Odbor za gospodarstvo Hrvatskoga sabora je na 30. sjednici održanoj 6. prosinca 2021. godine razmotrio Konačni prijedlog zakona o obnovljivim izvorima energije i visokoučinkovitoj kogeneraciji (dalje u tekstu: Konačni prijedlog zakona), koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora podnijela Vlada Republike Hrvatske, aktom od 2. prosinca 2021. godine.
Odbor za gospodarstvo je na temelju članka 75. Poslovnika Hrvatskoga sabora raspravio predloženi akt u svojstvu matičnoga radnog tijela.
U uvodnom izlaganju predstavnica predlagatelja je istaknula da se Konačnim prijedlogom zakona u hrvatsko zakonodavstvo implementira Direktiva 2018/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora (SL L328, 21. 12. 2018.).
Nadalje, stvaraju se preduvjeti za povećanje udjela obnovljive energije u krajnjoj potrošnji sukladno ciljevima energetske tranzicije na niskougljično gospodarstvo – cilj je 36,6 % ukupne obnovljive energije u krajnjoj potrošnji električne i toplinske energije u 2030. godini.
Tijekom izlaganja naglašeno je samo nekoliko značajnijih izmjena koje je predlagatelj izvršio u Konačnom prijedlogu zakona u odnosu na Prijedlog zakona u prvom čitanju:
• u članak 4. dodani su novi pojmovi kojima se određuje diskriminirajuće ponašanje, kao tretman koji je manje povoljan od tretmana koji se odobrava u sličnim situacijama. Isto tako određen je pojam pojednostavljenja procedure kao prethodne pripreme investitora, kroz javno dostupan priručnik iz članka 29 ovoga Konačnoga prijedloga, za postupak izdavanja dozvola za izgradnju proizvodnog postrojenja, te je definiran pojam energetskog odobrenja kao odobrenja koje je izdano nositelju projekta, određeno propisom kojim se regulira tržište električne energije, a na temelju kojeg se planira graditi i/ili gradi proizvodno postrojenje i/ili proizvodnu jedinicu i/ili vrši obnovu kapaciteta;
• u članku 18. stavku 1. određeno je da Ministarstvo osigurava da potpore pružene projektima energije iz obnovljivih izvora i popratni uvjeti budu predvidljive i stabilne, uz izbjegavanje učestale i retroaktivne promjene, te sprječava da revizija bilo koje potpore odobrene projektima obnovljive energije negativno utječe na gospodarsku održivost projekata;
• u članku 29. propisano je da se Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja određuje za kontaktnu točku, koja na zahtjev investitora, odnosno nositelja projekta ili povlaštenog proizvođača pruža smjernice tijekom cjelokupnog postupka izdavanja dozvola;
• dodan je novi članak 58. kojim se određuju programi za ostvarivanje sektorskih ciljeva, i to kroz program implementacije energetske učinkovitosti i obnovljivih izvora kojim se utvrđuje područje ulaganja u energetsku učinkovitost i povećanja obnovljive energije u centralnim toplinskim sustavima, kao i program kojim se potiču aktivnosti u sektoru prometa u smislu izgradnje infrastrukture za alternativna goriva na autocestama, državnim i lokalnim cestama, te morskim i riječnim lukama. Određuje se da će Ministar donijeti odluku o preporukama za uklanjanje prepreka i rasterećenjem administrativnih postupaka koji ograničavaju korištenje energije iz obnovljivih izvora, uključujući mjere za promicanje potrošnje energije iz obnovljivih izvora iz vlastite proizvodnje i zajednica energije iz obnovljivih izvora.
Zaključno je predstavnica predlagatelja istaknula da je ovaj Konačni prijedlog zakona platforma ka ubrzanju energetske tranzicije u Republici Hrvatskoj.
U raspravi je zatraženo pojašnjenje zasebnog klasificiranja energije mora od hidroenergije kao obnovljivog izvora energije.
Primijećeno je da je u Konačnom prijedlogu zakona propisani uvjet starosti za rekonstrukciju vjetroelektrana izjednačen s uvjetom starosti koji se u pravilu propisuje za rekonstrukciju ostalih vrsta elektrana, te je sada, umjesto 15 godina, isti 20 godina.
Naglašeno je da bi bilo svrsishodnije da se razlika između tržišne cijene i referentne cijene plaća tromjesečno.
Problematizira se odredba prema kojoj operator tržišta energije ima pravo prvokupa po referentnoj cijeni od povlaštenih proizvođača električne energije koji su sklopili ugovor, a koje pravo ima iskoristiti do 30. listopada tekuće godine za narednu godinu.
Postavljeno je pitanje o sadržajnoj razlici Registra obnovljivih izvora energije i kogeneracije te povlaštenih proizvođača (Registar OIEKPP) čije se ustrojavanja i vođenje propisuje ovim zakonom, a u odnosu na postojeći registar.
Zatraženo je više informacija o obrazovnim programima i programima prekvalifikacija koji se predviđaju ovim zakonom.
Predstavnica predlagatelja odgovorila je na sva pitanja koja su se otvorila tijekom rasprave. Pojasnila je da je energija mora izdvojena od hidroenergije, s obzirom na svoje specifičnosti (nema koncesije, koristi akumuliranu toplinu i sl.).
U odnosu na vjetroelektrane naglasila je da je uvjet starosti od 15 godina za rekonstrukciju prvotno preuzet iz važećeg zakona, no da je predlagatelj prihvatio argumentaciju da je u uvjetima današnje tehnologije primjereno da se taj rok produži na 20 godina.
Naglasila je da je svrha instituta tržišne premije osiguranje stabilnosti tržišnih cijena.
U odnosu na Registar OIEKPP, potvrdila je da u postojećem registru nisu obuhvaćeni svi podaci, a što će biti riješeno novim pravilnikom, a u pripremi je i novi programski alat koji će doprinijeti dostupnosti podataka iz Registra OIEKPP.
Obrazovni programi i programi prekvalifikacija organizirat će se na razini državnih institucija i privatnog sektora.
Nakon provedene rasprave Odbor je sa 7 (sedam) glasova ”ZA” i 2 (dva) glasa „SUZDRŽANA“ odlučio predložiti Hrvatskom saboru donošenje
ZAKONA O OBNOVLJIVIM IZVORIMA ENERGIJE I VISOKOUČINKOVITOJ KOGENERACIJI
Za svog izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio Žarka Tušeka, predsjednika Odbora.
PREDSJEDNIK ODBORA
Žarko Tušek