Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost na 8. sjednici, održanoj 12. veljače 2025., raspravio je Konačni prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima, drugo čitanje, P.Z.E. br. 63, koji je Vlada Republike Hrvatske podnijela predsjedniku Hrvatskoga sabora aktom od 6. veljače 2025. Sukladno članku 69. Poslovnika Hrvatskoga sabora.
Odbor je predmetni zakonski prijedlog razmotrio u svojstvu matičnog radnog tijela.
Na sjednici su sudjelovali predstavnici predlagatelja iz Ministarstva unutarnjih poslova, Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike te Ministarstva demografije i useljeništva.
U uvodnom izlaganju se predstavnica predlagatelja, državna tajnica u Ministarstvu unutarnjih poslova, osvrnula na izmjene zakonskog teksta u drugom čitanju u odnosu na zakonski tekst u prvom čitanju. Također, osvrnula se i na iznesene primjedbe i mišljenja koje predlagatelj nije prihvatio.
Slijedom navedenoga, između ostaloga, istaknula je da je u Konačnom prijedlogu zakona prihvaćena primjedba pučke pravobraniteljice koja se odnosi na produljenje privremenog boravka u druge svrhe osobama koje se nalaze na liječenju u Republici Hrvatskoj uz mišljenje ministarstva nadležnog za zdravstvo kao i da je preformuliran članak 17. kojim se mijenja članak 69. Zakona o strancima na način da su radi pravne sigurnosti jasnije razdvojene situacije za odobrenje autonomnog boravka; i to slučajevi kada je državljanin treće zemlje još uvijek član obitelji ili životnog partnerstva (primjerice i dalje je bračni ili izvanbračni drug, životni ili neformalni životni partner u trenutku kada podnosi zahtjev za autonomni boravak), od situacije kada državljanin treće zemlje više nije član obitelji, a ima pravo na autonomni boravak u slučaju smrti supružnika ili životnog partnera.
Nastavno je predstavnica predlagatelja istaknula da je predlagatelj prihvatio i prijedloge izmjena i dopuna odredbi nomotehničke naravi koje je sugerirao Odbor za zakonodavstvo radi preciznijeg izričaja istih.
Nadalje, člankom 7. Konačnog prijedloga zakona kojim je mijenjan članak 52. Zakona, pristupilo se izmijeni stavka 3. s obzirom da je bilo potrebno istaknuti obvezu prijevoznika, te je dodan pojam „unutarnji let“ kako bi se primjena navedene odredbe ograničila na zračne prijevoznike u unutarnjem letu, dok je novim stavkom 8. obveza izdavanja zapovijedi o vraćanju proširena i na prijevoznika koji je dovezao državljanina treće zemlje kojem je odbijen ulazak, prijevoznika koji je dovezao državljanina treće zemlje na unutarnjem letu te prijevoznika koji je dovezao državljanina treće zemlje koji je izrazio namjeru za međunarodnu zaštitu.
Nastavno je istaknula da je u članku 31. Konačnog prijedloga zakona kojim se mijenja članak 97. Zakona propisan novi stavak 5. kojim je omogućena iznimka da za jednostavna zanimanja za koja nije potrebna cjelovita kvalifikacija na razini srednjoškolskog obrazovanja prema HKO-u, a koja su navedena u odluci o Listi deficitarnih zanimanja iz članka 101. stavka 1. Zakona, nije potrebno dokazivati odgovarajuće radno iskustvo niti završeno obrazovanje kao i da će se plaća koju prima državljanin treće zemlje uspoređivati s plaćom koju primaju zaposleni u Republici Hrvatskoj u zanimanju za koje se izdaje dozvola za boravak i rad, umjesto plaće isplaćene na „usporedivim radnim mjestima“ (isto je predviđeno i za radna mjesta za koje se provodi test tržišta rada).
U članku 78. Konačnog prijedloga zakona jasno je propisano da se ovlast za provedbu inspekcijskog nadzora nad smještajem sezonskih radnika i državljana trećih zemalja koji imaju izdanu dozvolu za boravak i rad temeljem članka 97. Zakona daje Državnom inspektoratu, kao tijelu koje je nadležno za provođenje inspekcijskog nadzora rada stranaca i upućenih radnika. Državni inspektorat će posebnim aktima utvrditi nadležnu inspekciju za provođenje nadzora.
Također, državna tajnica je istaknula da je bilo potrebe u odnosu na poslodavce koji posluju putem digitalnih radnih platformi, a koji ne obavljaju djelatnost u poslovnom objektu i prostoru zabraniti obavljanje djelatnosti putem digitalnih radnih platformi ako se utvrdi da je za poslodavca radio državljanin treće zemlje protivno odredbama Zakona o strancima.
S tim u vezi predstavnica predlagatelja se osvrnula i na činjenicu da koliko god je Zakon restriktivan kontinuirano postoje pojedinci i skupine koje pokušavaju izigrati sustav i zakone u cilju enormnog profita te ne obavljaju svoju temeljnu djelatnost već je cjelokupna aktivnost usmjerena na bogaćenje nauštrb stranog radnika koji ne radi tamo gdje je trebao primarno raditi, već nakon što dođe u Hrvatsku, ili ode dalje iz Hrvatske ili ostane u Hrvatskoj te radi u nehumanim uvjetima u kojima je izrabljivan, a sustav izigran. Smisao izmjena Zakona je da strani radnik koji dođe u Hrvatsku i ishodi dozvolu za boravak i rad predstavlja jedan entitet uz koji se vežu davanja za mirovinsko i socijalno osiguranje, porezna davanja i dr., te da se više ne dešavaju situacije da je izdano 10 dozvola za boravak i rad, a uplaćuju se javna davanja za pet radnika. S time u vezi predstavnica predlagatelja je naglasila da je uveden sustav nadzora iz kojeg će biti vidljivo tko stvarno plaća doprinose za koje radnika, koji radnici su prijavljeni, a koji nisu te bi se na taj način riješili navedeni problemi.
Predstavnica predlagatelja se osvrnula i na članak 27. Konačnog prijedloga zakona kojim se mijenja članak 93. stavak 1. Zakona o strancima i propisuje nova točka 14. kojom je omogućeno odbijanje dozvole za boravak i rad, ako postoje dokazi da bi državljanin treće zemlje boravio u Hrvatskoj u svrhu različitu od one zbog koje podnosi zahtjev. Cilj dopune je odbijanje dozvole za boravak i rad u slučaju zlouporabe, kada se utvrdi da namjera državljana trećih zemalja nije rad u Republici Hrvatskoj.
U osvrtu na primjedbe koje predlagatelj nije prihvatio, predstavnica predlagatelja se osvrnula, između ostaloga, na više primjedbi pučke pravobraniteljice.
S tim u vezi, u odnosu na članak 25. Prijedloga zakona kojim se predlaže izmjena članka 91. stavka 9. Zakona o strancima, a sukladno kojem nije dopuštena žalba protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova o odbijanju zahtjevu za izdavanje dozvole za boravak i rad, već se ostavlja mogućnost pokretanja upravnog spora, mišljenje pučke pravobraniteljice je da se radi o situacijama žurnosti te da se onemogućavanjem žalbe i dopuštanjem isključivo sudske zaštite gubi pravo na učinkovit pravni lijek, zbog čega su strani državljani zbog dugotrajnosti sudskih postupaka praktično onemogućeni u obavljanju navedenih poslova.
Državna tajnica je naglasila da primjedba nije prihvaćena s obzirom da je kod prethodnih izmjena Zakona o strancima tadašnje Ministarstvo uprave upozorilo da protiv rješenja policijskih uprava odnosno policijskih postaja, kao ustrojstvenih jedinica Ministarstva unutarnjih poslova, žalbu ne može rješavati Ministarstvo u sjedištu. Osim toga, propisivanje žalbenog postupka zahtijevalo bi uspostavu novog posebnog tijela s javno pravnim ovlastima, imenovanje neovisnih stručnjaka, prostor te brigu o administrativnim poslovima tog tijela. Stoga su predmetne odredbe usklađene s člankom 12. Zakona o općem upravnom postupku te se jamči sudska kontrola pojedinačnih akata na način da stranka može pokrenuti upravni spor sukladno Zakonu o upravnim sporovima i može ostati na području Republike Hrvatske tijekom trajanja spora.
Vezano za primjedbu u odnosu na članak 83. Prijedloga zakona kojim se briše članak 246. Zakona o strancima, a koji je bio jedini članak u Glavi 16. Imigracijska politika te je nalagao donošenje sveobuhvatne imigracijske politike predstavnica predlagatelja je istaknula da je Vlada RH u prosincu 2022. godine osnovala Međuresornu radnu skupinu za izradu dokumenta o imigracijskoj politici čijim radom je koordinirao MUP. Istovremeno, u pripremi je bila i Strategija demografske revitalizacije Republike Hrvatske do 2033. godine, koja je donesena u ožujku 2024. godine i predstavlja strateški dokument šireg obuhvata te pokriva pitanja koja su ključna za budući razvoj Republike Hrvatske. U Strategiji demografske revitalizacije navedeno je kako će dokument koji se odnosi na relevantne politike useljavanja biti upućen u daljnju proceduru u narednom razdoblju u obliku Nacionalnog plana migracija RH za čiju izradu je nadležno Ministarstvo demografije i useljeništva. Iz tih razloga, predloženo je da se u Konačnom prijedlogu zakona briše članak 246. Zakona o strancima.
U odnosu na prijedlog pučke pravobraniteljice da se dozvola za boravak i rad ne ukida zbog uvjeta za koje je odgovoran poslodavac (npr. neisplata plaće, neisplata doprinosa), već da bi se trebalo omogućiti adekvatno prijelazno razdoblje te propisati sadržaj upozorenja, kao i da rok između dostave upozorenja i ukidanja dozvole za boravak i rad bude 60 dana nije prihvaćen.
Predstavnica predlagatelja je naglasila da s aspekta Zakona o radu nema zapreke da se radnici-državljani trećih zemalja koriste pravnim sredstvima zaštite iz tog Zakona, odnosno da se u slučaju povrede prava iz radnog odnosa (primjerice u slučaju neisplate plaća), u propisanim rokovima obrate poslodavcu sa zahtjevom za zaštitu povrijeđenog prava, odnosno da pokrenu sudski postupak protiv poslodavca.
Konačnim prijedlogom zakona se upravo radi zaštite stranih radnika uvela obveza da se u slučajevima kada se pokreće postupak ukidanja dozvole za boravak i rad zbog neispunjavanja obveza poslodavca, obavijesti strani radnik, kako bi koristio pravo za nezaposlenost i ostanak u Republici Hrvatskoj do 60 dana te pronašao novog poslodavca.
Primjedba pučke pravobraniteljice da se produži rok s pet na 15 dana u kojem su poslodavac i državljanin treće zemlje dužni obavijestiti policijsku upravu odnosno policijsku postaju da je prestao ugovor o radu ili druge okolnosti na temelju kojih je izdana dozvola za boravka i rad, smatrajući da je rok prekratak i uzimajući u obzir da je predviđeno prekršajno sankcioniranje, nije prihvaćena.
Predstavnica predlagatelja je istaknula da je bitno propisati kraće rokove za dostavu obavijesti o prestanku ugovora o radu, i to bez iznimaka, s obzirom na postojanje kraćih rokova u kojima poslodavac mora odjaviti radnika s mirovinskog osiguranja, ali i iz razloga sprječavanja neprijavljenog rada i sekundarnih migracija. Također, istaknula je da treba uzeti u obzir da se navedena informacija može dostaviti i elektroničkim putem što rok od pet dana u cijelosti čini dostatnim.
Prijedlog Pučke pravobraniteljice da se svim radnicima državljanima trećih zemalja u slučaju bolesti, invaliditeta ili korištenja mjera rodiljnih i roditeljskih potpora produži vrijeme nezaposlenosti do 12 mjeseci, kao što je propisano za nositelje Plave karte EU-a nije prihvaćen uz obrazloženje da te dvije kategorije stranih radnika imaju različite uvjete za odobrenje boravka i rada u RH te da isto nije usporedivo.
U raspravi su članovi Odbora podržali predložene izmjene i dopune Zakona o strancima koje su usmjerene na jačanje sustava i sprječavanje nezakonitih radnji od strane pojedinih dionika u procesima i aktivnostima koje uređuje ovaj Zakon.
Kao i tijekom rasprave o zakonskom prijedlogu u prvom čitanju izražena je primjedba na kašnjenje zakonskog prijedloga, uzimajući u obzir da je isti bio predviđen u Planu zakonodavnih aktivnosti Vlade RH za 2023. godinu.
Također, istaknuto je da se predloženim izmjenama i dopunama parcijalno prenose odredbe postojećih direktiva Europske unije te da isto nije dobro što ukazuje na nedovoljnu ambiciju Vlade RH da područje uredi cjelovito. Kao primjer je navedena odredba Konačnog prijedloga zakona koja omogućava stranom radniku da unutar 3 godine 60 dana može biti nezaposlen i tražiti posao, a da nije prisiljen otići iz RH odnosno da mu neće biti ukinuta dozvola za boravak i rad, dok Direktiva 2024/1233 koja je na snazi predviđa dopušteno razdoblje nezaposlenosti 3 mjeseca odnosno 90 dana.
Predstavnica predlagatelja je po pitanju dopuštene nezaposlenosti istaknula da povećanje razdoblja dopuštene nezaposlenosti ne bi pridonijelo sređivanju sustava već bi doprinijelo dodatnom neredu u sustavu, a rok od 60 dana je optimalan i ne narušava ljudska prava stranih radnika.
Izraženo je žaljenje zbog brisanja članka 246. Zakona o strancima koji je davao ovlast Hrvatskome saboru za donošenje sveobuhvatne imigracijske politike s obzirom da je parlament pravo mjesto na kojem se treba utvrditi migracijska politika.
Također, izraženo je i mišljenje da je, neovisno o cijelom niz kvalitetnih rješenja koja se nalaze u zakonskom prijedlogu, potrebno s više uvažavanja pristupiti prijedlozima koji su izneseni kroz savjetovanje kao i u dijalogu sa zainteresiranim stranama i nevladinim udrugama.
Nakon rasprave, Odbor je većinom glasova, sa 7 glasova „ZA“ i 4 glasa „PROTIV“, odlučio predložiti Hrvatskome saboru donošenje
ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA.
Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora određen je Ranko Ostojić predsjednik Odbora, a u slučaju njegove eventualne odsutnosti ili spriječenosti, za izvjestiteljicu se određuje Branka Juričev Martinčev, potpredsjednica Odbora.
PREDSJEDNIK ODBORA
Ranko Ostojić