Dame i gospodo, poštovani preživjeli i članovi obitelji poginulih i ubijenih, štovatelji memoriranja Bleiburga,
posebna mi je čast pozdraviti vas u osobno ime i uime Hrvatskoga sabora.
Ove godine, zajedno s Hrvatskim narodnim saborom Bosne i Hercegovine, Hrvatski sabor je pokrovitelj komemoracije žrtvama bleiburške tragedije i svim poslijeratnim žrtvama komunističkog režima.
Kao predsjednik Hrvatskoga sabora čvrsto obećajem da će se pokroviteljstvo Sabora nad komemoracijom nastaviti i u budućnosti.
Okupili smo se ove godine ponovo na ovom svetom mjestu da se poklonimo žrtvama strašnih zločina i članovima njihovih obitelji, da im izrazimo našu najiskreniju sućut, razumijevanje i priznavanje njihovih patnji. Okupili smo se ovdje da se podsjetimo, ali i da još jednom potvrdimo našu obavezu i odgovornost čuvanja istine i aktivnog suprotstavljanja svim oblicima totalitarne vladavine.
Na Bleiburškom polju i u kolonama smrti, na križnim putovima, dogodila su se strašna stradanja. Stotine tisuća nedužnih civila i razoružanih vojnika morali su propješačiti brojne kilometre kroz cijelu bivšu državu, dok ih smrt nije sustigla. Ta stradanja danas su simboli patnje hrvatskog naroda i svakako su jedan od najtežih događaja u našoj povijesti.
Bleiburg je simbol i metafora svih hrvatskih stradanja, ne samo u određenom razdoblju nakon II. svjetskog rata. On je podsjetnik i na sve zločine počinjene tijekom svih godina jugoslavenskog komunističkog totalitarnog režima.
U prošlome stoljeću Hrvatska je pretrpjela tri rata. Gledajući u kontekstu žrtava, svi oni su bili pogubni i teški jer rat ne donosi nikome dobro. Čim se osvaja, gube životi, širi mržnja, ubija – to ne služi čovjeku na korist već je njegov moralni poraz.
Na ovome mjestu odajemo počast i svim naraštajima Hrvata koji su daleko od Domovine čekali dan kada će Hrvatska postati suverena nacija, usidrena u europski prostor mira i demokracije.
Danas kada imamo svoju državu, obaveza je svih nas stalno se podsjećati na sve žrtve koje su pale za nju. Obveza je svih nas učiniti da se više nikada ne ponove strašni zločini učinjeni iz bilo kojeg razloga, zbog bilo koje ideologije.
Naša je odgovornost čvrsto osuditi svaku nedemokratsku, autoritarnu i totalitarnu vladavinu. Naša je obaveza izraziti poštovanje svakoj žrtvi koja se predano, hrabro i časno suprotstavila svakom obliku takvog režima.
Naša je odgovornost postaviti jasnu razliku između tragične prošlosti i mirnog i demokratskog društvenog poretka današnje Hrvatske te se suprotstaviti i prevladati svaku duboku podjelu i neprijateljstvo među ljudima i narodima. Naša je obveza učiniti sve da se niti jedan zločin ne prešuti već da se procesuira i da počinitelji zločina budu kažnjeni.
Ovdje želim naglasiti da je na Bleiburgu, ali i u mjesecima nakon njega, počinjena masovna likvidacija ljudi presudama bez suđenja. Ti zločini bili su jedna od najdublje zakopanih tajni, a oni koji su počinili te zločine nikada nisu bili izvedeni pred sud pravde. Ako se želimo odgovorno suočiti s prošlošću toga trebamo biti svjesni, to priznati i pokloniti se žrtvama.
Hrvatska kao suverena i demokratska država danas ima odgovornost promicati i čuvati slobodu, demokraciju, poštovanje ljudskih prava i vladavinu zakona. Hrvatska ima snage i ustrajnost čvrsto jamčiti i osigurati slobodu i pravo čovjeka i svakog njezinog državljanina, poštovati njihovo dostojanstvo, kao i promicati njihov gospodarski i kulturni napredak i socijalno blagostanje.
O svim zločinima počinjenim u totalitarnim i nedemokratskim režimima važno je govoriti i znanstveno ih istražiti. Time će se pridonijeti jačanju naše svijesti o njima.
Jer bez istine i sjećanja nema istinske pomirbe. A pomirba se može postići samo prihvaćanjem odgovornosti, traženjem oprosta i jačanjem moralne obnove društva.
Žrtve tragedije na Bleiburgu i svim križnim putovima, žrtve Domovinskog rata, kojim je izborena naša sloboda i neovisnost, kao i sve žrtve totalitarne vladavine moraju se uvijek spominjati da se njihova priča i tragedija više nikada ne ponove, ali i ne zaborave.
Jer, kao što je poznato, narodi koji zakopavaju istinu i zaboravljaju svoju povijest osuđeni su na svoje ponovne tragedije. Hvala vam.