Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina

Izvješće Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina s rasprave o Izvješću o provedbi Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina i o utrošku sredstava osiguranih u Državnom proračunu Republike Hrvatske za 2024. godinu za potrebe nacionalnih manjina

14.10.2026.

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora na 29. sjednici, održanoj 14. listopada 2026., proveo je raspravu o Izvješću o provođenju Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina i o utrošku sredstava osiguranih u Državnom proračunu Republike Hrvatske za 2024. godinu za potrebe nacionalnih manjina koje je predsjedniku Hrvatskog sabora podnijela Vlada Republike Hrvatske aktom od 29. rujna 2026.

Sukladno članku 79. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor je Izvješće o provedbi Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina i o utrošku sredstava osiguranih u Državnom proračunu Republike Hrvatske za 2024. godinu za potrebe nacionalnih manjina razmatrao u svojstvu matičnog radnog tijela.

Uvodno je predstavnik predlagatelja istaknuo kako su i tijekom 2024. godine poduzete brojne aktivnosti te su u svrhu provedbe Ustavnog zakona utrošena ukupno 81.669.955,32 eura, od čega je 77.615.430,37 eura osigurano iz državnog proračuna. U odnosu na rezultate Popisa stanovništva iz 2021. godine, podsjetio je da je u četiri jedinice lokalne samouprave (Grad Vukovar, Grad Vrbovsko, Općina Punitovci i Općina Donji Kukuruzari) udio pripadnika nacionalnih manjina pao ispod jedne trećine, zbog čega se više ne primjenjuje obvezna dvojezičnost, dok je u Općini Orehovica udio romske nacionalne manjine povećan te je ostvaren uvjet za ravnopravnu službenu uporabu njihova jezika i pisma. Što se tiče broja upravnih postupaka na jeziku i pismu nacionalnih manjina, može se zaključiti da je on približno jednak kao i prijašnjih godina, dok je broj sudskih postupaka povećan. Posebno treba istaknuti činjenicu kako su službene osobe u znatno većem broju slučajeva poučile stranke o njihovu pravu na korištenje jezika i pisma nacionalne manjine u vođenju upravnog postupka nego što je to pravo konzumirano (konzumirano u oko 30 % slučajeva). Kada je riječ o odgoju i obrazovanju, njime je bilo obuhvaćeno ukupno 10.494 djece i učenika u 291 dječjem vrtiću i školi, a novčana izdvajanja za obrazovne programe i nastavu povećana su za više od 292 tisuće eura u odnosu na prethodnu godinu. Kontinuiran napredak zabilježen je i u integraciji pripadnika romske nacionalne manjine provođenjem Nacionalnog plana za uključivanje Roma 2021. – 2027., posebice u obrazovanju i stambenom zbrinjavanju. Provedba je ocijenjena zadovoljavajućom u području kulturne autonomije, za koju su sredstva uvećana za 11,5 %. Također, u 2024. godini za 15,3 % povećana su sredstva Ministarstva kulture i medija za ulaganje u spomenike kulture, središnje knjižnice manjina, izdavačku djelatnost te izgradnju i opremanje ustanova kulture. 

S druge strane, upozoreno je kako pristup javnim medijima, posebice Hrvatskoj radioteleviziji, i dalje nije zadovoljavajući; iako je opći udio manjinskog sadržaja blago porastao, evidentno je smanjenje minutaže specijaliziranih manjinskih emisija te nedostatna prisutnost u dnevnom informativnom programu. Također, očekivani napredak od formalnog osnivanja manjinske redakcije pri HRT-u nije postigao rezultat ni tijekom 2024. godine. U izvještajnom razdoblju u tijelima državne uprave i stručnim službama i uredima Vlade Republike Hrvatske bilo je zaposleno 1348 (ili 2,83 %), a u tijelima uprave lokalnih jedinica bila su zaposlena 472 (ili 2,74 %) pripadnika nacionalnih manjina. 

Zamjenica pučke pravobraniteljice u svom je izlaganju istaknula kako pritužbe na diskriminaciju na temelju rase, etničke pripadnosti ili nacionalnog podrijetla i dalje čine najveći udio u ukupnom broju zaprimljenih diskriminacijskih pritužbi (18 %). Naglasila je kako su stereotipi, predrasude i diskriminacija u hrvatskom društvu najizraženiji prema pripadnicima srpske i romske nacionalne manjine. Posebno je upozorila kako je tijekom superizborne 2024. godine zabilježen povišen stupanj neprihvatljivog govora, govora mržnje i antimanjinske retorike koja se u političke svrhe koristila radi potpirivanja netrpeljivosti prema manjinama. 

Upozorila je i na zabrinjavajući trend opstruiranja te sprječavanja održavanja pojedinih kulturnih događanja nacionalnih manjina, kao i na učestalo javno propitkivanje opravdanosti financiranja manjinske kulture. Što se tiče uporabe jezika i pisma, istaknula je kako se pravo na dvojezičnost u najvećoj mjeri i bez poteškoća ostvaruje u Istarskoj županiji kroz općinske i gradske statute (za talijansku manjinu). S druge strane, u mnogim drugim sredinama provedba prava na službenu uporabu jezika i pisma opterećena je negativnim stavovima okoline i otporom lokalnih vlasti. Posebno je naglasila potrebu donošenja i provedbe akcijskog plana za postavljanje dvojezičnih prometnih znakova s nazivima mjesta na latinici i ćirilici u svim jedinicama koje su to pravo predvidjele statutima. Pozivajući se na istraživanja (uključujući nalaze CMS-a i analize Ureda), upozorila je na izraženu socijalnu distancu prema pripadnicima srpske manjine te na slabljenje osjećaja sigurnosti i kolektivnog identiteta u sredinama u kojima žive. 

Glede prava prednosti pri zapošljavanju u tijelima državne uprave, pravosuđu i lokalnoj samoupravi, ocijenjeno je kako je postojeći zakonodavni okvir i dalje neučinkovit. Pripadnici manjina iznimno se rijetko pozivaju na pravo prednosti, a i u rijetkim slučajevima kada ga konzumiraju, zapošljavanje se u pravilu ostvaruje na temelju najboljeg rezultata na testiranju, čime zakonski mehanizam osiguranja razmjerne zastupljenosti ostaje tek mrtvo slovo na papiru. Poseban naglasak stavljen je na iznimno težak položaj romske nacionalne manjine. Romi su i dalje izloženi duboko ukorijenjenim negativnim stavovima, generacijskom siromaštvu te životu u segregiranim i izoliranim naseljima u kojima često nedostaju osnovni uvjeti za život, poput priključka na vodovodnu i električnu mrežu. U obrazovnom sustavu upozoreno je na zabrinjavajući problem de facto segregacije romske djece u posebnim razrednim odjelima, učestalo vršnjačko nasilje te lošije obrazovne ishode, zbog čega je ponovljena preporuka Vladi za hitnu izradu planova desegregacije za svaku školu u kojoj takvi razredi postoje. 

U raspravi je naglašeno kako bi godišnja izvješća trebala biti izrađena i dostavljena Hrvatskome saboru pravodobno. Primjerice, Izvješće za 2024. godinu upućeno je u saborsku proceduru tek 29. rujna 2026., iako bi u tome razdoblju u proceduri već trebalo biti Izvješće za 2025. godinu, a jedino pravodobno podnošenje i rasprava osiguravaju stvarni smisao analizi stanja te učinkovitoj provedbi danih preporuka. 

Istaknuto je kako, s obzirom na opću društvenu atmosferu, povišene tenzije i prisutne predrasude, ne treba čuditi uočeni pad u izdavanju dvojezičnih dokumenata (poput smanjenja broja izdanih dvojezičnih osobnih iskaznica i uvjerenja), pri čemu se prava na službenu uporabu jezika i pisma u praksi i dalje nedovoljno konzumiraju. Također, ponovno je upozoreno na dugogodišnji neriješeni problem neregistracije osnovnih škola u Vukovarsko-srijemskoj županiji (u Borovu, Negoslavcima i Markušici) kao manjinskih škola s nastavom na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu (Model A), čime se i dalje u potpunosti ne primjenjuju odredbe Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, unatoč činjenici da je nadležno Ministarstvo u dva navrata tražilo od Županije da se to pitanje uvrsti na dnevni red. 

Također je upozoreno na strukturalne nepravde i disfunkcionalnost pojedinih dijelova sustava. U općem Izvješću pretežno se navode statistički podaci i zbirne brojke bez dubljeg, supstancijalnog obrazloženja uzroka takvog stanja, kao i bez jasnih mjera što je potrebno poduzeti kako bi se stanje unaprijedilo. Na nužnost prelaska s puke statistike na donošenje politika temeljenih na dokazima te na potrebu izrade konkretnih akcijskih planova s jasno definiranim ciljevima, rokovima i mjerljivim indikatorima upozoreno je i u smjernicama Savjetodavnog odbora za Okvirnu konvenciju za zaštitu nacionalnih manjina Vijeća Europe (iz Šestog mišljenja o Hrvatskoj). 

Pritom je posebno istaknuto kako se upravo iz Nacionalnog plana za uključivanje Roma 2021. – 2027. vide bitni pokazatelji koji daju pravi uvid u stvarnu učinkovitost i domet javnih politika. Kroz te se pokazatelje jasnije identificiraju ključni izazovi i konkretni rezultati na terenu – posebice u područjima poput sprječavanja i ukidanja segregacije romske djece u obrazovanju, održivog zapošljavanja te unaprjeđenja uvjeta stanovanja u neuvjetnim naseljima – što potvrđuje važnost utvrđivanja analitičkih indikatorskih okvira pri kreiranju i praćenju svih manjinskih politika. 

U nastavku rasprave upozoreno je na prisutno antimanjinsko raspoloženje u dijelu javnosti, zbog kojeg se pripadnici nacionalnih manjina, ali i službenici u tijelima i ustanovama koji obavljaju svoj posao, moraju bojati te biti na oprezu u vezi s tim kada i kako izražavaju svoj identitet ili provode zakonom zajamčena prava. Uočena je izražena proturječnost u djelovanju vlasti: s jedne strane, Vlada i vladajuća koalicija pokazuju pozitivan odnos osiguravanjem i dodjelom značajnih financijskih sredstava za kulturnu autonomiju te izgradnju i obnovu manjinske društvene i kulturne infrastrukture (izgradnju i opremanje kulturnih centara i domova). Međutim, s druge strane, u samoj vladajućoj koaliciji i javnom prostoru postoje akteri koji otvoreno koriste antimanjinsku retoriku i diskurs. Tako u praksi dolazi do paradoksalne situacije da se ostvareni napredak i dodijeljena sredstva obezvređuju – nakon što se kulturni centri izgrade i otvore, u pojedinim političkim i medijskim krugovima bivaju zlonamjerno proglašavani „špijunskim centrima“ ili prijetnjom te postaju mete napada. Time se pozitivni učinci državnih ulaganja u kulturnu autonomiju u praksi anuliraju, a među pripadnicima manjina stvara se osjećaj nesigurnosti i strah od dolaska u vlastite kulturne ustanove. 

Naglašeno je kako prava nacionalnih manjina, kao i opći standardi ljudskih prava u društvu stagniraju jer se svaki korak prema ostvarivanju manjinskih prava od strane pojedinih aktera iznova proglašava „antihrvatskim djelovanjem“ i prijetnjom nacionalnom identitetu. Istaknuto je kako je još antićirilična kampanja započeta 2012. godine zaustavila i prekinula dotad pozitivne integrativne procese. Zbog takvoga ozračja, unatoč velikom trudu i nastojanjima nadležnih upravnih tijela, provedba obrazovanja po Modelu C (njegovanje jezika i kulture) nalazi se u potpunom zastoju ili izrazitoj stagnaciji, što je posljedica slabe opće svijesti, ali i suzdržanosti te otpora pojedinih škola i ravnatelja. 

Upozoreno je kako je djelovanje usmjereno protiv manjina u medijima i na javnim skupovima sve glasnije i agresivnije, što ne predstavlja samo napad na nacionalne manjine već i izravno potkopava Ustav Republike Hrvatske, kao i temeljne civilizacijske vrijednosti hrvatskoga društva. Zaključno je rečeno kako, premda u Izvješću postoje evidentni pozitivni trendovi – poput porasta broja kulturnih događanja, veće uključenosti djece u kulturne sadržaje i jačanja obrazovnih aktivnosti unutar manjinskih zajednica – ti pozitivni rezultati ostaju kontaminirani i zasjenjeni atmosferom straha i zabrinutosti građana za vlastitu sigurnost. 

Nakon provedene rasprave Odbor je jednoglasno (8 glasova „ZA“) odlučio predložiti Hrvatskom saboru da donese sljedeći

ZAKLJUČAK

Prihvaća se Izvješće o provođenju Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina i o utrošku sredstava osiguranih u Državnom proračunu Republike Hrvatske za 2024. godinu za potrebe nacionalnih manjina.
Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio prof. dr. sc. Milorada Pupovca, predsjednika Odbora, a u slučaju njegove spriječenosti Marka Krička, potpredsjednika Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA
prof. dr. sc. Milorad Pupovac