Zadovoljstvo mi je što vas mogu pozdraviti u Hrvatskome saboru, zakonodavnom i predstavničkom tijelu građana Republike Hrvatske gdje se odlučuje i o medijskoj politici u našoj zemlji.
Pozdravljam ideju da se širokom javnom raspravom što preciznije definira medijska politika za idućih pet godina, kako bismo dobili jasan okvir funkcioniranja medija i ispunjavanja njihove javne uloge.
Ekonomska kriza koja traje već šest godina nije zaobišla ni medije. Štoviše, kriza se u medijima itekako osjetila.
Ubrzan razvoj tehnologije otvorio je nove mogućnosti pristupa informacijama, povećala se konkurencija. Istodobno je zbog rezanja troškova porastao broj nezaposlenih novinara, a oni koji su zadržali posao preopterećeni su novim zadacima kako bi zakrpali kadrovski deficit.
Rezultat koji gotovo svakodnevno zbog toga vidimo jest utrka za profitom, gledanošću ili čitanošću, na štetu točne informacije, provjere činjenica te opće kvalitete izvještaja.
U Hrvatskome saboru svjedoci smo kako o nekim važnim zakonima koji će značajno utjecati na živote građana mediji često izvještavaju sažeto, površno ili nikako, dok će veliki prostor istovremeno pokloniti nekoj doskočici, prepucavanju zastupnika, senzacionalizmu.
I dok komercijalni mediji imaju svoje vlasnike koji mogu diktirati prioritete u uređivačkoj politici, zabrinjava što isti trend često slijede i neki javni mediji.
Upravo javni mediji – Hrvatska radiotelevizija i agencija Hina – trebaju biti jezgra ozbiljnog, odgovornog, točnog i analitičnog izvještavanja. Upravo ti mediji trebaju ispuniti javni interes objektivnog informiranja javnosti i biti protuteža sveprisutnoj „tabloidizaciji“.
Naravno, treba reći da ni komercijalni mediji ne mogu izbjeći obvezu objektivnog informiranja javnosti, ali javni mediji financirani su novcem građana i u tom smislu njihova odgovornost jest najveća.
Osim pada kvalitete i pogoršanja uvjeta rada u redakcijama, ozbiljan problem predstavljaju često prikriveni utjecaji na uređivačku politiku.
Dok je prije 10 ili 20 godina najveći problem bio politički utjecaj, danas je sve veći utjecaj korporacija i oglašivača na medije. Cenzura i autocenzura i dalje postoje u hrvatskom medijskom prostoru, samo je kao izvor pritiska gospodarstvo mnogo veće od politike.
U takvoj situaciji važno je da ova rasprava o medijskoj politici u Hrvatskoj bude što šira i da rezultira što kvalitetnijim zaključcima koji će štiti pravo javnosti na istinitu informaciju.
Kad smo odlučili graditi naše društvo na demokratskim vrijednostima prihvatili smo i kao jednu od tih temeljnih vrijednosti – slobodu medija. Englezi za novinare kažu da trebaju biti „psi čuvari demokracije“. Što su mediji slobodniji od svakog pritiska, to je demokracija snažnija.
Stoga je u interesu i medijskih profesionalaca i svih hrvatskih građana i nas političara, kao njihovih izabranih predstavnika, da sloboda medija bude najviše moguće zaštićena.
Želim vam uspješan rad i plodnu raspravu u postizanju toga cilja.