Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora je na 23. sjednici, održanoj 23. listopada 2021. godine raspravljao o Izvješću pučke pravobraniteljice za 2021. godinu.

Sukladno članku 79. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor je Izvješće pučke pravobraniteljice za 2021. godinu razmatrao u svojstvu matičnog radnog tijela.
Podnositeljica Izvješća naglasila je kako Izvješće sadrži analizu i ocjenu postupanja tijela javne vlasti  u svim područjima zaštite ljudskih prava i sloboda, u skladu s obvezama iz Zakona o pučkom pravobranitelju, Zakona o suzbijanju diskriminacije, Zakona o Nacionalnom preventivnom mehanizmu te Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti. U cilju poboljšanja kvalitete života i poštivanja ljudskih prava predloženo je 156 preporuka tijelima javnopravnih vlasti. Vlada se očitovala na 42% preporuka a bilo bi dobro da se očitovala na sve preporuke, bez obzira da li ih prihvaća ili ne,  kako bi se mogao uspostaviti dijalog i bolja suradnja. U Izvješću je niz novih poglavlja, a posebno su obrađeni problemi s kojima su se građani susreli radi epidemije uzrokovane COVID-om 19, te potresima u Zagrebu i Sisačko-moslavačkoj županiji. Istaknula je kako je pravo na dobro upravljanje pitanje koje je osobito važno u kriznim situacijama s kojima se Hrvatska susrela tijekom 2021. godine. Građani koji žive na potresom zahvaćenim područjima susreli su se s poteškoćama u pristupu zdravstvenim uslugama, vodi, besplatnoj pravnoj pomoći, a dojmovi stradalnika je da država nije učinila dovoljno. Građani nakon potresa ukazuju na nedostatak informacija, nejasne postupke i rokove obnove a najteže je stradalnicima u smještenima u kontejnerima koji nisu podobni za dugotrajan boravak. Naglasila je da je, neovisno o potresima, pravo na dom temelj stabilnosti pojedinaca i obitelj. Pravo stanovanja često je narušeno nedostupnošću pitke vode i odvodnje, nezakonitim deložacijama. Ukazala je i na probleme beskućnika te je potrebno žurno donijeti stambenu strategiju i mjere kojima će se osigurati dostojno stanovanje i socijalne stanove. Pandemija COVID-19 uzrokovala je povećanje pritužbi vezano uz dostupnost zdravstvene zaštite te ukazala na strukturne probleme zdravstva kao što su nedostatak zdravstvenih djelatnika, otežan pristup zdravstvenim ustanovama posebice u ruralnim područjima i na otocima, duge liste čekanja. Pojavila se velika polarizacija građana vezana uz COVID potvrde za pristup javnim tijelima, a građani su često pogrešno poistovjećivali COVID potvrde sa obvezom cijepljenja što nema zakonsku osnovu. Vezano uz pravo na rad ukazala je na dugogodišnje probleme rada na određeno vrijeme, neisplate plaća, neplaćen prekovremeni rad. Tijekom pandemije otvorilo se pitanje uređenja rada na daljinu. U odnosu na starije osobe, gotovo svaka druga osoba je u riziku od siromaštva, a pohvalno je što je Vlada isplaćivala „COVID dodatak“ a krenula je i isplata nacionalne naknade za starije osobe koje nemaju mirovinu. Percepcija građana prema pravosuđu je negativna, građani nisu dobro informirani o ovršnim postupcima i pravu na besplatnu pravnu pomoć i nizak broj usvajajući tužbi u građanskim predmetima radi diskriminacije. Vezano uz slobodu medija problem su  tzv. SLAPP tužbe kojima je cilj financijsko iscrpljivanje i zastrašivanje novinara, a zadnjih godina pojavila se potreba zaštite od lažnih vijesti. Normativni okvir zaštite prava nacionalnih manjina odudara od stvarnih prava, te su nacionalne manjine podzastupljene u emisijama javne televizije, pripadnici nacionalnih manjina nisu dovoljno zastupljeni među zaposlenicima u javnopravnim tijelima, a problem nedosljedne primjene Zakona o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj i dalje je snažno prisutan. Diskriminaciji su najčešće izloženi pripadnici srpske i romske nacionalne manjine te azilanti. Pripadnici srpske nacionalne manjine ukazuju na poteškoće vezane uz poslijeratno nasljeđe, a zaprimljeni su i predmeti vezani uz diskriminaciju u području rada te pri dodjeli pomoći radi potresa. Vezano uz pripadnike romske nacionalne manjine, 46% živi u izdvojenim naseljima i imaju poteškoće sa pristupom zdravstvenoj zaštiti a velik problem je i segregacija romske djece u školama. U odnosu na policijsko postupanje ukazuje se kako policijski službenici mogu prisilu primjenjivati u mjeri koja je nužna i dok traje potreba za uporabom sile, posebice prema ranjivim skupinama. Naime u jednom slučaju primijenjena je sila s elementima brutalnosti prema invalidnoj osobi s invaliditetom. 

Predstavnik Vlade istaknuo je bez vladavine prava nema ni poštivanja ljudskih prava. Društvo je spremno i predviđen je zakonodavni okvir što se implementira kroz institucije. S Pučkom pravobraniteljicom ostvaruje se kvalitetna suradnja kao i sa sektorom civilnog društva, a svaka od preporuka Pučke pravobraniteljice mogla bi biti posebna tematska sjednica.

U raspravi koja je uslijedila pohvaljena je nova interaktivna koncepcija izvješća kao i navođenje savjetovanja na kojima je sudjelovao Ured pučke pravobraniteljice, a prijedloge bi Vlada trebala češće poslušati. Ukazano je na problem isplate minimalne socijalne naknade jer građani koji imaju jednu nekretninu ne žele da im se radi isplate naknade vrši uknjižba založnog prava na toj nekretnini a što je navedeno i u preporukama Pučke pravobraniteljice. Ukazano je da je premalo podatka o rodno uvjetovanoj diskriminaciji na koje područje se ne obraća dovoljno pažnje te da bi u tom području Vladi mogle pomoći brojne udruge. 

Vezano uz neovisan nadzor rada policije ukazano da trenutno, uz Pučku pravobraniteljicu, postoje tri tijela koja se bave nadzorom rada policije: Povjerenstvo za rad po pritužbama u Ministarstvu unutarnjih poslova, Nezavisni nadzorni mehanizam postupanja policije u području nezakonitih migracija te Vijeće za građanski nadzor primjene pojedinih policijskih ovlasti. Potrebno je jasnije razgraničenje djelokruga navedenih tijela te pojačati međusobnu suradnju. Vezano uz zločin iz mržnje zakonodavni okvir u djelu kazneno pravne zaštite je dobar. 

U području prekršaja ima dosta nedorečenosti i različite sudske prakse posebice u dijelu koji se odnosi na govor mržnje, te je potrebno jasnije što je u kojem slučaju kažnjivo jer ni policija ni građani ne znaju što je kažnjivo. Istaknut je i problem trgovine ljudima koji je u Hrvatskoj u „sivoj zoni“ sa malo prijavljenih i još manje procesuiranih i osuđenih, pri čemu su žrtve trgovine često romska djeca. 

U odnosu na pitanja statusnih prava dobivanja državljanstva pohvaljeno je Izvješće pučke pravobraniteljice te ukazano na odredbe čl. 5. st. 2  i čl. 30 Zakona o hrvatskom državljanstvu koje se odnose na stjecanje hrvatskog državljanstva osoba čiji su roditelji hrvatski državljani. Postojećom zakonodavnom regulativom ograničeno je vrijeme za podnošenje zahtjeva kao i vrijeme u kojem se presumira da su osobe hrvatski državljani. Obzirom na niz preporuka vezanih uz državljanstvo te problem depopulacije hrvatske trebalo bi razmisliti o rješenjima u kojima bi osobe koje imaju čvrste veze s Republikom Hrvatskom, primjerice ukoliko su im oba roditelja državljani RH, omogućilo stjecanje državljanstva a što bi imalo i demografski učinak. 

Nakon provedene rasprave Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina je većinom glasova (9 glasova „ZA“ i 1 glas „SUZDRŽAN“)  odlučio predložiti Hrvatskom saboru donošenje sljedećeg zaključka:

PRIHVAĆA SE IZVJEŠĆE PUČKE PRAVOBRANITELJICE ZA 2021. GODINU.

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora, Odbor je odredio prof.dr.sc. Milorada Pupovca, predsjednika Odbora, a u slučaju njegove spriječenosti dr.sc. Zlatka Hasanbegovića, potpredsjednika Odbora.  

PREDSJEDNIK ODBORA
prof. dr. sc. Milorad Pupovac