Vaša ekscelencijo apostolski nunciju, uzvišena gospodo biskupi, poštovani kolege zastupnici, prečasni župniče, cijenjeni gospodine župane i gradonačelniče, dragi domaćini i hodočasnici,
srdačno vas pozdravljam uime tradicionalnog pokrovitelja današnje svetkovine u Ludbregu, Hrvatskog sabora, i u svoje ime.
Svetište Predragocjene Krvi Kristove i Hrvatski sabor vežu čvrste višestoljetne i posebne veze. Moj je dolazak ovdje stoga potaknut osjećajem moralne obveze prema davnom zavjetu Hrvatskog sabora, ali još i više ljudskom potrebom da se zajedno sa svima vama ovdje prisutnima pomolim za dobro, za sreću, mir i zdravlje svih građana Hrvatske.
Ovome se mjestu utičemo u potrazi za nadom, za utjehom, za okrjepom koja će nam podati snagu u suočavanju s našim svakodnevnim izazovima jer nam je ovdje Isus ne jednom iskazao svu toplinu Božje ljubavi uslišavši naše usrdne molbe.
Prisjetimo se davne 1793. godine kada se Hrvatski sabor zavjetovao da će ovdje izgraditi Zavjetnu kapelu kako bi odvratio pošast i zlo kuge koja je harala dijelovima Hrvatske. Ali prisjetimo se i ratne 1994. godine kada je konačno postavljen kamen temeljac Zavjetne kapele i kada smo u našim molitvama prizivali kraj rata, progona i razaranja.
Blaženi Alojzije Stepinac je 1940. u okružnici, kojom je podsjetio na zavjet, istaknuo kako Crkva u svojim molitvama u isti red stavlja kugu, glad i rat.
Čudesne moći Presvete Krvi Kristove pohranjene ovdje u Ludbregu Hrvatskoj su donijele ozdravljenje od kuge te ju izbavile od rata i donijele joj mir. No sve većem broju ljudi u Hrvatskoj danas prijeti treće zlo, zlo gladi izazvano dugotrajnom gospodarskom i financijskom krizom.
Mnogo je ljudi ostalo bez posla, novi se poslovi ne otvaraju ili se otvaraju daleko premalo i presporo što pogađa ne samo one srednje dobi već osobito mlade i školovane koji zbog nemogućnosti zapošljavanja sve više odlaze trbuhom za kruhom u inozemstvo.
Hrvatska očajnički vapi za ozdravljenjem koje će vratiti dostojanstvo poniženim ljudima da više ne moraju prekapati po smeću kako bi se prehranili, da više ne moraju prodavati svu imovinu kako bi otplatili kredite, školovali djecu ili sebi omogućili liječenje, već da mogu normalno živjeti od svoga poštenoga rada.
Hrvatska danas vapi za optimizmom, za dobrotom i toplinom. Hrvatskoj je dosta praznih riječi i lažnih obećanja kojih se naslušala osobito zadnjih godina i vapi za konkretnim djelima, za vjerodostojnošću koja će omogućiti gospodarski rast, otvaranje novih radnih mjesta, demografsku obnovu, socijalnu pravednost i vratiti osmjeh na lica ljudi.
Hrvatski je sabor tijekom povijesti bio čuvar hrvatske opstojnosti, a svetište Predragocjene Krvi Kristove u Ludbregu mjesto u kojem pronalazi snagu u najtežim trenucima. Isus je rekao: „Ne bojte se!“. Ludbreg nas poziva da budemo hrabri i da slijedimo Isusov poziv.
Neka nam stoga ovo sveto mjesto, koje nas podsjeća na važnost ispunjenja zadane riječi, donese željeno ozdravljenje naše jedine domovine koju imamo, naše lijepe Hrvatske!
Obveza je nas, političara i državnika, da bdijemo nad boljitkom Hrvatske i njezinih građana i svaki od nas mora preuzimati odgovornost za ono što je govorio i radio te što je od obećanoga ostvario. Pred nama su novi parlamentarni izbori, a ja svoje molitve s ovog mjesta upućujem da zastupnici slijedećeg saziva Hrvatskog sabora sva svoja znanja i sposobnosti upotrijebe za oporavak zemlje, za bolje sutra svih nas, a ponajviše naše djece i unučadi!
Pritom moramo biti ponizni jer je uloga političara i državnika osluškivati i izvršavati želje naroda kojem trebamo služiti, a ne umišljati si da narodom vladamo. Služenje svom narodu a ne oholost, bahatost i arogancija moraju biti osobine pravih narodnih zastupnika i takve zastupnike trebaju hrvatski građani birati.
I sam Isus je rekao u Evanđelju po Luki (14): ‘Kad te netko pozove na svadbu, nemoj birati najbolje ili najvažnije mjesto, da ne bi možda bio pozvan koji časniji od tebe, te ne dođe onaj koji je pozvao tebe i njega i ne rekne ti „Ustupi mjesto ovome“. Tada ćeš postiđen, morati zauzeti posljednje mjesto. Nego kad budeš pozvan idi i sjedni na posljednje mjesto pa, kada dođe onaj tko te pozvao, da ti rekne:“Prijatelju, pomakni se naviše“! Bit će ti to tada na čast pred svim sustolnicima, jer – svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen, a koji se ponizuje, bit će uzvišen.“
A Benedikt XVI nam poručuje: “Istinska se radost često skriva iza malih stvari i postiže se vršenjem svakodnevnih obveza duhom služenja“ i to bi svaki političar trebao imati stalno na umu.
U izbornom sučeljavanju moramo se, naravno, zalagati za svoje stavove i vrijednosti koje zastupamo ali to treba biti uljuđeno i afirmativno a ne napadajući ili vrijeđajući svoje političke suparnike čemu smo u zadnje vrijeme nažalost gdjekada svjedoci. Neka nas vodi ono što je napisao Sv. Josemaria Escriva: „Tvoj život, tvoj rad, ne smiju biti negativno djelo, ne smiju biti „protiv nečega“. Moraju biti potvrđivanje, optimizam, mladost, veselje i mir.“
S dubokim uvjerenjem da ćemo se tih riječi svi pridržavati te da će naša domovina uskoro biti takva, završit ću riječima koje je često rabio naš prvi predsjednik Franjo Tuđman: neka nam živi jedina i vječna Hrvatska!