Poštovani uzvanici, kolegice i kolege zastupnici, gospođe i gospodo.
Veliko mi je zadovoljstvo pozdraviti vas i poželjeti vam dobrodošlicu u Hrvatskom saboru u prigodi obilježavanja 22. obljetnice Dana neovisnosti naše države.
8. listopada 1991. godine bio je, bez imalo pretjerivanja, za Hrvatsku dramatičan dan. Odlukom Hrvatskoga sabora o raskidu državno-pravnih sveza s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ Hrvatska je odrekla legitimitet i legalitet svim tijelima tadašnje federativne države i time definitivno krenula putem svoje samostalnosti i neovisnosti. Cijena demokracije i slobode, koju su hrvatski građani plaćali još od prvih višestranačkih izbora bila je već i tada veoma visoka.
Od prvih dana višestranačja Hrvatska je bila suočena sa sve snažnijom opstrukcijom i pobunom dijela vlastitog stanovništva s kojime je manipulirao tadašnji Miloševićev režim iako su građani Hrvatske. Međutim mi kao i građani ostalih bivših komunističkih država na europskom tlu, slijedili smo sasvim legitimnu i posve prirodnu želju za životom u slobodi i demokraciji. Zločinački i agresorski karakter jugoslavenskog režima došli su do punog izražaja 7. listopada 1991. kada su ovdje u Zagrebu na Markovom trgu raketirani Banski dvori upravo na dan isteka moratorija na Deklaraciju o uspostavi samostalne i suverene Republike Hrvatske.
Odluka Hrvatskog sabora o raskidu državno-pravnih veza s ostalim republikama i pokrajina SFRJ u Hrvatskoj je stoga dočekana s dvojakim osjećajima. S radošću, ali i zabrinutošću što će uslijediti nakon toga. Pokazalo se, nažalost, da je zabrinutost bila na mjestu jer je uslijedila još žešća velikosrpska agresija i okupacija hrvatskih državnih teritorija praćena teškim razaranjima, masakrima, protjerivanjima i pljačkama. U obranu Domovine i konačnog međunarodnog priznanja, pune slobode u okviru međunarodno priznatih državnih granica poginuo je veliki broj hrvatskih branitelja, poginulo je mnogo nedužnih civila hrvatskih građana. Njihovih se žrtava, i žrtava hrvatskih branitelja danas prisjećamo s istinskim pijetetom i zahvalnošću.
Hrvatski je narod i hrvatski građani su obranu vlastite domovine od nametnute velikosrpske agresije i okupacije prihvatili kao najuzvišeniji i neupitni cilj. Jedinstvo hrvatskih građana tih dramatičnih dana prije 22 godine ne samo da nije bilo poljuljano, naprotiv – Odluka o raskidu državno-pravnih sveza s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ još je više učvrstila njihovo jedinstvo da obrane i oslobode svoju zemlju. U teškim danima, koji su uslijedili – prisjetimo se samo napada na Dubrovnik i žrtve Vukovara – to jedinstvo hrvatskih građana pokazalo se više nego snaga oružja, ono – to jedinstvo je donijelo ostvarenje sna o samostalnoj, suverenoj i demokratskoj hrvatskoj državi.
U ovih dvadesetak godina Hrvatska je, gotovo kao u nekom ubrzanom filmu, postigla jako puno i na državnom razvojnom stupnju uglavnom dostigla zemlje u svom okruženju koje su početkom devedesetih bile daleko ispred nas. I uspjeli smo to sve usprkos ratu i ratnim razaranjima i poslijeratnoj obnovi koja je također zahtijevala odricanja. To je dobar temelj za nove nade i novi optimizam. To nas s punim pravom ispunjava ponosom, ali neka nas ne zanosi da ne izgubimo glavu i ne počnemo umišljati! Imamo još puno posla na izgradnji gospodarski uspješnog i socijalno pravednog društva. Ali Dan neovisnosti dobra je prigoda da se prisjetimo na silne žrtve, strahovita stradanja i patnje. Da se prisjetimo hrvatskih branitelja i svih stradalnika Domovinskog rata. Na blatne rovove, na mjesece provedene u vlažnim i hladnim podrumima pod kišom granata, na plač ranjene djece, na smrad ratnih zgarišta. To je cijena naše slobode, danak u krvi bez kojeg teško da bismo mogli sjediti ovdje danas u miru, u izglačanim odjelima i košuljama. A sloboda se, kaže mudra izreka, ne prodaje ni za sva blaga svijeta. Napominjem to najviše radi sadašnjih mladih naraštaja, kako bi čuvali i cijenili uspomenu na žrtvu njihovih očeva te u prisjećanju na nju čuvali slobodu i gradili svoju vlastitu, bolju i ljepšu budućnost. U ime te i takve budućnosti ginuli su njihovi roditelji.
Gospođe i gospodo,
nemojmo ipak zaboraviti da ovdje s nama sjede i naši uvaženi kolege zastupnici koji su i sami aktivno sudjelovali u donošenju najvažnijih odluka na putu ostvarenja neovisnosti i samostalnosti hrvatske države, a kojima je Hrvatski sabor potvrdio i opravdao svoju predstavničku i državotvornu ulogu. Uvijek u prijelomnim vremenima Hrvatski sabor potvrdi svoju povijesnu zadaću i odgovornost.
Prigoda je ovo i da zahvalimo njihovoj mudrosti i vizionarstvu. Bila je potrebna državnička mudrost da se, u jeku najžešćeg rata i međunacionalne podijeljenosti, u Odluku o raskidu svih državnopravnih sveza Republike Hrvatske s bivšom državom SFRJ ugradi važna politička odluka kojom Republika Hrvatska, kao suverena i samostalna država, jamči i osigurava temeljna prava čovjeka i prava nacionalnih manjina te izražava spremnost na udruživanje u međudržavne i međuregionalne asocijacije s drugim demokratskim državama. To je bio ustavni temelj uz referendum Hrvatskih građana za ulazaka u Europsku uniju.
Na današnji dan prije 22 godine već je, dakle, bila definirana upravo ova naša današnja Hrvatska onakvom kakvom ju poznamo: kao samostalna, demokratska država s visokim stupnjem zaštite temeljnih ljudskih prava i prava nacionalnih manjina te članica svih najvažnijih međunarodnih organizacija, a sada i punopravna članica Europske unije i, ne manje važno, regionalni čimbenik mira i stabilnosti.
Poštovane gospođe i gospodo,
stara je izreka da je povijest učiteljica života. Na žalost, previše je primjera u povijesti čovječanstva koji nam kazuju upravo suprotno.
Neka nam zato ovo današnje svečano obilježavanje i prisjećanje na važne i dalekosežne događaje prije 22 godine bude putokaz za budućnost koju želimo graditi u slobodi, demokraciji, miru i to na demokratskim načelima dijaloga i uzajamnog poštovanja. Budimo državnički mudri, učimo iz povijesti, to je put razvoja i napretka. Kojeg, uvjeren sam svi želimo.
Svim hrvatskim sugrađankama i sugrađanima čestitam Dan neovisnosti i svima želim napredak u demokratskoj i pravednoj Hrvatskoj. Živjeli!