Poštovane kolegice i kolege,
prije nego započnemo s glasovanjem, želio bih podsjetiti kako se sutra, 27. siječnja, obilježava Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta.
Na Mirogoju smo tim povodom jutros uime Hrvatskoga sabora položili vijenac kod spomenika Mojsiju. Hvala svima vama koji ste mi se pridružili u tom činu odavanja najdubljeg poštovanja svim žrtvama.
Koristim prigodu posebno zahvaliti i Međuparlamentarnoj skupini prijateljstva Hrvatska – Izrael, kao i Veleposlanstvu Države Izraela u Republici Hrvatskoj. Pozdravljam nazočne djelatnike Veleposlanstva. Oni su u Saboru zajednički organizirali postavljanje izložbe pod nazivom "Točke svjetla: biti žena u holokaustu". Izložba nam kroz nekolicinu primjera želi dodatno približiti sudbine i stradanja milijuna žena u tom mračnom i mučnom razdoblju svjetske povijesti.
Pozivam vas da svakako posjetite izložbu i na taj način žrtvama odate posebnu počast.
Sutrašnji je datum, za obilježavanje najveće tragedije židovskog naroda, odabran u spomen na oslobađanje koncentracijskog logora Auschwitz koje se dogodilo prije 79 godina.
Nažalost, mjesta stradanja židovskog naroda u Europi u Drugom svjetskom ratu uistinu su brojna. Ipak, rijetko koje ime tako snažno simbolizira užas, patnju i ljudsku okrutnost kao Auschwitz.
Brojka od šest milijuna Židova pogubljenih tijekom Drugog svjetskog rata najužasniji je podsjetnik na to koliko nisko čovjek može pasti.
Na to, koliko kratak može biti put od promašene ideje i neutemeljene mržnje do bezočnosti i svireposti u odnosu prema drugom čovjeku.
U samoj srži takvog pristupa je plitka, primitivna i zločinačka ideologija. I tobožnja nemogućnost suživota s ljudima druge vjere, nacije, rase ili političkih uvjerenja.
A iz toga nikad ne može proizići ništa dobro.
Na najtužniji i najupečatljiviji način tomu nas poučava upravo tragedija holokausta. Zato je održavanje trajnog sjećanja na taj zločin i ljudsko posrnuće od presudne važnosti.
Isto tako, važno je znati da i u najtamnijim trenucima povijesti uvijek ima pojedinaca dovoljno hrabrih da se izdignu iznad ravnodušnog promatranja patnje svojih sugrađana. I da se angažiraju u njihovoj zaštiti, bez obzira na rizik.
Oni koji su imenovani Pravednicima među narodima, a u Hrvatskoj ih je dosad prepoznato 130, uspješno su položili najteži ispit čovječnosti.
Njihovi postupci i zaštita proganjanih za vrijeme zločina Nezavisne Države Hrvatske svjedoče kako je i u najpogibeljnijim okolnostima moguće zadržati ljudskost i plemenitost.
Poštovane dame i gospodo zastupnici,
Iskustva proživljena pod dvama totalitarizmima 20. stoljeća za Hrvatsku su bila bolna i potresna.
Među ostalim, i ona su utemeljitelje naše suvremene države snažno usmjerila da - boreći se za vlastitu slobodu, samostalnost i demokraciju - društvo grade na temeljima dijametralno suprotnim totalitarnima.
I mi smo stoga obvezni našu Domovinu i svijet nastaviti izgrađivati kao prostor gdje će se različitosti uvijek uvažavati, a međusobno razumijevanje snažno poticati.
Moramo uvijek biti svjesni krajnosti i strahota koje može donijeti suprotni pristup.
Upravo je Hrvatska, od ožujka prošle godine - kao predsjedavajuća Međunarodnim savezom za sjećanje na Holokaust - među predvodnicima globalnih nastojanja u borbi protiv negiranja i iskrivljavanja holokausta, te protiv antisemitizma i diskriminacije Roma.
Znamo koliko je presudno razumjeti holokaust, znati uvidjeti njegove uzroke i posljedice.
Sama tema hrvatskog predsjedanja IHRA-om, naslovljenog "Budućnost sjećanja", osvještava činjenicu da je naša generacija posljednja koja je imala priliku upoznati preživjele i svjedoke holokausta.
Stoga svijet treba odlučiti kako će globalno sjećanje na holokaust izgledati bez njih.
Jer je primjerena kultura sjećanja ključni preduvjet da se takvo strašno zlo nikad više ne ponovi.
Drage kolegice i kolege,
Auschwitz i Jasenovac, kao i Vukovar, Škabrnja i Srebrenica, sve su to mjesta-simboli nečovječnih zločina. Stratišta povijesti iz kojih bi naša civilizacija morala učiti i rasti.
No, nasuprot tomu, danas sve češće svjedočimo koliko je zapravo malo potrebno da se zlo probudi i razbukta. Jer ono nikad ne spava.
I zaista, čini se kako živimo u vremenu kada pogubne ideje i radikalne politike opet uzimaju maha.
Njihove najdrastičnije posljedice promatramo već gotovo dvije godine u Ukrajini.
I bezumni i surovi napadi Hamasa na Izrael 7. listopada prošle godine dio su sličnog radikalnog obrasca.
Dok raste nestabilnost u različitim dijelovima svijeta čini se kao da opomene iz prošlosti nisu dovoljne. A morale bi biti.
Zato je sve je teže tvrditi ili očekivati da će svijet sutrašnjice biti bolji od onoga u kojem danas živimo.
No, to ne znači da bismo se trebali prepustiti malodušju i apatiji. Ili stajati po strani pasivno promatrajući opasnosti koje se nad nama nadvijaju.
Naprotiv, zlu se treba oštro i odlučno suprotstaviti.
Stoga vas sve zajedno pozivam da se kroz naše djelovanje uvijek snažno odupremo ekstremističkim idejama i tendencijama.
Da afirmiramo prihvaćanje nasuprot osudi, suradnju nasuprot sukobu i duh pomirbe nasuprot nasilju.
Neka to bude naš obol izgradnji boljeg i pravednijeg hrvatskog i globalnog društva.
Na kraju, pozivam vas da minutom šutnje odamo počast svim žrtvama holokausta, kako se tako strašni zločini više nikad ne bi ponovili.
Neka im je vječna slava.