Poštovani ministre Hasanbegoviću, poštovani domaćine, poštovani autori izložbe, dame i gospodo,
velika mi je čast da vas mogu pozdraviti u ime Hrvatskoga sabora i u svoje osobno ime.
Biti na čelu najstarije od svih državnih institucija, Hrvatskoga sabora, nosi sa sobom mnogo obveza, ali i veliku odgovornost. Odgovornost u prvom redu prema vlastitim biračima, ali i odgovornost prema svemu što ova institucija znači za hrvatsku povijest i pravo hrvatskoga naroda da živi u slobodi, svoj na svome i da sam kreira svoju sudbinu.
Odgovornost je to prema dugoj povijesti Sabora čiji najraniji dokument potječe iz dalekog 13. stoljeća, i prema svim njegovim uglednicima iz redova plemstva, svećenstva te konačno građanstva i običnog puka koji su saborskim odlukama postupno gradili atribute vlasti te branili narod od stranih nasrtaja na teritorij koji nastanjuje kao i na pravo da donosi odluke u vlastitom interesu.
Dokumenti na ovoj izložbi govore nam o toj višestoljetnoj grčevitoj, ali ustrajnoj borbi jednog malog naroda za vlastite slobode i prava u srazu s interesima većih i moćnijih europskih država.
Oni nam govore o kontinuiranoj svijesti tog malog naroda o vlastitoj državnosti, o njegovoj rastućoj samosvijesti kojom je sve glasnije i sve jasnije izražavao pravo na samoodređenje, ostvareno konačno u cijelosti u današnjoj modernoj hrvatskoj državi.
Oni nam govore o dugoj i burnoj povijesti našeg naroda na koju možemo biti ponosni i koju nikada ne smijemo zaboraviti. Jer na tom dugom putu padale su mnoge glave, a Sabor je ne jednom bio svjedokom toga da su hrvatska državnost i narod istinski bili ugroženi i dovedeni na sam rub opstanka, ali ne i nepovratno izgubljeni!
Višestoljetna ustrajnost Sabora u obrani hrvatskog suvereniteta i identiteta se na kraju isplatila na najveličanstveniji način. Okrunjena je proglašenjem „Božićnog Ustava“ i donošenjem odluka u demokratski izabranom, višestranačkom Saboru kojima je Hrvatska konačno ostvarila punu neovisnost i samostalnost, obranjenu životima njezinih građana u strahovitom, neželjenom i nametnutom ratu, još jednom, nadajmo se i posljednjem, nasrtaju na hrvatski suverenitet i identitet.
Gospođe i gospodo, ove godine navršava se 25 godina od proglašenja hrvatske neovisnosti. A što je 25 godina u usporedbi sa svim prethodnim stoljećima Hrvatskoga sabora?
I malo i puno. Hrvatska demokracija još je mlada i još su živa sjećanja na 30. svibnja 1990. godine kada je utemeljen prvi demokratski izabrani Sabor i na ushićenje koje je tada zavladalo u narodu kao i na sve zgusnute događaje koji su uslijedili potom u izgradnji današnje moderne i neovisne hrvatske države.
U ovih 25 godina Hrvatska je u relativno kratkom vremenu doživjela cijeli niz promjena kojih ima više nego dovoljno za jednu zasebnu izložbu.
Ova nas pak izložba uvidom u dokumente Hrvatskoga sabora podsjeća na bogatu vlastitu višestoljetnu pravnu tradiciju koja je iznjedrila političku zrelost i odlučno demokratsko opredjeljenje naroda na putu njegove neovisnosti.
To su dragulji koje bi svatko od nas trebao spremiti u svoje srce i ponijeti sa sobom u budućnost.
Hvala na pozornosti.