Zagreb – U organizaciji neformalne inicijative „Zastupnice za jaču zaštitu žrtava seksualnog nasilja“ i Autonomne ženske kuće Zagreb u utorak su se na okruglom stolu okupile zastupnice i zastupnici, predstavnici relevantnih institucija, stručnjaci i predstavnice organizacija civilnog društva kako bi raspravljali o rješenjima za probleme i izazove provedbe Istanbulske konvencije u Hrvatskoj, četiri godine nakon njezinog stupanja na snagu.
S okruglog stola je, između ostaloga, poručeno kako Hrvatska treba osigurati i osnažiti međusektorsku suradnju i usavršavanje stručnjaka koji rade sa žrtvama ili počiniteljima svih djela nasilja obuhvaćenih Istanbulskom konvencijom te provoditi sustavne javne kampanje o pravima i potrebama žena koje proživljavaju ili su proživjele rodno uvjetovano nasilje.
–Svaka treća žena u Europskoj uniji je doživjela fizičko ili seksualno nasilje, svaka druga spolno je uznemiravana, svaka dvadeseta preživjela je silovanje, a u porastu je i online nasilje kojeg je doživjela svaka druga mlada žena, istaknula je potpredsjednica Sabora Sabina Glasovac te dodala kako je nakon pandemije koronavirusa sve više žena suočeno s panedmijom nasilja u obitelji. Kako je istaknula Glasovac, već od iduće godine u redovan program od vrtića do fakulteta treba uvesti obrazovanje o ravnopravnosti žena i muškaraca, uzajamnom poštovanju i nenasilnom rješavanju konflikta. –Suci, socijalni radnici i drugi koji rade sa žrtvama obiteljskog nasilja trebaju stalnu edukaciju, trebamo sustavne javne kampanje za osvještavanje rodno uvjetovanog nasilja, rekla je Glasovac.
Govoreći o provedbi Konvencije o kojoj se raspravljalo predstojnica katedre za kazneno procesno pravo na Pravnom fakultetu u Zagrebu Zlata Đurđević je naglasila da o ljestvici vrijednosti u našem društvu govori činjenica kako za imovinski delikt u Hrvatskoj netko može biti osuđen na 20 godina zatvora, dok se za zločine nad ženama izriču simbolične kazne. –Nasilje nad ženama najgori je i najteži oblik kriminaliteta, a no sustav ne prepoznaje nasilje u obitelji kao nasilje, upozorila je Đurđević.
–Nasilje nad ženama je strukturalno i duboko ukorijenjeno u našem patrijarhalnom društvu, gdje se žene nikada nije tretiralo kao ravnopravne, ustvrdila je profesorica s Pravnog fakulteta u Zagrebu Snježana Vasiljević te dodala kako osim što sustav ne prepoznaje nasilje u obitelji kao nasilje ni sve žene nisu osvijestile što sve nasilje predstavlja.
Odvjetnica Autonomne ženske kuće Zagreb Sanja Bezbradica Jelavić je ustvrdila kako je očito da postoji politička volja da se stvari promijene te se, kako je istaknula, organiziraju radne skupine i odrađuju sastanci, no paralelno se, prema njezinim riječima, vidi tendencija omalovažavanja i bagateliziranja problema na nižim razinima državne birokracije.
Govoreći iz psihološkog kuta Anita Lauri Korajlija, psihologinja Autonomne ženske kuće, naglasila je kako se širi mit da je sve više žena koje lažno prijavljuju nasilje te da znanstveni i stručni radovi kažu da je lažnih prijava svega od 4 do12 posto.– Oni koji najviše lažno prijavljuju nasilje su muškarci, a ne žene, istaknula Lauri Korajlija. Upozorila je i na činjenicu kako se često djecu tjera da viđaju oca nasilnika što je, kako je rekla, posljedica dubokog nerazumijevanja nasilnih odnosa i njihovih posljedica.
O nedostatnoj skrbi žena žrtava ratnog silovanja govorila je koordinatorica Centra za žene žrtve rata - Rosa Nela Pamuković koja je kao problem istaknula činjenicu da u institucijama koje su namijenjene ženama žrtvama ratnog silovanja često sjede ljudi koji ne razumiju potrebe žena koje su preživjele te traume.–Nedostaju nam redovite kampanje i edukacije, nemamo referentnih centara za žene ili kriznih centara za žene žrtve silovanja. Udruga Rosa s vremena na vrijeme provodi manje kampanje usmjerene žrtvama ratnih silovanja, a nakon svake se jave nove žrtve ratnog silovanja, koje još nikome nisu ispričale što im se dogodilo prije 30 godina, istaknula je Pamuković.
Na okruglom stolu, koji je održan ususret globalnoj kampanji „16 dana aktivizma“ koja počinje 25. studenog kada se obilježava Međunarodni danom borbe protiv nasilja nad ženama i koja završava 10. prosinca Međunarodnim danom ljudskih prava, je zaključeno kako bi sustav trebao funkcionirati, a ne funkcionira, poručeno je kako bi se savjetovališta za pomoć ženama žrtvama ratnih silovanja trebala odvojiti od programa pomoći za ratne veterane, a na kraju su usvojeni zaključi u kojima se od hrvatske Vlade traži ozbiljnija i dosljednija borba protiv nasilja nad ženama, u sklopu provedbe obaveza koje proizlaze iz Istanbulske konvencije.