Odbor za rad, mirovinski sustav i socijalno partnerstvo Hrvatskoga sabora na 31. sjednici održanoj  7. prosinca 2022. godine, raspravljao je Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu, P.Z. br. 291, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora podnijela Katarina Peović, zastupnica u Hrvatskom saboru, aktom od 3. lipnja 2022. godine.

Odbor je navedeni akt raspravio sukladno čl. 83. Poslovnika Hrvatskoga sabora, kao matično radno tijelo.

Odbor je raspolagao pisanim mišljenjem Vlade Republike Hrvatske (Klasa: 022-03/22-12/50, Urbroj: 50301-05/14-22-4) na navedeni akt, kojim Vlada predlaže da se ne prihvati Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu, P.Z. br. 291.

U uvodnom izlaganju predlagateljica je istaknula kako je važeći Zakon o radu pridonio porastu nesigurnih oblika rada poput agencijskog rada, rada na određeno i rada na crno i time pridonio masovnom iseljavanju radnika raznih kvalifikacija i zanimanja iz Hrvatske. Od 2012. do 2016. godine, broj radnika koji u Hrvatskoj rade putem ugovora na određeno povećao se s 13,8% na 22,2%, a više od 20% mladih zaposleno je putem nesigurnih ugovora (EU prosjek 32%). Nadalje, dodatni problem za radnike predstavlja agencijski rad te predlagateljica smatra da bi agencijski rad trebalo u svim pravilima izjednačiti sa standarnim oblicima ugovora o radu i svesti ga samo na nužne poslove koji su sezonski i povremeni. Također, predlagateljica je istaknula kako je potrebno smanjivanje radnih sati jer se na taj način oslobađa prostor za dodatna radna mjesta. Jednako tako, umjesto fleksibilizacije rada potrebno je dodatno ograničiti prekovremeni rad i pooštriti mjere za kršenje radničkih prava, pa tako i za neplaćanje prekovremnih i drugih dodataka.

Nadalje, predlagateljica je istaknula kako rad od kuće ne može biti izlika za smanjivanje radničkih prava i daljnju fleksibilizaciju rada već se upotreba informacijskih tehnologija treba usmjeriti na stvarno usklađivanje privatnog i poslovnog života radnika. Kultura „stalne uključenosti“ i sve veće očekivanje da bi radnici trebali biti dostupni u bilo kojem trenutku mogu negativno utjecati na ravnotežu između poslovnog i privatnog života.

Zaključno, predlagateljica je naglasila da ZOR mora štititi slabiju stranu, a u ugovornom odnosu poslodavca i radnika to je radnik, kao i da je potrebno osigurati sigurniju poziciju sindikalnog povjerenika i olakšati industrijske akcije sindikatima.

Predstavnik Vlade RH dodatno je obrazložio pisano mišljenje Vlade, te pritom istaknuo kako je temeljem praćenja učinaka Zakona o radu iz 2014. godine te imajući u vidu demografske okolnosti u Republici Hrvatskoj posljednjih godina, u svoj Program Vlade Republike Hrvatske 2020. - 2024. uvrstila redefiniranje radnog zakonodavstva u dogovoru sa socijalnim partnerima. Što se tiče aktualnog prijedloga za redefiniranje Zakona o radu, već je isticano kako se istim namjerava, s jedne strane, osigurati kvalitetan zakonski okvir za poticanje poduzetničkih aktivnosti, a s druge osigurati pravedne radne uvjete te poticati inovativne oblike rada poput rada od kuće odnosno rada na daljinu, kako bi se, kroz bolju ravnotežu poslovnog i privatnog života, potaklo demografsku revitalizaciju Hrvatske.

U raspravi je iznijeto mišljenje po kojemu je upravo postojeći radnopravni zakonodavni okvir u najvećoj mjeri pridonio iseljavanju naših građana/radnika iz domovine. Naime, šikaniranje radnika, potplaćenost i izrabljivanje uz neučinkovit rad Državnog inspektorata doveli su do iseljavanja kvalificirane radne snage u zemlje EU.

Nadalje, iznijeto je mišljenje po kojemu se podržavaju rješenja kojima se agencijski rad treba izjednačiti sa standardnim oblicima ugovora o radu, kao i smanjivanje tjednih radnih sati, te prava radnika na isključenost u slobodno vrijeme. 

U raspravi je predstavnik Vlade RH naglasio kako je za novi Zakon o radu, postignut dogovor sa socijalnim partnerima da se u prvoj normativnoj fazi obuhvati uži opseg zakonske materije, koja ne sadrži reformske promjene instituta radnog vremena, godišnjeg odmora ni prava trudnica i radnika koji koriste rodiljna i roditeljska prava, a iz razloga poštivanja rokova za implementaciju dviju novih EU direktiva u nacionalno zakonodavstvo.

S druge strane, poštivanje roka za provođenje obveza utvrđenih Nacionalnim planom oporavka i otpornosti (NPOO) je od iznimne važnosti zbog mogućnosti korištenja značajnih financijskih sredstava iz europskih fondova za oporavak i stjecanje otpornosti gospodarstva.

Također, u raspravi je iznijeto mišljenje kako treba težiti da se radno zakonodavstvo uredi tripartitnim dijalogom između socijalnih partnera.

Iznijeto je mišljenje po kojemu predloženi Zakon isključivo vodi računa o zaštiti prava radnika a pritom zanemaruje drugu stranu, odnosno poslodavce.

Dio članova Odbora podržava predloženo rješenje o skraćivanju radnog tjedna jer smatraju da je bitna produktivnost a ne dužina radnog vremena.

Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (7 za i 5 protiv) odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese sljedeći zaključak

Ne prihvaća se Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu, P.Z. br. 291

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio predsjednika Odbora, Željka Pavića.

PREDSJEDNIK ODBORA
Željko Pavić