Poštovana predsjednice Odbora,
Odbor za rad, mirovinski sustav i socijalno partnerstvo Hrvatskoga sabora na 34. sjednici održanoj 23. ožujka 2023. godine, raspravio je Prijedlog za davanje vjerodostojnog tumačenja članka 77. stavka 1. Zakona o radu, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora podnijela dr. sc. Katarina Peović, zastupnica u Hrvatskom saboru, aktom od 22. veljače 2023. godine.
Sukladno odredbi članka 209. stavka 3. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor je većinom glasova odlučio (7 za, 3 protiv i 1 suzdržan) da je Prijedlog za davanje vjerodostojnog tumačenja članka 77. stavka 1. Zakona o radu („Narodne novine“, br. 93/14., 127/17., 98/19. i 151/22.) neosnovan, te da ne postoji potreba za davanje vjerodostojnog tumačenja.
Odredba članka 77. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, br. 93/14.,127/17., 98/19. i 151/22.) glasi:
Trajanje godišnjeg odmora
Članak 77.
(1) Radnik ima za svaku kalendarsku godinu pravo na godišnji odmor od najmanje četiri tjedna, a maloljetnik i radnik koji radi na poslovima na kojima, uz primjenu mjera zaštite zdravlja i sigurnosti na radu, nije moguće zaštititi radnika od štetnih utjecaja u trajanju od najmanje pet tjedana.
Odredba članka 1. stavka 1. točke 1. Zakona o stažu osiguranja s povećanim trajanjem („Narodne novine“ br. 115/18. i 34/21.) glasi:
Članak 1.
Osobe koje ostvaruju prava iz obveznoga mirovinskog osiguranja na temelju generacijske solidarnosti prema odredbama općeg propisa o mirovinskom osiguranju i prema odredbama ovoga Zakona su:
1. osiguranici zaposleni na osobito teškim i za zdravlje i radnu sposobnost štetnim radnim mjestima.
Predmet vjerodostojnog tumačenja te zakonske odredbe jest utvrđivanje prava na najmanje 5 tjedana godišnjeg odmora za radnike zaposlene na osobito teškim i za zdravlje i radnu sposobnost štetnim radnim mjestima.
Obrazloženje:
U dvojbi oko postojanja prava na godišnji odmor od najmanje pet tjedana za radnika koji radi na poslovima na kojima, uz primjenu mjera zaštite zdravlja i sigurnosti na radu, nije moguće zaštititi od štetnih utjecaja sukladno Zakonu o radu, većina članova Odbora drži da je Zakon o radu opći propis kojim je utvrđena donja granica prava. Kolektivnim ugovorom ili Pravilnikom o radu utvrđuje se broj dana godišnjeg odmora s obzirom na intezitet štetnosti poslova i njegovog utjecaja na zdravlje radnika te se za radnike koji rade na tim radnim mjestima može ugovoriti i veći broj dana godišnjeg odmora.
Posebnim propisima kao što je Zakon o stažu osiguranja s povećanim trajanjem - staž se računa s povećanim trajanjem i snižava dobna granica za stjecanje prava na starosnu mirovinu na način i pod uvjetima propisanim Zakonom, radnici na takvim radnim mjestima imaju tzv. “benificirani radni staž“ i na njih se ne odnosi odredba o pravu na godišnji odmor od najmanje 5 tjedana.
Pravo na godišnji odmor najmanje 5 tjedana odnosi se na radnike koji rade na poslovima na kojima, uz primjenu mjera zaštite zdravlja i sigurnosti na radu, nije moguće zaštititi radnika od štetnih utjecaja, a koji rade u skraćenom radnom vremenu sukladno članku 64. Zakona o radu.
Slijedom navedenoga Odbor je zauzeo stajalište da ne postoji potreba za davanjem vjerodostojnog tumačenja članka 77. st. 1. Zakona o radu.
S poštovanjem,
PREDSJEDNIK ODBORA
Željko Pavić