.jpg)
Poštovani domaćini i inicijatori konferencije: uzoriti kardinale Bozaniću, preuzvišena gospodo biskupi i crkveni dostojanstvenici, poštovani apostolski nuncije – monsinjore Lingua, poštovani veleposlaniče Države Izraela – gospodine Moru, poštovani rektore Hrvatskoga katoličkog sveučilišta – gospodine Tanjiću,
poštovani izaslaniče predsjednice Republike – gospodine Rogaču i izaslaniče predsjednika Vlade - gospodine Ćoriću, poštovani potpredsjednici i zastupnici u Hrvatskom saboru, poštovani predstavnici crkvene i akademske zajednice, poštovani članovi diplomatskog zbora, gospođe i gospodo, dragi studenti,
sve vas na početku srdačno pozdravljam uime Hrvatskoga sabora i osobno.
Iznimno mi je drago da vam se mogu uvodno obratiti na konferenciji u povodu 25. obljetnice uspostave diplomatskih odnosa između Svete Stolice i Izraela, koja se obilježava ove godine. Pozdravljam inicijativu izraelskog Veleposlanstva, Apostolske nuncijature i Hrvatskog katoličkog sveučilišta da ovaj važan događaj obilježimo i u Hrvatskoj. Uvjeren sam da ćemo porukama na ovoj konferenciji dati snažnu potporu daljnjem osnaživanju odnosa između Svete Stolice i Države Izraela i kršćansko-židovskih veza.
Za Hrvatsku, odnosi sa Svetom Stolicom kao i s Državom Izraelom od posebnog su značaja. Kroz cijelu povijest do današnjih dana, odnosi hrvatskoga naroda s Katoličkom crkvom bili su iznimno snažni. Osjećaj pripadnosti katoličanstvu bila je ona vrijednost koja je očuvala kroz stoljeća hrvatski narod i odredila njegov nacionalni identitet. Katolička vjera je uvijek bila temeljni kamen hrvatskog nacionalnog jedinstva, kohezije, opstojnosti, otpora i borbe za slobodu.
U Izraelu, Hrvatska pak vidi istinskog prijatelja s kojim želi dalje razvijati partnerski odnos i svekoliku suradnju. Mogućnosti za to proizlaze iz mnogih sličnosti, zajedničke baštine, vrijednosti koje dijelimo, ali i povijesnih izazova s kojima smo se suočavali i koje uspješno prevladavamo. Isto tako, Hrvatska i Izrael nalaze se na zemljopisnim i civilizacijskim raskrižjima, trusnim područjima koja se i danas suočavaju s velikim, čak i egzistencijalnim izazovima. Uvjeren sam da će ti izazovi u budućnosti još više povezati naše dvije zemlje.
U tom svjetlu, odnose koje grade Sveta Stolica i Država Izrael, a posebno imajući u vidu zajedničke duhovne korijene i humanističke vrijednosti, Hrvatska snažno podupire. To je posebno važno istaknuti u ovom današnjem složenom trenutku globalnih promjena kada se ta zajednička baština i vrijednosti na kojima počivaju naša društva dovode u pitanje, pa čak i negiraju od mnogih ekstremno desnih ili lijevo-liberalnih aktera – koji djeluju i u Hrvatskoj.
.jpg)
Dame i gospodo,
uvjeren sam da ćemo danas poslati snažnu poruku o važnosti trajnog promicanja svih vrijednosti i načela sadržanih u temeljnim dokumentima koji se tiču milijuna kršćana i Židova u cijelom svijetu.
Tu prije svega mislim na Deklaraciju o odnosu Crkve prema nekršćanskim religijama ili Nostra aetate i Temeljni sporazum između Svete Stolice i Države Izraela. Obadva dokumenta sadrže istu poruku – onu o važnosti mira, koji se gradi na dijalogu, posebno onom međureligijskom, ali i na međusobnom poštovanju, razumijevanju, suradnji i podsjećanju na sve vrijednosti zajedničke duhovne baštine.
U nastavku Konferencije govorit će se više o nastanku i širem značaju Nostra aetate. Ono što bih ja želio naglasiti je dijalog.
Drugi vatikanski koncil uveo je dijalog kao središte djelovanja Katoličke crkve u odnosu prema modernom svijetu, prema drugim kršćanskim crkvama i drugim religijama. Dijalog – onaj ekumenski, međureligijski, pastoralni, ali i dijalog među svim ljudima radi poticanja međusobnog upoznavanja, prevladavanja postojećih predrasuda, izgradnji povjerenja i u konačnici postizanja mira i suživota u svijetu.
Nostra aetate otvorio je dakle prostor za sustavan razgovor između Katoličke Crkve i Židovstva. Rekao je DA otkrivanju židovskih korijena kršćanstva kako bi sami kršćani vjerodostojnije razumjeli sebe i stavljanju zajedničkih vrijednosti i tradicija u službu čovječanstva. Ali istaknuo i NE antisemitizmu, nepravdi, diskriminaciji, progonstvu, nesnošljivosti, isključivosti i osuđivanju drugih.
Ovim porukama u Deklaraciji Nostra aetate, Katolička crkva učinila je povijesni zaokret u odnosima sa židovstvom.
Dame i gospodo,
religijski i politički odnosi između Katoličke crkve i židovstva te između Svete Stolice i Države Izraela stari su i isprepleteni. Oni su se gradili polako. Međutim, dijalog i pomirenje ne bi bili mogući bez Drugog vatikanskog koncila i Nostra aetate.
Dvadeset devet godina nakon ovog prijelomnog događaja, Sveta Stolica i Država Izrael odlučili su otvoriti novo razdoblje otvorenosti i suradnje na brojnim područjima. Sklopile su sporazum koji se temelji na zajedničkim duhovnim korijenima i načelima od općeg ljudskog značenja – koje sam već spomenuo govoreći o Nostra aetate – te na otvorenost i dijalogu, slobodi djelovanja obiju strana, poštovanju ljudskog prava slobode vjeroispovijesti i savjesti i suradnji u mnogim pitanjima.
Osudi svakog oblika mržnje, progona, rasizma i antisemitizma, vjerske nesnošljivosti, rasne diskriminacije, ekstremizma i isključivosti u cijelom svijetu, ali i obvezi širenja tih načela u međunarodnoj zajednici radi postizanja mirnog rješenje sukoba među državama i narodima.
Poruke iz Nostra aetate i Temeljnog sporazuma aktualne su i danas, kada živimo u sve povezanijem svijetu brzih komunikacija, pokretljivosti i međuovisnosti. I kada ponovo jača svijest o religijskoj pluralnosti i isprepletenosti. Zato je dijalog započet u Nostra aetate i danas iznimno važan i potreban.
Jer svi imamo zajednički cilj – a to je bolji i pravedniji svijet temeljen na miru i suživotu. Stoga nam ovi dokumenti svima ostavljaju u nasljeđe zajedničku obavezu otklanjanja svih prepreka prema izgradnji takvog svijeta. A za otklanjanje tih prepreka potreban je djelotvoran razgovor i suradnja.
Dijalog koji se sastoji u suštinskoj potrebi slušanja drugih osoba, razumijevanja, poštovanja njihovog identiteta i različitosti, stvaranja prostora za druge i međusobnog obogaćivanja. Ali i dijalog koji nas potiče da pomoću moralnih vrijednosti iz našeg duhovnog nasljeđa preispitamo sve povijesne stereotipe, radimo protiv stvaranja novih predrasuda, razvijamo osjećaj za pravdu i branimo uvijek i u svakoj prilici ljudsko dostojanstvo.
On se također gradi na iskrenom priznavanju prošlosti i ispravljanju svega lošeg učinjenog. Jer jedino iz povijesnih lekcija i iskustva možemo graditi sadašnjost i budućnost. I spriječiti da se više nikada ne dogode strašni zločini i progoni poput holokausta. A da budemo u to sigurni, svi se još više moramo angažirati u promicanju i osnaživanju otvorenosti i suradnje s drugima.
I stoga, kao što je poručio papa Ivana Pavao II: „Moramo osvijestiti da svatko od nas ima svoju ulogu u društvu – roditelji odgajanjem djece, učitelji i profesori prenošenjem izvornih vrijednosti znanja, politički lideri, civilno društvo, akademska zajednica, ali i svi mi vjernici putem ekumenskog i međuvjerskog dijaloga. Bez osnaživanja temeljnih duhovnih, civilizacijskih i humanističkih vrijednosti i dijaloga nema pravednog društva ni sigurne budućnosti za pojedince, narode i države“.
A Hrvatska treba biti takvo društvo i za to ćemo se, uvjeren sam, boriti zajedno i u budućnosti.
Zahvaljujem.