Odbor za zaštitu okoliša Hrvatskoga sabora raspravio je na svojoj desetoj sjednici, održanoj 11. srpnja 2008. godine, Prijedlog strategije upravljanja vodama, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 2. srpnja 2008. godine.
Odbor za zaštitu okoliša, temeljem članka 140. Poslovnika Hrvatskoga sabora, raspravio je predmetni prijedlog strategije kao zainteresirano radno tijelo.
U uvodnome obrazloženju predstavnik predlagatelja je naglasio da je Strategija upravljanja vodama dokument na temelju kojeg će se provoditi reforme vodnog sektora kako bi se postigli europski standardi u upravljanju vodama, pa stoga čini podlogu za donošenje novoga Zakona o vodama i Zakona o financiranju vodnoga gospodarstva te pripadajućih podzakonskih akata. Temeljni cilj ove strategije jest postizanje cjelovitog i usklađenog vodnog režima na cijelom državnom teritoriju i na svakom od četiriju vodnih područja, što uključuje osiguranje dovoljnih količina kvalitetne pitke vode za vodoopskrbu stanovništva, osiguranje potrebnih količina vode odgovarajuće kakvoće za različite gospodarske namjene, zaštitu ljudi i materijalnih dobara od poplava i drugih oblika štetnoga djelovanja voda te postizanje i očuvanje dobrog stanja voda zbog zaštite vodnih i o vodi ovisnih ekosustava.
Strateški cilj razvoja javne vodoopskrbe jest povećanje stupnja opskrbljenosti stanovništva vodom iz javnih vodoopskrbnih sustava sa sadašnjih 80% na 90% do 2023. godine, što je primjereno europskim standardima Također je predviđeno intenziviranje aktivnosti na utvrđivanju zona sanitarne zaštite izvorišta i provedbi odgovarajućih zaštitnih mjera te mjera na sanaciji gubitaka iz distribucijskih vodoopskrbnih mreža. Također, intenzivno će se raditi na okrupnjivanju vodnokomunalnog gospodarstva, odnosno na određivanju distribucijskih/uslužnih područja kao tehnološko-ekonomski održivih cjelina.
Ukupni troškovi provedbe strategije za razvojne vodnogospodarske projekte procjenjuju se na 52,8 milijarde kuna, od čega je predviđeno oko 13 milijardi kuna za projekte javne vodoopskrbe, oko 20 milijardi kuna za projekte odvodnje i pročišćavanja komunalnih otpadnih voda, te oko 10,8 milijardi kuna za projekte zaštite od poplava i drugih oblika štetnog djelovanja voda.
Strategijom je predviđeno da se u djelatnosti javne vodoopskrbe isključuje mogućnost neizravne privatizacije prava na vodni resurs. Izravna privatizacija izričito je isključena Ustavom RH i zakonima, koji vodu određuju kao dobro od općeg interesa. Koncesije za korištenje vodnih resursa za potrebe javne vodoopskrbe dodjeljuju se isključivo jedinicama lokalne samouprave i regionalne uprave na uslužnim područjima, te se isključuje mogućnost privatizacije postojeće vodokomunalne infrastrukture ( sustavi javne vodoopskrbe, te sustavi odvodnje i pročišćavanja komunalnih otpadnih voda ). Predstavnik predlagatelja je na kraju uvodnog obrazloženja istaknuo da je cilj strategije model diferencirane cijene vode što znači da svatko u RH, bilo da stanuje na nekom udaljenom otoku ili u gradu Zagrebu, plaća istu cijenu vode.
Pored predstavnika predlagatelja, na sjednicu Odbora su pozvani i predstavnici Hrvatskih voda, nevladine udruge Zelena akcija te predstavnici Komisije Hrvatske biskupske konferencije „Iustitia et pax“ koji su sudjelovali u radu sjednice Odbora. Predstavnici Komisije HBK „Iustitia et pax“ Neven Šimac i Gordan Črpić istaknuli su da je voda javno dobro, koje je ovom naraštaju dano na čuvanje i odgovorno prenošenje naraštajima koji za njima dolaze. Imenovani su izrazili žaljenje što širi krug javnosti te mnogi renomirani stručnjaci nisu bili u mogućnosti sudjelovati u izradi ovako važnog i opsežnog dokumenta, nego samo povlaštene osobe iz javnih poduzeća i državnih tijela. Stoga ovaj dokument nije mogao biti ustrojen na osnovama javnog vlasništva i općedruštvenog dobra u kontekstu globalnog stanja voda i hrvatskih strateških interesa. U tom kontekstu su izrazili i žaljenje zbog činjenice da do sada nije formiran Zavod za vodno gospodarstvo kao neovisna stručna ustanova. Nadalje su istaknuli da strategija nema podataka i sigurnog znanja o količinama, stanju i kakvoći podzemnih voda ili se pak navode zastarjeli podaci. Također, neshvatljivo je prema mišljenju imenovanih, da ovaj dokument nije pripreman u suradnji s ustanovama susjednih država obzirom na činjenicu da najveći dio voda RH dolazi iz susjednih država. Ova strategija ne odgovara ni europskom načinu donošenja strateških i planskih dokumenata koji mogu utjecati na okoliš vlastite i susjednih zemalja, ali niti europskoj politici gospodarenja, upravljanja i zaštite voda, koja se temelji na načelu integralnoga upravljanja svim aspektima vodne politike – socijalnim, ekološkim, ekonomskim i financijskim.
S dozom skepse predstavnici „Iustitia et pax“ su se osvrnuli na dodjelu koncesija za vodoopskrbu i sustave pročišćavanja voda u smislu mogućnosti prikrivenog organiziranog kriminala te modela okrupnjavanja vodoopskrbnih sustava koji bi mogao odškrinuti vrata špekulativnom kapitalu za privatizaciju velikih vodovoda. Na kraju su naglasili da je RH prema Ustavu socijalna država pa treba slijediti primjer zemalja koje određuju socijalni minimum potrošnje vode po broju članova domaćinstva, koji se uopće ne naplaćuje ili naplaćuje minimalno, dok se potrošnja preko tog minimuma naplaćuje progresivno, što bi istovremeno bio poticaj na štednju vode.
Ovoj strategiji kao strateškom dokumentu, prema mišljenju komisije HBK-a, „Iustitia et pax“, nedostaje:
- u uvodu, afirmacija hrvatskih EU ambicija i perspektiva,
- EU reference i već postojeće obveze RH prema EU,
- sustavna i potpuna dijagnostika, te promjene koje izaziva rastući turizam, demografski pritisak na obalu mora i klimatske promjene ( suša, požari, zatopljenje mora ) tj. SWOT analiza,
- operacionalizacija stvarnog slivnog modela i suradnja sa susjedima jer je većina slivova prekogranična,
- hijerarhizacija i periodizacija ciljeva i prioriteta,
- navođenje što treba promijeniti u postojećoj zakonskoj regulativi kako bi se strategija implementirala,
- razrađeni financijski pokazatelji tj. financijska strategija,
- pedagogija voda tj.edukacija kako smanjiti gubitke vode i uštedjeti energiju.
Predstavnica nevladine udruge Zelena akcija je naglasila da je velika manjkavost ovoj strategiji što još nije donesena Strategija održivoga razvoja kao krovna strategija koja bi mogla dati jasniju sliku i odrediti načela i ciljeve Strategiji upravljanja vodama. Također, je naglasila da bi svakako pridonijelo kvaliteti ovoga dokumenta omogućavanje, od strane predlagatelja, da se provede šira rasprava prije stavljanja u proceduru donošenja strategije.
U strategiji se ne spominje obnova vodenih ekosustava kao i upotreba servisa okoliša kada je riječ o obrani od poplava i upravljanja vodama. Također se ne spominje utjecaj klimatskih promjena od kojih će Hrvatska imati najveću štetu kada promatramo zemlje na Mediteranu. Naglasila je da se ne spominju ciljevi obzirom na pristupanje Hrvatske EU.
U raspravi pored predsjednice i članova Odbora sudjelovali su i predstavnici civilnog društva koji su izrazili žaljenje i zabrinutost zašto se ovako važan dokument donosi u velikoj žurbi da se pri tome ne omogući detaljno proučavanje materijala i šira rasprava koja bi zasigurno polučila kvalitetnije i brojnije prijedloge i primjedbe u cilju kvalitativnoga poboljšana ovog strateškog dokumenta.
Nadalje u raspravi je naglašeno da se koncesije za korištenje vodnih resursa za potrebe javne vodoopskrbe dodjeljuju isključivo jedinicama lokalne samouprave i regionalne uprave na uslužnim područjima. Jedinice lokalne samouprave i regionalne uprave ne mogu dodijeljenu koncesiju dati nekome drugome niti je prepustiti bez odobrenja odnosno suglasnosti Vlade RH. O koncesijama za punjenje i prodaju vode za piće odlučuje Vlada RH na temelju provedenoga javnog natječaja.
U raspravi je istaknuto da će se točne količine strateške rezerve podzemnih voda znati nakon izrade katastara podzemnih voda.
Isto tako naglašeno je da predviđeni model okrupnjavanja vodoopskrbnih sustava ima za cilj ekonomsku dimenziju a to je da svi u RH plaćaju istu cijenu vode bez obzira na kojem području živjeli. Do kraja godine izmjenit će se Zakona o vodama te Zakona o financiranju vodnog gospodarstva, a osnovat će se i Institut za vode kao i neovisno regulatorno tijelo – Vijeće za vodne usluge.
Istaknuta je potreba da prilikom ispitivanja kakvoće vode uz obvezne mikrobiološke i kemijske pokazatelje te pokazatelje radioaktivnosti svakako trebaju biti izvršeni i dodatni pokazatelji ispitivanja gama vrijednosti. Ispitivanje kakvoće vode vrši se obavezno svakih pet godina putem resornoga ministarstva a izvješća se upućuju Nacionalnom vijeću za vode koja su dostupna javnosti.
U raspravi je naglašeno od strane svih sudionika da je voda javno dobro te da je dužnost svih sačuvati bogatstvo kvalitete i kakvoće vode koju RH posjeduje. Stoga je Vlada RH i zadnjim rebalansom Proračuna izdvojila dodatna financijska sredstva u izgradnju vodovodne mreže, te poboljšanje vodoopskrbe i odvodnje otpadnih voda.
Strategijom je planirano predavanje kanala 3. i 4. reda u nadležnost upravljanja županijama uz prenošenje i dodatnih financijskih sredstava za njihovo održavanje obzirom da se isti nalaze u zapuštenom stanju. Županije će temeljem javnoga natječaja dodijeliti koncesije za održavanje kanala.
Na kraju rasprave istaknut je i problem velikih gubitaka vode u vodovodnoj mreži koji svakako imaju za posljedicu visoku cijenu vode, a to plaćaju korisnici, pa je potrebno što prije provesti sanaciju vodovodne mreže. Neracionalno korištenje vode od strane korisnika treba smanjiti pedagoškim i odgojnim mjerama.
Nakon provedene rasprave Odbor je jednoglasno odlučio da primjedbe i prijedlozi svih sudionika u uvodnom dijelu i raspravi sjednice Odbora budu uvršteni u Izvješće Predsjedniku Hrvatskoga sabora. Odbor je jednoglasno odlučio predložiti Hrvatskome saboru donošenje
STRATEGIJE UPRAVLJANJA VODAMA
Za izvjestiteljicu na sjednici Hrvatskoga sabora, Odbor je odredio predsjednicu Odbora, Marijanu Petir.
PREDSJEDNICA ODBORA
Marijana Petir