Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost na 4. sjednici, održanoj 15. listopada 2024., raspravio je Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima, prvo čitanje, P.Z.E. br. 63, koji je Vlada Republike Hrvatske podnijela predsjedniku Hrvatskoga sabora aktom od 3. listopada 2024. Sukladno članku 69. Poslovnika Hrvatskoga sabora Odbor je predmetni Prijedlog zakona razmotrio u svojstvu matičnog radnog tijela.
Na sjednici su sudjelovali predstavnici predlagatelja iz Ministarstva unutarnjih poslova, Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike te Ministarstva demografije i useljeništva.
Pučka pravobraniteljica, sukladno ovlasti iz članka 17. stavka 1. Zakona o pučkom pravobranitelju, dostavila je Odboru Mišljenje na Nacrt prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima s kojim su upoznati svi članovi i članice Odbora.
U uvodnom izlaganju je predstavnica predlagatelja, državna tajnica u Ministarstvu unutarnjih poslova, istaknula da je javno savjetovanje provedeno u razdoblju od 28. veljače do 14. ožujka 2024. te su se o nacrtu intenzivno konzultirali s gospodarskim partnerima. Zbog nadležnosti više državnih tijela u izradi zakonskog teksta usuglašavanje međuresorne skupine je zahtijevalo više vremena.
Osvrnula se i na Direktivu (EU) 2021/1883 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. listopada 2021. o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja visokokvalificiranih radnika te stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 2009/50/EZ, koju je bilo potrebno implementirati, a koja će pridonijeti lakšem zapošljavanju visokokvalificiranih stranih radnika.
Nastavno se osvrnula na ulogu Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (HZZ) koje od 2021. godine provedi test tržišta rada za deficitarna zanimanja, te istaknula njihove zadaće koje su ojačane ovim izmjenama i dopunama, ali i pooštrene uvjete koje trebaju zadovoljiti poslodavci za dobivanje pozitivnog mišljenja. Naglasila je da se pokazalo ispravnim, osim HZZ-a, uključiti i druga nadzorna tijela (npr. Državni inspektorat) jer je broj stranih radnika postajao sve veći.
Osnovni model zapošljavanja i dalje ostaje isti. Primarno se zapošljava domaća radna snaga, a tek onda stranci. Poslodavci moraju priložiti dokaz o kompetencijama stranog radnika za deficitarna poslove kako bi ishodili pozitivno mišljenje HZZ-a. Cilj te odredbe je premostiti situaciju u kojoj poslodavci dovode strane radnike bez potrebnih kvalifikacija, koji na koncu ne mogu obavljati poslove koje su trebali obavljati i ostaju „na cesti“ odnosno na brigu državi.
Nadalje, uveden je omjer broja zaposlenih domaćih i stranih radnika kod poslodavca, s ciljem učinkovitijeg reguliranja nekontroliranog zapošljavanja stranih radnika u deficitarnim zanimanjima. Također, radi administrativnog rasterećenja resornih tijela, u situacijama kada se tvrtka ciljano osniva samo radi uvođenja stranih radnika, uvodi se ograničeni broj dozvola sukladno veličini poslodavca i realnim potrebama za zapošljavanje. Zakonom se također traži da poslodavac ima barem jednog zaposlenog hrvatskog državljanina na puno radno vrijeme i na neodređeno vrijeme.
Ukazala je na cijeli niz obveza koje poslodavci moraju zadovoljiti za dobivanje pozitivnog mišljenje, a posebno istaknula da će se provjeravati ne samo plaćanje poreza na dohodak i davanja iz socijalnog osiguranja, već i počinjenje kaznenih djela iz područja radnih odnosa i socijalnog osiguranja, je li poslodavac pravomoćno osuđen za kaznena djela protiv radnih odnosa i socijalnog osiguranja ili opće opasnosti te je li poslodavcu izrečena pravomoćna prekršajnopravna sankcija za najteže prekršaje protiv radnih odnosa ili prekršajnopravna sankcija protiv socijalnog osiguranja ili zaštite na radu.
Poslodavci koji će se voditi na „crnoj listi“ Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada neće moći dobiti pozitivno mišljenje HZZ-a, a na listi će se nalaziti dulje od pet godina.
Pojasnila je izmjene koje idu u smjeru olakšavanja položaja sezonskih radnika, a koje se manifestiraju kroz produljenje maksimalnog razdoblja rada sezonskog radnika do 9 mjeseci u razdoblju od 12 mjeseci, što je pozdravio turistički i gospodarski sektor, kao i činjenicu da sezonski radnici povratnici ne moraju prilagati dokaz o nekažnjavanju, ako nije prošlo više od 9 mjeseci od važenja prethodno izdane dozvole za boravak i rad sezonskog radnika.
U cilju smanjenja administrativnih aktivnosti, predstavnica predlagatelja je istaknula da se produljuje važenje dozvola za boravak i rad koje se izdaju uz mišljenje HZZ-a s jedne na tri godine, a produljuje se i važenje dozvola koje MUP izdaje samostalno s jedne na dvije godine.
Naglasila je i novinu koja nezaposlenom stranom radniku omogućava da ostane u Republici Hrvatskoj do 60 dana u slučaju da je dobio otkaz ili ga poslodavac ne želi, te u tom vremenu može tražiti novog poslodavca čime se omogućava poslodavcima zapošljavanje stranih radnika koji već borave u Hrvatskoj.
Nadalje, za vrijeme važenja dozvole za boravak i rad strani radnik može promijeniti poslodavca ili radno mjesto kod istog poslodavca, a ne mora podnositi novi zahtjev za ishođenje nove biometrijske dozvole boravka. Cijeli proces traženja mišljenja HZZ-a skraćen je na pet dana te, ako ono bude pozitivno, radnik može početi raditi u vrlo kratkom roku odnosno u roku od pet dana.
Državna tajnica je istaknula da je Hrvatska uvela nadstandard u području smještaja stranih radnika, ako ga osigurava poslodavac, te je propisala da će se uvjetovati izdavanje dozvole za boravak i rad time da poslodavac po svakom radniku osigura minimum 14m2, odnosno da u 45m2 ne može biti smješteno više od pet radnika.
Uvedena je i zadužnica za poslodavca u slučaju da „odbaci“ stranog radnika, u iznosu jedne prosječne mjesečne bruto plaće.
Predstavnik predlagatelja, državni tajnik u Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike je istaknuo da je Ministarstvo postalo ključni akter u provedbi Zakona o strancima, te naglasio da smatra ispravnim napuštanje kvotnog sustava. Osvrnuo se i na rekordno nisku nezaposlenost, oko 90.000 nezaposlenih, te naveo da se problemi sa stranim radnicima javljaju kod manjeg dijela poslodavaca.
Naglasio je da je predloženo trajanje radne dozvole od tri godine razdoblje unutar kojeg se može govoriti o nekakvoj integraciji i učenju hrvatskog jezika kao preduvjetu. Istaknuo je da su strani radnici uvijek skuplji od domaće radne snage, ali oni su nužni za zadržavanje ovakvog rasta BDP-a.
S obzirom na nevjerojatne primjere diskriminatornog postupanja manjine poslodavaca, gdje isplaćene plaće za isti posao domaćem radniku i stranom radniku nisu bile usporedive, osim izmjena Zakona o strancima, donesen je potpuno novi Zakon o suzbijanju prekarnog rada koji omogućava oštro kažnjavanje poslodavca, stavljanje na tzv. „crnu listu“ uz udvostručenje novčane kazne za ponovljeni prekršaj.
Naglasio je da će se ograničavanjem dozvola od 50 do 250 po poslodavcu, ovisno o njegovoj veličini, pročistiti tržište rada.
Zaključno je pojasnio dobivanje „Plave karte EU-a“ za IT stručnjake, odnosno istaknuo da se tu ne radi uvijek o kvalifikacijama koje se mogu dokazati određenim ispravama, te da će oni svoje znanje i vještine dokazivati provjerom znanja.
Predstavnica predlagatelja, državna tajnica u Ministarstvu demografije i useljeništva je istaknula da je jedan od ciljeva ovih izmjena i dopuna potaknuti hrvatske iseljenike i potomke hrvatskih iseljenika na povratak, odnosno oni su ciljana skupina.
Trenutno važeći Zakon omogućava odobravanje privremenog boravka iz humanitarnih razloga pripadnicima hrvatskog naroda sa stranim državljanstvom i bez državljanstva uz potvrdu tijela državne uprave nadležnog za odnose s Hrvatima izvan Republike Hrvatske.
Pravo na stalni boravak mogu ostvariti uz potvrdu Ministarstva demografije i useljeništva ako su neprekidno imali odobren privremeni boravak u kontinuitetu tri godine u Republici Hrvatskoj. Rok važenja potvrde je dvije godine, a isto im omogućava podnošenje zahtjeva za primitak u hrvatsko državljanstvo.
Sukladno ovlasti iz članka 17. stavka 2. Zakona o pučkom pravobranitelju na sjednici Odbora sudjelovao je zamjenik pučke pravobraniteljice.
Istaknuo je da je pučka pravobraniteljica dostavila Mišljenje na nacrt prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima u kojem je iznijela sve komentare i prijedloge te naglasio je da se nada da se ovaj zakonski prijedlog još može unaprijediti, odnosno da može doći do poboljšanja statusa stranih državljana.
Osvrnuo se i na sudjelovanje u javnom savjetovanju gdje su dali svoje komentare i prijedloge, od kojih je većina primljena na znanje ili je odbijena, dok su prihvaćeni samo komentari koji su dani u cilju usklađivanja terminologije.
Podsjetio je da je Prijedlog zakona trebalo donijeti ranije kako bi se pravni okvir što prije uskladio s realnim kretanjima, odnosno da je donošenje Prijedloga zakona u Planu zakonodavnih aktivnosti Vlade RH za 2023. godinu bilo predviđeno u drugom tromjesečju 2023. godine.
Zamjenik pučke pravobraniteljice se osvrnuo samo na pojedine odredbe iz Prijedloga zakona sukladno dostavljenom Mišljenju.
Slijedom toga, osvrnuo se na novi članak 62.a kojim se propisuje da je državljanin treće zemlje dužan obavijestiti policijsku upravu odnosno policijsku postaju o prestanku postojanje uvjeta na temelju kojih mu je odobren privremeni boravak u roku od 5 dana od nastupa okolnosti.
Zamjenik pučke pravobraniteljice je istaknuo da se predloženi rok smatra pretjerano kratkim, te je predložen rok od 15 dana koji se smatra primjerenim uzimajući u obzir da se postupanje državljanina treće zemlje protivno tom članku predlaže prekršajno sankcionirati.
Nadalje, člankom 25. Prijedloga zakona predlaže se izmjena članka 91. stavka 9. i propisuje se da protiv rješenja MUP-a o zahtjevu za izdavanje dozvole za boravak i rad kojeg donosi nadležna policijska uprava odnosno postaja prema mjestu boravišta ili namjeravanog boravka državljanina treće zemlje nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.
S obzirom da se radi o žurnoj situaciji pri čemu se omogućuje isključivo sudska zaštita, gubi se pravo na učinkovit pravni lijek time što se onemogućava žalba. Jasno je da su strani državljani u slučaju mogućnosti podnošenja isključivo upravne žalbe odnosno pokretanje upravnog spora zbog dugotrajnosti sudskih postupaka praktično onemogućeni u obavljanju navedenih poslova.
Člankom 83. Prijedloga zakona briše se članak 246. Zakona o strancima koji je bio jedini članak u Glavi 16. Imigracijska politika te je nalagao donošenje sveobuhvatne imigracijske politike.
Zamjenik pučke pravobraniteljice smatra štetnim brisanje zakonske obveze koja je nalagala donošenje sveobuhvatne imigracijske politike. Istaknuo je da članak 83. Prijedloga zakona treba mijenjati na način da je Vlada RH obvezna predložiti, a Hrvatski sabor donijeti sveobuhvatnu migracijsku politiku, u skladu sa strategijom demografske revitalizacije Republike Hrvatske do 2033. Vlada RH bi na temelju te strategije i aktualnog demografskog, gospodarskog i socijalnog stanja, donijela odluku o broju, mjerilima i uvjetima za useljavanje državljana trećih zemalja za svaku kalendarsku godinu.
U raspravi su članovi Odbora podržali predložene izmjene i dopune Zakona o strancima, posebice one koje smanjuju administrativne prepreke i humaniziraju status stranih radnika, prvenstveno apostrofirajući rješavanje primjerenog smještaja, uzimajući u obzir teške i nehumane uvjete u kojima žive strani radnici.
Također, dio članova Odbora je pozdravio primjedbe pučke pravobraniteljice koje su usmjerene na poboljšanje položaja stranih radnika, ali i izrazio žaljenje činjenicom da su prihvaćene primjedbe i prijedlozi koji su rješavali nomotehničke neusklađenosti, a sve ostale primjedbe i prijedlozi su primljeni na znanje ili odbijeni.
Podržana je primjedba pučke pravobraniteljice koja se odnosi na brisanje članka 246. Zakona o strancima, u Glavi XVI. Imigracijska politika, uz napomenu da Hrvatska od 2015. godine nema imigracijsku politiku i da izgovor da nam ista nije potrebna jer se Hrvatska oslanja na imigracijsku politiku Europske unije nije prihvatljiv. Hrvatska treba donijeti Strategiju migracijske politike radi zaštite svojih interesa.
Izražena je primjedba na kašnjenje zakonskog prijedloga, uzimajući u obzir da je isti bio predviđen u Planu zakonodavnih aktivnosti Vlade RH za 2023. godinu, a došao je u Hrvatski sabor u četvrtom tromjesečju 2024. Ujedno, direktiva s kojom je bilo potrebno uskladiti Zakon propisala je 18.11.2023. kao rok za usklađenje, što je također prekoračeno.
Nastavno u raspravi je istaknuto da je pitanje vremena kada će u Hrvatskoj raditi 200.000 stranih radnika jer trenutni gospodarski rast traži povećan broj radnika. Za rezultate demografskih mjera i povrat iseljenika, što bi dovelo do većeg broja domaćih radnika, trebat će niz godina, te je potrebno cijelom procesu pristupiti realno. Sustav treba urediti da ima što manje propusta, te uspostaviti ravnotežu između domicilnog stanovništva i stranih radnika, bez geta i getoiziranja.
Izraženo je i suprotno stajalište da je dolazak tako velikog broja stranih radnika u tako kratkom roku rezultat težnje za visokim profitom, a ni u kom slučaju nije bio motiviran javnim potrebama.
U odnosu na „platformske radnike“ koji nisu zaposleni kod svog poslodavca nego kod agregatora, koji su posrednici u zapošljavanju, istaknuto je da to ruši koncept radnog odnosa koji je osobni odnos između radnika i poslodavca, a isto je opet na prvom mjestu motivirano profitom, dok su u konačnici agregatori lišeni bilo kakve odgovornosti. Isto je uređeno Zakonom o radu, a ne Zakonom o strancima, no kako su u najvećem broju zaposlenici strani radnici, dio članova Odbora je smatrao potrebnim ukazati na to stanje.
Nastavno je naglašeno da bi bilo dobro da se kroz gransko kolektivno ugovaranje osiguraju jednaka prava za sve radnike neovisno od kuda dolaze, no na žalost to nije tako, jer privatni sektor nije pokriven kolektivnim ugovorima na tako kvalitetan način kao javni sektor.
Vezano za situacije u kojima poslodavci stranim radnicima oduzimaju osobne dokumente kako bi ih spriječili da odu od njih, ili im ne isplaćuju plaće te ih drže u zavisnom položaju, postavljeno je pitanje koliko je kaznenih prijava podnijela policija za kazneno djelo protupravnog oduzimanja slobode.
Podržana je obveza učenja hrvatskog jezika, jer je znanje jezika apsolutni preduvjet integracije pojedinca u neko društvo, uz napomenu da su sredstva za tu namjenu rebalansom ovogodišnjeg proračuna svedena na nulu.
Po pitanju povratka hrvatskih iseljenika izražena je sumnja da se duži niz godina ti podatci „lažiraju“ te da se svega oko tisuću hrvatskih iseljenika vratilo u Hrvatsku od njezine samostalnosti. Kao prva zapreka za njihov povratak i stjecanje hrvatskog državljanstva naznačen je predug rok za rješavanje „papirologije“, odnosno pojedinac nakon što se prijavi za razgovor u neko hrvatsko veleposlanstvo npr. u Južnoj Americi čeka tri godine da ga pozovu na prvi razgovor. Kao druga prepreka pojavljuje se problem nostrifikacije diploma visokokvalificiranih povratnika koji su ušli u „sustav“, a onemogućen im je ulazak na tržište rada.
Izražena je i zabrinutost činjenicom da su određene agencije za zapošljavanje stranih radnika još od 2021. godine vezane za visoko pozicionirane državne dužnosnike (od otvaranje tržišta za digitalne nomade) što nije samo stvar profita, već i političkih konekcija s obzirom na izravan pristup insajderskim informacijama i stvara sumnju u iskrenu želju za uređenjem sustava.
Član Odbora izrazio je sumnju u provedbu odredbi Zakona, posebice odredbe koja se odnosi na 14m2 stambenog prostora po stranom radniku, smatrajući da je isto neprovedivo, podsjećajući da velik broj hrvatskih građana nema toliko kvadratnih metara za sebe i svakog člana svoju obitelji te da je sve to pokazatelj da se Zakon donosi stihijski i u panici.
Državna tajnica iz Ministarstva unutarnjih poslova se nakon izlaganja članova i članica Odbora zahvalila svima na konstruktivnoj raspravi i odgovorila na postavljena pitanja i iznesene primjedbe.
Na pitanje jesu li radnici u građevinarstvu i turizmu izuzeti od traženja dokaza o kvalifikacijama s obzirom da se za taj tip poslova ne traži visokokvalificirana radna snaga, kao i da se u te dvije branše „slijeva“ najveći broj stranih radnika, državna tajnica je odgovorila da se to ne odnosi na njih.
Isto tako naglasila je da se ovim izmjenama i dopunama onemogućava zlouporaba u dovođenju stranih radnika te se na potpuno adekvatan način regulira tržište rada, a strani radnici dobivaju temeljnu zaštitu ljudskih i socijalnih prava. Strane radnike treba zaštititi od nehumanih i diskriminirajućih uvjeta rada. No, Hrvatska nije niti iznad niti ispod drugih država članica EU u normativnom uređenju, a po pitanju smještaja imat će nadstandard.
Složila se sa primjedbom da je Zakon trebalo donijeti ranije, te naglasila da je do kašnjenja došlo zbog dijaloga između više zainteresiranih subjekata i međuresornog usuglašavanja.
Osvrnula se na primjedbu da se Zakon donosi stihijski i u panici, te istaknula da to nije točno jer njemu prethode dvije i pol godine rada i usuglašavanja, a međuresorno usklađivanje je kompleksno. Zakon nije popis želja, već je provediv i bit će realiziran.
Naglasila je da se migracijska politika ne rješava ovim Zakonom, s obzirom da se tim problemom bavi resor demografije te nije sporno brisanje članka 246. Zakona o strancima.
Iznijela je i podatak da je zbog protupravnog oduzimanja slobode podneseno 68 kaznenih prijava.
Državni tajnik iz Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike je nastavno istaknuo da sustav funkcionira kao i važeći propisi, te da je bitno naglasiti da su djelatnici inspektorata do 6-og mjeseca ove godine naplatili milijun eura kazne poslodavcima i proveli 8.000 izvida. Složio se da je učenje hrvatskog jezika preduvjet integracije, te je istaknuo da je za naredno višegodišnje razdoblje predviđeno uložiti oko pola milijarde eura europskih sredstva u tržište rada.
U odnosu na kolektivno ugovaranje, naglasio je da se kolektivnim ugovorom dogovaraju plaće iznad minimalnih plaća te da je većina radnika u turizmu i ugostiteljstvu obuhvaćena kolektivnim ugovorima.
Naglasio je da se s Argentinom i Čileom dovršavaju ugovori o socijalnom osiguranju, kako bi povratnici nakon povratka u Hrvatsku, mogli kombinirati svoj staž osiguranja.
Zaključno je istaknuo da Hrvatska zadnjih godina bilježi pozitivan migracijski saldo u vraćanju hrvatskih državljana te da on iznosi više tisuća povratnika svake godine.
Državna tajica iz Ministarstva demografije i useljeništva je istaknula da se doista dugo čekalo za stjecanje hrvatskog državljanstva, no sad je taj rok značajno smanjen. Istaknula je nadležnost više središnjih državnih tijela po istom pitanju te naglasila da je potrebna bolja povezanost i komunikacija s diplomatskim i konzularnim predstavništvima.
Naglasila je da je Hrvatska zadnjih nekoliko godina dodijelila više tisuća stipendija pripadnicima hrvatskog naroda izvan RH, a ove godine 1500 stipendija. Istaknula je da učenje hrvatskog jezika nije bitno samo za strance već je bitno i za iseljenike iz Republike Hrvatske i njihove potomke koji se vraćaju u Hrvatsku.
Naglasila je da je integracija vrlo izazovan proces te da će se kroz sveobuhvatnu migracijsku politiku, čija priprema je u nadležnosti Ministarstva demografije i useljeništva, rješavati i pitanje integracije.
Nakon rasprave, Odbor je većinom glasova, sa 6 glasova „ZA“ i 5 glasova „SUZDRŽAN“, odlučio predložiti Hrvatskome saboru sljedeći zaključak:
1. Prihvaća se Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima.
2. Sve primjedbe, prijedlozi i mišljenja izneseni u raspravi upućuju se predlagatelju radi izrade Konačnog prijedloga zakona.
Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora određen je Ranko Ostojić predsjednik Odbora, a u slučaju njegove eventualne odsutnosti ili spriječenosti, za izvjestiteljicu se određuje Branka Juričev Martinčev, potpredsjednica Odbora.
PREDSJEDNIK ODBORA
Ranko Ostojić