Odbor za turizam Hrvatskoga sabora održao je 8. sjednicu 26. ožujka 2026. s točkom dnevnog reda: 1. Definiranje i reguliranje seoskog agroturizma u novom Zakonu o ugostiteljskoj djelatnosti. Odbor je sjednicu sazvao na zahtjev jedne trećine članova Odbora, u skladu s člankom 49. Poslovnika Hrvatskoga sabora.
Kako sjednici nije nazočila većina članova Odbora, nije bilo kvoruma te u skladu s time na sjednici nisu doneseni nikakvi zaključci niti preporuke.
Uvodno su predstavnici Hrvatske udruge ruralnog turizma potvrdili kako je riječ o izrazito kompleksnom sektoru koji ujedinjuje poljoprivredu, turizam, ugostiteljstvo i zaštitu kulturne baštine, a to je i jedan od razloga dugogodišnjeg nerješavanja nakupljenih problema.
Zatim su izložili prijedloge i stajališta Udruge, posebno istaknuvši kako se seoskim agroturizmom bave svi oblici poljoprivrednika, a Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti pobliže propisuje isključivo pružanje ugostiteljskih usluga na OPG-u, dok pružatelje usluga seoskog agroturizma u drugim organizacijskim oblicima tretira kao ostale ugostitelje. Time se nameću kompliciraniji uvjeti poslovanja, što uključuje kompleksno obavljanje poljoprivrednih djelatnosti nužnih za plasman vlastitih proizvoda, kao i visoke troškove uređenja poljoprivrednih površina za prihvat gostiju i turista. Stoga predlažu definiranje seoskog agroturizma u okviru novog Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, uvođenjem pojma turističko poljoprivredno gospodarstvo (TPG), kao i donošenje posebnog pravilnika o pružanju usluga na TPG-u, i usklađivanje ostalih akata.
Osvrnuli su se i na vlastitu poljoprivrednu proizvodnju koja je temelj agroturizma, no ista je neadekvatno propisana Pravilnikom o pružanju ugostiteljskih usluga na OPG-u i odnosi se samo na OPG. Naveli su primjer kako za razliku od ugostitelja i privatnih iznajmljivača, OPG koji nema svoje žitarice, odnosno brašno, ne može peći i usluživati primjerice kruh, a što ugrožava samu bit agroturizma, ističu predstavnici Udruge. Također, upozoravaju kako izostaju adekvatne kontrole te se prilikom nadzora Državnog inspektorata odredbe Pravilnika različito interpretiraju u odnosu na propise iz domene Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva. Stoga predlažu da uvjet za registraciju TPG-a bude najmanje jedan primarni poljoprivredni ili prehrambeni proizvod i/ili prerađevina koja se stavlja na tržište sukladno posebnim propisima, te koja je dostupna za kušanje i/ili kupnju tijekom cijele godine i/ili sezone, ukoliko objekt radi sezonski.
U nastavku rasprave detaljnije su izloženi problemi koji proizlaze iz neusklađenost Pravilnika o upisniku OPG-a i Pravilnika o pružanju ugostiteljskih usluga na OPG-u i njihovih tumačenja. Utvrđeno je kako navedena neusklađenost uzrokuje pravnu nesigurnost, kažnjavanje i zatvaranje OPG-ova kao i različita postupanja Državnog inspektorata.
Predsjednica Odbora također se osvrnula na problematiku neusklađenosti dvaju pravilnika te istaknula kako bi dva resorna ministarstva trebala što prije pokušati riješiti izloženi problem na korist pružatelja usluga, a što podržavaju i ostali sudionici sjednice.
Svi sudionici potvrdili su izrazitu važnost agroturizma za ukupni hrvatski turizam, koji je potrebno motivirati a ne demotivirati. Suglasni su kako oni koji se bave agroturizmom promoviraju kontinent, planine i ravnice, jer Hrvatska nije samo Jadran. Svaka županija ima svoje potencijale i vrijednosti koje treba iskoristiti te ovom prigodom dajemo podršku Udruzi i njihovim prijedlozima, istaknuto je ispred Međimurske županije.
U nastavku je bilo riječi i o terminima koji se uvelike razlikuju, a koriste se za definiciju agroturizma, što stvara dodatnu nejasnoću o kakvim gospodarstvima je riječ. Kao jedan od prijedloga za daljnje korištenje istaknut je termin agroturističko gospodarstvo ili samo agroturizam, bez potrebe za eksperimentiranjem, istaknuto je na sjednici. Na fakultetima postoje smjerovi kao i kolegiji koji nose nazive agroturizam, dok se legislativno služimo vrlo različitim pojmovima koji stvaraju dodatnu konfuziju, suglasni su sudionici.
Hrvatska s definiranjem agroturizma kasni barem 20-ak godina što je doprinijelo gubljenju identiteta hrvatskih sela. Italija je primjerice agroturizam definirala zakonski još 80- ih godina sa svrhom da se održi i spasi ruralno područje. Druge države navedenu problematiku imaju definiranu jednim zakonom i puno jednostavnije i fleksibilnije nego je to u Hrvatskoj slučaj. Agroturizam čuva prostor, ljude i identitet zajednice te ga je potrebno adekvatno regulirati na korist pružatelja usluga, zaključno je konstatirano.
PREDSJEDNICA ODBORA
dr. sc. Sanja Radolović