu Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA

Ivan Vilibor Sinčić

Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora na 21. sjednici održanoj 7. veljače 2018. godine, raspravljao je o Izvješću ministra unutarnjih poslova o obavljanju policijskih poslova za 2015. godinu koje je predsjedniku Hrvatskog sabora dostavio ministar unutarnjih poslova, aktom od 10. svibnja 2016. godine.

Odbor je navedeni Prijedlog raspravio, sukladno članku 179. Poslovnika Hrvatskog sabora, kao zainteresirano radno tijelo.

U uvodnom obrazloženju predstavnik predlagatelja ukratko je upoznao članove i članice Odbora sa sadržajem Izvješća. U Republici Hrvatskoj u 2015. godini, zbog prekršaja počinjenog nasiljem u obitelji prekršajno je prijavljeno 13.775 osoba (za 7,4% manje nego 2014. godine), od toga 10.575 muškaraca i 3.200 žena. Policija je provela 1.241 zaštitnu mjeru koja je u skladu sa Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji stavljena u djelokrug rada. Isključivo za prekršaj nasilničkog ponašanja u obitelji policija je tijekom 2015. godine uhitila 8.771 osobu (7.361 osoba muškog spola i 1.410 osoba ženskog spola), što je manje za 8,9% u odnosu na 2014. godinu. Sukladno čl.137. Prekršajnog zakona zadržano je 1.419 počinitelja prekršaja obiteljskog nasilja (1.309 muškaraca te 110 žena), a prekršajnim sucima privedena je 7.921 osoba. Počinjenim prekršajem nasilja u obitelji zbog kojeg je počinitelj prekršajno prijavljen, oštećeno je 15.338 osoba, što je manje za 6,4% u odnosu na 2014. godinu. Od ukupnog broja oštećenih, 9.775 osoba je ženskog spola te 5.563 osoba muškog spola. Promatramo li odnos počinitelj – žrtva, počinitelji nasilničkog ponašanja u obitelji bili su u 3.174 slučaja suprug nad suprugom, a u 724 slučaja supruga nad suprugom; 913 slučaja izvanbračni partner, a u 233 slučaja izvanbračna supruga; 485 slučaja bivši partner, a u 138 slučaja bivša partnerica; 607 slučajeva otac nad punoljetnim sinom, a u 897 slučajeva otac nad maloljetnim sinom; 1.198 slučajeva punoljetni sin nad majkom, a u 804 slučaja punoljetni sin nad ocem itd. Prema čl. 179.a KZ-a - Nasilje u obitelji, počinjeno je 145 kaznenih djela dok je za to kazneno djelo prijavljeno 37 osoba (36 muških i jedna ženska osoba). Žrtve tog kaznenog djela u najvećem broju slučajeva bile su žene (121 ženska i 29 muških osoba). U 2015. godini počinjeno je 18 (od toga 12 žena) kaznenih djela ubojstava među bliskim osobama, odnosno 54,5% od ukupnog broja ubojstava (33), što je povećanje za 17,3%. Među bliskim osobama počinjena su 24 (od toga oštećeno 16 žena) ubojstva u pokušaju, što predstavlja udio od 22,9% od ukupnog broja pokušaja ubojstva (105).

Tijekom 2015. godine zabilježeno je 25 kaznenih djela za koja je kriminalističkim istraživanjem utvrđeno ili okolnosti počinjenja upućuju da su motivirana mržnjom. Najviše kaznenih djela počinjeno je zbog nacionalne netrpeljivosti (17). Kaznena djela počinjena iz mržnje su tjelesne ozljede, teške tjelesne ozljede, prijetnje, oštećenje tuđe stvari i povreda mira pokojnika.

U raspravi koja je uslijedila postavilo se pitanje svrsishodnosti rasprave o izvješćima nakon tolikog proteka vremena. Nadalje, predsjednika Odbora zanimalo je ima li Ministarstvo unutarnjih poslova problema s odljevom obrazovanog kadra, koliko traje obrazovanje kriminalista i gdje se školuju. Također je zatražio informaciju da li podaci o osobama s invaliditetom kao žrtvama kažnjivih djela razvrstavaju po vrsti invaliditeta. Potpredsjednica Odbora istaknula je kako se vidi napredak u radu policije u ovome mandatu u odnosu na rad iz vremena predmetnog izvješća. Članica odbora navela je kako je potrebno što prije ratificirati tzv. Istanbulsku konvenciju kako bi se na kvalitetniji način zaštitile žene žrtve nasilja. Izražena je primjedba kako je dio Izvješća koji govori o kaznenim djelima na štetu djece vrlo štur. Govorilo se i o visokoj tzv. tamnoj brojci (neprijavljenog) nasilja u obitelji, visokom postotku (čak 25%) recidivista (ponovnih počinitelja), nedovoljno prepoznatom ekonomskom obiteljskom nasilju, problematici financiranja sigurnih kuća za žrtve nasilja te slučajevima nasilja iz mržnje nad LGBT osobama.

Predstavnik predlagatelja ukratko se osvrnuo na primjedbe iz rasprave. Ministarstvo se posljednjih godina pojačano suočava s odlaskom obrazovanih službenika, ali situacija nije zabrinjavajuća. Kriminalisti se obrazuju na Visokoj policijskoj školi pri Policijskoj akademiji (obrazovanje traje 3+2 godine). Ministarstvo puno pažnje posvećuje dodatnom obrazovanju i usavršavanju policijskih službenika. Predsjednik Odbora najavio je skoro organiziranje tematske sjednice Odbora posvećene problematici trgovanja ljudima.

Nakon provedene rasprave članovi/ce Odbora odlučili su predložiti Hrvatskom saboru da donese sljedeći

ZAKLJUČAK

Prima se na znanje Izvješće ministra unutarnjih poslova
o obavljanju policijskih poslova u 2015. godini

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskog sabora, Odbor je odredio Ivana Vilibora Sinčića, predsjednika Odbora i Irenu Petrijevčanin Vuksanović, potpredsjednicu Odbora.

Predsjednik odbora

Ivan Vilibor Sinčić

Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora na 21. sjednici održanoj 7. veljače 2018. godine, raspravljao je o Izvješću ministra unutarnjih poslova o obavljanju policijskih poslova za 2016. godinu koje je predsjedniku Hrvatskog sabora dostavio ministar unutarnjih poslova, aktom od 25. travnja 2017. godine.

Odbor je navedeni Prijedlog raspravio, sukladno članku 179. Poslovnika Hrvatskog sabora, kao zainteresirano radno tijelo.

U uvodnom obrazloženju predstavnik predlagatelja ukratko je upoznao članove i članice Odbora sa sadržajem Izvješća. U 2016. godini zbog prekršaja počinjenog nasiljem u obitelji prekršajno je prijavljeno 11.948 osoba, odnosno za 13,3% manje nego u istom razdoblju prošle godine. Od toga, 9.217 osoba bilo je muškog i 2.731 osoba ženskog spola. Predloženo je izricanje 7.881 zaštitne mjere propisane odredbama Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, što je 13,7% manje u odnosu na 2015. godinu. Policija je provela 1.198 zaštitnih mjera, koje su joj sukladno Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji stavljene u djelokrug rada (641 zaštitna mjera zabrane približavanja žrtvi nasilja u obitelji, 312 zaštitnih mjera zabrane uznemiravanja ili uhođenja osobe izložene nasilju te 245 zaštitnih mjera udaljenja iz stana, kuće ili nekog drugog stambenog prostora).

Raščlambom podataka koji se odnose isključivo na prekršaj nasilničkog ponašanja u obitelji, policija je u 2016. godini uhitila 7.561 počinitelja (6.364 osoba muškog spola te 1.197 osoba ženskog spola), što je manje za 13,8% u odnosu na prethodnu godinu. Sukladno čl.137. Prekršajnog zakona zadržano je 1.146 počinitelja prekršaja obiteljskog nasilja (1.026 muškaraca te 120 žena), što je manje za 19,2% u odnosu na 2015. godinu. Prekršajnom sucu privedene su 6.784 osobe, što je manje za 14,4% u odnosu na 2015. godinu. Počinjenim prekršajima nasilja u obitelji zbog kojeg je počinitelj prekršajno prijavljen oštećene su 13.362 osobe. Prema spolu oštećenih - 8.538 osoba bile su žene te 4.824 muškarca. Promatramo li odnos počinitelj – žrtva, počinitelji nasilja u obitelji najčešće su bili supružnici. Kao poseban fenomenološki problem ističe se nasilje nad roditeljima - u 161 slučaju maloljetno dijete nasilnički se ponašalo prema jednom od roditelja. Nasilje je bilo takvih razmjera da su roditelji zatražili policijsku intervenciju. U odnosu na nasilničko ponašanje punoljetne djece prema roditelju tijekom 2016. godine zabilježeno je 2.006 slučajeva. Poseban problem je nasilje nad starijom populacijom, osobito nasilje nad starijim roditeljima koji su zbog socijalnih, emocionalnih i kulturoloških razloga neskloni prijaviti nasilničko ponašanje svoje punoljetne djece. Tijekom 2016. godine zabilježeno je 1.260 žrtava prekršaja nasilja u obitelji starijih od 65 godina. Od 43 ubojstva i teških ubojstava u 2016. godini na području Republike Hrvatske, na štetu bliskih osoba počinjeno je 19 kaznenih djela odnosno 44,2%. S obzirom na spol - 15 oštećenih osoba bilo je ženskog spola, a četiri muškog spola. Oštećene su najčešće bile supruge i to u sedam slučajeva, dok su u šest slučaja sinovi oštetili majke. Zabilježeno je 26 kaznenih djela ubojstva i teških ubojstava u pokušaju, što u ukupnom broju ubojstava čini udio od 28% (osam oštećenih osoba bilo je ženskog spola, a 18 muškoga spola). Promatramo li odnos oštećeni - počinitelj, u dva su slučaja oštećene dvije supruge i izvanbračne supruge, dok su u tri slučaja oštećeni bili supruzi i u tri slučaja izvanbračni supruzi. Što se tiče kaznenog djela iz čl. 179a - Nasilje u obitelji, u 2016. godini prijavljeno je 330 kaznenih djela, no podaci su neusporedivi s prethodnom godinom jer je ovaj članak na snazi od 30.5.2015. godine.

Tijekom 2016. godine zabilježeno je 28 kaznenih djela za koja je kriminalističkim istraživanjem utvrđeno da su motivirana mržnjom sukladno čl. 87. st. 21. Kaznenog zakona – zločin iz mržnje. Međutim, naknadnom kvalifikacijom za dodatnih se sedam kaznenih djela Javno poticanje na nasilje i mržnju, opisanih u čl. 325. KZ-a, ustvrdilo kako su motivirana mržnjom pa je ukupan broj evidentiranih zločina iz mržnje u 2016. godini 35 kaznenih djela.

Tijekom 2015. godine evidentirano je 25 zločina iz mržnje pa se u 2016. godini u odnosu na 2015. godinu povećao broj kaznenih djela motiviranih mržnjom za 40,0%. Navedeno povećanje posljedica je preventivnih aktivnosti usmjerenih na jačanje svijesti građana o štetnosti zločina iz mržnje i nužnosti prijavljivanja takvih kaznenih djela. Vezano za razriješenost kaznenih djela motiviranih mržnjom od 35 (25 u 2015.) prijavljenih kaznenih djela uspješno su razriješena 33 (23 u 2015.) ili 94,3% (92% u 2015.).

Rasprava je provedena objedinjeno s raspravom o Izvješću ministra unutarnjih poslova o obavljanju policijskih poslova za 2015. godinu.

Nakon rasprave članovi/ce Odbora odlučili su predložiti Hrvatskom saboru da donese sljedeći

ZAKLJUČAK

Prima se na znanje Izvješće ministra unutarnjih poslova o obavljanju policijskih poslova u 2016. godini

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskog sabora, Odbor je odredio Ivana Vilibora Sinčića, predsjednika Odbora i Irenu Petrijevčanin Vuksanović, potpredsjednicu Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA

Ivan Vilibor Sinčić

Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora na 9. sjednici održanoj 16. ožujka 2017. godine, raspravljao je o Programskom i financijskom izvješću Hrvatskog olimpijskog odbora za 2015. godinu, koje je predsjedniku Hrvatskog sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 29. travnja 2016. godine.

Odbor je navedeno Izvješće raspravio, sukladno članku 179. Poslovnika Hrvatskog sabora, kao zainteresirano radno tijelo. Rasprava je provedena objedinjeno s raspravom o Izvješću o radu Hrvatskog olimpijskog odbora za 2014. godinu.

Nakon dostavljenog Mišljenja Vlade Republike Hrvatske na predmetno Izvješće Odbor je većinom glasova (8 glasova „za“, 2 glasa „protiv“) odlučio predložiti Hrvatskom saboru da donese sljedeći:

Zaključak

1. Prima se na znanje Programsko i financijsko izvješće Hrvatskog olimpijskog odbora za 2015. godinu.

Za izvjestitelje na sjednici Hrvatskog sabora, Odbor je odredio Ivana Vilibora Sinčića, predsjednika Odbora te Irenu Petrijevčanin Vuksanović, potpredsjednicu Odbora.

Predsjednik Odbora
Ivan Vilibor Sinčić

Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora na 9. sjednici održanoj 16. ožujka 2017. godine, raspravljao je o Programskom i financijskom izvješću Hrvatskog olimpijskog odbora za 2014. godinu, koje je predsjedniku Hrvatskog sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 23. siječnja 2017. godine.

Odbor je navedeno Izvješće raspravio, sukladno članku 179. Poslovnika Hrvatskog sabora, kao zainteresirano radno tijelo.
 
Predstavnica predlagatelja istaknula je kako je teško braniti Izvješće za 2014. godinu (koje je na vrijeme podneseno) 2017. godine kada se već priprema za olimpijske igre u Južnoj Koreji 2018. te u Tokiju 2020.  godine.

Zbog nesigurnosti u dotoku sredstava i dinamike u izvršenju plana, 2014. godina bila je zahtjevna za Hrvatski olimpijski odbor. Unatoč tome, 2014. godine hrvatski sportaši su na svjetskim i europskim prvenstvima i kupovima osvojili 306 medalja od čega su sportašice osvojile 115 medalja). Zimske olimpijske igre u Sočiju obilježene su olimpijskom medaljom Ivice Kostelića.
 
Hrvatski olimpijski odbor je na prijedlog Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta u lipnju 2014. pripremio nacrt prijedlog Nacionalnog programa sporta 2014.-2022. Međutim država još nije donijela strateški plan Republike Hrvatske za sport. Mnogi nesporazumi i nesavršenosti proizlaze iz nepostojanja strateškog dokumenta.

Komisija za žene u sportu (2017. godine preimenovana u Komisiju za ravnopravnost spolova u sportu) održala je 2014. godine sjednice posvećene upravljanju u sportu, koordinatoricama za žene u sportu, realizaciji Nacionalne politike za ravnopravnost spolova, rodnoj ravnopravnosti među trenerima i drugim temama.
 
Nacionalna politika za ravnopravnost spolova sadrži čitav odjeljak posvećen sportu. Primjerice sadrži mjere unaprjeđenja položaja žena u športu povećanjem udjela žena u upravljačkim strukturama športskih saveza i drugih športskih organizacija sukladno, unaprjeđenjem modela za praćenje statističkih podataka o položaju žena u športu, osiguravanjem jednake dostupnosti sportske infrastrukture sportašicama, kako u vremenu korištenja tako i u kvaliteti, te dostupnost stručnog usavršavanja, osposobljavanja i zapošljavanja u športu. Nadalje, predviđa se edukacija sportaša i sportašica, a sankcioniranje počinitelja kako bi se sport se učinio sigurnim za žene i djevojke od svih oblika nasilja uključujući seksualno nasilje.

U raspravi je predsjednik Odbora ukazao na nedostatak statističkih podataka o ženama u sportu. Također je istaknuo Agendu 2020 Međunarodnog olimpijskog odbora koja preporuča postizanje 50 postotne zastupljenosti oba spola prilikom sudjelovanja na olimpijskim igrama. Nadalje, iskazana je zabrinutost zbog nemogućnosti korištenja sportske infrastrukture na jednak način za sportaše i za sportašice. Naime, sportaši treniraju na daleko kvalitetnijoj infrastrukturi nego sportašice.

U raspravi je naveden primjer kada je ženska ekipa bila primorana predati utakmicu budući da je teren na kojem sportašice treniraju bio potopljen, dok se teren A čuvao za (muške) sportaše.
Najviše je žena u sudačkim poslovima jer je to vrlo sistematičan posao koji uključuje obuku, dobivanje licenci, polaganje ispita, određen broj suđenja. Trenerica također ima veći broj, međutim čim se približi seniorskoj razini sportaše preuzimaju muški treneri.

Predstavnica Ureda za ravnopravnost spolova istaknula je izvrsnu suradnju Ureda s Komisijom za ravnopravnost spolova u sportu. Primjerice, Ured je organizirao i financirao prijevod i tisak Preporuke Vijeća Europe o rodno osviještenoj politici u sportu, namijenjenih distribuciji koordinatoricama za zaštitu žena u sportu s ciljem osvješćivanja, educiranja, te senzibiliziranja stručne i zainteresirane javnosti za pitanje rodne ravnopravnosti, te zaštite žena u području sporta. Posebno je važna suradnja na izradi novog nacionalnog strateškog dokumenta o sportu.

Predsjednik Odbora najavio je organizaciju tematske sjednice posvećene položaju žena u sportu.
Nakon dostavljenog Mišljenja Vlade Republike Hrvatske na predmetno Izvješće Odbor je većinom glasova (8 glasova „za“, 2 glasa „protiv“) odlučio predložiti Hrvatskom saboru da donese sljedeći:

Zaključak

1. Prima se na znanje Programsko i financijsko izvješće Hrvatskog olimpijskog odbora za 2014. godinu.

Za izvjestitelje na sjednici Hrvatskog sabora, Odbor je odredio Ivana Vilibora Sinčića, predsjednika Odbora te Irenu Petrijevčanin Vuksanović, potpredsjednicu Odbora.

Predsjednik Odbora
Ivan Vilibor Sinčić

Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora na 17. sjednici održanoj 18. listopada 2017. godine, raspravljao je o Prijedlogu odluke o razrješenju zamjenika pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, koje je predsjedniku Hrvatskog sabora dostavila Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, aktom od 11. listopada 2017. godine.

Odbor je navedeni Prijedlog raspravio, sukladno članku 112. Poslovnika Hrvatskog sabora, kao matično radno tijelo.

Predstavnica Ureda pravobraniteljice za ravnopravnost spolova izvijestila je da je zamjenik pravobraniteljice za ravnopravnost spolova podnio zahtjev za razrješenje te dužnosti prije isteka vremena na koje je bio imenovan, s obzirom da je 11. listopada 2017. godine izabran za suca Ustavnog suda Republike Hrvatske.

Odbor je bez rasprave jednoglasno (9 glasova za) odlučio predložiti Hrvatskom saboru donošenje

ODLUKE

O razrješenju zamjenika pravobraniteljice za ravnopravnost spolova

Za izvjestitelje na sjednici Hrvatskog sabora, Odbor je odredio Ivana Vilibora Sinčića, predsjednika Odbora i Irenu Petrijevčanin Vuksanović, potpredsjednicu Odbora.

  PREDSJEDNIK ODBORA
Ivan Vilibor Sinčić

Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora na 15. sjednici održanoj 4. listopada 2017. godine, raspravljao je o Izvješću o radu pravobraniteljice za osobe s invaliditetom za 2016. godinu, koje je predsjedniku Hrvatskog sabora dostavila Pravobraniteljica za osobe s invaliditetom, aktom od 31. ožujka 2017. godine.

Odbor je navedeno Izvješće raspravio, sukladno članku 179. Poslovnika Hrvatskog sabora, kao zainteresirano radno tijelo.

Pravobraniteljica za osobe s invaliditetom uvodno je predstavila Izvješće koje je vrlo opširno te sadrži čak 362 stranice. U 2016. godini pravobraniteljica primila 1392 pritužbe građana, od kojih je najviše pritužbi bilo u području pristupa dobrima i uslugama te se većinom radilo o propuštanju razumne prilagodbe kao oblika diskriminacije. U Republici Hrvatskoj ukupno je 203.365 žena s invaliditetom, od čega je najviše u dobi između 60 i 64 godina. Međutim, od 82.050 žena s invaliditetom u radno aktivnoj dobi samo ih je oko 6 tisuća zaposleno. Među podacima o ženama s invaliditetom u Hrvatskoj najviše zabrinjava činjenica o niskom stupnju obrazovanja žena s invaliditetom, što utječe na njihovu mogućnost zapošljavanja pa samim time i ekonomsku neovisnost i uključenost u zajednicu na ravnopravnoj osnovi s drugim građanima. Naime, više od 76% od ukupnog broja žena s invaliditetom je bez osnovne škole, nema završenu osnovnu školu ili ima završenu samo osnovnu školu. Žene s invaliditetom u realizaciji temeljnog ljudskog prava na roditeljstvo nailaze na prepreke i predrasude društva, ali i institucija i struke. Žene s invaliditetom koje se ipak odluče roditi dijete suočavaju se sa nedostatkom konkretne potpore države, i to prvenstveno u području zdravstva. Stoga je Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova u partnerstvu s Udrugom roditelja u akciji RODA te Hrvatskim savezom slijepih i Zajednicom saveza osoba s invaliditetom Hrvatske tijekom 2015. i 2016. godine provela istraživanje na temu Majčinstvo i žene s invaliditetom, u kojem je sudjelovalo 120 žena s različitim vrstama fizičkih i senzornih oštećenja iz gotovo cijele Hrvatske. Cilj je bio istražiti u kojoj je mjeri hrvatsko društvo poticajno i pruža podršku ženama s invaliditetom koje žele postati ili već jesu majke. U pogledu dostupne i sustavne podrške, ali i neodgovorenih potreba majki s invaliditetom, rezultati istraživanja ukazuju na to da Hrvatska, iako potpisnica Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom, ne prepoznaje ranjivost trudnica i majki s invaliditetom. Nadalje, i u području reproduktivnog zdravlja stavljene su u nepovoljniji položaj, pogotovo žene s tjelesnim invaliditetom, budući da je za obavljanje ginekoloških pregleda potrebna posebna oprema. U čitavoj Republici Hrvatskoj samo je 262 ginekološka stola prilagođena ženama s tjelesnim invaliditetom. Pravobraniteljica ističe i da su pitanja reproduktivnih prava i spolnosti često tabu-tema. Zločini iz mržnje prema osobama s invaliditetom nisu prepoznati iako postoje.

Predstavnica Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku istaknula je izuzetno zadovoljstvo suradnjom s institucijom pravobraniteljice za osobe s invaliditetom.

U raspravi koja je uslijedila predsjednik Odbora podsjetio je na nedavno održanu tematsku sjednicu o Položaju žena s invaliditetom u Republici Hrvatskoj na kojoj se govorilo o njihovoj višestrukoj diskriminaciji, nedovoljnoj dostupnosti usluga za žene s invaliditetom koje žive u ruralnim krajevima, suočavanju s predrasudama, neznanju o problematici žena s invaliditetom ne samo u širem društvu nego i u stručnim krugovima. Upozoreno je i na nedostatak statističkih podataka i istraživanja o ovoj problematici. Statistički podaci o diskriminaciji, nisu, kao u razvijenim zemljama Europe, razlučeni u odnosu na diskriminaciju osoba s invaliditetom. Na pitanje potpredsjednice Odbora uvažavaju li se preporuke pravobraniteljica je istaknula da se u pravilu dostavljaju odgovori, a u 30% slučajeva preporuke se uvažavaju. Članice Odbora zanimala su iskustva sa zapošljavanjem osoba s invaliditetom u privatnim stranim kompanijama. Pravobraniteljica je iznijela primjere društveno odgovornih kompanija, ali je iskazala žaljenje što osobe s invaliditetom imaju neadekvatno obrazovanje koje ne prati potrebe tržišta rada. Izneseno je mišljenje kako bi, posebice prilikom financiranja, trebalo napraviti distinkciju između udruga koje pomažu (primjerice osobama s invaliditetom) od udruga koje okupljaju hobiste. Pravobraniteljica je mišljenja da bi se država trebala odrediti smatra li udruge zagovaračima prava ili onima koje osiguravaju bitne životne potrebe. Smatra da kada je država već prepustila udrugama ono što je njezina društvena odgovornost, treba udrugama dati adekvatnu financijsku potporu. Po njezinom mišljenju o radu udruga ne bi trebale ovisiti osnovne životne potrebe osoba s invaliditetom. Na pitanje predsjednika Odbora primjećuje li poboljšanje od 2008. godine, pravobraniteljica je zaključila kako su pozitivni pomaci i napredak evidentni te da postoji dobra volja, koja, međutim, nije dovoljna.

Odbor je nakon provedene rasprave jednoglasno (10 glasova za) odlučio predložiti Hrvatskom saboru da donese sljedeći
zaključak

Prihvaća se Izvješće o radu pravobraniteljice za osobe s invaliditetom za 2016. godinu.

Za izvjestitelje na sjednici Hrvatskog sabora, Odbor je odredio Ivana Vilibora Sinčića, predsjednika Odbora i Irenu Petrijevčanin Vuksanović, potpredsjednicu Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA

Ivan Vilibor Sinčić

Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora na 13. sjednici održanoj 5. srpnja 2017. godine, raspravljao je o Izvješću o radu pravobraniteljice za ravnopravnost spolova za 2016. godinu koje je predsjedniku Hrvatskog sabora dostavila pravobraniteljica za ravnopravnost spolova aktom od 31. ožujka 2017. godine.

Odbor je navedeni Prijedlog raspravio, sukladno članku 112. Poslovnika Hrvatskog sabora, kao matično radno tijelo.

Odbor je raspolagao Mišljenjem Vlade Republike Hrvatske kao i primjedbama udruge U ime obitelji na navedeno Izvješće.

Izvješće o radu Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova za 2016., čini presjek godišnjeg rada institucije i ukazuje na pojedine trendove vezano za diskriminaciju na temelju spola, bračnog i obiteljskog statusa, majčinstva, spolne orijentacije i rodnog identiteta u područjima rada i zapošljavanja, obitelji (uključujući obiteljsko nasilje), obrazovanja, političke participacije i medija.

U okviru svojih nadležnosti, a temeljem Zakona o ravnopravnosti spolova, tijekom prošle godine Ured je radio na ukupno 2.757 predmeta (povećanje 11,7%). Individualne pritužbe se i dalje u pretežnom broju odnose na spolnu diskriminaciju u 90,7%, podnose ih većinom žene 75,8%, najčešće pritužbe se odnose na područje rada-zapošljavanja-socijalne sigurnosti 42,3%, potom na javno informiranje i medije 27,6%, na upravu i pravosuđe 16,2% te oko 5% na obrazovanje, šport ili zdravstvenu zaštitu. Jedino područje u kojem su većina pritužitelja muškarci je roditeljska skrb.

Diskriminacija je utvrđena u 209 slučaja, sumnja na počinjenje kaznenih djela prijavljena je nadležnom državnom odvjetništvu u 13 slučajeva, prijavljeno 1 prekršajno djelo. Pravobraniteljica je umješačica u 3 sudska postupka. Samostalno su provedena 3 istraživanja (dva iz područja rada, radnih uvjeta i socijalne sigurnosti te jedno iz područja obrazovanja i znanosti); izrađeno je 14 analiza, objavljeno 5 publikacija, provedena su 2 memoranduma o suradnji: s Ministarstvom unutarnjih poslova i Pravnim fakultetom u Zagrebu.
Tijekom izvještajne godine provodila su se tri EU-projekta: Uklanjanje staklenog labirinta završeno je u 2016., započet je novi EU-projekt Usklađivanje obiteljskog i poslovnog života, koji će se provoditi do kraja 2017., te je u prosincu iste godine odobren još jedan novi EU-projekt Izgradnja učinkovitije zaštite za borbu protiv nasilja nad ženama. Navedena tri EU-projekta zajedno vrijede oko 1.200.000 EUR-a što predstavlja velik uspjeh za instituciju od svega 11 zaposlenih osoba.

Izvješće sadrži i detaljnu analizu po područjima djelovanja: rad i zapošljavanje, uključujući trendove na tržištu rada iz aspekta ravnopravnosti spolova, diskriminaciju pri zapošljavanju i radu, spolno uznemiravanje na radnom mjestu, rodiljne i roditeljske potpore te pregled politike zapošljavanja, zatim nasilje u obitelji, nasilje nad ženama i partnersko nasilje, roditeljsku skrb i demografsku politiku, problematiku spolnih i rodnih manjina kao i posebno osjetljive društvene skupine izložene rizicima višestruke diskriminacije, kao što su: žene u ruralnim područjima, žene s invaliditetom, žene pripadnice nacionalnih manjina, žrtve seksualnog nasilja u Domovinskom ratu, žene i prostitucija te žrtve trgovanja ljudima.
Pravobraniteljica u svojim izvješćima godinama upozorava na negativne demografske procese za čije su rješavanje potrebni politički konsenzus kao i značajna financijska sredstva te izražava zadovoljstvo što je u novom preustroju osnovan novi resor zadužen za demografiju.

Postignut je veliki napredak vezano za uvažavanje upozorenja i preporuka Pravobraniteljice od strane onih kojima su upućena. Naime, 2011. godine tek se oko 35% upozorenja i preporuka uvažavalo, dok je taj postotak povećan na 84,4% u 2016. godini.

U raspravi koja je uslijedila predsjednik Odbora zatražio je dodatna pojašnjenja pravobraniteljice o njezinom radu na terenu kao i njezin stav o najboljem načinu za postizanje veće političke participacije žena. Članicu Odbora zanimalo je rješavanje problematike rodno disforičnih osoba kao i dob osoba koje se odlučuju na promjenu spola. Raspravljalo se i o nedavno održanim lokalnim izborima te prekršajnim sankcijama za političke stranke čije liste nisu imale zakonom predviđen udio podzastupljenog spola.

Pravobraniteljica je dodatno pojasnila da njezin ured nema odjele u drugim gradovima, nego koristi postojeće institucionalne mehanizme. Naime, u suradnji sa županijskim i gradskim povjerenstvima za ravnopravnost spolova u 2016. godini u 16 posjeta pravobraniteljica je obišla sveukupno 13 županija. Istaknula je primjere zemalja u kojima se provodi kombinacija prekršajnih sankcija i odbijanja lista s nedovoljnim udjelom podzastupljenog spola, tzv. zip sustav (par-nepar). Pravobraniteljica je mišljenja kako prekršajne sankcije same po sebi neće donijeti boljitak ukoliko postoji nedostatak političke volje. Navela je i primjer skandinavskih zemalja koje su nakon 30 godina uspjele postići ravnomjernu zastupljenost spolova te im kvote više nisu potrebne.

Nadalje, do sada su svi zahtjevi za promjenu spola podnijele punoljetne osobe. Samo je u jednom slučaju maloljetna osoba dobila mogućnost promjene spola i to temeljem odluke Ustavnog suda.

Nakon provedene rasprave članovi i članice Odbora jednoglasno su (10 glasova „za“) odlučili predložiti Hrvatskom saboru donošenje sljedećeg zaključka

                                                 Prihvaća se Izvješće o radu pravobraniteljice 
                                                  za ravnopravnost spolova za 2016. godine.

Za izvjestitelje na sjednici Hrvatskog sabora, Odbor je odredio Ivana Vilibora Sinčića, predsjednika Odbora te Irenu Petrijevčanin Vuksanović, potpredsjednicu Odbora.

Predsjednik Odbora
Ivan Vilibor Sinčić

Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora na 12. sjednici održanoj 14. lipnja 2017. godine, raspravljao je o Konačnom prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o ravnopravnosti spolova, drugo čitanje, P.Z.E. br. 68 koji je predsjedniku Hrvatskog sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske aktom od 11. svibnja 2017. godine.

Odbor je navedeni Prijedlog raspravio, sukladno članku 112. Poslovnika Hrvatskog sabora, kao matično radno tijelo.

Ovim zakonskim prijedlogom usklađuje se zakonodavstvo Republike Hrvatske sa zakonodavstvom Europske unije.

Članak 24. Direktive 2006/54/EZ navodi da države članice u svoje nacionalne pravne sustave ugrađuju potrebne mjere kako bi zaštitile zaposlenike i njihove predstavnike predviđene nacionalnim zakonima i/ili praksom od otpuštanja i drugih štetnih postupaka poslodavca, kao odgovor na internu pritužbu ili sudski postupak koji je pokrenut kako bi se nametnulo poštovanje načela jednakog postupanja.

U hrvatskom zakonodavstvu postoje dva različita standarda zaštite od viktimizacije. Zakon o ravnopravnosti spolova, koji je lex specialis, predviđa niži stupanj zaštite od viktimizacije u odnosu na Zakon o suzbijanju diskriminacije koji je lex generalis.

Predloženim zakonom uređuje se pitanje sveobuhvatne zaštite od viktimizacije u cilju potpunog usklađivanja članka 2. Zakona o ravnopravnosti spolova s odredbom članka 24. Direktive 2006/54/EZ. Članak 2. Zakona o ravnopravnosti spolova potrebno je uskladiti s odredbom članka 7. Zakona o suzbijanju diskriminacije, na način da se dodatno proširuje krug osoba koje ulaze u okrilje zaštite jamstva zabrane diskriminacije, a u svrhu jačanja pravne zaštite žrtava, što je bio i cilj preporuke Europske komisije. Predloženim zakonom pridonijet će se zaštiti svih onih koji su prijavili diskriminaciju, nazočili diskriminaciji ili odbili nalog za diskriminatornim postupanjem, odnosno koji su na bilo koji način svjedočili u postupku zaštite od diskriminacije ili na drugi način sudjelovali u bilo kojem postupku vođenom povodom diskriminacije na osnovu spola, što će omogućiti svim građanima da na odgovarajući način zaštite svoje pravo na jednake mogućnosti. Isto tako, predloženim normativnim rješenjem pridonijet će se zaštiti od stavljanja u nepovoljniji položaj svih onih koji su u dobroj vjeri upozorili javnost na slučaj diskriminacije.

Predloženim zakonom predlaže se iza članka 1. Zakona o ravnopravnosti spolova dodati članak 1.a kojim se navode svi akti Europske unije s kojima su usklađene odredbe Zakona o ravnopravnosti spolova, te se ispravlja nomotehnička pogreška u članku 6. stavku 1. Zakona o ravnopravnosti spolova, kako bi se izbjeglo nepotrebno ponavljanje teksta istog sadržaja.
U odnosu na rješenja iz Prijedloga zakona i rješenja koja se predlažu ne postoje bitne razlike. U konačnom prijedlogu zakona, nisu prihvaćene primjedbe koje se odnose na pitanja koja nisu bila obuhvaćena Prijedlogom zakona.

U raspravi koja je uslijedila predsjednik i članice Odbora suglasili su se kako je potrebna temeljita promjena Zakona o ravnopravnosti spolova. Iznesen je stav kako je potrebno paralelno s izmjenama Zakona o ravnopravnosti spolova izmijeniti i druge zakone, primjerice Zakon izborima zastupnika u Hrvatski sabor i Zakon o financiranju  političkih stranaka u svrhu povećanja udjela podzastupljenog spola u politici. Naglašeno je kako su nedavno održani lokalni izbori pokazali da obveza 40% udjela podzastupljenog spola na kandidacijskim listama ne jamči automatski veću zastupljenost žena, budući da se žene većinom nalaze pri dnu lista. Istaknuto je kako pojedine političke stranke radije plaćaju novčane kazne zbog nepridržavanja odredbe o 40% udjelu podzastupljenog spola nego da kandidiraju žene.

Predsjednik Odbora iznio je nekoliko statističkih podataka s nedavno održanih lokalnih izbora. Udio žena među ukupnim brojem kandidata bio je 41,67%, što predstavlja značajno poboljšanje u odnosu na prethodne lokalne izbore 2013. godine kada je iznosio 28,24%. Na razini cijele Republike Hrvatske, na svim listama za sve razine lokalne, područne (regionalne) vlasti kojih je ukupno 2.666, njih 374, odnosno 14% ne ispunjava kvotu, odnosno zastupljenost jednog spola je niža od Zakonom određenih 40%. Od ukupno 576 mjesta župana, gradonačelnika i načelnika općina samo njih 48 osvojile su žene. Iako je udio žena u izvršnim funkcijama na lokalnoj i regionalnoj razini i nakon ovih izbora jako mali – osam posto, gradonačelnica i načelnica ipak je sve više nakon svakih novih izbora.

Spomenuta je i preporuka Europskog parlamenta i Vijeće Europe o uvođenju tzv. modela par – nepar odnosno zip-sustava, prema kojem je svaka druga osoba na kandidacijskoj listi suprotnog spola.

Nakon provedene rasprave članovi i članice Odbora je većinom glasova (7 glasova „za“, 0 „protiv te 1 „suzdržan“ glas)  su odlučili predložiti Hrvatskom saboru donošenje

Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o ravnopravnosti spolova
P.Z.E. br. 68

Za izvjestitelje na sjednici Hrvatskog sabora, Odbor je odredio Ivana Vilibora Sinčića, predsjednika Odbora te Irenu Petrijevčanin Vuksanović, potpredsjednicu Odbora.

Predsjednik Odbora
Ivan Vilibor Sinčić

Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora na 9. sjednici održanoj 16. ožujka 2017. godine, raspravljao je o Programskom i financijskom izvješću Hrvatskog olimpijskog odbora za 2015. godinu, koje je predsjedniku Hrvatskog sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 29. travnja 2016. godine.

Odbor je navedeno Izvješće raspravio, sukladno članku 179. Poslovnika Hrvatskog sabora, kao zainteresirano radno tijelo. Rasprava je provedena objedinjeno s raspravom o Izvješću o radu Hrvatskog olimpijskog odbora za 2014. godinu.

Nakon dostavljenog Mišljenja Vlade Republike Hrvatske na predmetno Izvješće Odbor je većinom glasova (8 glasova „za“, 2 glasa „protiv“) odlučio predložiti Hrvatskom saboru da donese sljedeći:

Zaključak

1. Prima se na znanje Programsko i financijsko izvješće Hrvatskog olimpijskog odbora za 2015. godinu.

Za izvjestitelje na sjednici Hrvatskog sabora, Odbor je odredio Ivana Vilibora Sinčića, predsjednika Odbora te Irenu Petrijevčanin Vuksanović, potpredsjednicu Odbora.

Predsjednik Odbora
Ivan Vilibor Sinčić

Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora na 9. sjednici održanoj 16. ožujka 2017. godine, raspravljao je o Programskom i financijskom izvješću Hrvatskog olimpijskog odbora za 2014. godinu, koje je predsjedniku Hrvatskog sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 23. siječnja 2017. godine.

Odbor je navedeno Izvješće raspravio, sukladno članku 179. Poslovnika Hrvatskog sabora, kao zainteresirano radno tijelo.
 
Predstavnica predlagatelja istaknula je kako je teško braniti Izvješće za 2014. godinu (koje je na vrijeme podneseno) 2017. godine kada se već priprema za olimpijske igre u Južnoj Koreji 2018. te u Tokiju 2020.  godine.

Zbog nesigurnosti u dotoku sredstava i dinamike u izvršenju plana, 2014. godina bila je zahtjevna za Hrvatski olimpijski odbor. Unatoč tome, 2014. godine hrvatski sportaši su na svjetskim i europskim prvenstvima i kupovima osvojili 306 medalja od čega su sportašice osvojile 115 medalja). Zimske olimpijske igre u Sočiju obilježene su olimpijskom medaljom Ivice Kostelića.
 
Hrvatski olimpijski odbor je na prijedlog Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta u lipnju 2014. pripremio nacrt prijedlog Nacionalnog programa sporta 2014.-2022. Međutim država još nije donijela strateški plan Republike Hrvatske za sport. Mnogi nesporazumi i nesavršenosti proizlaze iz nepostojanja strateškog dokumenta.

Komisija za žene u sportu (2017. godine preimenovana u Komisiju za ravnopravnost spolova u sportu) održala je 2014. godine sjednice posvećene upravljanju u sportu, koordinatoricama za žene u sportu, realizaciji Nacionalne politike za ravnopravnost spolova, rodnoj ravnopravnosti među trenerima i drugim temama.
 
Nacionalna politika za ravnopravnost spolova sadrži čitav odjeljak posvećen sportu. Primjerice sadrži mjere unaprjeđenja položaja žena u športu povećanjem udjela žena u upravljačkim strukturama športskih saveza i drugih športskih organizacija sukladno, unaprjeđenjem modela za praćenje statističkih podataka o položaju žena u športu, osiguravanjem jednake dostupnosti sportske infrastrukture sportašicama, kako u vremenu korištenja tako i u kvaliteti, te dostupnost stručnog usavršavanja, osposobljavanja i zapošljavanja u športu. Nadalje, predviđa se edukacija sportaša i sportašica, a sankcioniranje počinitelja kako bi se sport se učinio sigurnim za žene i djevojke od svih oblika nasilja uključujući seksualno nasilje.

U raspravi je predsjednik Odbora ukazao na nedostatak statističkih podataka o ženama u sportu. Također je istaknuo Agendu 2020 Međunarodnog olimpijskog odbora koja preporuča postizanje 50 postotne zastupljenosti oba spola prilikom sudjelovanja na olimpijskim igrama. Nadalje, iskazana je zabrinutost zbog nemogućnosti korištenja sportske infrastrukture na jednak način za sportaše i za sportašice. Naime, sportaši treniraju na daleko kvalitetnijoj infrastrukturi nego sportašice.

U raspravi je naveden primjer kada je ženska ekipa bila primorana predati utakmicu budući da je teren na kojem sportašice treniraju bio potopljen, dok se teren A čuvao za (muške) sportaše.
Najviše je žena u sudačkim poslovima jer je to vrlo sistematičan posao koji uključuje obuku, dobivanje licenci, polaganje ispita, određen broj suđenja. Trenerica također ima veći broj, međutim čim se približi seniorskoj razini sportaše preuzimaju muški treneri.

Predstavnica Ureda za ravnopravnost spolova istaknula je izvrsnu suradnju Ureda s Komisijom za ravnopravnost spolova u sportu. Primjerice, Ured je organizirao i financirao prijevod i tisak Preporuke Vijeća Europe o rodno osviještenoj politici u sportu, namijenjenih distribuciji koordinatoricama za zaštitu žena u sportu s ciljem osvješćivanja, educiranja, te senzibiliziranja stručne i zainteresirane javnosti za pitanje rodne ravnopravnosti, te zaštite žena u području sporta. Posebno je važna suradnja na izradi novog nacionalnog strateškog dokumenta o sportu.

Predsjednik Odbora najavio je organizaciju tematske sjednice posvećene položaju žena u sportu.
Nakon dostavljenog Mišljenja Vlade Republike Hrvatske na predmetno Izvješće Odbor je većinom glasova (8 glasova „za“, 2 glasa „protiv“) odlučio predložiti Hrvatskom saboru da donese sljedeći:

Zaključak

1. Prima se na znanje Programsko i financijsko izvješće Hrvatskog olimpijskog odbora za 2014. godinu.

Za izvjestitelje na sjednici Hrvatskog sabora, Odbor je odredio Ivana Vilibora Sinčića, predsjednika Odbora te Irenu Petrijevčanin Vuksanović, potpredsjednicu Odbora.

Predsjednik Odbora
Ivan Vilibor Sinčić

Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora na 7. sjednici održanoj 1. ožujka 2017. godine, raspravljao je o Izvješću o stanju i radu kaznionica, zatvora i odgojnih zavoda za 2015. godinu, koje je predsjedniku Hrvatskog sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 29. prosinca 2016. godine.

Odbor je navedeno Izvješće raspravio, sukladno članku 179. Poslovnika Hrvatskog sabora, kao zainteresirano radno tijelo.

U uvodnom izlaganju predstavnici predlagatelja izvijestili su kako je Uprava za zatvorski sustav Ministarstva pravosuđa provodila mjeru iz Nacionalne politike za ravnopravnost spolova za razdoblje od 2011. do 2015. godine. Radi se o mjeri psihosocijalnog tretmana počinitelja rodno zasnovanog nasilja, a koja se provodila u suradnji s organizacijama civilnog društva. Uprava za zatvorski sustav sudjelovala je također u provedbi projekta udruge Roditelji u akciji - RODA pod nazivom „MAME - Osnaživanje zatvorenica za roditeljsku ulogu i uključivanje na tržište rada“. Cilj projekta je povećanje roditeljskih vještina zatvorenica kao i senzibiliziranje stručne, političke i šire javnosti o potrebama i problemima djece čiji su roditelji u zatvoru. Istaknuto je kako su zatvori dizajnirani za mušku populaciju. Sve kažnjenice smještene su u jedinoj Kaznionici za žene u Požegi koju će se nastojati adaptirati te poboljšati uvjete.

U raspravi koja je uslijedila predsjednik Odbora izrazio je zadovoljstvo načinom izrade Izvješća te činjenicom da su gotovo svi statistički podaci u Izvješću dosljedno iskazani po spolu u skladu s odredbama Zakona o ravnopravnosti spolova. Potpredsjednicu Odbora zanimali su uvjeti za djecu koja s majkama borave u zatvoru do treće godine života te problem zajedničkog smještaja maloljetnika i odraslih osoba tijekom istražnog zatvora.

Više sudionica u raspravi izrazilo je nezadovoljstvo što se o Izvješću raspravlja s tolikim zakašnjenjem te se postavilo pitanje smislenosti same rasprave o Izvješću. Nadalje, sudionice u raspravi zanimalo je koje stručne službe i stručnjaci sudjeluju u psihosocijalnom tretmanu počinitelja rodno uvjetovanog nasilja.

Zamjenica pravobraniteljice za djecu, institucije koja godinama prati ovu problematiku, naglasila je dobru suradnju s Upravom za zatvorski sustav te istakla kako su učinjeni veliki pomaci u posljednjih nekoliko godina. Unatoč tome smatra kako postoji prostor za napredak. Njezine se primjedbe odnose na maloljetnike u zatvorskom sustavu te djecu koja posjećuju roditelje u zatvoru. Ukazala je da se odredba prema kojoj maloljetnici u zatvoru ne bi smjeli biti smješteni zajedno s odraslim osobama, ne provodi uvijek dosljedno kada je riječ o maloljetnicima u istražnom zatvoru. Naglasila je važnost postojanja uvjeta prilagođenih maloljetnicima. Druga primjedba odnosi se na posjete djece roditeljima u zatvoru. Budući da i kada su u zatvoru, otac i majka ne prestaju biti roditelji, potrebno je omogućiti nesmetano odvijanje susreta s djecom. U svim zatvorima treba osigurati primjerene uvjete za ostvarivanje tog kontakta kada to nije suprotno djetetovoj dobrobiti. Zaključno je zamolila da ubuduće Izvješće sadrži podatke iz evidencije posjeta djece roditeljima, primjerice: o dobi djece, kako bi se planirale aktivnosti (primjerene njihovoj dobi), te o posjetima djece roditeljima u istražnom zatvoru, budući da je djeci svejedno posjećuju li roditelje u istražnom zatvoru ili u kaznionici u kojoj se služi kazna zatvora.

Završno je predstavnik predlagatelja pojasnio da na Odjelu tretmana rade stručnjaci društveno-humanističkih struka (psiholozi, socijalni radnici, socijalni pedagozi). Osoblje je dobro educirano, stručno i iskusno te je senzibilizirano, posebno za maloljetnike i žene, koji predstavljaju ranjive skupine u zatvorskom sustavu. U većini zatvora i kaznionica provodi se edukativno-razvojni program zatvorenik kao roditelj. Iako su prostorni uvjeti u kaznionicama i zatvorima limitirani, u većini postoji prostor za kontakte opremljen na djetetu primjeren način, uz odgovarajući „dječji“ namještaj, društvene igre, pribor za crtanje i sl.. S obzirom na to da je odnos majke i djeteta iznimno važan za razvoj djeteta, u Kaznionici u Požegi postoji mogućnost boravka djeteta uz majku do navršene treće godine života uz obvezu upućivanja djeteta u predškolsku ustanovu izvan kaznionice. Uvjeti na Rodiljnom odjelu su sve bolji, odjel je prilagođen, opremljen didaktičkim sredstvima. Međutim, sukladno primjedbi udruge RODA potrebno je da priprema djeteta na „vanjski život“ započne što ranije. Na Rodiljnom odjelu u Kaznionici u Požegi, trenutno je smješteno šest majki s djecom. Kaznionica osigurava opremu, zdravstvenu i stručnu skrb o djeci.
Vezano uz smještaj maloljetnika odvojeno od odraslih okrivljenika u istražnim zatvorima, ukoliko je stručna procjena da bi odvojen boravak (sam u sobi) maloljetniku štetio, u skladu s procjenom te uz dodatnu suglasnost, maloljetnik se može smjestiti i s punoljetnom osobom. Međutim, zbog prenapučenosti i manjka prostora, punoljetne se osobe smještaju u prostor namijenjen maloljetnicima ukoliko je trenutačno nepopunjen.
Nakon provedene rasprave Odbor je jednoglasno (10 glasova za) odlučio predložiti Hrvatskom saboru da donese sljedeći:

Zaključak
1. Prihvaća se Izvješće o stanju i radu kaznionica, zatvora i odgojnih zavoda za 2015. godinu.

Za izvjestitelje na sjednici Hrvatskog sabora, Odbor je odredio Ivana Vilibora Sinčića, predsjednika Odbora te Irenu Petrijevčanin Vuksanović, potpredsjednicu Odbora.

Predsjednik Odbora
Ivan Vilibor Sinčić

 
Pravo na obiteljski život tijekom izdržavanja kazne zatvora jednako je pravo zatvorenika kao što je to pravo članova obitelji koji su na slobodi. Zbog toga se u zatvorskom sustavu posebna važnost pridaje obiteljskim kontaktima i odnosima, pomaže se u njihovoj uspostavi ako su narušeni, zatvoreniku se omogućuje sudjelovanje u rješavanju obiteljskih problema i odgoju djece kroz ostvarivanje zakonom propisanoga prava na posjete članova obitelji dva puta mjesečno i blagdanom. Maloljetna djeca mogu posjećivati roditelje svaki tjedan i blagdanom kako bi što manje osjetila posljedice izbivanja roditelja iz obitelji te kako bi se obitelj sačuvala do zatvorenikova izlaska na slobodu.

Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora na 4. sjednici održanoj 18. siječnja 2017. godine, raspravljao je o Prijedlogu zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, prvo čitanje, P.Z.E. br. 67 koji je predsjedniku Hrvatskog sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske aktom od 22. prosinca 2016. godine.
Odbor je navedeni Prijedlog raspravio, sukladno članku 179. Poslovnika Hrvatskog sabora, kao zainteresirano radno tijelo.

U uvodnom obrazloženju predstavnica predlagatelja navodi da se radi o trećem zakonu u Republici Hrvatskoj koji obrađuje ovu problematiku te da je do 2003. godine nasilje u obitelji bilo regulirano dvjema odredbama obiteljskog zakona. Trenutno važeći Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji iz 2009. godine u primjeni je dulje od šest godina te, iako je značio napredak u odnosu na Zakon iz 2003. godine, bio je predmetom kritika stručne, ali i šire javnosti.
Nadalje, 1. siječnja 2013. godine stupio je na snagu novi Kazneni zakon koji uvodi definicije članova obitelji i bliskih osoba, ali više ne sadrži nasilje u obitelji kao posebno kazneno djelo. Budući da se potonje pokazalo lošim rješenjem, posljednjim izmjenama Kaznenog zakona nasilje u obitelji vraćeno je kao samostalno kazneno djelo. Prilikom izrade prijedloga zakona važna je i činjenica da je Republika Hrvatska u nekoliko navrata pred Europskim sudom za ljudska prava osuđena zbog povrede načela ne bis in idem onosno zbog preklapanja opisa prekršaja i kaznenih djela. Donošenje novog zakona potrebno je i zbog standarda i obveza koje Republici Hrvatskoj nameću Konvencija Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (tzv. Istanbulska konvencija) te Direktiva 2012/29/EU Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela. Ovim Prijedlogom zakona propisuje se katalog prava žrtava nasilja u obitelji čime će se ojačati njihova procesnopravna pozicija, omogućiti im aktivno sudjelovanje u postupovnim radnjama te spriječiti njihova traumatizacija i sekundarna viktimizacija u postupku. Definicija nasilja u obitelji izmijenjena je po uzoru na Kazneni zakon, određene novine unesene su i u odredbe o zaštitnim mjerama kako bi se uskladile s potrebama zaštite žrtve te kako bi zakon bio u cijelosti usklađen s Prekršajnim zakonom. Novina je i dužnost zdravstvenih radnika, djelatnika u ustanovama socijalne skrbi, osoba zaposlenih u odgojno-obrazovnim ustanovama, vjerskim ustanovama, humanitarnim organizacijama ili organizacijama civilnog društva prijavljivanja počinjenja nasilja u obitelji za koje su saznali u obavljanju svojih poslova. Propisano je osnivanje Povjerenstva za praćenje i unaprjeđenje rada tijela kaznenog i prekršajnog postupka te izvršavanja sankcija vezanih za zaštitu od nasilja u obitelji koje će se osnovati pri Ministarstvu pravosuđa. Povjerenstvo će imati zadaću na temelju prikupljenih izvješća nadležnih tijela i drugih potrebnih podataka izrađivati godišnje izvješće o primjeni predmetnog zakona te podnošenje izvješća Ministarstvu pravosuđa.

U raspravi koja je uslijedila predsjednik Odbora zatražio je dodatna pojašnjenja vezana uz kriterij izbora članova Povjerenstva. Potpredsjednica Odbora smatra pozitivnim što će se Prijedlogom zakona regulirati uočene manjkavosti i nedorečenosti. Usklađivanje zakona s Direktivom i tzv. Istanbulskom Konvencijom znači veliki korak naprijed. Međutim, dobro je što se o zakonu raspravlja u dva čitanja, budući da je neke odredbe prijedloga zakona potrebno doraditi (primjerice neadekvatni su iznosi novčanih kazni). Više članica Odbora ukazalo je da su predložene kazne za počinjeno nasilje u obitelji preblage. Iznesen je prijedlog da se člankom 14. osim zabrane pristupa žrtvi zabrani pristup i djeci. Iznesen je stav da bi prioritet društva trebala prvenstveno biti prava žrtve. Član Odbora predložio je da se za raspravu o ovom Prijedlogu zakona na plenarnoj sjednici pripreme podaci o iznosu naplaćenih novčanih kazni za počinjeno nasilje u obitelji. Iznio je stav kako bi naplaćene kazne trebalo uplaćivati u Fond za žrtve, a ne u Državni proračun. Predstavnica Ureda za ravnopravnost spolova Vlade Republike Hrvatske zamolila je predstavnicu predlagatelja da uključi Ured u pripremu nacrta konačnog prijedloga zakona. Predsjednik Odbora pozvao je institucije da međusobno više i kvalitetnije komuniciraju.

Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova navodi da je uputila primjedbe Ministarstvu koje nisu prihvaćene. Ukazuje na činjenicu da i sama tzv. Istanbulska konvencija govori da je nasilje u obitelji diskriminacija te da se radi o rodno uvjetovanom nasilju. Nadalje, mišljenja je da žrtva ima pravo znati što se događa u postupku (bijeg počinitelja, puštanje iz pritvora, prestanak zaštitnih mjera). Predlaže proširenje članka 10. budući da je opis vrlo štur, kako bi nasilje bilo prepoznato. Također, u članak 12., koji govori o zaštitnim mjerama, predlaže dodavanje odredbe da žalba ne odgađa izvršenje. Članak 17. smatra korakom unatrag te umjesto predloženog naziva zaštitne mjere Udaljenje iz zajedničkog kućanstva predlaže da ostane postojeći naziv koji je širi. Slaže se i s prijedlogom da se sam naziv zakona izmijeni.

Predstavnica Autonomne ženske kuće Zagreb podsjetila je na 15-tak primjedbi koje su tijekom e-savjetovanja poslali resornom ministarstvu, međutim sve su primjedbe odbijene. Smatra da bi trebalo proširiti što se smatra obitelji, uključiti i osobe u intimnoj vezi, što bi bilo u skladu s tzv. Istanbulskom konvencijom. Nadalje, smatra da bi zaposlene u nevladinim organizacijama trebalo izuzeti od obveze prijavljivanja nasilja u obitelji. Zalaže se za obavještavanje žrtve o statusu prijave, ali ne samo na njezin zahtjev. Predstavnica Lezbijske grupe Kontra smatra da bi, po uzoru na članak 4. tzv. Istanbulske konvencije, trebalo dodati odredbu kojom bi se uvela opća zabrana diskriminacije na temelju bilo koje osnove (spol, rod, rasa, boja kože, jezik, vjera, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, pripadnost nacionalnoj manjini, imovinski status, rođenje, spolna orijentacija, rodni identitet, dob, zdravstveno stanje, invaliditet, bračni status, status migranta ili izbjeglice ili drugi status). Također smatra da bi u članku 8. stavak 2. trebalo proširiti te dodati i osobe koje jesu ili su bile u emotivnoj ili seksualnoj vezi. Nadalje, mišljenja je kako su novčane kazne potpuno neprimjerene budući da su izricanjem novčanih kazni kažnjene žrtve nasilja. Predlaže i promjenu samog naziva zakona, budući da su žrtve nasilja pretežno žene, te da se ne radi samo o obiteljskom nasilju. Ukazala je na činjenicu da se partnersko nasilje događa i u istospolnim vezama te iznijela primjedbu na rad policijskog službenika koji nije želio postupati kod prijavljenog počinjenog nasilja.
 
Završno je predstavnica predlagatelja pojasnila da ministar pravosuđa u roku od 30 dana od stupanja na snagu zakona donosi pravilnike i poslovnik te imenuje Povjerenstvo. Iznijela je stajalište kako predviđeni širi raspon kazni pridonosi boljoj primjeni za različite individualne slučajeve. Međutim, postupak po ovom Zakonu vodi se po Prekršajnom zakonu te mora biti u njegovom okviru. Nadalje, smatra da se ponekad kod neprijavljivanja počinjenja obiteljskog nasilja ne radi samo o strahu već i o ignoranciji i indolenciji onih koji su dužni to nasilje prijavljivati. Kod definiranja članova obitelji i bliskih osoba drže se kruga koji je predviđen Kaznenim zakonom da ne dođe do preklapanja prekršaja i kaznenog djela. Međutim, ne protivi se prijedlogu da se to promijeni i u ovom i u Kaznenom zakonu.

Nakon provedene rasprave članovi i članice Odbora jednoglasno (9 glasova za) su odlučili predložiti Hrvatskom saboru da donese sljedeće

ZAKLJUČKE

1) Prihvaća se Prijedlog zakona o zaštiti od nasilja u obitelji P.Z.E. br. 67
2) Sve primjedbe i prijedlozi uputit će se predlagatelju, radi pripreme Konačnog prijedloga zakona.

Za izvjestitelje na sjednici Hrvatskog sabora, Odbor je odredio Ivana Vilibora Sinčića, predsjednika Odbora te Irenu Petrijevčanin Vuksanović, potpredsjednicu Odbora.
 
 

                                                                                                                          PREDSJEDNIK ODBORA
 
                                                                                                                          Ivan Vilibor Sinčić

Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora na 4. sjednici održanoj 18. siječnja 2017. godine, raspravljao je o Prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o ravnopravnosti spolova, prvo čitanje, P.Z.E. br. 68 koji je predsjedniku Hrvatskog sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske aktom od 22. prosinca 2016. godine.Odbor je navedeni Prijedlog raspravio, sukladno članku 112. Poslovnika Hrvatskog sabora, kao matično radno tijelo.

U uvodnom obrazloženju predstavnica predlagatelja navodi da se predloženim Zakonom uređuje pitanje sveobuhvatne zaštite od viktimizacije u cilju potpunog usklađivanja članka 2. Zakona o ravnopravnosti spolova s odredbom članka 24. Direktive 2006/54/EZ. Nadalje, Prijedlogom zakona ispravlja se nomotehnička pogreška u članku 6. stavku 1. Zakona o ravnopravnosti spolova, kako bi se izbjeglo nepotrebno ponavljanje teksta. Izmjenama zakona pridonijet će se zaštiti onih koji su prijavili diskriminaciju, nazočili diskriminaciji ili odbili nalog za diskriminatornim postupanjem, odnosno koji su na bilo koji način svjedočili u postupku zaštite od diskriminacije. Također, predloženim rješenjem pridonijet će se zaštiti od stavljanja u nepovoljniji položaj svih onih koji su u dobroj vjeri upozorili javnost na slučaj diskriminacije.

U raspravi koja je uslijedila član Odbora iznio je primjedbu da bi u prijedlozima zakona trebalo izbjegavati posuđenice iz drugih jezika (primjerice pojam viktimizacija). Predstavnica predlagatelja pojasnila je kako navedeni pojam nije sadržan u normativnom dijelu već samo u obrazloženju prijedloga zakona.
Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova izrazila je zadovoljstvo što je resorno ministarstvo uvažilo njezine primjedbe i prijedloge na prijedlog zakona.

Nakon provedene rasprave članovi i članice Odbora jednoglasno (9 glasova za) su odlučili predložiti Hrvatskom saboru da donese sljedeće

ZAKLJUČKE

1) Prihvaća se Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o ravnopravnosti spolova P.Z.E. br. 68
2) Sve primjedbe i prijedlozi uputit će se predlagatelju, radi pripreme Konačnog
prijedloga zakona.

Za izvjestitelje na sjednici Hrvatskog sabora, Odbor je odredio Ivana Vilibora Sinčića, predsjednika Odbora te Irenu Petrijevčanin Vuksanović, potpredsjednicu Odbora.

                                                                                                                                      Predsjednik Odbora
   
                                                                                                                                      Ivan Vilibor Sinčić

Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora na 3. sjednici održanoj 14. prosinca 2016. godine, raspravljao je o Godišnjem izvješću Hrvatske agencije za malo gospodarstvo, inovacije i investicije (HAMAG-BICRO) za 2015. godinu koje je predsjedniku Hrvatskog sabora dostavila Hrvatska agencija za malo gospodarstvo, inovacije i investicije, aktom od 21. srpnja 2016. godine. Odbor je navedeni Prijedlog raspravio, sukladno članku 179. Poslovnika Hrvatskog sabora, kao zainteresirano radno tijelo.

U uvodnom obrazloženju predstavnik predlagatelja ukratko je upoznao članove i članice Odbora sa sadržajem Izvješća posebno se osvrnuvši na podatke o izdavanju jamstava i dodjeli bespovratnih sredstava za žene poduzetnice.

U raspravi koja je uslijedila predsjednik Odbora naveo je nekoliko općenitih podataka o ženskom poduzetništvu u Republici Hrvatskoj. Tako je Republici Hrvatskoj u 2013. godini bilo 2,24 puta više muškaraca poduzetnički aktivnih nego žena, dok je u EU 1,86 puta više muškaraca poduzetnički aktivnih nego žena. Vlada RH donijela je Strategiju razvoja ženskog poduzetništva u RH 2014.-2020. godine koja za glavni cilj ima poboljšanje odnosa između muške i ženske poduzetničke aktivnosti, prepoznata je potreba za osiguravanjem potpore poduzetnosti žena, poboljšanja pristupa žena povoljnim oblicima financiranja, korištenja EU sredstava, fondova, ali i promocije poduzetništva žena. Govoreći o poduzetničkoj aktivnosti žena, postoji razlika i u motivaciji za pokretanje poslovnog pothvata. Naime, žene češće pokreću poslovni pothvat zbog nužnosti (primjerice, postale su nezaposlene) nego zbog uočene prilike, što dovodi u pitanje i pripremljenost žena za takvu aktivnost. Istaknut je i statistički podatak da samozaposlene žene imaju veću stopu izloženosti rizika od siromaštva (20,4% prema 16,4% za muškarce). Nadalje, žene teže dolaze do financijskih sredstava, slabije su umrežene, postoji nedostatna podrška u organizaciji obiteljskog života (npr. vrtićka mjesta, kapaciteti za smještaj starijih osoba i sl.) Članove i članice Odbora zanimalo je na koji način se poduzetnici i poduzetnice informiraju o projektima HAMAG-BICRO te jesu li u informiranje uključene lokalne razine odnosno jedinice lokalne samouprave.

Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, koja godinama prati izvješća HAMAG-a, upozorila je da nedostaje rodna statistika, odnosno nisu svi podaci rodno razdvojeni, sukladno članku 17. Zakona o ravnopravnosti spolova.

Predlagatelj je završno izvijestio da se očekuje kvalitetnije bodovanje, u dogovoru s resornim ministarstvom. Pojasnio je propise koji uređuju način prijema zahtjeva, bodovanje te dodjelu sredstava, ali i kontrolu na terenu te postupak kod utvrđenih nepravilnosti. Kako bi se što više poduzetnika upoznalo s projektima provodi se decentralizirana kampanja. U suradnji s Hrvatskom gospodarskom komorom, Hrvatskom obrtničkom komorom te županijskim razvojnim agencijama održavaju se radionice na terenu. U posljednjih šest mjeseci održano je 40-tak radionica, dok je još 18 dogovorenih. Neke razvojne agencije rade kvalitetno, neke manje kvalitetno dok neke postoje samo na papiru. Također je izneseno obećanje da će izvješće za 2016. godinu biti u potpunosti usklađeno sa Zakonom o ravnopravnosti spolova odnosno statistički podaci bit će iskazani po spolu.

Hrvatska agencija za malo gospodarstvo, inovacije i investicije (HAMAG-BICRO) trenutno ima otvoreno nekoliko natječaja. Primjerice, objavila je zajednički poziv za međunarodne suradničke projekte u program Eurostars 2, te omogućava tvrtkama da pošalju ranu verziju svoje prijave kako bi im se pomoglo sa konkretnim savjetima kako popraviti finalnu punu prijavu za Eurostars 2 program koju ocjenjuju neovisni ocjenjivači EUREKA tajništva (Bruxelles). Nadalje, Hrvatska agencija za malo gospodarstvo, inovacije i investicije produžila je rok prijave do 1. veljače 2017. za natječaj za sufinanciranje projekata sredstvima iz Fonda za poticanje ulaganja u kapital u ranoj fazi financiranja. Također je otvoren natječaj za dodjelu bespovratnih sredstava u okviru otvorenog Poziva s rokom dostave projektnih prijava do 31. prosinca 2017. godine ili do iskorištenja raspoloživih sredstava koja iznose 114.000.000,00 kuna. Poziv je namijenjen mikro, malim ili srednjim poduzećima za poticanje ulaganja neophodnih za primjenu (komercijalizaciju) rezultata istraživanja, razvoja i inovacija u poslovne aktivnosti i pokretanje proizvodnje na temelju primijenjenih rješenja. Cilj ovog Poziva je podržati projekte usmjerene ka novim proizvodima i uslugama koje imaju pozitivan učinak na poslovne rezultate i rast poduzeća te s tržišnim potencijalom na međunarodnoj razini.
S obzirom na važnost ženskog poduzetništva predsjednik Odbora najavio je održavanje posebne tematske sjednice sljedeće godine.

Nakon provedene rasprave članovi i članice Odbora jednoglasno su odlučili predložiti Hrvatskom saboru da donese sljedeći

ZAKLJUČAK

Prihvaća se Godišnje izvješće o poslovanju Hrvatske agencije za malo gospodarstvo, inovacije i investicije za 2015. godinu.

Za izvjestitelje na sjednici Hrvatskog sabora, Odbor je odredio Ivana Vilibora Sinčića, predsjednika Odbora te Irenu Petrijevčanin Vuksanović, potpredsjednicu Odbora.

                                                                                                                      Predsjednik Odbora
   
                                                                                                                      Ivan Vilibor Sinčić