Poštovani i ožalošćeni članovi obitelji i prijatelji gospodina Borisa Šprema, gospođe i gospodo.
Okupljeni ovdje u Hrvatskome saboru u dubokoj tuzi i suosjećanju opraštamo se od našeg dragog kolege, predsjednika Hrvatskog sabora Borisa Šprema.
Unatoč životnom optimizmu koji ga nije napuštao niti u borbi s teškom bolešću i kojeg sam dijelio s njim kao njegov dugogodišnji prijatelj, vijest o smrti ipak nas je zatekla i potresla. Bolest je bila neumoljiva uzela je Borisa prerano, baš onda kada je mogao dati najviše na položaju prvog čovjeka hrvatskog parlamenta.
No u tom relativno kratkom vremenu obnašanja dužnosti čelnog čovjeka Hrvatskog sabora Boris Šprem je uspio postaviti nove standarde u vođenju parlamenta u želji da vrati povjerenje hrvatskih građana u Sabor i institucije države ususret članstvu Hrvatske u Europskoj uniji.
Učinio je mnogo toga dobrog po čemu ćemo ga pamtiti i uvijek iznova ga se rado prisjećati. A najviše od svega pamtit ćemo ga po njegovoj čovječnosti, po njegovoj vedrini, po njegovom optimizmu – životnom i političkom.
Tijekom života Boris Šprem je obnašao niz dužnosti i stekao radna iskustva na različitim područjima, radeći uvijek odgovorno i profesionalno. Svoju političku i profesionalnu karijeru započeo je upravo ovdje u Saboru. Kada je izabran za predsjednika Sabora, Boris se zapravo vratio onome u čemu je pronalazio svoj iskonski smisao djelovanja. Vratio se području života u kojemu je mogao najviše pružiti, a to su demokracija i borba za opće dobro. Socijaldemokracija za njega nije bila jedna od mogućih političkih opcija na hrvatskoj višestranačkoj političkoj sceni, socijaldemokracija je za Borisa bila jedina moguća politička opcija, koja osigurava prosperitet i socijalnu pravednost hrvatskog društva.
U Hrvatskom saboru počeo je raditi 1980. godine kao savjetnik. Ovdje je stekao dragocjena iskustva u radu i u odnosu sa suradnicima koja je kasnije primjenjivao i proširivao radeći u Hrvatskom autoklubu, u Vladi Republike Hrvatske te u Uredu predsjednika Republike Hrvatske.
Povratak u Sabor, ovoga puta u ulozi zastupnika 2008. godine, označio je i njegov konačan povratak političkom životu kroz koji će u potpunosti do izražaja doći njegovo domoljublje, ustrajnost, snažan osjećaj odgovornosti, privrženost pravdi te dobar smisao za organizaciju i upravljanje.
Na njegov poticaj u Hrvatskom saboru je u 6. sazivu osnovan Odbor za obranu kojemu je i predsjedao. Prijeloman događaj u karijeri Borisa Šprema bio je njegov izbor za predsjednika Gradske skupštine Grada Zagreba 2009. godine. Tu su se pokazale sve njegove kvalitete političkog lidera i uvjerenog socijaldemokrata koji je jasno i nedvosmisleno na prvo mjesto stavio interes svojih sugrađana – zagrepčana.
Građani su na parlamentarnim izborima 2011. godine prepoznali, prihvatili i nagradili njegov neposredan stil u političkoj komunikaciji koji je bio od neprocjenjive vrijednosti i na položaju predsjednika Hrvatskog sabora.
Boris je prije svega bio humanist i borac. Bio je dosljedan, čvrst i odlučan u obrani vlastitih stavova. Ponekad je zbog toga ostavljao dojam tvrdoće i nepopustljivosti. Kao i svi veliki ljudi, bio je uvijek otvoren slušati druga i drugačija mišljenja. Kao istinski demokrat uvažavao je sve ljude, bez obzira na razlike i različite političke opcije. Uvijek je isticao da trebamo njegovati različitosti i pluralizam mišljenja.
Nije trpio nepravdu i nezakonitosti. U poslu je tražio načine kako da uvede poboljšanja. Pritom nije bio vođen osobnom ambicijom, nego istinskom željom i dobronamjernim porivom da popravi stvari vodeći računa prvenstveno o interesima šireg kruga ljudi kojima bi to moglo koristiti ili pomoći u njihovom životu i radu. Zbog te njegove nesebičnosti i spremnosti da pomogne svakom čovjeku u nevolji voljeli smo ga i cijenili. Njegove su mu vrline priskrbile veliki krug prijatelja, kao što je i sam bio vrlo odan prijatelj.
Boris Šprem je u hrvatski politički život unio novi duh, duh bliskosti, neposrednosti i čovječnosti. Odraz njegovog karaktera, ali i njegovog doživljaja Hrvatske svakako su izmjene u radu Sabora kojima je želio podići demokratičnost, odgovornost, kvalitetu i snošljivost u raspravama te unijeti više transparentnosti u rad saborskih tijela. Često je tražio konsenzus političkih stranaka.
Bolest i smrt su ga, nažalost, spriječili u tome da svoje ideje i planove ostvari do kraja. Uvjeren sam, da je jačanje parlamentarizma u Hrvatskoj zajednička težnja svih nas ovdje prisutnih i da ćemo, slijedeći opći interes, uspjeti u ovom mandatu ostvariti taj politički cilj. Time bismo, opravdali povjerenje koje su nam dali građani. No time bismo, najviše od svega, izrazili našu ljudsku zahvalnost kolegi Borisu Špremu na viziji demokratskog parlamenta za koji se on zalagao. Na tome smo Borisu, mi zastupnici, zahvalni.
Dragi Borise, knjiga Tvog života se zatvorila, ali ideje kojima si ispunio njezine stranice, ostaju nam poticaj i nadahnuće.
Hvala ti! Neka Ti bude vječni mir i pokoj.