.jpg)
Poštovane zastupnice i zastupnici,
danas obilježavamo Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta.
Tim smo povodom jutros, uime Republike Hrvatske, zajedno s predstavnicima židovske zajednice u Hrvatskoj i veleposlanstva Države Izraela, položili vijenac kod spomenika Mojsiju na Mirogoju. Ovim simboličkim činom odali smo duboko poštovanje prema svakoj pojedinačnoj nevinoj žrtvi. Isto tako, osudili smo nacistički i fašistički režim i njegov zločinački karakter.
Na današnji dan, prije 76 godina, oslobođen je Auschwitz. To zloglasno mjesto simbolizira i sva druga mjesta na kojima je izvršen genocid nad 6 milijuna pripadnika židovskog naroda, ali i sustavno istrebljivanje drugih neželjenih skupina čiji je jedini grijeh bio to što nisu bili pripadnici tzv. arijevske rase, tog monstruoznog poimanja nacističke ideologije.
Nažalost, Auschwitz nas podsjeća i na logore poput Jasenovca i Stare Gradiške, gdje su tijekom zločinačkog režima Nezavisne Države Hrvatske brojni nevini ljudi - Židovi, Romi, Srbi, ali i Hrvati - deportirani, mučeni i ubijani. No, uvijek je važno naglasiti da je većina hrvatskog naroda ustala protiv takve fašističke politike i svrstala se na stranu pobjednika u Drugom svjetskom ratu.
Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta, koji su Ujedinjeni narodi proglasili 2005. godine, podsjeća nas na nečovječnost i zlo holokausta – planirano istrebljenje čitavog židovskog naroda.
Cilj koji je osmišljen i provođen doveo je u pitanje smisao postojanja ljudskog bića i poljuljao sam temelj naše čovječnosti.
.jpg)
Na današnji dan sjećamo se 6 milijuna nevino stradalih ljudi, ali odajemo počast i svim preživjelima i njihovim obiteljima, koji i danas svjedoče što je holokaust, koje su njegove posljedice i koje lekcije možemo iz njega naučiti.
Većina njih u svojim svjedočanstvima, na upit što im je, osim smrti i mučenja, bilo najgore tijekom tog nehumanog razdoblja, odgovaraju – poniženje. Jer nisu imali imena, nisu postojali kao ljudska bića, već su bili tetovirani broj na ruci koji treba eliminirati.
Stoga je naša obveza prema svim žrtvama holokausta da ih nikad ne zaboravimo i ne iznevjerimo. A to ćemo učiniti samo ako izvučemo pouke iz te strašne prošlosti i spriječimo da se ona ponovo dogodi.
Holokaust i danas, 76. godina kasnije, postavlja pitanja – zašto se to dogodilo i što je bio uzrok.
Čini se nerazumljivim normalnom ljudskom umu, ali upravo zato je naša obveza shvatiti zašto je nešto takvo bilo moguće.
Jedan od preživjelih, dobitnik Nobelove nagrade, koji je čitav svoj život posvetio poduci o holokaustu, profesor Elie Wiesel podsjeća nas da je holokaust „pravovremena priča o upozorenju“ koliko god ona strašne posljedice imala.
Holokaust nas mora podsjećati da je “uvijek moguće ono što je nezamislivo“.
I da je zato naša dužnost nastaviti tražiti odgovore na pitanja:
o što ljude čini podložnima mržnji, antisemitizmu ili ravnodušnosti;
o kako možemo postati bolji u međusobnom slušanju jedni drugih s empatijom, poniznošću i suosjećanjem, posebno s onima koji drugačije izgledaju, mole i misle;
o kako promicati socijalnu koheziju unapređivanjem općeg dobra i traženjem zajedničkih vrijednosti koje nadilaze razlike;
o kako prepoznati one koji nude lažna i jednostavna rješenja za složene probleme;
o i u konačnici, kako preuzeti osobnu odgovornost za budućnost.
.jpg)
Povijest holokausta nas uči da svaki pojedinac – u dobru i zlu – ima više moći nego što misli.
Da je tome tako, svjedoče i Pravednici među narodima. Ti ljudi izabrali su biti na strani dobra te preuzimanjem osobne odgovornosti spasili su mnoge živote. Među njima je i 120 hrabrih ljudi iz Hrvatske. Oni su dokaz da moralna snaga i osobna savjest mogu prevladati.
Poštovane zastupnice i zastupnici,
povijest holokausta itekako je relevantna za današnje doba.
Živimo u vremenu neviđenih brzih promjena. Izazovno 21. stoljeće započelo je borbom protiv rastućeg terorizma, tehnološkom revolucijom i ozbiljnom gospodarskom recesijom.
Danas pak, cijeli se svijet bori protiv pandemije i svih izazova njezinih ozbiljnih negativnih posljedica. Povijest nas je naučila da su društva posebno ranjiva u vrijeme brzih promjena i kriza. Nacistička ideologija bila je vješta u primjeni najnovijih tehnologija, zajedno s opasnom mješavinom propagande, terora, straha i zakona.
I to nam mora biti upozorenje – demokracija nam nije dana sama po sebi. Demokraciju moramo čuvati. Zlo je oko nas i moramo ga prepoznati i pobijediti. Sjetimo se samo nedavnih zločina počinjenih u ime velikosrpske ideologije u Srebrenici, Vukovaru i Škabrnji.
A tehnološki napredak ne znači ujedno i moralni napredak.
To posebno moramo imati na umu danas kada vodimo brojne rasprave o povijesnim istinama, o odnosu slobode i odgovornosti, slobodi govora i govoru mržnje, zlouporabama tehnološkog napretka i tako dalje. Za sve te rasprave, potrebna nam je ta povijesna perspektiva, kritičko razmišljanje i posebno moralna čvrstina.
U današnjem ranjivom demokratskom ozračju, moramo ostati privrženi povijesnoj istini te osudi i borbi protiv svakog oblika poricanja postojanja holokausta i njegovog politiziranja. I stalno osnaživati temeljne vrijednosti na kojima počivaju demokratska društva – poput slobode, mira, tolerancije, prihvaćanja različitosti, međusobnog razumijevanja i povjerenja, solidarnosti i poštivanja svakog čovjeka i njegovog dostojanstva.
Tom kolektivnom spoznajom suzbit ćemo zlo, mržnju, predrasude, neprijateljstvo i ravnodušnost – iz kojih proizlaze mnogi oblici radikalnog ponašanja različitih političkih denominacija. I tome moramo učiti mlađe naraštaje.
Prošle godine Hrvatski sabor usvojio je Radnu definiciju antisemitizma.
Pozivam vas stoga da promičemo i osnažujemo svakodnevno njezina temeljna načela i vrijednosti.
Zahvaljujem.
Sada vas pozivam da minutom šutnje odamo počast svim žrtvama holokausta kako se ti strašni zločini više nikad ne bi ponovili. Neka im je vječna slava!