Zagreb – Na tematskoj sjednici Odbora za zdravstvo i socijalnu skrb predstavnici Ministarstva zdravstva, Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, Hrvatskoga zavoda za zdravstveno osiguranje, Škole narodnog zdravlja „Andrija Štampar“, priznati stručnjaci iz područja palijativne skrbi te predstavnici organizacija civilnog društva raspravljali su u petak o području palijativne skrbi u Hrvatskoj te njegovom unaprjeđenju. – Današnju tematsku sjednicu sazvali smo kako bismo od stručnjaka s ovog područja više čuli o palijativnoj skrbi u Hrvatskoj i onome što možemo unaprijediti na području brige za teško i neizlječivo bolesne te umiruće osobe i njihove obitelji, rekla je predsjednica Odbora za zdravstvo i socijalnu skrb Renata Sabljar-Dračevac te dodala kako je u središtu palijativne skrbi ublažavanje boli i ostalih simptoma koji uzrokuju patnju, bilo tjelesnu, psihosocijalnu ili duhovnu.
Državna tajnica Ministarstva zdravstva Marija Bubaš kratko se osvrnula na neke probleme ovog osjetljivog područja medicine napomenuvši kako je, među ostalim, potrebno povećati kapacitete za palijativnu skrb, u nju uključiti i druge dionike poput udruga i sustava socijalne skrbi te osigurati adekvatnu edukaciju potrebnog kadra. –Nadam se da ćemo kroz današnju raspravu doći do nekih ključnih poruka kao početka rješavanja ovog izazovnog pitanja, zaključila je Bubaš.
U predstavljanju pristupa palijativnoj skrbi u Hrvatskoj Julijana Franinović Marković, imenovana suradnica iz područja palijativne skrbi od strane Ministarstva zdravstva za suradnju s Europskim udruženjem palijativne skrbi u izlaganju je izdvojila kako palijativna skrb predstavlja sveobuhvatnu i integriranu skrb za bolesnike s uznapredovalim kroničnim bolestima i ograničenim životnim vijekom i za članove njihovih obitelji. –Tu se radi ne samo o onkološkim bolesnicima u terminalnoj fazi već o svim bolesnicima bez obzira na vrstu bolesti, rekla je Franinović Marković te dodala kako palijativna skrb mora biti dostupna u svako vrijeme, na svim mjestima skrbi, uključivati sve dimenzije – fizičku, psihičku i socijalnu, bez obzira na tijek bolesti i bez obzira na dob bolesnika. Istaknula je i kako su potrebe za palijativnom skrbi u progresivnom porastu te istaknula podatak kako projekcija za Hrvatsku za 2040. godinu govori o povećanju potreba za palijativnom skrbi od 20 do 47 posto.
Predsjednica Hrvatskog društva za palijativnu medicinu Hrvatskog liječničkog zbora Vlasta Vučevac je predstavila model integrirane palijativne skrbi u Hrvatskoj istaknuvši kako je on dobar i dobro provediv te da je donio dobrobit za bolesnike i obitelj. No, s druge strane, kako je rekla Vučevac, sve što je u modelu postavljeno sporo se primjenjuje i na terenu nema željenih rezultata. –Imamo problem povezivanja unutar primarne zdravstvene zaštite, imamo ugovorene krevete za palijativnu skrb, ali nemamo uslugu, na mnogim mjestima timovi palijativne skrbi rade otežano, a i kad govorimo o timu tim nisu sestra i liječnik, tim bi trebao uključivati i psihologa i socijalnog radnika, upozorila je Vučevac.
O tome što možemo unaprijediti u palijativnoj skrbi u Hrvatskoj govorila je Katja Čulav, voditeljica mobilnog tima palijativne skrbi Službe za palijativnu skrb zagrebačkog Doma zdravlja Zapad. –U palijativnoj medicini se ne radi o kvaliteti umiranja i kvaliteti smrti već o osiguranju kvalitete života ljudi u teškoj situaciji i to je u prvom planu isto kao što je u prvome planu liječenje osobe, a ne bolesti, rekla je Čulav. Naglasila je kako je cilj palijativne skrbi njezina rana primjena u tijeku bolesti u kombinaciji s drugim terapijama koje su namijenjene produljenju života. –Mobilni palijativni timovi kao primarna zdravstvena zaštiti čine okosnicu oko koje se obavijaju svi sudionici skrbi i koji se povezuju sa sekundarnim i tercijarnim timom, ali i liječnicima obiteljske medicine, rekla je Čulav. Istaknula je važnost zaštite neformalnih njegovatelja, destigmatizacije palijativne skrbi, kontinuirane, sveobuhvatne i pravovremene zaštite 24/7/365, komunikacije svih sudionika, kao i rano planiranje skrbi. U nastavku je govorila o prednostima liječenja u kući koje je, prema njezinim riječima, zanemareno kao i terapijskim mogućnostima koje se palijativnim bolesnicima mogu pružati u kući. –Razvijanjem tog segmenta zaštite bitno se smanjuje broj indikacija za hospitalizaciju, a omogućuje se kvaliteta života u okruženju koje je teško oboljelom prvi izbor, zaključila je Čulav.
Primjer palijativne skrbi Specijalne bolnice za produženo liječenje Duga Resa predstavila je Vesna Mihalić Mikuljan koja je istaknula kako se u ovom području ne radi samo o starijim bolesnicima već o svim oboljelima koji boluju od neizlječive bolesti neovisno o dobi te kako se ta skrb ne odnosi samo na zadnje dane ili tjedne života već se skrb pruža kroz dulji period. Složila se s važnošću edukacije kadra zaposlenih u sustavu zdravstva i posebnom izobrazbom u području palijativne skrbi kao i s potrebom povećanja broja kreveta za palijativnu skrb te osiguravanjem ambulante za palijativne bolesnike i njihov smještaj u dnevni boravak koji u Hrvatskoj još uvijek ne postoji.
Predsjednica Hrvatskog društva medicinskih sestara u palijativnoj skrbi Renata Bermanec je posebno naglasila dvije ključne teme u skrbi za palijativne bolesnike – palijativna skrb kao obveza cijele zajednice te uloga medicinskih sestara u palijativnoj skrbi. –Palijativnu skrb u nekom obliku uključuje svakog stanovnika Hrvatske, a medicinske sestre su najbrojniji profesionalci u palijativnoj skrbi, istaknula je Bermanec te dodala kako se u daljnjem razvoju palijativne skrbi trebaju povezati svi dionici kako na nacionalnoj razini tako i na lokalnoj razini te osigurati suradnju između različitih razina skrbi i službi od profesionalaca do organizacija civilnoga društva. Kad je riječ o medicinskim sestrama istaknula je kako one pružaju fizičku, socijalnu i duhovu skrb palijativnim bolesnicima i njihovim obiteljima te da postoji potreba definiranja njihove uloge i kompetencija sukladno svjetskim smjernicama kao i vrednovanje njihovoga rada u skladu s odgovornostima i uvjetima rada.
Ispred udruge La Verna kojoj je temeljna aktivnost pomaganje palijativnim bolesnicima i njihovim obiteljima posjećujući ih u njihovim domovima, govorila je predsjednica udruge Blaženka Eror Matić istaknuvši kako taj posao obavlja 37 osposobljenih volontera. – Udruga ima savjetovalište za one koji trebaju palijativnu skrb, službu podrške žalovanju, održavamo radionice edukacije volontera, imamo posudionicu ortopedskih pomagala i surađujemo s institucijama koje se bave palijativnom skrbi, rekla je Eror Matić te dodala kako je njihova uloga biti uz bolesnika, uz obitelj, educirati zajednicu o palijativnoj skrbi te povećati svijest o važnosti volontiranja. U nastavku je navela i poteškoće s kojima se kao udruga susreću u radu kao što je otežan ulazak volontera u zdravstvene ustanove, nepovezanost sustava zdravstva i socijale skrbi, nedovoljan broj natječaja i nesigurnost financiranja.
U raspravi je potvrđena važnost međuresorne suradnje i integriranog pristupa u palijativnoj skrbi, naglašena je potreba donošenja operativnih protokola oko načina suradnje stručnjaka na terenu i konkretna podjela poslova, a kao ključno pitanje istaknuo je osiguravanje i osnaživanje izvaninstitucionalne brige i pružanje usluga palijativnim pacijentima. Upozoreno je kako sve promjene koje se predlažu u sustavu palijativne skrbi trebaju imati uporište u zakonodavnom okviru koji predstavlja podlogu za daljnje unaprijeđenije sustava. Rečeno je kako palijativna skrb nije usluga već pristup te je upozoreno na fragmentaciju palijativne skrbi. Skrenuta je pozornost na negativnu sliku javnosti o palijativnoj skrbi kao i nedovoljnu komunikaciji svih uključenih u brigu oko bolesnika kojima je ona potrebna te nepovezanosti sustava koji pružaju palijativnu skrb. Zaključeno je da ishodi života ovise o ranom početku palijativne skrbi – u trenutnu same dijagnoze bolesti.