Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora na 12. (tematskoj) sjednici održanoj 9. ožujka 2021. godine proveo je raspravu o temi: „Klima i klimatske promjene – izazovi i ambicije Republike Hrvatske“.
Odbor je, sukladno iznesenim stajalištima u provedenoj raspravi, donio jednoglasno na 13. sjednici Odbora održanoj 18. ožujka 2021. godine sljedeće
ZAKLJUČKE
i) Globalna suradnja
Fond za zelenu klimu (Green Climate Fund) je fond osnovan u okviru UNFCCC-a kao operativni subjekt financijskog mehanizma za pomoć zemljama u razvoju u postupcima prilagodbe i ublažavanja u borbi protiv klimatskih promjena. Na dan 30. srpnja 2020. u radu Fonda je kroz financijski doprinos sudjelovalo 45 država (od čega 24 države članice EU i 9 država u razvoju) 3 regije i 1 grad. Republika Hrvatska, iako jedan od članica Europske unije koja je najizloženija klimatskim promjenama do sada nije sudjelovala u radu Fonda. Alternativa nesudjelovanja Hrvatske u financiranju Fonda može biti pružanje pomoći trećim zemljama i to najbolje putem pružanja bilateralne pomoći usmjerene na države Zapadnog Balkana, što bi provodili hrvatski stručnjaci. Republika Hrvatska ima iskustva u provedbi bilateralnih projekata kao primateljica stručne podrške tijekom procesa pristupanja EU, a danas kao članica EU može pružati podršku i pomoć drugim zemljama u procesu njihova pridruživanja EU, a prvenstveno zemljama u regiji. Navedeni projekti mogu poslužiti za transfer hrvatskih znanja i tehnologija, a mogu ih provoditi hrvatski pravni subjekti i stručnjaci javnih institucija. Predlaže se:
- Razraditi i od 2022. godine uspostaviti mehanizam tehničke pomoći za zemlje u razvoju/zemlje države Zapadnog Balkana za povećanje njihove klimatske ambicije, a koji će biti financiran od strane Republike Hrvatske u godišnjem iznosu od 586.000 eura.
ii) Financiranje klimatskih projekata u područjima ublažavanja i povećanja prilagodbe
Kako bi se postavila na put prema klimatskoj neutralnosti u iznimno kratkom roku, Republika Hrvatska trebat će preuzet obveze iz Europskog klimatskog zakona kojim će osigurati da se klimatska neutralnost do 2050. i izrada strategija prilagodbe klimatskim promjenama definiraju kao zakonska obveza uz redovito praćenje provedbe mjera i njihovu korekciju od 2023. godine. Predlaže se:
- U okviru sljedeće financijske omotnice europskih strukturnih i investicijskih fondova 2021-2027. te u okviru Programa za oporavak i otpornost izraditi operativne planove za financiranje klimatskih projekata u područjima ublažavanja, prilagodbe i povećanja otpornosti Republike Hrvatske.
- Novu financijsku omotnicu – Višegodišnji financijski okvir i Program za oporavak i otpornost, programirati na načina da se maksimalno potiče financiranje razvoja održivog gospodarstva uz stavljanje naglaska na zelenu i digitalnu tranziciju u okviru nove europske Industrijske strategije i europskog Akcijskog plana za kružno gospodarstvo.
- Financiranje s klimom povezanih aktivnosti sagledavati integralno kroz sve sektore i to na način da se analiziraju i rizici i prilike. Financijski sektor u svoje operacije i proizvode nužno mora uključiti (kao mainstream) s klimom povezane aktivnosti kako bi isti postali održivi.
- Provoditi redovite konzultacije sektorskih ministarstava i financijskog sektora radi usklađenja aktivnosti i postizanja što boljeg učinka.
iii) Zelena tranzicija hrvatske industrije
Industrija je među prvim granama gospodarstva koja se prilagodila novim zahtjevima u domeni zaštite okoliša i klime. Trend cijene emisijskih jedinica na tržištu je uzlazan i u narednim godinama će dodatno financijski opterećivati industriju. Problem većine hrvatske industrije je već sada njezina konkurentnost i teško će podnijeti nova financijska opterećenja. Zelena tranzicija je pomoć hrvatskom gospodarstvu da (p)ostane tržišno konkurentno i jedan je od ključnih zadataka politike u sljedećem razdoblju. Predlaže se:
- Analizirati industrijske sektore s aspekta ciljeva zelene tranzicije i definirati rizike za gubitke radnih mjesta i pojedinih vrsta industrije s ciljem ulaganja u transformaciju proizvodnje na djelatnosti prihvatljive u okviru Zelenog plana. Za sektore za koje se detektiraju rizici potrebno je osigurati posebna sredstva u Planu oporavka i otpornosti te ESI fondovima 2021-2027.
- U okviru sljedeće financijske omotnice europskih strukturnih i investicijskih fondova 2021-2027. osmisliti i pokrenuti ciljane programe tehničke pomoći i sufinanciranja za zelenu tranziciju industrije i poduzetništva.
- Od strane Ministarstva gospodarstva i održivoga razvoja aktivno se uključiti u Platformu pametne specijalizacije (engl. Smart Specialisation Platform – S3 Platform) koju operativno vodi Zajednički istraživački centar Europske komisije (engl. Joint Research Centre – JRC) s ciljem poticanja pametnog razvoja gospodarstva i posebice industrije na području Europske unije. Energetika i zelena energetska tranzicija utvrđeni su kao jedno od ključnih tematskih područja za budući pametni razvoj industrije te se putem Platforme promovira među-regionalna suradnja između zemalja članica EU. Europska komisija već sad sufinancira tehničku pomoć i razmjenu znanja putem Platforme, a najavljeni su i budući natječaji kroz koje će se sufinancirati konkretni razvojni i istraživački projekti.
- Definirati konkretne razvojne prioritete i projekte u kontekstu pametne specijalizacije i zelene energetske tranzicije hrvatske industrije kako bi se poticao razvoj inovativnih i zelenih grana industrije te općenito privatnog sektora kako bi se osigurala konkurentnost te stvarala zelena radna mjesta.
iv) Energetska tranzicija Republike Hrvatske
Razvoj hrvatske energetike nužno mora pratiti europske i globalne trendove dekarbonizacije energetskog sektora što znači veće korištenje obnovljivih izvora energije i povećanje energetske učinkovitosti. Dekarbonizacija energetskog sektora posebno je usmjerena na povećanje konkurentnosti i poticanje inovacija, smanjenje negativnog učinka na ljudsko zdravlje i okolinu, ali i osiguravanje energetske neovisnosti Republike Hrvatske. U skladu s tim, energetska tranzicija donosi niz izravnih i neizravnih prednosti po pitanju ekonomije, zdravlja i okoliša te se u tom kontekstu predlaže sljedeće:
- Uz već dosadašnje aktivnosti na uspostavi tzv. premijskog sustava, potrebno je u najvećoj mogućoj mjeri poticati izgradnju integriranih sunčanih elektrana na krovovima obiteljskih kuća, višestambenih zgrada i javnih objekata kao i veće korištenje ostalih tehnologija obnovljivih izvora energije. U ovom smislu je posebno potrebno raditi na edukaciji građana koji nisu dovoljno upoznati s mogućnostima koje su im već sada dostupne. Primjena solarne energije, mikro kogeneracija i dizalica topline omogućava jeftiniju proizvodnju čiste energije, korištenje dostupnog energetskog potencijala, mobilizaciju privatnog kapitala te uključenje građana pomoću mehanizama potrošača s vlastitom proizvodnjom (engl: prosumer) kao i stvaranje velikog broja novih radnih mjesta.
- Poticati energetsko zadrugarstvo (energetske zajednice) te detaljno analizirati perspektive decentralizacije energetskog sustava.
- Ugljen kao energent predstavlja iznimno veliku opasnost na ljudsko zdravlje te postaje sve nekonkurentniji po pitanju cijene proizvedene energije. Hrvatska je u fazi izlaska iz korištenja ovoga energenta i posebno je važno naglasiti da je on neprihvatljiv kao gorivo koje se još uvijek koristi u ruralnim krajevima za grijanje prostora, ali i dugoročno neprihvatljiv za proizvodnju električne energije pa je u tom smislu potrebno definirati i rok za izlazak iz korištenja ugljena kao izvora energije (tzv. phase-out ugljena).
- Zgrade su najveći pojedinačni krajnji potrošač energije u Republici Hrvatskoj te time i predstavljaju najveći potencijal za dekarbonizaciju. Osim na strani energetske učinkovitosti putem energetske obnove, nužno je raditi i na održivoj i čistoj opskrbi zgrada energijom. To podrazumijeva investicije u nove centralizirane sustave grijanja, obnovu postojećih te poticanje korištenja čistih i održivih individualnih rješenja. Kombinirano financiranje (spajanje privatnog kapitala i ESIF/RRF sredstava) nužno je potreban model kojim se ostvaruje dovoljno velika poluga (multiplikativni efekt) te je jedini način dosezanja ukupnih ciljeva energetske obnove i dekarbonizacije fonda zgrada do 2030. i 2050. godine. Obnovu zgrada u većim urbanim središtima treba provoditi na razini blokova, a ne individualno, čime se znatno smanjuju troškovi po površini zgrade.
- Kako bi se prikazao stvarni trošak proizvodnje energije iz fosilnih goriva, nužno je jasno identificirati i maksimalno ukidati sve energetske subvencije fosilnih goriva (izravne i neizravne). Nužno je i pripremiti mehanizme poticanja primjene prihvatljivih rješenja putem subvencija proizvodnje energije iz obnovljivih izvora ili investicija u energetsku efikasnost gdje je to potrebno.
- Dekarbonizacija prometa kao drugog najvećeg pojedinačnog krajnjeg potrošača energije u RH, uključuje promjene u modalitetu te energiji. Potrebno je fokus što više prebaciti na javni i željeznički prijevoz dok se cestovni nužno mora modernizirati u smjeru sve većeg korištenja vozila na alternativne pogone (posebice električnu energiju i vodik) što nužno mora pratiti razvoj infrastrukture. Ovo uključuje aktivnosti u javnom i privatnom sektoru te će zahtijevati određene subvencije i/ili promjene u mehanizmima oporezivanja osobnih vozila, ali i alternativne modele financiranja projekata i promjenu paradigme korištenja osobnih vozila. Elektrifikacija prometa je već započela, ali infrastrukturu za električna vozila i dalje treba razvijati. No, razvoj infrastrukture za vodik tek treba započeti, pa ovaj proces treba na početku snažno subvencionirati kako na razini proizvodnje (posebice zelenog vodika iz OIE) tako i na razini punionica vodika dok se ne stvori dovoljno velika mreža punionica da se korištenje vozila na gorive članke može primijeniti na čitav prostor RH. Povećanjem udjela obnovljivih izvora energije povećati će se potreba za balansiranjem elektroenergetskog sustava što će doprinijeti proizvodnji vodika i za promet, te na taj način dodatno smanjiti ovisnost o uvozu energenata. Također, nužno je povećati udio infrastrukture prometa u mirovanju, pješačkog i biciklističkog prometa.
v) Poljoprivreda
Poljoprivreda može biti izrazito pogođena negativnim utjecajima klimatskih promjena, ali također i značajno doprinosi klimatskim promjenama. Strateški ciljevi Republike Hrvatske vezano uz poljoprivrednu proizvodnju u kontekstu novih klimatskih ciljeva i nužnost prilagodbe klimatskim promjenama stoga trebaju težiti tome da poljoprivreda postane održiva i trebaju se jasno definirati od nacionalne-zakonodavne i regionalne razine do konkretnih aktivnosti poljoprivrednih subjekata. Poljoprivredna proizvodnja treba poduzeti preventivne mjere zbog prilagodbe klimatskim promjenama kako bi se smanjile štete i iskoristile mogućnosti. Jednako tako treba smanjiti emisije stakleničkih plinova i utjecaj poljoprivrede na promjenu klime . U kontekstu prilagodbe klimatskim promjenama i smanjenju utjecaja na promjenu klime, za u sektor poljoprivrede predlaže se:
• Uskladiti ciljeve poljoprivrede s klimatskim strateškim i zakonodavnim okvirom te raditi na boljem povezivanju sa sektorima radi postizanja sinergije u provedbi klimatskih ciljeva.
• Jasno odrediti mjere na nacionalnoj razini (podizanje kapaciteta i edukacijske kampanje vezane uz procese prilagodbe, upravljanje rizicima i osiguranje, povećanje učinkovitosti sustava navodnjavanja, upravljanje rizicima od poplava i prevencija.
• Poticati skraćivanje lanaca opskrbe (Farm-to-fork koncept) te poticati zelenu javnu nabavu s ciljem skraćivanja transporta i poticanja održivih načina proizvodnje hrane.
• Na razini poljoprivrednih proizvođača potrebno je jačati svijest i kapacitete, modernizirati proizvodnju te podizati udjela površina pod ekološkom poljoprivredom.
vi) Sat za klimu i programi edukacije o klimatskoj akciji
Dugoročan uspjeh energetske i klimatske tranzicije Republike Hrvatske zahtjeva aktivnije uključenje i edukaciju djece i mladih o našem utjecaju na klimu. Kako je već dokazano odazivom na akcije Climate Strike te Fridays for Future, djeca i mladi su za ovu temu vrlo zainteresirani te im se nužno mora omogućiti obrazovanje po pitanju klime i klimatskih promjena od najranije dobi. Predlaže se:
- Uvesti Sat za klimu u sve osnovne i srednje škole u sklopu kojeg će se djecu i mlade obrazovati po pitanju klime i klimatskih promjena.
- Uvesti teme klime i klimatskih promjena kao sastavni dio budućih programa edukacije te jačati visokoškolsko obrazovanje na tu temu.
- Uključiti djecu i mlade u procese planiranja i donošenja odluka kako bi se klimatski ciljevi integrirali u sve aspekte upravljanja.
vii) Provedba donesenih te izrada i donošenje strateških dokumenata
Naglašava se važnost provedbe cilja klimatske neutralnosti do 2050. obuhvaćenog Nacionalnom razvojnom strategijom Republike Hrvatske do 2030. godine („Narodne novine“ 13/2021.), u okviru strateškog cilja 8 Ekološka i energetska tranzicija za klimatsku neutralnost te razvojnog smjera Zelena i digitalna tranzicija.
Sa stajališta ostvarenja zadanih ciljeva značajna je izrada Scenarija za povećanje ciljeva Republike Hrvatske do 2030. te za postizanje klimatske neutralnosti do 2050. godine koju je Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja pokrenulo tijekom 2020. godine. U lipnju 2020. godine je izrađen nacrt Scenarija za postizanje većih smanjenja emisija do 2030. godine i klimatske neutralnosti Republike Hrvatske do 2050. godine za energetski sektor. U siječnju 2021. godine izrađen je scenarij postizanja većih smanjenja emisija do 2030 godine i klimatske neutralnosti Republike Hrvatske do 2050. godine za sektore izvan energetike (industrijski procesi i upotreba proizvoda, poljoprivreda, otpad i korištenje zemljišta, prenamjene zemljišta i šumarstvo tzv. LULUCF).
Naglašava se važnost što skorijeg upućivanja izrađene Strategije niskougljičnog razvoja Republike Hrvatske do 2030. godine s pogledom na 2050. godinu u proceduru donošenja kako bi Republika Hrvatska mogla ispuniti obvezu prema Europskoj komisiji i Tajništvu Pariškog sporazuma. Za provedbu Strategije ključan je dovršetak izrade petogodišnjeg akcijskog plana koji će sadržavati mjere iz scenarija klimatske neutralnosti.
U prosincu 2019. godine usvojen je Integrirani nacionalni energetski i klimatski plan za Republiku Hrvatsku sa ciljevima koje je RH postavila u smanjenju CO2, povećanju OIE u finalnoj potrošnji te smanjenju energetske učinkovitosti kao doprinos EU zajedničkom cilju za 2030- godinu. Plan sadrži preko stotinu mjera kojima se navedeni ciljevi trebaju ostvariti, a nadopunjen je u prosincu 2020. godine kada su, sukladno preporukama EK, pojačan cilj za prometni sektor, a time ujedno i korigiran cilj OIE u finalnoj potrošnji koji sada iznosi 36,6% (u odnosu na 36,4% kako je navedeno u izvornom planu). Doprinos RH u smislu OIE biti će veći od planiranog prosjeka za EU koji je 32% u 2030. godini, dok se sa mjerama koje će se poduzimati u smislu energetske učinkovitosti predviđa uštedjeti na razini postavljenog prosjeka od 32,5%. Slijedom povećanja cilja smanjenja CO2 na EU razini iz prosinca 2020. godine, očekuje se revizija Integriranih nacionalnih energetskih i klimatskih planova 2023. i 2024. godine kako to predviđa Uredba o upravljanju energetskom unijom i klimatskim politikama, a sukladno novoj raspodjeli napora smanjenja emisija na države članice i novih sektorskih ciljeva.
Prva nacionalna Strategija prilagodbe klimatskim promjenama u Republici Hrvatskoj za razdoblje do 2040. s pogledom na 2070. godinu („Narodne novine“, broj 46/2000) sadržava analizu rizika na klimatske promjene te definira mjere prilagodbe klimatskim promjenama u područjima: upravljanje vodama, poljoprivreda, šumarstvo, ribarstvo i akvakultura, bioraznolikost, energetika, turizam, zdravlje/zdravstvo, prostorno planiranje i uređenje i upravljanje rizicima od katastrofa. Za provedbu ove Strategije nužno je dovršiti izradu akcijskog plana za prvo petogodišnje razdoblje, koji sadrži prioritetne mjere, nositelje, rokove i financijska sredstva u navedenim područjima.
Sa stajališta financiranja mjera ublažavanja i prilagodbe klimatskim promjenama naglašava se važnost izrade Plana korištenja financijskih sredstava dobivenih od prodaje emisijskih jedinica putem dražbi u Republici Hrvatskoj od 2021. do 2025. godine. Paralelno je potrebno raditi na izradi Programa koji će sadržavati detalje provedbe tehničke pomoći u provedbi klimatske politike u dijelu koji se odnosi na ublažavanje i prilagodbu klimatskim promjenama. Pomoć će biti usmjerena na države Zapadnog Balkana, u kontekstu vanjske dimenzije Europskog zelenog plana.
Naglašava se važnost daljnjih ulaganja u istraživanje i razvoj i jačanja kapaciteta društva za suočavanjem s klimatskih promjena uz osnaživanje dionika za poduzimanja mjera prilagodbe klimatskim promjenama.
PREDSJEDNICA ODBORA
Sandra Benčić