Poštovane gospođe i gospodo, predsjedniče Vlade, gospodine Fuentes, uvaženi predstavnici izvršne i zakonodavne vlasti, predstavnici GONG-a, medija, pozdravljam vas na otvaranju ovog okruglog stola posvećenog raspravi o prijedlogu Zakona o popisima birača
Uredan i točan popis birača temeljna je pretpostavka za primjenu i zaštitu biračkog prava u svakoj demokratskoj zemlji, pa tako i u Hrvatskoj. Popisi birača potvrđuju da je birač ispunio sve potrebne pretpostavke za glasovanje, pa stoga imaju krucijalnu ulogu u ocjeni legitimiteta cjelokupnih izbora. Obrnuto, problemi u postupku registracije birača mogu imati neposredan i negativan utjecaj na legitimitet cjelokupnih izbora. Prema tome, registracija birača jedna je od najvažnijih i najodgovornijih zadaća izborne administracije. Istodobno, registracija birača jedna je i od najsloženijih, najosjetljivijih i vrlo često najmanje uspješnih dijelova izborne administracije. To je vrlo često razvidno osobito u okolnostima značajnih migracijskih tijekova, velikog broja izbjeglica i raseljenih osoba. Takva iskustva pokazuju da se problemi s popisima birača najčešće svode bilo na nepotpunost popisa (što znači da birački popisi ne sadrže sve državljane s pravom glasa), bilo na njihovu neažurnost (što znači da birački popisi sadrže netočne podatke, imena umrlih osoba, i sl.).
U raspravi o popisima birača u pravilu se kao najvažnija nameću tri pitanja: prvo, trebaju li upisi u popise birača ovisiti o volji samog birača ili je provedba upisa obveza države, drugo, na koji će se način sastaviti i voditi popisi birača, i treće, u kojem će se postupku i na koji način prikupljati i osuvremenjivati podaci o biračima?
U odgovoru na prvo pitanje, u većini europskih država, pa tako i u Hrvatskoj, građani s biračkim pravom u pravilu ne moraju poduzimati nikakve radnje da bi bili registrirani kao birači. Umjesto njih, za sastavljanje i vođenje evidencija o biračima nadležna su tijela državne vlasti, i to na temelju podataka o kojima država vodi službene evidencije. I u ovom Prijedlogu Zakona o popisima birača zadržan je taj pristup.
Vjerujem da ćemo se svi složiti da je on nesporan, jer se radi o primjerenoj metodi koja je prihvaćena u većini europskih zemalja. Odgovor na drugo pitanje je nešto složeniji. Načelno govoreći, danas postoje dva temeljna načina na koja se sastavljaju i vode registri birača. To su povremeni ili periodični popisi birača i stalni popisi birača.
U Hrvatskoj su popisi birača tradicionalno stalni. Vode se trajno, te se neprekidno osuvremenjuju novim podacima. Ovaj način vođenja popisa birača zahtijeva dopunjavanje već postojećih popisa novim imenima i drugim relevantnim podacima o osobama koje su dosegle biračku dob, kao i brisanje iz popisa onih imena koji više ne ispunjavaju pretpostavke potrebne za ostvarenje biračkog prava po bilo kojoj osnovi (primjerice, uslijed gubitka poslovne sposobnosti ili uslijed promjene prebivališta ili pak smrti).
Zemlje koje su prihvatile stalne popise birača najčešće se susreću s istim pitanjima, kao što su:
- hoće li se ti popisi voditi na lokalnoj ili državnoj razini?;
- ako se vode na lokalnoj razini, treba li propisati i obvezu sastavljanja cjelovitog popisa birača na nacionalnoj razini?;
- pod kojim uvjetima i kome treba omogućiti slobodan pristup podacima iz popisa birača te na koji način osigurati zaštitu osobnih podataka svakog birača?
Vjerujem da će se velik dio današnje rasprave baviti upravo tim pitanjima, i u tom je smislu svaka sugestija za poboljšanje ovog prijedloga Zakona dobrodošla.
Treće pitanje u vezi s popisima birača odnosi se na postupak kojim se podaci o biračima prikupljaju i osuvremenjuju.
Kao i dosada, i u ovom Prijedlogu Zakona predlaže se da se podaci, na kojima se temelje stalni popisi birača u Hrvatskoj, zasnivaju na više različitih evidencija koje po službenoj dužnosti vode različita tijela državne vlasti. Temeljna je evidencija o prebivalištu koju vodi Ministarstvo unutarnjih poslova. Osim o toj evidenciji, ažurnost podataka o popisima birača ovisi i o podacima drugih tijela, kao što su matični uredi, sudovi, oružane snage, zatvorske institucije, lučke kapetanije, te diplomatske misije ili konzularni uredi Republike Hrvatske u inozemstvu.
Iz navedenog je razvidno da je sustav stalnog popisa birača, koji se zasniva na podacima o kojima državna tijela vode službene evidencije, iznimno zahtijevan, jer pretpostavlja uredan, točan i nadasve efikasan i kontinuiran rad velikog broja različitih tijela državne vlasti. Uvažavajući tu činjenicu, prijedlog Zakona predviđa pravo svakog birača da tijekom cijele godine (s izuzetkom 14 dana prije dana održavanja samih izbora) stalno provjerava točnost podataka upisanih u popise birača, te zahtijeva njihove ispravke. Novost je što se ovim prijedlogom predviđa i pravo osobe na sudsku zaštitu protiv rješenja nadležnog tijela o odbijanju upisa, odnosno o odbijanju dopune ili ispravka upisa u popis birača, što je u skladu s Kodeksom o dobrim izborima Venecijanske komisije Vijeća Europe.
Na kraju treba istaknuti sljedeće: kada se govori o izbornom zakonodavstvu, uvijek treba imati na umu da to zakonodavstvo, u koje pripada i zakon o popisima birača, samo po sebi, ne može jamčiti demokratske izbore. Demokratski karakter izbora u najvećoj mjeri ovisi o odgovornosti nadležnih tijela za pravilnu provedbu izbornog zakonodavstva, ali i o nastojanjima svih sudionika u izbornom procesu - birača, kandidata, političkih stranaka, nevladinog sektora, medija, i drugih - da izbori budu provedeni pravilno i uz uvažavanje demokratskih standarda. Prema tome, stupanj do kojeg će poboljšanje samog zakonodavstva imati pozitivan utjecaj na izborni proces bit će u velikoj mjeri ovisan i o volji i o sposobnostima nadležnih tijela, ali i svih drugih sudionika izbornog procesa da poštuju i implementiraju zakone - uključujući i Zakon o popisima birača - na učinkovit i nepristran način.
Želim vam uspješan nastavak rada.