Poštovani i uvaženi visoki gosti i uzvanici, gospođe i gospodo.
Na današnji dan prije 23 godine Hrvatska je odlučila i izrekla svoje završno „ne“ ostanku u tadašnjoj SFRJ. U toj nakani Hrvatsku nisu uspjele zaustaviti niti pokolebati tadašnje krajnje nepovoljne unutarnje i međunarodne političke okolnosti.
8. listopada kada je Hrvatski sabor usvajao Odluku o raskidu državno-pravne sveze na temelju kojih je Hrvatska zajedno sa ostalim republikama i pokrajinama tvorila dotadašnju SFRJ saborski su zastupnici imali plebiscitarnu podršku građana Hrvatske ranije iskazanu na referendumu.
Ta podrška, kao i jedinstvo hrvatskog naroda i hrvatskih građana na putu do zajedničkog cilja, neovisne i samostalne hrvatske države izgrađene na parlamentarnoj demokraciji, još je više došla do izražaja u Domovinskome ratu. Legitimna obrana vlastite zemlje od velikosrpskih agresorskih napada te oslobođenje okupiranih teritorija u Hrvatskoj ni u jednom trenutku nisu bili dovedeni u pitanje. Vjeru hrvatskog naroda i hrvatskih građana u mogućnost ostvarenja vjekovnog sna o neovisnoj, samostalnoj, suverenoj i demokratskoj hrvatskoj državi nisu poljuljala ni strašna razaranja, praćena znatnim početnim gubicima teritorija, kao i velikim materijalnim gubicima i nenadoknadivim ljudskim žrtvama hrvatskog naroda i hrvatskih građana.
U ime Hrvatskog sabora posebno želim na Dan neovisnosti izraziti zahvalnost i poštovanje svima koji su u tadašnjim ratnim prilikama dali svoj 
doprinos u legitimnom oslobodilačkom i obrambenom Domovinskom ratu. U prvom redu zahvala hrvatskim braniteljima. Mnogi među njima nisu među živima. To je njihova žrtva za neovisnost Hrvatske. Današnjeg praznika ne bi bilo bez hrvatskih branitelja i njihove ljubavi i žrtve za domovinu Hrvatsku.
Oni su svoje živote ugradili za budućnost Hrvatske i našu slobodu i slobodu naših budućih generacija. Njihovo djelo za sve nas u Hrvatskoj bi trebalo biti najviša svetinja. Ja vjerujem u to jedinstvo hrvatskog naroda i hrvatskih građana i danas i sutra.
Slobodna, neovisna i europska Hrvatska izgrađena je u skladu s najvišim demokratskim standardima. Država koja svojim stanovnicima pruža mogućnosti za školovanje, rad i život u slobodi, je ostvarenje i nadanje svih sudionika u obrani Republike Hrvatske.
Kada bi se o tome danas proveo referendum – a referendumi su nam u zadnje vrijeme nekako „u modi“ – nemam ni najmanjih sumnji da bi se velika većina građana Hrvatske izjasnila upravo za ovakvu europsku budućnost svoje domovine.
I, kada smo se izjašnjavali za izlazak iz tadašnje SFRJ, na referendumu te kasnijom Odlukom Hrvatskog sabora od 8. listopada 1991. godine, cilj nam je bio povezati se što više sa zapadnoeuropskim zemljama. Prije svega s članicama Europske unije, i u konačnici pridružiti se toj zajednici naroda i država. To su države s kojima je Hrvatska i u okviru višenacionalne jugoslavenske države dijelila zajedničke povijesne, kulturne i općenito civilizacijske veze.
Danas je Hrvatska punopravna članica Europske unije, već nešto više od godinu dana. Prije nekoliko mjeseci imali smo priliku glasovati na prvim, nazovimo to „pravim“ izborima za Europski parlament. Mislim da je današnji Dan neovisnosti dobra prigoda da se osvrnemo i na ulogu naše zemlje u okviru zajedničke europske obitelji. Niska stopa izlaska na izbore za Europski parlament ukazuje na to da u društvu postoji nezadovoljstvo ili razočaranost Europskom unijom, i načelno nezadovoljstvo s politikom, nedovoljnom informiranošću i neshvaćanjem mehanizama kako Europska unija funkcionira. Za takvu ocjenu ima više razloga:
1. financijska i gospodarska kriza,
2. institucionalna kriza,
3. nezainteresiranost za izbore općenito pa i za izbore za Europski parlament.
Posljedica duge gospodarske krize izaziva nepovjerenje u politiku općenito pa i politike EU. Što se izražava s malom izlaznošću na izbore općenito pa i na europske izbore.
Ovo je dobra prigoda da se progovori o ulozi Hrvatske u Europskoj uniji upravo zato što novoizabrana Europska komisija tek stoji na početku svog mandata.
Ulaskom u punopravno članstvo Europske unije Hrvatska je na institucije Europske unije prenijela dio svog suvereniteta, ali je isto tako preuzela i nove zadatke i nove odgovornosti za sebe i za EU.
U Hrvatskoj je uklonjeno niz razvojnih prepreka, prije svega s ekonomskog područja. Međutim, Hrvatska i dalje treba olakšavati izlazak domaćih proizvođača na tržišta država članica EU. Istodobno, konkurencija se ulaskom Hrvatske u EU povećala. Međutim sada je i hrvatskim tvrtkama u cijelosti otvoreno tržište od više od 500 milijuna ljudi, a veće su i mogućnosti korištenja europskih fondova.
Povećala se i politička odgovornost naše zemlje kako za stanje u Europi, tako i u regiji, jugoistoku Europe, ali i u širem svjetskom kontekstu. Mi ne možemo i ne želimo zatvarati oči na događaje u Ukrajini. A kao mediteranska zemlja u interesu nam je tješnja suradnja s ostalim mediteranskim zemljama, uključivši zemlje na sjeveru afričkog kontinenta. Prije svega u interesu nam je da u svim spomenutim zemljama vladaju mir i stabilnost jer se svaka tamošnja politička kriza posredno negativno odražava i na stanje kod nas. Odjeci krize prvenstveno su na gospodarskom planu, ali dugoročno uvijek i u političkom pogledu.
Utoliko se odgovornost Hrvatskog sabora, kao predstavničkog tijela građana povećava prije svega prema hrvatskim građanima. Hrvatski sabor djeluje između hrvatskih birača s jedne strane te hrvatskih institucija, prije svega vlade kao zastupnika hrvatskih interesa u institucijama EU, te Europskog parlamenta i europskih parlamentaraca s druge strane. To je nova dimenzija odgovornosti Hrvatskoga sabora i njegova djelokruga nakon ulaska Republike Hrvatske u EU.
U hrvatskoj javnosti se nažalost još uvijek previše često ispušta iz vida da u kreiranju hrvatskih stavova u institucijama EU značajno sudjeluje Hrvatski sabor. Rasprave koje se vode na saborskom Odboru za europske poslove i pojedinim resorskim odborima kao i na plenarnoj sjednici direktno se tiču svakodnevnog života hrvatskih građana. Zato je njihovo građansko pravo da o tome budu pravodobno, cjelovito i objektivno informirani.
Poželjno bi stoga bilo da se pozornost javnosti, prije svega pozornost hrvatskih medija, više usmjeri na europska pitanja kako bi se i sami građani Hrvatske mogli snažnije uključiti svojim prijedlozima o pojedinim pitanjima u određenim politikama.
Ima dakako još prostora za poboljšanje rada Hrvatskog sabora posebno u suradnji Vlade i Hrvatskog sabora u europskim poslovima. Trebalo bi svakako poraditi i na tome.
Iako smo ulaskom u EU dio suvereniteta prenijeli na europske institucije, nismo time izgubili samostalnost, neovisnost i odgovornost za svoju budućnost. U kojoj mjeri ćemo tu, u ratu krvavo stečenu neovisnost, uspjeti vrednovati i sačuvati unutar Europske unije, ovisi isključivo o nama.
Promišljanje naše budućnosti naša je zajednička briga, dužnost i odgovornost. Moramo biti politički mudri i odgovorni kako se ne bi naša neovisnost i sve ono naše izvorno bogatstvo koje imamo i koje su generacije stvarale i čuvale stoljećima, izgubilo u hodnicima europskih tijela. Za takve vrijednosti i politike mora biti demokratski izgrađena politika nacionalnog kontinuiteta.
Ljubav prema domovini i odgovornost za domovinu ne iskazuje se samo u ratnim situacijama. Hrvatska je u ove 23 godine učinila i postigla na političkom planu puno, ali očuvanje dostignutih demokratskih standarda kao i njihova daljnja nadogradnja je trajan proces. Tu se ne smijemo umoriti.
Današnji, moderni svijet ne poznaje klasične granice. Zahvaljujući razvoju modernih komunikacijskih tehnologija znatno se povećava demokratizacija i politički utjecaji. U Hrvatskom saboru već su se sasvim uobičajili posjeti učenika, studenata u tzv. „parlament mladih“. No da bismo još više djelovanje našeg parlamenta približili mladim naraštajima i sa drugim građanima uspostavili bolju komunikaciju, o njihovim težnjama ili problemima s kojima se susreću, Sabor želimo modernizirati i u tom tehnološkom pogledu.
Sve to potrebno je kako bi građani Hrvatske osvijestili da i oni imaju mogućnost, dapače da su pozvani da sudjeluju u kreiranju hrvatskih politika u Saboru i u tijelima europskih institucija. Europska unija, to smo i mi, građani neovisne i samostalne hrvatske države. To je ono za što su se borili naši branitelji, budimo hrabri i željni pobjede kao oni da se zajednički izborimo za hrvatske stavove i interese na europskoj razini.
U sjećanju na jedinstvo i odlučnost Hrvatskog sabora 8. listopada 1991. godine svim građanima Hrvatske želim sretan Dan neovisnosti i još sretniju budućnost u europskoj i demokratskoj, jedinoj našoj Domovini - Hrvatskoj!