Odbor za vanjsku politiku Hrvatskoga sabora na svojoj je 34. sjednici, održanoj 25. travnja 2023. godine, razmotrio je Prijedlog zakona o međunarodnoj razvojnoj suradnji i humanitarnoj pomoći, P.Z. br. 470., a koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 30. ožujka 2023. godine.

Odbor za vanjsku politiku raspravljao je o predmetnom Prijedlog zakona o međunarodnoj razvojnoj suradnji i humanitarnoj pomoći, kao matično radno tijelo, a u skladu s člankom 67. Poslovnika Hrvatskoga sabora. 

Predstavnik predlagatelja u uvodnom obraćanju pojasnio je kako je prelaskom u kategoriju razvijenih zemalja 2011. godine Republika Hrvatska prestala biti primateljica službene razvojne pomoći, a stupanjem u punopravno članstvo Europske unije 2013., preuzela je strateški i zakonodavni okvir politika razvojne suradnje i humanitarne pomoći Europske unije. Slijedom toga, promijenjeni međunarodni položaj Republike Hrvatske kao i obaveze koje su preuzete na međunarodnoj razini, zahtijevaju prilagodbe nacionalnog zakonskog okvira za planiranje i provedbu politika međunarodne razvojne suradnje i humanitarne pomoći. Aktualni Zakon o razvojnoj suradnji i humanitarnoj pomoći inozemstvu donesen je upravo u cilju uređenja međunarodne razvojne suradnje i humanitarne pomoći koju Republika Hrvatska pruža partnerskim zemljama. Tim Zakonom utvrđena su načela provedbe, ciljevi, mehanizmi i institucionalne nadležnosti sudionika međunarodne razvojne suradnje i humanitarne pomoći. 

Predstavnik predlagatelja je informirao kako je nastavno na promijenjeni položaj Republike Hrvatske ulaskom u članstvo Europske unije te s obzirom na promjene međunarodnog okvira za djelovanje na planu razvojne suradnje, kako u smjernicama razvojnih politika Europske unije, tako i kroz prihvaćene međunarodne standarde i smjernice, prvenstveno Program Ujedinjenih naroda za održivi razvoj i njegovi Ciljevi održivog razvoja., te Pariški sporazum o klimatskim promjenama, potrebno pristupiti prilagodbama i doradama nacionalnog zakonodavnog okvira za planiranje i provedbu međunarodne razvojne suradnje.

Pojasnio je kako je Republika Hrvatska dužna ojačati prisutnost na planu međunarodne
razvojne suradnje te je zato potrebno unaprijediti provedbene mehanizme i institucionalne kapacitete, ali i osnažiti dijalog i suradnju s ključnim dionicima razvojne suradnje. Tu se u prvom redu misli na međunarodne razvojno-humanitarne organizacije i agencije, međunarodne financijske organizacije, nevladine organizacije i privatni sektor. Naglasio je da će se time ojačati položaj Republike Hrvatske u međunarodnoj zajednici, a za što je potrebno uspostaviti odgovarajuće alate.
 
Naveo je kako su za postizanje toga cilja važan okvir razvojne politike Europske unije formulirane u Novom europskom konsenzusu o razvoju iz 2017., koje postaju globalni okvir za planiranje i provedbu razvojne suradnje na svim razinama. Istaknuo je da se Novi europski konsenzus o razvoju temelji na sveobuhvatnoj viziji vanjskog djelovanja Europske unije, utvrđenoj Globalnom strategijom Europske unije za vanjsku i sigurnosnu politiku te dodao  kako je razvojna suradnja i humanitarna pomoć Republike Hrvatske inozemstvu sastavni instrument vanjske politike, kao izraz solidarnosti sa zemljama u razvoju, ali je to ujedno i instrument ulaganja u vlastiti razvoj i sigurnost. Podsjetio je da kao odgovorna članica međunarodne zajednice, Republika Hrvatska provodi razvojnu suradnju radi poticanja uravnoteženijeg i pravednijeg globalnog razvoja i pridonosi naporima za iskorjenjivanje siromaštva i nejednakosti kao i postizanje održivog razvoja te potiče ublažavanje učinaka humanitarnih kriza, jačanje otpornosti na krize i njihovu prevenciju, a na taj način djeluje i na smanjenje uzroka migracija.

Slijedom navedenoga, a u cilju jačanja planiranja, koordinacije i provedbe razvojne suradnje i njezinog usklađivanja s aktualnim međunarodnim okvirom djelovanja, posebice na razini Europske unije, te radi omogućavanja korištenja alata i instrumenata razvojne suradnje sukladno međunarodnom okviru i mehanizmima djelovanja drugih država članica Europske unije, potrebno je doraditi i dopuniti aktualni nacionalni pravni okvir za međunarodnu razvojnu suradnju, što se postiže novim Zakonom o međunarodnoj razvojnoj suradnji i humanitarnoj pomoći. Istaknuo je da se Zakonom trebaju urediti osnovna pitanja od činjenice da je Republika Hrvatska prešla iz kategorije primatelja razvojne pomoći u kategoriju pružatelja pomoći sukladno sistematizaciji Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), te raspoloživost instrumenata djelovanja u provođenju razvojne suradnje i humanitarne pomoći sukladno aktualnom međunarodnom okviru. Uz to, treba osigurati odgovarajući pravni okvir za donošenje novog strateškog dokumenta o razvojnoj suradnji i humanitarnoj pomoći inozemstvu poput usklađivanja sa Zakonom o sustavu strateškog planiranja i upravljanja razvojem Republike Hrvatske te je potrebno uspostaviti učinkovitiji sustav koji bi omogućio većem broju tijela državne uprave pokretanje prijedloga o pružanju pomoći kao i omogućiti uključivanje privatnog sektora u programe i projekte razvojne suradnje. Omogućavanje uključivanja privatnog sektora u razvojnu suradnju jedan je od prioriteta strateškog usmjerenja Europske unije.

Zaključio je da će se donošenjem Zakona o međunarodnoj razvojnoj suradnji i humanitarnoj pomoći omogućiti potrebne prilagodbe novim instrumentima djelovanja u provođenju razvojne suradnje, koje sadašnjim Zakonom nisu uređene, te propulzivnije djelovanje u suradnji s dionicima razvojne suradnje koji nisu bili uključeni u provedbene mehanizme aktualnog Zakona. Također, u okolnostima sve većeg broja kriza i izvanrednih situacija  rekao je da će donošenje istoga omogućit učinkovitiji okvir za bržu dostavu potrebne humanitarne pomoći poput donacija cjepiva ili žurne pomoći nakon katastrofa, kao i usklađivanje zakonskih odredbi sa Zakonom o sustavu strateškog planiranja i upravljanja razvojem Republike Hrvatske i njegova prilagodba s Nacionalnom razvojnom strategijom Republike Hrvatske do 2030. godine. Dodao je kako za provedbu ovoga Zakona nisu potrebna dodatna sredstva iz državnog proračuna Republike Hrvatske. 

U raspravi je ukazano na važnost pravovremenog planiranja projekata i financijskih izdvajanja, te da Republika Hrvatska ima još dosta prostora da u razvojnoj suradnji i humanitarnoj pomoći dođe do razine ostalih država članica. Također su spomenuta i godišnja Izvješća o službenoj razvojnoj suradnji i humanitarnoj pomoći Republike Hrvatske inozemstvu koje omogućavaju dodatni prostor za rasprave i prijedloge o budućim mogućnostima planiranja razvojne suradnje i humanitarne pomoći, a koju Republika Hrvatska ostvaruje te planira ostvarivati kako na bilateralnom tako i na međunarodnom planu. Spomenuti su i razni oblici studijskih programa i mogućnosti financiranja određenih oblika stipendiranja, a koji bi mogli biti usmjereni prema određenim zemljama.

Odbor za vanjsku politiku je, nakon provedene rasprave, (sa 8 glasova „za“ i 2 „suzdržana“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru donošenje Zakona o međunarodnoj razvojnoj suradnji i humanitarnoj pomoći,. 

Za svog izvjestitelja na sjednici Hrvatskog sabora Odbor je odredio predsjednik Odbora Garija Cappellija.

  Gari Cappelli

PREDSJEDNIK ODBORA