Prisjećamo se 8. listopada 1991., kada je prvi saborski saziv jednoglasno donio Odluku o raskidu svih državnopravnih veza Republike Hrvatske s bivšom državom SFRJ.
Dan ranije 7. listopada 1991., po isteku tromjesečnog moratorija na primjenu Ustavne odluke o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske i Deklaracije o uspostavi samostalne i suverene Republike Hrvatske, koje je Sabor donio 25. lipnja 1991. godine, zrakoplovi JNA bombardirali su povijesnu jezgru Zagreba i Banske dvore s ciljem da likvidiraju tadašnje hrvatsko vodstvo. Pritom je poginuo i jedan građanin.
Te su okolnosti, kao i opasnost od mogućih novih zračnih napada na Zagreb, zahtijevale da se povijesnu sjednicu Sabora sljedećeg dana preseli na sigurniju lokaciju – u Šubićevu 29, točnije u podrumsku dvoranu INA-e.
Prolazila je tada naša domovina teške ratne strahote i razaranja koja su znatno otežala naše početne pozicije u odnosu na ostale post-komunističke zemlje.
Ali zahvaljujući viziji i odvažnosti prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana, nesebičnom davanju svakog hrvatskog branitelja te doprinosu brojnih znanih i neznanih hrvatskih ljudi danas živimo u demokratskoj i suverenoj Hrvatskoj.
Zato još jedno veliko hvala svima koji su svoj život dali za domovinu, koji su se žrtvovali i koji su na bilo koji način pridonijeli hrvatskoj slobodi. Bez ikakve dvojbe, njihove su zasluge u samim temeljima naše slobode, mira i demokracije, kao i današnjeg međunarodnog položaja: država smo članica NATO-a i Europske unije.
Poštovane i drage kolegice i kolege zastupnici,
žrtve i odricanja uložena u našu slobodu danas se nerijetko uzimaju zdravo za gotovo. Stoga trebamo biti svjesni kako je iznimna naša odgovornost – spram teško stečene slobode, spram ove časne institucije i spram građana koje ovdje predstavljamo.
Zaista, u ovih 30-tak godina prošli smo kroz mnoge zahtjevne situacije. No zadnjih nekoliko godina, suočeni smo s izazovima s kakvima se nismo susretali od Domovinskog rata.
Pandemija COVID-19, potresi u Zagrebu i na Banovini te rat u Ukrajini koji može prerasti u globalni sukob od nas traže dodatni napor i dodatnu odgovornost.
No, nisam siguran koliko nas odgovornima hrvatska javnost ponekad doživljava. I toga moramo itekako biti svjesni.
Mi često jesmo na međusobno udaljenim pozicijama i pogledi na svijet nam se razlikuju. Imati i javno izražavati drukčija mišljenja u samoj je srži demokracije i zato u Sabornici uvijek mora biti mjesta za koegzistenciju različitih svjetonazora i stavova, kao i za njihovo uvažavanje.
Možemo si međusobno štošta politički predbacivati koristeći za to ovu govornicu i to je sasvim legitimno. Ali nerijetko se to čini na neprimjeren način i mimo pravila i procedure. Zapitajmo se svaki od nas nije li grubost ili uvreda izgovorena u Sabornici zapravo jedan mali osobni poraz jer smo u tom trenutku propustili naći bolje riječi za svoju političku argumentaciju.
Imajmo na umu da smo stalno pod budnim okom javnosti. Ona prepoznaje trenutke kada ova dvorana prestane biti mjesto na kojem se skrbi o javnom dobru i interesima građana i Domovine te postaje mjesto svađa i prepucavanja koja bivaju sama sebi svrhom.
Stoga vas još jednom pozivam da uložimo dodatan napor kako bi Hrvatski sabor bio mjesto časnih i korektnih političkih rasprava u kojima se predstavnici različitih političkih opcija međusobno respektiraju.
Na kraju se želim posebno obratiti našim građanima.
Želim ih podsjetiti kako ćemo sutra u Hrvatskom saboru imati Dan otvorenih vrata, nakon što nas je u tome zadnje dvije godine omela pandemija. Otvaramo vrata građanima koje već više od 31 godinu ovdje predstavljamo i čiji istinski glas moramo biti. Srdačno ih stoga pozivam da nam se sutra pridruže na ovoj strani Trga svetog Marka od 10 do 17 sati. A vas, uvažene kolegice i kolege zastupnici, pozivam da dođete i iskoristite priliku za susret s našim građanima.
Neka nam je uspješan naš dan, Dan Hrvatskoga sabora!