Odbor za zdravstvo i socijalnu skrb na 26. sjednici Odbora, održanoj 23. lipnja 2009. godine, raspravio je Prijedlog zakona o medicinskoj oplodnji, s Konačnim prijedlogom zakona, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 8. lipnja 2009. godine.
Odbor je Zakon raspravio kao matično radno tijelo, sukladno članku 76. a Poslovnika Hrvatskoga sabora.
Uvodno obrazloženje podnio je predstavnik predlagatelja u kojem je istakao da su odredbama Zakona u cijelosti poštivane odredbe Konvencije o zaštiti ljudskih prava i dostojanstvu ljudskog bića u pogledu primjene biologije i medicine, Konvencije o ljudskim pravima i biomedicini, a posebno odredbe Konvencije o pravima djeteta. Zakon ima za cilj odrediti jasne kriterije u medicinskoj praksi na području medicinske oplodnje, te uključivanje Republike Hrvatske u red europskih država koje su pravno uredile razinu medicinske znanosti ovog područja.
U opširnoj raspravi koja je uslijedila, istaknuto je da je o riječ o zakonskim odredbama koje potiču različita razmišljanja o svjetonazoru i otvaraju nizu etičkih i moralnih pitanja. Odredbe postojećeg Zakona, koje se odnose na postupak medicinske oplodnje, odraz su pravnog reguliranja ovog područja prije 30 godina. U današnjoj Europskoj uniji postoje različiti pristupi i rješenja svih problema vezanih uz medicinsku oplodnju. Tako je u 19 zemalja Europske unije darivanje jajne stanice zabranjeno ili nije regulirano, a u 23 zemlje zabranjeno je ili nije regulirano istodobno darivanje jajne stanice i spermija. Jednako različita su i rješenja oko anonimnosti davatelja, pa se u nekim zemljama poštuje tajnost identiteta (Austrija, Švedska, Švicarska) dok naprotiv u nekim drugim zemljama to nije regulirano, odnosno ne postoji obveza tajnosti identiteta davatelja spolnih stanica.
Ovaj Zakon regulira nadzor i kontrolu cjelokupnog sustava provođenja medicinske oplodnje. Zabranjeno je prodavanje i reklamiranje donacija spolnih stanica. Pozitivan iskorak je i zabrana tzv. surogat majčinstva, kao i primanja obje spolne stanice istodobno. Zakon omogućava provođenje heterologne oplodnje koja je zabranjena u nekim zemljama Europske unije. Dozvoljeno je doniranje jajne stanice, što je također zabranjeno u nekim europskim zemljama (Njemačka, Austrija, Švedska, Norveška).
Dvojbe je u raspravi izazvala odredba Zakona o zabrani krioprezervacije zametka. Ključno pitanje i temeljni razlog razmimoilaženja u mišljenjima o predloženom zakonskom rješenju je – da li je zametak živo biće, čovjek? Znanost je posljednjih godina otkrila cjelokupnu genomsku strukturu zametka, uključujući točnu nasljednu informaciju nukleinskih kiselina zametka. Po tome je zametak i biološki, a ne samo duhovno određeno živo biće. Zamrzavanje ili kasnije uništenje zametka, ukoliko zametak više nije potreban, nije spojivo s temeljnim etičkim načelima. U raspravi su izražena i drugačija mišljenja, prema kojima se treba omogućiti zamrzavanje zametka radi ponavljanja postupka oplodnje u slučaju njezina neuspjeha. Prevladalo je mišljenje da je dovoljno to što zakon omogućava zamrzavanje jajnih stanica, jer se usavršavanjem postupka medicinske oplodnje može povećat vjerojatnost uspješnih začeća i bez zamrzavanja zametaka.
Po mišljenju većine članova Odbora, dobra rješenja i značajni iskorak predstavljaju mogućnost začeća doniranom sjemenom stanicom, doniranom jajnom stanicom, kao i heterologna oplodnja. Zakonom nije ograničena dob žene koja može na medicinsku oplodnju, a Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje plaćati će veći broj pokušaja medicinske oplodnje nego do sada.
Suglasje je postignuto u raspravi o dobro razrađenom sustav nadzora i kontrole provedbe čitavog postupka. Prvenstveno se to odnosi na odredbe ovlašćivanja zdravstvenih ustanova za obavljanje medicinske oplodnje, osnivanju Nacionalnog povjerenstva za medicinsku oplodnju, te ustroja Državnog registra o medicinskoj oplodnji. Uz ovakav nadzor i visoki standard informiranja bračnih partnera o svim rizicima oplodnje, ovaj Zakon predstavlja značajan i kvalitetan iskorak u zakonskoj regulativi medicinske oplodnje.
Davanjem mogućnosti djetetu rođenom nakon umjetne oplodnje, da nakon punoljetnosti sazna podatke o začeću i darivateljima, ostvaruje se i njegovo pravo da zna tko su mu biološki roditelji, sukladno Konvenciji o pravu djeteta, jednako kao što tu mogućnost imaju i usvojena djeca. Međutim, skrenuta je pozornost i na pitanje da li bi to pravo možda trebalo osigurati i prije punoljetnosti djeteta, jer po sadašnjem rješenju roditeljstvo u mlađoj dobi može biti izvrgnuto riziku bliske srodnosti roditelja zbog nepoznavanja predaka.
Nakon opširne rasprave članovi Odbora su većinom glasova, uz dva „suzdržana“ glasa, odlučili predložiti Hrvatskom saboru na usvajanje
ZAKON O MEDICINSKOJ OPLODNJI
uz sljedeće
AMANDMANE:
Amandman I
U članku 1. stavku 1. riječi: „a sve u cilju osiguravanja prava na potomstvo“ brišu se.
U stavku 2. riječi:“oplodnje i“ brišu se.
Obrazloženje
Predloženim amandmanom nomotehnički se popravlja izričaj u stavku 1. Članku 1. Konačnog prijedloga zakona s obzirom da se postupcima medicinske oplodnje ne osigurava pravo na potomstvo koje se kao pravo (kao takovo se) nigdje ne navodi i ne postoji.
Svrha provođenja postupka medicinske oplodnje jest postizanje začeća do kojeg se dolazi oplodnjom, stoga se popravlja i izričaj u stavku 2. Članka 1. Konačnog prijedloga zakona te se navodi da se postupci medicinske oplodnje provode radi postizanja začeća.
Amandman II
U članku 3. stavku 1. riječ: „opasnosti“ zamjenjuje se riječju:“neizbježnosti“.
U stavku 2. briše se točka i dodaju riječi:“uz uvjet da taj liječnik nije zaposlen u istoj zdravstvenoj ustanovi.“
U stavku 3. riječ:“Opasnost“ zamjenjuje se riječju:“Neizbježnost“.
Obrazloženje
Predloženim amandmanom uređuje se da se medicinska oplodnja provodi u slučaju neizbježnosti prijenosa teške nasljedne bolesti na dijete kod prirodnog začeća, a ne opasnosti prijenosa takve bolesti kako je uređeno u stavku 1. i 3. članka 3. Konačnog prijedloga zakona. Time se postiže veća preciznost s obzirom da je izraz „opasnost“ preširok pojam.
Amandmanom se također uređuje da drugo mišljenje o bezuspješnosti ili bezizglednosti liječenja neplodnosti daje liječnik specijalist ginekologije koji nije zaposlen u istoj zdravstvenoj ustanovi u kojoj je zaposlen liječnik koji utvrđuje bezuspješnost ili bezizglednost liječenja neplodnosti, a sve u cilju izbjegavanja mogućeg davanja pristranog drugog mišljenja.
Amandman III
U članku 4. stavku 2. riječi: „Kada se u postupku medicinske oplodnje ne
mogu koristiti vlastite spolne stanice“ zamjenjuju se riječima:“Kada je u postupku medicinske oplodnje isključena svaka mogućnost korištenja vlastitih spolnih stanica“.
Obrazloženje
Predloženim amandmanom preciznije se uređuje izričaj.
Amandman IV
U članku 7. stavku 1. iza riječi:“obavijest“ dodaju se riječi:“ o mogućim oblicima prirodnog planiranja obitelji,“.
Obrazloženje
Amandmanom se uređuje da bračni drugovi prije provedbe postupka medicinske oplodnje imaju pravo na obavijest o drugim mogućim oblicima planiranja obitelji, prije svega o prirodnim oblicima planiranja obitelji.
Amandman V
U članku 8. stavku 1. riječi:“postupka heterologne oplodnje u kojima se koriste darivane spolne stanice“ zamjenjuju se riječima:“svih postupaka medicinske oplodnje“.
Obrazloženje
Predloženim amandmanom uređuje se da je prethodno pravno, te psihološko ili psihoterapijsko savjetovanje obvezno i kod homologne i kod heterologne oplodnje.
Amandman VI
U članku 11. dodaje se novi stavak 2. koji glasi:
„Ako je osoba iz stavka 1. ovog članka u braku, za darivanje spolnih stanica potreban je i pristanak njenog bračnog druga dan u pisanom obliku.“
Dosadašnji stavci 2.-4. postaju stavci 3.-5.
Obrazloženje
Amandmanom se uređuje da je za darivanje spolnih stanica potreban
pisani pristanak bračnog druga darivatelja, odnosno darivateljice ukoliko su darivatelj odnosno darivateljica u braku.
Amandman VII
U članku 50. stavku 1. točki 2. riječ:“heterologne“ zamjenjuje se riječju:“medicinske“.
U točki 3. iza riječi:“(članak 9.stavak 1.“dodaju se riječi:“i članak 11. stavak 2.)“
U točki 7. riječi:“Članka 15. Stavka 3“ zamjenjuju se riječima:“članka 15. Stavka 1. i 3“.
Obrazloženje
Amandmanom se usklađuju kaznene odredbe s ranijim amandmanima.
Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora, Odbor je odredio prof. dr. sc. Andriju Hebranga, dr. med., predsjednika Odbora.
PREDSJEDNIK ODBORA
prof. dr. sc. Andrija Hebrang, dr. med.