Poštovani potpredsjedniče Hrvatskoga sabora Radin, poštovana potpredsjednice Vlade Šimpraga, poštovana gospodo i gospođe zastupnici, poštovani predsjedniče Savjeta za nacionalne manjine Vlade Republike Hrvatske, poštovani predstavnici manjinskih udruga, poštovani veleposlanici, poštovani sudionici skupa, dame i gospodo,
veliko mi je zadovoljstvo pozdraviti vas ovdje, u Hrvatskom saboru, gdje je prije dvadeset godina donesen Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina.
Potpredsjednice Vlade, hvala Vam na organizaciji ovoga skupa
Prije svega želim istaknuti kako nacionalne manjine jesu istinsko bogatstvo Republike Hrvatske. Svi mi iznimno cijenimo konstruktivan i velik doprinos koji su pripadnici nacionalnih manjina dali u izgradnji moderne hrvatske države i društva. Stoga smo trajno posvećeni sveobuhvatnoj zaštiti i razvoju njihovih prava te promicanju međuetničke tolerancije.
Ta su pitanja bila i ostaju visoko na listi naših političkih prioriteta. Stoga nećemo posustati u njihovoj praktičnoj provedbi. U svijetu koji se ubrzano mijenja, koji je izložen rastućem populizmu, radikalizaciji i društvenoj polarizaciji, držimo to važnom pretpostavkom stabilnosti, demokratizacije i napretka društva.
No, vratimo se za trenutak dva desetljeća unatrag. U prosincu 2002. godine u Hrvatskom saboru donesen je Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina, a s njime i novi, iznimno visoki standardi zaštite nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj. Između ostalog, broj manjinskih zastupnika u Saboru tada je povećan s pet na današnjih osam. Pripadnici manjina dobili su i pravo biranja svojih predstavnika u tijela lokalne i regionalne samouprave.
Osnovan je i Savjet za nacionalne manjine, koji omogućava značajnu proaktivnost kada je u pitanju ostvarivanje i zaštita prava manjina. To su, dakako, samo neke od brojnih odredbi koje je bilo potrebno ugraditi u čitav niz zakona i podzakonskih akata kako bi Ustavni zakon i praktično zaživio. No, za afirmaciju i provedbu postojećeg okvira ključna je bila, i ostaje - politička volja.
Želim ovdje istaknuti kako na takvu, nesmanjenu političku volju, i dalje možete računati. Ona je presudan element i u nošenju s bilo kakvim budućim izazovima.
Poštovane dame i gospodo,
uspješan suživot hrvatskog naroda i pripadnika nacionalnih manjina ne traje u Hrvatskoj od jučer. Stoljećima smo već izloženi jedni drugima: bogatstvima naših identiteta - jezika, kultura, običaja. Jedni od drugih usvajamo, učimo.
A vrelo aktivnosti nacionalnih manjina u Hrvatskoj zaista je iznimno živo. Tomu u prilog navest ću nekoliko primjera, samo iz prošlog tjedna:
- u Zagrebu, odnosno u Zagrebačkoj županiji imali smo, praktički istovremeno i „Dane albanske kulture“ i „Dane bosanskohercegovačke kulture“;
- u Osijeku je, zanimljivo, u austrijskoj čitaonici predstavljena knjiga o Makedoniji. A njen je autor predstavnik makedonske nacionalne manjine u toj županiji;
- u Fažani su pak tamošnji Talijani obilježavali 30 godina svoje Zajednice,
- dan kasnije je u Velikoj Gorici Vijeće srpske nacionalne manjine organiziralo proslavu Aranđelovdana.
Dakle, govorim samo o dijelu manjinskih aktivnosti iz prošlog tjedna. A večeras, primjerice, u Češkom narodnom domu u Zagrebu možete poslušati predavanje pod nazivom "Tuđman, Česi i Slovaci". Već sutra u Češku će besedu malo uraniti i Sveti Nikola.
Treba li jasnijih pokazatelja šarolikosti života manjina u Hrvatskoj? Ima li bolje potvrde teze o manjinama kao hrvatskom istinskom bogatstvu? Pri tom ne treba gubiti iz vida da i pripadnici većinskog naroda vrlo rado i često sudjeluju u ovim aktivnostima. A to je dokaz da se međusobno poštujemo i prihvaćamo. I dokaz da uz političku postoji i jasna društvena volja za trajnom interakcijom naših identiteta i kultura.
Poštovane dame i gospodo,
okvir koji je omogućio ovo iznimno raznoliko djelovanje upravo je Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina. To je okvir konkretan i čvrst, a mi se zajedno trebamo potruditi da ostane održiv.
Naravno, angažman pripadnika nacionalnih manjina svoju najjaču motivaciju ipak najčešće nalazi u jednostavnoj ljubavi prema tradiciji i kulturi svoga naroda.
Uvjerio sam se u to nedavno i u Rumunjskoj, kada sam posjetio i pripadnike hrvatske nacionalne manjine u Karaševu. Oni tamo žive - i hrvatsku tradiciju i običaje čuvaju - još od 14. stoljeća. Pohvalio sam tada i rumunjske institucije za angažman koji ulažu kako bi im to omogućili. Uostalom, i sam sām tijekom svojeg dosadašnjeg političkog angažmana često bio u prilici primiti pohvale stranih sugovornika zbog našeg odnosa prema manjinama.
Jer Hrvatska u tom području zaista može biti primjer mnogima.
Naše će nadležne institucije, predvođene Vladom, nastaviti ulagati sve potrebne napore i financijska sredstva u svrhu provedbe Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina. Gotovo 295 milijuna kuna izdvojenih u tu svrhu u 2021. godini snažno govore tomu u prilog.
Hrvatski će sabor nastaviti davati doprinos svim inicijativama usmjerenima ka poboljšanju položaja manjina: kroz političke rasprave i zakonodavnu aktivnost, kroz svoja radna tijela i kroz međunarodnu suradnju. Jer manjine su most prema drugim državama koji nas može povezivati i međusobno približavati. Baš kao što one naše društvo trajno obogaćuju.
Dragi sudionici, dragi gosti,
dok se obraćam ovom skupu, u nazočnosti potpredsjednice Vlade i potpredsjednika Sabora, oboje pripadnika nacionalnih manjina, dojma sam da i ta činjenica zorno svjedoči o dosezima Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina.
Na kraju, želim kazati i kako sam u svom saborskom radu dosad imao priliku vrlo dobro osobno upoznati zastupnike koji predstavljaju nacionalne manjine. Vjerujem kako je zadovoljstvo u toj interakciji obostrano. Želio bih da u tom istom duhu - konstruktivno i bez predrasuda – i nadalje kvalitetno surađujemo. Jer - kroz međusobnu izloženost - možemo i trebamo svi zajedno nastaviti graditi Hrvatsku kao uključivo, tolerantno i budućnosti okrenuto društvo. Na dobrobit svih naših građana.
Hvala vam.