Odbor za pomorstvo, promet i infrastrukturu Hrvatskoga sabora, na 35. sjednici održanoj 20. siječnja 2023. godine, raspravio je Prijedlog zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, prvo čitanje, P.Z. br. 439, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske aktom od 29. prosinca 2022. godine. 

Odbor je predmetni akt raspravio kao matično radno tijelo, sukladno odredbi članka 103. Poslovnika Hrvatskoga sabora.

Odbor je raspolagao pisanim preporukama s okruglog stola održanog na temu turističkih koncesija na pomorskom dobru u organizaciji Znanstvenog vijeća za turizam i prostor Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Predstavnik predlagatelja uvodno je istaknuo da se ovim zakonskim prijedlogom stvaraju uvjeti za brži i uspješniji gospodarski razvitak Republike Hrvatske kao pomorske zemlje te se stvaraju uvjeti za ulaganja na pomorskom dobru, a posebno u lučku suprastrukturu, sukladno strateškim odrednicama čime će se osigurati održivi razvoj, uz poštivanje i promicanje primjene najviših standarda ekološke zaštite pomorskog dobra. Naime, važeći Zakon donesen je 2003. godine te je utvrđeno da je određena pitanja potrebno  drugačije regulirati kako bi se modernizirao pristup upravljanju pomorskim dobrom i morskim lukama te ga je potrebno uskladiti s drugim posebnim zakonima.  

Najvažnije novine Prijedloga zakona odnose se na uređenje postupka određivanja granica pomorskog dobra kao preduvjeta za njegovu zaštitu i stavljanje u funkciju, uređenje pitanja nasipavanja obale, uređenje pojma plaža i njihov razvrstaj, uvođenje dozvola umjesto koncesijskih odobrenja, a koje se daju temeljem natječaja te uspostava sustava lučkih redara. 

Glavni ciljevi koji se žele postići su zaštita pomorskog dobra, učinkovito i transparentno upravljanje pomorskim dobrom, gospodarska valorizacija pomorskog dobra te zaštita javnog interesa. 

U raspravi je istaknuto da pomorsko dobro kao iznimno vrijedan resurs zaslužuje i obvezuje da ga s jedne strane očuvamo za budućnost, a da ga s druge strane sustavnim mjerama i sa strateškim pristupom gospodarski koristimo.

Pojedini članovi Odbora mišljenja su da je ovim zakonskim prijedlogom trebalo jasnije definirati pojam i odrediti granicu pomorskog dobra. Rečeno je da postoji mogućnost dvosmislenog tumačenja nekih odredbi, pogotovo odredbi koje se odnose na plaže, što bi moglo ugroziti opće dobro. Izražena je bojazan da će koncesionari ispred hotela imati zaštitare koji će onemogućavati prilaz plažama. Iz ovih razloga predloženo je vraćanje Prijedloga zakona u javno savjetovanje. Vezano za preporuke s okruglog stola o temi turističkih koncesija na pomorskom dobru koje su pristigle iz Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti predlagatelj će ih razmotriti do drugog čitanja. Posebno se to odnosi na određivanje pojma pomorsko dobro te donošenje prostornih planova.

U daljnjoj raspravi članovi Odbora osvrnuli su se na pristupačnost plaža što je bilo i u fokusu zainteresirane javnosti. Predlagatelj je istaknuo da ovaj zakonski prijedlog u dijelu zaštite javnog interesa posebno vodi računa o morskim plažama te dostupnost plaža svima. 

Tijekom rasprave izraženo je mišljenje da je tekst ovog zakonskog prijedloga kompliciran te da samo prijelazne i završne odredbe imaju 6 stranica. 

Istaknuto je da formulacija članaka 82. i 84. ostavlja prostor za sumnju da će plaže ispred hotela, kampa i turističkog naselja biti javno dostupne. Stoga je zatražena jasnija formulacija ovih članaka, kao i pojma “funkcionalna gospodarska cjelina” (tko je utvrđuje i što označava). Predlagatelj je u raspravi naglasio da ovim Prijedlogom zakona nije dopušteno ograđivanje plaža niti na bilo koji drugi način onemogućavati pristup plažama. Plaže ispred hotela, kampova i turističkih naselja također su javne plaže te ako bude potrebno, to će se dodatno definirati u Konačnom prijedlogu zakona. Isto tako, dodatno će se definirati morske plaže za posebne namjene (nudističke, plaže za pse te plaže za bolnice u sustavu javnog zdravstva). U daljnjoj raspravi rečeno je da mogući nesporazumi nastaju i zbog toga što su neki hoteli ograđeni (na što imaju pravo), ali ne i plaže. 

Nadalje, ako je morska plaža dana u koncesiju Prijedlog zakona propisuje koji postotak površine plaže, kopnenog i morskog dijela, koncesionar smije koristiti za obavljanje gospodarske djelatnosti. Koncesija uređene plaže u turističkoj zoni neizgrađenog naselja mora se davati na način da najviše 70% kopnenog i 50% morskog dijela plaže koncesionar može koristiti za obavljanje gospodarske djelatnosti za koje mu je koncesija dana, a ostali dio plaže mora ostati dostupan svima za korištenje sukladno namjeni, dok se koncesija uređene plaže u turističkoj zoni unutar izgrađenog naselja daje u omjeru najviše 50% kopnenog i 30% morskog dijela plaže. Također, koncesionar treba održavati cijelu plažu, a koncesije se mogu davati samo na mjestima gdje su utvrđene granice pomorskog dobra. Predlagatelj se na upit izjasnio da se već dane koncesije ne mogu retroaktivno mijenjati te će ostati do isteka koncesije. Nakon toga će se otvoriti i plaže koje su izgradnjom resorta bile u koncesiji. 

U nastavku rasprave predlagatelj je istaknuo da je za oko 30% državne obale utvrđena granica pomorskog dobra, a više od 20% je provedeno u zemljišnim knjigama i to uglavnom u gradovima i više naseljenim mjestima. Problem je neuređen katastar (odstupanja naročito na otocima, zbog erozije i sl.). Kako 70% pomorskog dobra nije određeno, članovi Odbora su istaknuli potrebu što žurnijeg utvrđivanja njegovih granica te upis u zemljišne knjige i katastar, iako se to u velikom dijelu radi o nenaseljenim područjima (južne obale nekih otoka, škrape i dl). Sustav treba urediti i zbog bespravne gradnje i devastacije na pomorskom dobru jer je uređenje postupka određivanja granica pomorskog dobra preduvjet za njegovu zaštitu i stavljanje u funkciju. 

Predlagatelj se osvrnuo na prigovore vezane za ograničenje prava pristupa i korištenja pomorskog dobra i naglasio da se to odnosi isključivo na vojne luke, LNG terminale, brodogradilišta i dijelove javnih luka u kojima je granični prijelaz i carina te da i do sada nije bila omogućena opća upotreba takvog prostora.
Postavljeno je pitanje nezakonito izgrađenih malih molova koji često nagrđuju izgled obale. Rečeno je da je rješavanje ovog pitanja ostavljeno jedinicama lokalne samouprave kojima su ovim zakonskim prijedlogom dane veće ovlasti, odgovornost i rokovi za provedbu. Tako uklanjanje ovih nasipa ide na teret osobe koja je izvršila nasipavanje, a ako se ta osoba ne može utvrditi, tada o trošku jedinice lokalne samouprave na čijem području se nasip nalazi. Iznimno, jedinica lokalne samouprave može prostornim planom i u suradnji s lučkom kapetanijom, u roku od dvije godine omogućiti zadržavanje u prostoru takvih građevina, u osobito opravdanim razlozima (ako bi njegovo uklanjanje izazvalo štetu prirodi i okolišu ili nerazmjerne troškove uz uvjet da takav nasip ne ugrožava sigurnost plovidbe) u kojem slučaju se iste u cijelosti smatraju pomorskim dobrom.

Postavljen je upit vezano za zatvorene ulaze na pontonska privezišta koja služe za privez brodica i jahti, ali je to obrazloženo sigurnosnim razlozima (krađama, igrom djece i sl.). Isto tako, obzirom na to da se radi o koncesijama u gospodarske svrhe izneseno je mišljenje da bi država trebala prihodovati i od PDV-a i od poreza na dobit.

Koncesijska odobrenja zamjenjuju dozvole, koje se daju temeljem provedenog javnog prikupljanja ponuda na rok od 5 godina što je ocijenjeno pozitivnim u odnosu na dosadašnja koncesijska odobrenja koja su se uglavnom izdavala na rok od 1 godine. Članovi Odbora suglasni su da će se na ovaj način ovlaštenicima dozvola osigurati povrat sredstava i veća ulaganja u sadržaje. Također treba omogućiti da lokalno stanovništvo uprihoduje za vrijeme turističke sezone. Mnogi žive od turizma na pomorskom dobru te im treba omogućiti ostanak, ponuditi puno više i omogućiti da ne ostanu bez nekih dosadašnjih djelatnosti. 
 Kako su sredstva ostvarena na pomorskom dobru namjenska sredstva koja je jedinica lokalne samouprave dužna uložiti u pomorsko dobro, očekuje se da će naša obala biti čišća i urednija, da će se graditi šetnice, koje će osigurati pristup pomorskom dobru te tuševi i sanitarni čvorovi na plažama koje nisu u koncesiji. Pozitivno je ocijenjeno da su ovim Prijedlogom zakona dane veće ovlasti jedinicama lokalne samouprave. 

Nadalje je raspravljano pitanje založnog prava na koncesiji te je članke 66.-68. potrebno jasnije formulirati.
U tekstu Prijedloga zakona uočena je nomotehnička pogreška (Čl. 14. stavci 5. i 7.). 
U daljnjoj raspravi problematizirale su se odredbe vezane za pojam vrhunski sport te da treba zakonski bolje regulirati i očuvati razna druga sportska i ribolovna društva koja ne ulaze u ovu kategoriju, a tradicionalno koriste dijelove pomorskog dobra. 

Postavljen je upit hoće li se posebnim pravilnikom propisati način osposobljavanja i potrebne kvalifikacije komunalnih redara za njihove ovlasti u nadzoru pomorskog dobra (tko će ih zapošljavati, da li će plaće biti motivirajuće i sl.).

U nastavku rasprave iznesen je stav da u upravno vijeće županijskih lučkih uprava treba za člana imenovati i predstavnika jedinice lokalne samouprave jer daje sredstva za financiranje, a nema pravo odlučivanja. Potrebno je pronaći način njihovog uključivanja, neovisno od činjenice da pojedine županije imaju velik broj jedinica lokalne samouprave, ali sukladno tome da se radi o važnim pitanjima za lokalnu zajednicu. 

Nakon provedene rasprave, Odbor za pomorstvo, promet i infrastrukturu većinom glasova (7 glasova ”ZA”, 1 glas ”PROTIV” i 2 glasa ”SUZDRŽAN”) je odlučio predložiti Hrvatskom saboru sljedeće zaključke:

1.    Prihvaća se Prijedlog zakona o pomorskom dobru i morskim lukama.
2.    Sve primjedbe, prijedlozi i mišljenja iznijeta u raspravi upućuju se predlagatelju radi izrade Konačnog prijedloga zakona.

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora, Odbor je odredio Peru Ćosića, predsjednika Odbora. 
       

PREDSJEDNIK ODBORA 

                                                       Pero Ćosić