Zagreb – U povodu obilježavanja Dana Hrvatskoga sabora predsjednik Hrvatskoga sabora Jandroković održao je govor.
Nakon izvođenja himne Republike Hrvatske te održane minute šutnje svima zaslužnima za obranu Hrvatske i za njenu slobodu i neovisnost - hrvatskim braniteljima, tadašnjem političkom vodstvu predvođenom prvim hrvatskim predsjednikom, dr. Franjom Tuđmanom, našim kolegicama i kolegama, zastupnicima u Hrvatskom saboru, koji su tada donosili brojne važne odluke, kao i svim civilnim žrtvama Domovinskog rata, predsjednik Jandroković u svom je govoru kazao:
„Na početku, htio bih da se zajedno prisjetimo 8. listopada 1991. godine.
Naši prethodnici u prvom sazivu Hrvatskoga sabora tada su jednoglasno donijeli Odluku o raskidu državno-pravnih sveza Republike Hrvatske s republikama i pokrajinama bivše države.
Učinjeno je to dan nakon što je istekao tromjesečni moratorij na primjenu Ustavne odluke o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske i Deklaracije o uspostavi samostalne i suverene Republike Hrvatske.
Na sam dan isteka moratorija zrakoplovi agresorske JNA bombardirali su povijesnu jezgru Zagreba i Banske dvore.
Cilj im je bio jasan: eliminirati naše državno vodstvo, a sve kako bi se onemogućila uspješna obrana Hrvatske i, posljedično, njena neovisnost i samostalnost.
Nažalost, u tome je napadu poginuo jedan, a ranjeno četvoro građana Zagreba.
Sigurnosna situacija je nalagala preseljenje Sabora. Tako je na današnji dan prije 33 godine u podrumu zgrade INA-e u Šubićevoj ulici, održana jedna od najvažnijih sjednica u povijesti ovog časnog doma.
Donesena je spomenuta odluka, jedna od onih koje će postaviti temelje i odrediti budućnost suverene i demokratske Republike Hrvatske.
No, nikad ne smijemo smetnuti s uma: naše države ne bi bilo bez hrabrosti i požrtvovnosti svih onih koji su stali u njenu obranu.
Trajno smo zahvalni našim braniteljima, vojnicima i policajcima, svima onima koji se za hrvatsku slobodu nisu bojali dati ni najveću osobnu žrtvu, kao i njihovim obiteljima.
U tim smo presudnim trenucima imali političko vodstvo koje je bilo sposobno Hrvatsku usmjeriti ka slobodi i samostalnosti. Unatoč izuzetno turbulentnom geopolitičkom kovitlacu toga vremena. Zato smo na njih toliko ponosni.
Prošlo je otada tri desetljeća. Rođene su nove generacije koje su stasale u slobodi i možda im je teško do kraja shvatiti koliko je mukotrpan bio hrvatski put do vlastite države.
Upravo smo zato dužni o tomu često i jasno govoriti. Jer im u naslijeđe moramo ostaviti neupitnu istinu o Domovinskom ratu. I kada god treba, odlučno ju braniti pred nasrtajima onih koji povijesne činjenice tendenciozno izokreću.
Važno je znati da je hrvatski narod u 20. stoljeću bio žrtvom dvaju totalitarizama i nakon toga brutalne velikosrpske agresije.
Da su naša pobjeda u Domovinskom ratu te stvaranje neovisne, demokratske države veliki trijumf višestoljetne hrvatske želje za samostalnošću.
Uvažene zastupnice i zastupnici,
Svijet je danas ponovno na prekretnici. Stalno svjedočimo novim događajima koji idu u prilog toj tezi.
Tako se jučer navršila godina dana od krvavog Hamasovog terorističkog napada na Izrael, a sukobu se ne nazire kraj. Naprotiv, on osjetno eskalira, baš kao i onaj u Ukrajini.
Nažalost, ni izbliza ne možemo isključiti mogućnost pogubnog ratnog sukoba širih razmjera.
U tako krhkom i nepredvidivom svijetu jako je važno znati svoje mjesto. Znati s kim si i na kojoj si strani.
Hrvatska je svoje strateške odabire odavno napravila. Nedvojbeno smo dio zapadnog civilizacijskog kruga.
Pripadamo demokratskim državama koje poštuju međunarodne institucije i međunarodno pravo, koje dijele vrijednosti mira, slobode, višestranačja, vladavine prava i zaštite temeljnih ljudskih prava.
Već 15 godina članica smo NATO-a, a ulaskom u schengenski prostor i europodručje potpuno je zaokružen naš proces integracije u Europsku uniju.
Ti odabiri nisu slučajni. Rezultat su povijesnih iskustava i naše vlastite volje. I oni sa sobom donose prava, ali i obveze.
U svijetu koji se neprestano usložnjava, predanost našim vrijednostima i savezništvima pitanje je od vitalne važnosti i nacionalnog interesa.
Za zemlju smještenu na vrlo bremenitom i trusnom prostoru, važno je da iza sebe ima snažne saveznike.
To se ostvaruje i partnerskom pouzdanošću i spremnošću na solidarnost.
Uvjeren sam da Hrvatska, kao žrtva agresije mora imati poseban senzibilitet za one koji su napadnuti, koji su slabiji i koji bez tuđe pomoći ne mogu preživjeti.
Slanje nekoliko hrvatskih časnika u Njemačku bila bi simbolička gesta pomoći koja nema nikakve veze sa slanjem naših vojnika u Ukrajinu.
Pritom, volio bih da oni koji dvoje o takvoj simboličnoj potpori razmisle. I da se zapitaju: što ako sutra nama zatreba saveznička pomoć? Hoćemo li moći računati na potporu, ako smo ju uskratili kada je trebalo?
Zato ne smijemo poslati poruku da smo partner kojeg zanimaju samo pogodnosti pripadanja nekoj skupini, a ne i zajedničke obveze.
Za mene nema dvojbe: uskrata pomoći i solidarnosti ne bi smio biti hrvatski put.
Vjerujem da su mnogi u Hrvatskoj svjesni gdje nas eventualna nedosljednost te politička i sigurnosna lutanja mogu odvesti.
Odgovorni političari to prepoznaju. Oni moraju biti dorasli trenutku, koliko god osjetljiv on bio.
Drage kolegice i kolege,
Neću reći ništa novo ako kažem da slika koju građani imaju o političarima nije pozitivna. A to nije dobro.
Bez obzira je li to odraz stvarnog stanja ili pomaknute percepcije, odgovornost za to u značajnoj mjeri leži i na nama samima.
Moramo biti realni i reći da u politici, kao i u svakoj profesiji, ima onih koji joj nisu na ponos.
Ali takvih, svakodnevno to vidimo, ima i u drugim djelatnostima: u gospodarstvu, pravosuđu, sveučilištu i obrazovanju, medijima, zdravstvu.
Korupcija, različite malverzacije i druge štetne radnje nisu specifikum samo politike, koliko god neki žustro zagovarali baš tu tezu.
Loših i nekvalitetnih pojedinaca, nažalost, ima svugdje.
Najgore je to što se ponekad čini da smo i mi sami, koji se bavimo politikom, prihvatili tu kolektivnu stigmu, bez puno otpora. Ali to ne smijemo činiti.
Treba snažno podržati borbu protiv korupcije i svih vrsta kriminala. No, to ne treba raditi kroz politikantska nadmudrivanja već kroz istinsko jačanje institucija i afirmaciju njihove neovisnosti.
Ne čineći to zapravo zaboravljamo cijelo mnoštvo odgovornih, savjesnih ljudi koji zaista žele doprinijeti boljitku zajednice u kojoj žive.
Vidim mnogo kolega u Sabornici za koje pouzdano znam da ih pokreće upravo rad za javno dobro.
Legitimitet koji imate, povjerenje koje ste dobili od građana, dokaz je da se vaš trud i zalaganje ipak prepoznaju. Kao i trud političara u mnogim lokalnim sredinama diljem Hrvatske.
Ujedno, unatoč društvenoj klimi koja politici danas ne ide u prilog, želim poslati poruku i našim mladima: politika nije nečastan posao, iako ga se takvim želi prikazati.
Ona je u svojoj biti borba za ideje, za vrijednosti, kao i za ostvarenje političkih programa.
Zbog toga je oko nje toliko buke, pa i niskih udaraca. Ali vrijedi se boriti za svoja uvjerenja, za vlastitu viziju javnog dobra.
Politika daje mogućnost mijenjanja društva nabolje. Zato mlade pozivam da se što više uključe u politički život.
Uostalom, politika je ostvarila sve ciljeve koje smo si prije više od tri desetljeća zacrtali: od prvotne ideje o hrvatskoj samostalnosti do našeg članstva u NATO-u i Europskoj uniji, eurozoni i Schengenu; od spajanja hrvatskog teritorija Pelješkim mostom do ostvarivanja gospodarskih pokazatelja kakve nikad u povijesti nismo imali; od našeg snažnijeg energetskog pozicioniranja kroz LNG terminal, do jačanja naših kapaciteta obrane i odvraćanja.
Zbog svega toga Hrvatska je danas bitno snažnija i otpornija. Moramo učiniti sve da takva ostane i kroz izazove sutrašnjice.
Jer, poštovane kolegice i kolege, nedvojbeno je da živimo u osjetljivim geostrateškim okolnostima. U takvom je svijetu presudno imati odgovorne političare sposobne sagledati širu sliku. I pravodobno donositi odluke koje će učinkovito štititi građane.
Hrvatska ih je sudbonosnih devedesetih godina prošlog stoljeća itekako imala.
To vrijeme za našu zemlju nije bilo samo doba okupljenosti oko zajedničkog cilja - naše slobode i neovisnosti.
Bilo je to i razdoblje značajnog povjerenja građana u institucije i u državnu politiku.
Rekao bih da je i to bio važan razlog zbog kojih je iz najtežih iskušenja hrvatski narod uspio izaći kao pobjednički.
Upravo stoga je toliko važno raditi na povratku tog povjerenja naših građana - u institucije, u politiku i političare.
Prvi korak trebali bi biti naši vlastiti iskreni napori da rasprave u Hrvatskom saboru budu što stručnije, sadržajnije i svrhovitije.
Pozivam vas da tako zajednički ulažemo trud u očuvanje njegova digniteta. Da ovaj časni dom, čiji dan danas obilježavamo, bude upravo to – časni dom.
Investirajući u kvalitetu rasprava istovremeno ulažemo i u dignitet naše profesije te u njenu bolju percepciju u javnosti.
Koliko god se taj put iz današnje perspektive činio dugim, nadam se vašem konstruktivnom pristupu i suradnji.
Tako možemo zajedno ostvarili pozitivne iskorake, a građani ponovno politiku promatrati kao časnu djelatnost usmjerenu na boljitak zajednice.
Hvala vam i sretan vam svima Dan Hrvatskoga sabora!“.
U jutarnjim satima, u povodu obilježavanja Dana Hrvatskoga sabora, predsjednik Jandroković predvodio je izaslanstvo Hrvatskoga sabora te na Gradskom groblju Mirogoj položio vijence i upalio svijeće kod spomenika "Glas hrvatske žrtve - Zid boli", Središnjega križa u Aleji poginulih hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, te na grobu prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana.