Poštovana predsjednice Parlamentarne skupštine, poštovani kolege,
svi se možemo složiti da nema nesuglasja kada se postavi pitanje o tome trebaju li žene biti ravnopravne s muškarcima u procesu političkog i javnog odlučivanja. Opredjeljenje za tu jednakost preduvjet je istinske demokracije. Međutim, pokazatelji govore kako to nije nimalo lako ostvariti čak i kada o tome postoji suglasje u društvu.
Niz je prepreka koje onemogućavaju veću održivost sudjelovanja žena u procesu političkog i javnog odlučivanja, poput: izbornog sustava, funkcioniranja političkih stranki, uloge i vrijednosti u određenim obiteljskim modelima. Međutim, mislim da je glavni problem nerazumijevanje činjenice da ravnopravnost pretpostavlja stvarne promjene u svijesti ljudi i njihovom političkom ponašanju.
Zato se i dalje bilježi stalna neravnoteža u broju žena i muškaraca u političkom životu. Ipak ona se postupno – možda ne onom brzinom kakvu očekujemo – pozitivno mijenja.
U mnogim zemljama, niz je uspostavljenih zaštitnih instrumenata kojima se želi ukinuti diskriminaciju i zaštiti žene od neravnopravnog sudjelovanja u politici: od pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, nacionalnih politika za ravnopravnost žena i muškaraca, do posebnih zakona koji propisuju kvotu na izbornim listama.
No, raskorak između opredjeljenja i prakse ostaje i dalje prisutan. Stoga nije dovoljno isključivo oslanjanje na zaštitne mehanizme, kvote i provedbu afirmativnih mjera, već jedan drugačiji pristup za promjenu u svijesti ljudi – prije svega obrazovanje mladih i stalno upozoravanje na praksu neravnopravnosti.
Svjesni te činjenice, dodatno ćemo tijekom skorog hrvatskog predsjedanja Europskom unijom, poseban naglasak staviti na provedbu politika usmjerenih na ravnopravnost spolova i osnaživanje žena, s naglaskom na dostojanstveno radno okruženje za žene.
Ovdje dolazim do teme uznemiravanja i govora mržnje prema ženama u političkom djelovanju. Općenito, govor mržnje je jedan od izazova s kojima se susrećemo kao posljedicom ekstremnih ponašanja. Njihovo širenje dodatno je olakšano uporabom novih digitalnih načina komunikacije.
Svi mi koji se bavimo politikom, a posebno mi čelnici naših nacionalnih parlamenata, imamo obvezu suzbijanja i osuđivanja svakog oblika govora mržnje.
Naša zadaća je stoga stalno promovirati jedan pozitivni pristup i argumentirani politički dijalog te kontinuirano pozivati kolege na suzdržavanje od neprihvatljivog izražavanja koje uključuje i svaki diskriminirajući oblik izražavanja prema zastupnicama.
Dragi kolege,
zaključit ću time da je na svim dijelovima društva, a posebno na političarima i drugim javnim osobama te medijima, odgovornost da prenesu poruke javnosti koje nisu diskriminatorne, da stvaramo društvenu klimu koja osuđuje i obeshrabruje mržnju, nesnošljivost i isključivost te da djelujemo u prevenciji i sankcioniranju ove vrste djela. Zahvaljujem.
