Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost

Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost (na svojoj 22. sjednici) i Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina  (na svojoj 11. sjednici) održali su 14. srpnja 2021. zajedničku sjednicu na kojoj je razmotrena točka dnevnog reda "Republike Hrvatske i međunarodnih migracija – stanje ljudskih prava i nacionalne sigurnosti".

Uvodno je predsjednik Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina prof. dr. sc. Milorad Pupovac istaknuo važnost migracija i migrantskog pitanja, posebice s navedena dva aspekta – zaštita nacionalne sigurnosti s jedne strane te zaštita ljudskih prava i vladavine prava općenito s druge strane, uz obvezu poštivanja svih domaćih i stranih pozitivnih propisa u odnosu na osobe koje migriraju i koje su se našle u toj iznimno teškoj situaciji.  
Naglasio je da je riječ o kompleksnoj i ozbiljnoj temi ne samo za Republiku Hrvatsku (RH), već i za Europsku uniju (EU) i cjelokupnu međunarodnu zajednicu, ali i da je to tema za oba odbora jer je potrebno uspostaviti balans između dva navedena cilja, tj. balans između zaštite nacionalne sigurnosti i zaštite ljudskih prava.

U svom uvodnom izlaganju je potpredsjednik Vlade i ministar unutarnjih poslova dr. sc. Davor Božinović pohvalio inicijativu za provođenje rasprave o predmetnoj temi s barem dva aspekta (zaštita ljudskih prava i zaštita nacionalne sigurnosti), uzimajući u obzir složenost pitanja migracija.

Naglasio je da su migracije, uz COVID 19, nezaobilazna pitanja unutar EU, ali i u svijetu, s obzirom na to da se stotine milijuna ljudi nalaze u pokretu, od čega izbjeglice predstavljaju više od 70 milijuna ljudi.  

Istaknuo je da se ovoj migrantskoj krizi ne vidi kraj te je potrebno osvijestiti činjenicu da će se međunarodna zajednica morati nositi s tim pitanjem  i u narednim godinama, uzimajući u obzir da uzroci migracija nisu ništa manjeg intenziteta (sukobi, ratovi, klimatske promjene i s time povezano siromaštvo i sl.). Svi će se morati prilagođavati nastaloj situaciji, ali i evoluirati svoja stajališta o rješavanju tog kompleksnog pitanja. Tijekom 2015. i 2016. godine pokazalo se koliko jedna bliska kriza može biti izazovna i „protresti“ EU.

U odnosu na RH, istaknuo je složenu situaciju s obzirom na činjenicu da RH ima najdulju vanjsku kopnenu granicu od svih država članica EU  te potrebu nastavka financiranja njezine „zaštite“ sredstvima EU. Osvrnuo se i na činjenicu da je od  početka migrantske krize, koja je započela koncem 2015. godine, RH uspjela ispuniti sve tehničke preduvjete za pristupanje schenegenskom prostoru jer je vodila i vodi čvrstu i održivu politiku, uz poštivanje temeljnih ljudskih prava, te je ojačala zaštitu zelene granice i nema propuštanja migranata.

Naglasio je da su hrvatski interesi i interesi EU komplementarni, što je vidljivo iz rasprava koje se vode u formatu ministara unutarnjih poslova, a posebice u  prihvaćanju hrvatskih stajališta i tumačenja. EU je također stavila zaštitu vanjskih granica kao prioritet EU, u sklopu čega treba dogovoriti održiv način njezina provođenja te onima koji su ugroženi pružiti zaštitu i odvojiti ih od ekonomskih migranata.

U odnosu na opremanje granične policije, potpredsjednik Vlade i ministar unutarnjih poslova je naglasio da je investirano više od 200 milijuna eura te da se na tome neće stati. U sljedećem višegodišnjem financijskom okviru (VFO 2021. - 2027.) očekuje se povlačenje i više sredstava i to ne samo za opremanje policijskih službenika, već i za nastavak tehničkog opremanja granice. Trenutno RH raspolaže s 28 stacionarno-radarskih sustava te više mobilnih sustava za nadzor državne granice.

Zaključno je naglasio da je trenutno migrantski pritisak na hrvatske granice smanjen, te da su se migranti fokusirali na prelazak granice u Rumunjskoj i Mađarskoj, te je slijedom toga pojačan pritisak na granice tih država članica EU.

Pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter je u svome uvodnom izlaganju pozdravila zajedničku sjednicu ovih odbora te istaknula da je pitanje migracija jedna od najvažnijih i najkompleksnijih tema današnjice, ali i budućnosti, koja u sebi obuhvaća međunarodne, pravne i političke aspekte te potrebu zaštite državne granice svake države s jedne strane, a s druge strane potrebu zaštitu ljudskih prava i vladavine prava.

Institucija pučkog pravobranitelja pristupa predmetnoj tematici s četiri aspekta, i to u odnosu na možebitna zakonita odnosno nezakonita postupanja državnih tijela, temeljem nacionalnog preventivnog mehanizma za sprječavanje mučenja i drugih okrutnih i neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja, s aspekta zaštite ljudskih prava, kao i s pozicije središnjeg tijela za suzbijanje diskriminacije, a sukladno međunarodnim konvencijama i zakonima RH.

Osvrnula se na potrebu raspodjele odgovornosti između država članica EU te pravednog prihvata migranata. Slijedom toga je istaknula potrebu donošenja Pakta o migracijama i azilu kojim bi države članice EU utvrdile svoje postupanje uz poštivanje temeljnih ljudskih prava, te podsjetila na trenutnu situaciju u Afganistanu i Libanonu.

Naglasila je da se u izvješćima pučkog pravobranitelja za 2018., 2019. i 2020. godinu koji su razmotreni na sjednicama nadležnih odbora, kao i na plenarnoj sjednici Hrvatskoga sabora, nalaze podaci koji se odnose i na ovu tematiku.

U odnosu na 2021. godinu pučka pravobraniteljica je navela da je temeljem pojedinačnih pritužbi i temeljem samostalnog postupanja Ureda pokrenuto 65 ispitnih postupaka koji se odnose na pristup međunarodnoj zaštiti, pravima tijekom postupka i nakon ostvarivanja međunarodne zaštite, postupaka vezano za mjere osiguranja povratka i postupanja temeljem Zakona o strancima koji se odnose na djelokrug policije.

Naglasila je da je od njezinog imenovanja Ured pučkog pravobranitelja održao više sastanaka s Ministarstvom unutarnjih poslova (MUP) vezano za ostvarivanje azila i postupanja granične policije temeljem iregularnih migracija te istaknula važnost ispitivanja svih navoda o nasilnom postupanju granične policije i onemogućavanja ostvarivanja međunarodne zaštite. 

Ured pučkog pravobranitelja prati medije i izvješća stranih nevladinih udruga, a kao pozitivno je istaknula da zadnjih par mjeseci Ured nije zaprimio pritužbe na postupanje policijskih službenika. Pozitivnim smatra i podatke MUP-a koji se odnose na povrede i propuste policijskih službenika, a koji su sankcionirani i smatra da bi takve podatke bilo dobro javno objaviti kako bi se javnost s njima upoznala.  Zaključno je istaknula da smatra potrebnim raditi na boljoj razmjeni informacija i suradnji između MUP-a, DORH-a i pučkog pravobranitelja vezano za predmetna nezakonita postupanja policijskih službenika.

U odnosu na zanemarivanje namjere za međunarodnom zaštitom, osvrnula se na slučaj iranske obitelji koja se trenutno nalazi u prihvatilištu u Zagrebu, od koje je prikupila podatke vezano za postupanje policijskih službenika, te istaknula da će zatražiti podatke i od MUP-a.

Nastavno je pučka pravobraniteljica istaknula da je 9. srpnja 2021. obišla jednu policijsku postaju kako bi u praksi utvrdili koje ovlasti pučkog pravobranitelja se mogu realizirati. Ustvrdila je da ima pozitivnih pomaka, no da još uvijek ima otvorenih pitanja vezano za pristup podacima.

U odnosu na neovisni mehanizam nadzora izrazila je nadu u njegov neovisan i zakoniti rad.

Zaključno je istaknula potrebu edukacije policijskih službenika kako bi se prevenirale povrede propisa, te je slijedom toga pozdravila korisnu inicijativu Ureda zastupnika RH pred Europskim sudom za ljudska prava koji je objavio publikaciju o zaštiti migranata i izbjeglica prema praksi Europskog suda za ljudska prava.

Nakon uvodnih izlaganja potpredsjednika Vlade RH i ministra unutarnjih poslova te pučke pravobraniteljice, u raspravi je više članova odbora istaknulo da MUP obavlja težak i zahtjevan posao te da je potrebno odati priznanje svim rodovima policije koji štite hrvatsku granicu, a time i vanjsku granicu EU, kao i da je najvažnija zadaća svake države zaštiti svoju zemlju i građane, i u svakom trenutku znati tko ulazi i tko se nalazi u zemlji. 

U raspravi je ukazano i na činjenicu da još uvijek jako velik broj migranata svakodnevno uspije nezakonito prijeći hrvatsku granicu i ući u druge države članice EU. Pokazatelj te propusnosti je podatak da je tijekom 2020. godine u RH vraćeno 18.000 migranata od strane Slovenije i Italije što je pokazatelj da prodori ilegalnih migranata nisu zaustavljeni te da su dobro organizirani. S time u vezi postavljeno je i pitanje zašto Hrvatske ne pošalje svoje oružane snage na granicu kao ispomoć graničnoj policiji, te time onemogući takve ulaske u većoj mjeri. 

Istaknuto je i da je EU pohvalila postavljanje fizičkih prepreka prema Turskoj od strane Grčke, čime je ojačana zaštita granice i smanjen migrantski pritiska na tu članicu EU, ali i na druge članice koje se nalaze na toj ruti.

Ukazano je i na demografsko propadanje Hrvatske te kronični nedostatak kvalitetnih zakonskih rješenja koja bi omogućavala rješavanje tog problema, a što je obveza svake vlasti prema svojim građanima. 

Slijedom toga, izraženo je i stajalište da se kroz Zakon o strancima rješava trenutni problem nedostatka radne snage u RH, što nije cjelovito rješenje jer su Hrvatskoj potrebna zakonska rješenja koja će omogućiti da se, po uzoru na druge svjetske države, u roku od 20 godina migranti kvalitetno integriraju u hrvatsko društvo te je postavljeno pitanje ima li Vlada RH namjeru pripremiti cjeloviti imigracijski zakon kojim bi se regulirao proces koji je neminovan za RH, ali na način da se zadrži naš identitet, a pomogne tim ljudima.

Nadalje, iskazano je razumijevanje za probleme migranata i izbjeglica, no ukazano je da primarno treba pružiti pomoć izbjeglicama, a migrantima koji nisu životno ugroženi i migriraju u potrazi su za „boljim životom“ Hrvatska nije u mogućnosti pomoći, jer taj globalni fenomen trebaju rješavati Ujedinjeni narodi i ostale međunarodne institucije. Ukazano je i na rezultate anketa iz kojih je vidljivo da više od 90% migranata želi nastaviti svoj put u neku od zapadnih država članica EU i ne želi ostati u Hrvatskoj, što je na neki način, a s obzirom na njihov broj, za Hrvatsku sretna okolnost.

Posebno je naglašeno da se RH nalazi u području gdje se mogu pojaviti deseci milijuna izbjeglica, te je postavljeno pitanje je li Hrvatska spremna na tako nešto.

Nastavno je u raspravi izneseno i oprečno mišljenje, odnosno da građane RH ne treba plašiti fantomskim brojkama o milijunima izbjeglica koji će doći na hrvatske granice jer tih naznaka nema. No izraženo je stajalište da treba ukazati na činjenicu da, osim što dolazi značajan broj migranata, na granicu pristižu i izbjeglice iz Libije i Sirije, odnosno zemalja koje već godinama trpe zastrašujuća ratna razaranja i uništenja, kao i iz Afganistana koji se nalazi u višedesetljetnom ratu. Hrvatska kao članica EU mora preuzeti dio svoje odgovornosti jer pripada uređenom međunarodnopravnom poretku. Slijedom toga potrebno je pronaći balans između zaštite državne granice i zaštite ljudskih prava, a ponekad namjerno ili nenamjerno taj balans biva narušen.

Prisutni su se osvrnuli i na izvješće pravobraniteljice za djecu, u kojem stoji da RH nedostaje kapaciteta za pružanje kvalitetne skrbi djeci koja migriraju zajedno s roditeljima ili su bez roditeljske pratnje. 

U odnosu na tzv. „pushback“ rečeno je da se radi o problemu o kojem se razmjeno često govori, te isti nije samo hrvatski problem, ali je potrebno  utvrditi na koji način hrvatska policija nadzire i štiti hrvatsku granicu te kako provodi načine zaštite koji su joj na raspolaganju, posebice uzimajući u obzir da se Hrvatska nalazi na nekoliko migrantskih ruta (istočnomediteranska i zapadnobalkanske ruta) te joj je uloga nezahvalna. S jedne strane RH želi biti članica schengenske zone, što podrazumijeva kvalitetan nadzor državne granice, a s druge strane je potreban human pristup migrantima.

Izraženo je i stajalište da se RH ne može zatvoriti i ne primati nikoga (čak ni potrebnu radnu snagu), jer bi takva politiko dovela do unutarnjeg umiranja hrvatskog društva koje je rezultat najrazličitijih miješanja tijekom pomjeranja stanovništva u prethodnim razdobljima.

Potpredsjednik Vlade RH i ministar unutarnjih poslova je zahvalio svima koji su dali podršku radu policije, jer policijski službenici koji u potpuno nenaseljenim područjima rade 24 sata dnevno, puno puta bez dovoljno tehničkih pomagala u  zadaći zaštite države granice u skladu s pozitivnim nacionalnim i međunarodnim propisima, zaslužuju te pohvale.

Osvrnuo se i na činjenicu da tradicija imigracije u RH iz udaljenih dijelova svijeta nije usporediva s nekim drugim državama, posebice državama „stare“ Europe, koje su, iako imaju višestoljetnu tradicije, tijekom migrantske krize 2015./2016.  godine ostale zatečene.

Naglasio je i da pravni okvir na globalnoj razini koji je uređivao postupanje prema izbjeglicama u okolnostima nakon drugog svjetskog rata nije primjenjiv na to što se danas dešava u svijetu, te postoji potreba za uređenjem današnjih migracija o čemu govori Globalni kompakt o migracijama.

U pogledu eventualnog kršenja ljudskih prava naglasio je da ono ne postoji u onom obimu kako se navodi te da se sve prijave provjeravaju. Glavni izvor postupanja je Konvencija UN-a o statusu izbjeglica, a činjenica je da glavninu ljudi koji se nađu na hrvatskoj granici čine ekonomski migranti, a ne izbjeglice. Hrvatska je toga svjesna, kao što je toga svjesna i EU, ali i ostatak svjetske zajednice. Ta kretanja je stoga potrebno riješiti imigracijskim politikama, te je slijedom toga na razini EU pokrenut postupak donošenja sveobuhvatnog zakonskog okvira tzv. Pakt o azilu i migracijama. EU nikada nije bila brza u usvajanju novih politika, i uvijek ide korak po korak, no to je vjerojatno i razlog što se nikada nije ni „saplela“ na svoje odluke. Kada se govori o zakonodavnom okviru, Hrvatska kao država članica EU ima mogućnost sudjelovati u donošenju zakonodavnog okvira na razini EU, ali slijedom toga ne može na nacionalnoj razini donositi propise koji bi bili suprotni europskom zakonodavstvu. 

U odnosu na primjer Kanade ili Sjedinjenih Američkih Država, koje su eklatantan primjer imigrantskih država, potpredsjednik Vlade i ministar unutarnjih poslova je istaknuo da one vode dugogodišnju imigrantsku politiku, te je za Kanadu uobičajeno primiti 100.000 osoba godišnje, a u SAD godišnje uđe milijun ljudi, što je bila brojka za vrijeme vladavine predsjednika D. Trumpa koji nije bio pobornik „otvorenijih“ imigracija. Naglasio je da ti primjeri nisu uvijek jednaki i primjenjivi, ali je to put kojim će i EU morati krenuti. 

Trenutni prioriteti su zaustaviti nekontrolirani val dolazaka ekonomskih migranata te kanalizirati njihov dolazak na uređen način. Zbog navedenog je kao potpredsjednik Vlade RH osobno otišao u Marrakech i dao potporu dokumentu koji utvrđuje da migracije moraju biti zakonite, uređene te humane, a sve izvan toga je anarhija.

Naglasio je da su svi svjesni da su u susjednim zemljama na granici smještene osobe koje samo žele proći kroz RH, a što je s druge strane implicite dokaz njihova statusa, jer osobe koje su u pogibelji žele se domoći prve sigurne države. 

U odnosu na medijske objave, naglasio je da MUP reagira s dosta opširnim priopćenjima za javnost, a svoje zadaće izvršava u skladu sa zakonima, iako su se hrvatski policijski službenici našli u situaciji koja je neusporediva sa situacijom u kojoj se nalaze policijski službenici drugih država članica EU. 

U osvrtu na postojeće obvezujuće međunarodno pravne akte, potpredsjednik Vlade RH i ministar unutarnjih poslova je još jednom istaknuo da je od donošenja Konvencije UN-a o statusu izbjeglica 1951. godine pa do njezine obveznosti u međunarodnoj zajednici proteklo skoro 20 godina. I sada je, s obzirom na trenutnu situaciju, jasno da taj institut treba evoluirati, no sam proces je dugotrajan.

U odnosu na tzv. „pushback“ istaknuo je da je ove godine nelegalno ušlo u RH oko 7.500 osoba. Na dan 13. srpnja 2021. samo 1.288 osoba je izrazilo namjeru za međunarodnom zaštitom. Od tog broja podnesena su 982 zahtjeva za međunarodnom zaštitom, od čega su 864 zahtjeva obustavljena iz razloga što su  osobe koje su podnijele zahtjev, te nastavno ostvarile smještaj u prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite i dobile potrebne dokumente nakon toga nestale. 

Nastavno se osvrnuo na rezultate ankete koju je 10. lipnja 2021. provela Međunarodna organizacija za migracije (IOM) zajedno s bosanskohercegovačkom Službom za strance na 2.591 osobi. Od navedenog broja anketiranih  81% su činili muškarci, 9% žene, a 10% maloljetnici.  41% osoba je izrazio želju da ode u Italiju, 35% u Njemačku, 14% u Francusku, 7% u Belgiju, a samo 1% je želio ostati u RH, što predstavlja 25 osoba. Predmetne brojke su pokazatelj da te osobe nisu izbjeglice već ekonomski migranti i te činjenice treba jasno izreći. 

Od oko 7.500 osoba koje su nelegalno ušle u RH u 2021. godini, oko 4.500 osoba ne želi podnijeti zahtjev u RH, jer kada bi ih se naknadno legitimiralo u nekoj drugoj državi članici EU bili bi legalno vraćeni u RH, a te osobe to ne žele. Slijedom toga ne žele da se njihovi podaci nalaze u daktiloskopskoj bazi ni u bilo kojoj drugoj bazi podataka jer se žele prvi put registrirati u željenoj državi članici EU. Može biti razumljivo da pojedine osobe žele živjeti u Londonu ili Berlinu, ali to nije ljudsko pravo.

Nadalje, u svome izlaganju je podsjetio i na slučaj 10 maloljetnih djevojčica koje su izrazile želju za premještajem iz Grčke (s otoka Lezbosa) u RH, ali su naknadno na aerodromu u Amsterdamu zatražile azil u Nizozemskoj. Smatra da je to pokazatelj da, osim migranata i državnih tijela, postoje i neki drugi sudionici za koje se ne zna, a utječu na njihove odluke. RH će nastaviti postupati u tom smjeru, no vidljivo je da dobar dio onih koji komuniciraju s tim osobama nisu uvijek na tragu njihovih najboljih interesa i dovode ih u pogibeljne situacije. 

Usporedo s time stvorena je i vrlo razgranata mreža krim-miljea  koja migrante za materijalnu naknadu prevozi preko teritorija RH u druge države članice EU. U zadnjih nekoliko godina hrvatska policija je uhitili oko 2.600 osoba koje su s time povezane. Polazi se od pretpostavke da je svaka od tih osoba bila odgovorna za 5 - 50 migranata od kojih je uzet novac za protupravne usluge, što ukazuje na stvaranje dobro povezane kriminalne mreže. 

U nastavku rasprave postavljeno je pitanje suradnje između MUP-a i Ureda pučke pravobraniteljice, s obzirom na to da je bilo određenih poteškoća u ostvarivanju komunikacije s nadležnim policijskim postajama vezano za uvid u dokumentaciju koja je bila potrebna za ostvarivanje zadaća pučke pravobraniteljice.

Nadalje, od strane članova odbora je istaknuto da je jasno da se primjedbe upućuju policiji u odnosu na njezino postupanje s migrantima, no da je s obzirom na iznimno velik broj migranata koji putem zapadnobalkanske rute dolaze na hrvatske granice jasno da može doći do incidenata, ali je izraženo i stajalište da su ti incidenti sporadični i da policija vrlo dobro obavlja svoje zadaće.

Izraženo je mišljenje da policija loše prezentira ono što zaista radi, odnosno da ne ukazuje na dobre strane u radu policije što, s obzirom na medijske objave i slike koje se objavljuju na stranim TV postajama, stvara negativnu predodžbu o Hrvatskoj.

Ukazujući na tri vrste migranata (ekonomski, ratni, klimatski) istaknuto je da će sa zaoštravanjem političke situacije u Afganistanu broj ratnih migranata porasti, ali ni klimatski i ekonomski migranti još dugo vremena neće mijenjati svoj broj. Ljudi u Africi, pa i dijelom u Aziji, žele europski način života, što samo po sebi nije ljudsko pravo, ali je njihovo ljudsko pravo da se prema njima humano postupa.

Naglašeno je i da problem migracija nastaje daleko od naše zemlje te Hrvatska to ne može samostalno rješavati. Svi relevantni međunarodni čimbenici trebaju rješavati problem na njegovom izvorištu, a ovo što se sada dešava je samo saniranje štete.

U odnosu na prijedlog da se hrvatska vojska pridruži policiji u zadaći nadzora i zaštite državne granice, dio članova odbora je istaknuo da to nije dobro i prihvatljivo rješenje, s obzirom na to da vojska nije obučena za takve zadaće, a policija radi kvalitetan posao i dobro je opremljena. Posebice su se osvrnuli na činjenicu da policija svoja iskustva crpi iz kompleksnih zadaća koja je obavljala tijekom Domovinskog rata.

Nastavno, postavljeno je pitanje zašto migrant koji je došao u susjednu BiH i više nije fizički ugrožen ne zatraži međunarodnu zaštitu na graničnom prijelazu u BiH, odnosno postoji li neki drugi razlog (osim fizičke ugroženosti) što ga sprječava u tome, te zašto institucije BiH i nevladine organizacije koje su s migrantima u doticaju i mogu ih na to uputiti to ne čine. Istaknuto je da se ovo pitanje vrlo često otvara tijekom rasprava u Vijeću Europe, no do sada na njega nije dan odgovor.

Potpredsjednik Vlade RH i ministar unutarnjih poslova je u odgovorima na postavljena pitanja istaknuo da se vezano za suradnju s pučkom pravobraniteljicom osjeća napredak te da je MUP-u u interesu da se o radu policije govori onako kako to zaista je. Taj napredak nije proistekao iz promjena u načinu rada i  postupanju policije već je većim djelom rezultat toga što je RH prva unutar EU implementirala neovisni mehanizam nadzora postupanja prema migrantima, što je predviđeno u Paktu o azilu i migracijama, jer je u interesu RH sve kritike istražiti na neovisan način s obzirom na to da policija nema što skrivati. Svaki slučaj se istražuje od strane policije i novih neovisnih mehanizama, a istina je, što su i sami zastupnici spomenuli, da se na tako velikom broju postupanja može potkrasti i pogreška.

U odnosu na potrebu donošenja cjelovitog imigracijskog zakona, istaknuo je da se slaže s tom konstatacijom izrečenom tijekom rasprave te da za to nije potrebno čekati EU, ali je naglasio da je to pitanje koje je bitno za cijelo društvo i svi će se s time trebati što prije suočiti, jer to ne može biti zadaća samo jednog državnog tijela.

Nadalje, vezano za iskustvo i opremljenost hrvatske policije i slanje vojske na hrvatske granice, istaknuo je da je hrvatska granična policija trenutno po svojoj opremljenosti i uvježbanosti u samom vrhu graničnih policija država članica EU, a kada bi se dogodio neki „crni“ scenarij koji se ne može isključiti, slanjem vojske na granicu vojska bi se „zakovala“ za granicu, a tek tada ne bi radila svoj temeljeni posao, a to je obučavanje za obranu zemlje.

Vezano za dobru i lošu sliku RH, naglasio je da MUP odgovara na sve optužbe i kritike, ali svaki put kada hrvatska policija spasi migrante iz nezavidnih situacija koje su opasne po život to nikome nije zanimljivo i ne dobiva medijsku pozornost.

Osvrnuo se i na europarlamentarce Italije koji su željeli mimo graničnog prijelaza iz BiH prijeći u RH, kako bi iz prve ruke provjerili na koji način se hrvatska granična policija odnosi prema migrantima. Iako im je rečeno da nezakoniti prelazak državne granice nije nikome dopušten, oglušili su se na rečeno i pokušali to realizirati. Iz načina kako je sve to vođeno vidljivo je da je to bio jedan pripremljeni performans, što je bilo dokazano i snimkama kojima je raspolagala hrvatska policija. MUP je reagirao nakon što su neke hrvatske političke opcije napale policiju i tražile odgovornost ministra i policije. Posebno je naglasio da je jedna situacija kada netko izvan RH upućuje prigovore, a druga je situacija kada se to radi iznutra. Cijela situacija je završila isprikom predsjednika Europskog parlamenta.

U odnosu na pitanje zašto migrant koji je došao u susjednu BiH tamo ne zatraži međunarodnu zaštitu, potpredsjednik Vlade RH i ministar unutarnjih poslova je istaknuo da je početak priče moment u kojem migrant postaje izbjeglica. Na tu problematiku se stalno ukazuje, te je taj problem potrebno riješiti  na globalnoj razini i razini EU, a slijedom toga i na nacionalnoj razini. Naime, netko tko komercijalnim letom dođe u Sarajevo i onda se uputi u „bazu“ za ilegalno prebacivanje osoba u EU, te suprotno svim važećim propisima ilegalno prijeđe granicu i počini prekršaj, može zatražiti međunarodnu zaštitu, a ne bi trebao. Od putnika-turista komercijalnog leta, postao je migrant, a  uspješnim izmicanjem graničnoj policiji postao je izbjeglica. To pitanje je potrebno sustavno urediti te će RH  ponovno ići i sudjelovati na svim forumima jer je zainteresirana za rješavanje tog pitanja. 

Te osobe nisu životno ugrožene ni u jednoj od država kroz koju su prošle (BiH, Grčka, Turska, Sjeverna Makedonija, Crna Gora ili Srbija), te je tzv. „shopping azila“ (izabiranje gdje ćeš zatražiti azil) stvarni pokazatelj njihovog statusa.

U nastavku raspravi članovi odbora su se osvrnuli na smještaj djece tražitelja međunarodne zaštite, jer je prema podacima MUP-a tijekom 2020. godine međunarodnu zaštitu zatražilo 942 djece, od čega je 186 djece bilo bez pratnje roditelja. Od tih 186 djece, u ustanovama socijalne srbi bilo je smještena polovica, dok je druga polovica bila smještena u prostore prihvatilišta.

Postavljeno je pitanje kriterija po kojem se popunjavaju navedeni kapaciteti, te koliko je djece koja su putovala bez pratnje roditelja tijekom 2020. godine spojeno s roditeljima te u kojoj mjeri djeca migranti uspijevaju u RH ostvariti pravo na obrazovanje.

Tijekom rasprave je dr. sc. Marinko Ogorec, s aspekta zaštite nacionalne sigurnosti, istaknuto da je proces ilegalnih migracija velika opasnost za cijelu EU s obzirom na to da se radi o izuzetno ozbiljnom i organiziranom procesu. Ako netko sleti u Sarajevo, prebaci se u Bihać i onda na granici čeka priliku za nezakoniti prelazak, postavlja se pitanje zašto ta osoba nije odmah izravnim letom otputovala u Berlin te kakve su njegove namjere.

Slijedom toga, nastavno je istaknuo da se najvećim problemom suvremene sigurnosti smatraju nezakonite migracije jer je temeljna zadaća ilegalnih migranata ostati nevidljivi i neregistrirani, te doći do konačnog odredišta bez da ih itko prethodno upozna i bez da su igdje prethodno registrirani. Istaknuto je i da, ako nigdje nisu registrirani, ne mogu primati socijalnu pomoć ili bilo koju drugu pomoć, a od nečega moraju živjeti, te tim ljudima ostaje kao mogućnost samo kriminal ili terorizam.

Posebno je naglasio da nisu svi migranti teroristi te da legalne migracije nikada nisu bile problem, jer ljudi putuju otkada postoje, ali ozbiljne prijetnje postoje kod ilegalnih migracija. Slijedom toga, naveo je primjer osobe koja dolazi iz zemlje u kojoj već dulje vrijeme nema ratnih zbivanja, te kod sebe na raspolaganju ima od 5.000 do 10.000 eura i spremna ih je utrošiti da bi, u suradnji s krijumčarima ljudi, ilegalno ušla u EU. Postavljeno je pitanje što je cilj te osobe i zašto to radi.

U daljnjoj raspravi je Sara Kekuš, predstavnica Centra za mirovne studije, istaknula da već više godina izvješćuju o nezakonitom postupanju policije te protjerivanju migranata i izbjeglica koji uđu u RH, kao i o nemogućnosti da te osobe ostvare međunarodnu zaštitu, ali i da koriste predviđene pravne lijekove. Navodi da svoje stajalište potkrjepljuje izvješćima međunarodnih udruga i organizacija te medicinskom dokumentacijom kojom raspolažu migranti. Najčešći oblici nezakonitosti kojima su migranti izloženi su fizičko nasilje, protjerivanje te oduzimanje osobnih predmeta, mobitela i novčanih sredstava kojima raspolažu. Kao važan problem istaknula je nepostojanje neovisne i učinkovite istrage pritužbi migranata te napomenula da osam kaznenih prijava koje je podnijela njihova udruga od 2018. godine vezano za nezakonita protjerivanja nisu adekvatno istražene, a na Europskom sudu za ljudska prava trenutno se protiv RH vode dva predmeta koja se odnose na nezakonito protjerivanje.

Štefica Stažnik, zastupnica RH pred Europskim sudom za ljudska prava je istaknula da je njezina zadaća zastupati RH u postupcima koje mogu pokrenuti osobe temeljem Konvencije Vijeća Europe za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Osvrnula se na aktualnu migrantsku situaciju te činjenicu da Europski sud za ljudska prava razmatra više predmeta te tematike u kojima sagledava pravo i praksa država članica te načine na koji države članice postupaju prema migrantima.

U četiri tekuća predmeta pred Europskim sudom za ljudska prava, u kojima se razmatraju postupanja RH, preispituje se pravo na život, čl. 3. Konvencije – zabrana mučenje i nečovječnog postupanja, pravo na obiteljski i privatni život, pravo na osobnu slobodu, pravo na učinkovito pravno sredstvo te zabranu kolektivnog protjerivanja stranaca. Odluke Europskog suda za ljudska prava u tim predmetima vjerojatno će biti donesene do kraja 2021. godine i pokazat će što u hrvatskom pravnom sustavu jest u skladu s Konvencijom i praksom predmetnog Suda, a što nije. 

Iznijela je i stajalište da ova kriza s pravnog aspekta zahtjeva koordinirani odgovor svih državnih tijela te da je odgovornost RH osigurati da se zajamčena prava poštuju na nacionalnoj razini i da budu usklađena s Konvencijom i praksom Suda, kao i da sva domaća tijela koja sudjeluju u postupcima primjenjuju konvencijske standarde u svom svakodnevnom poslu.

Slijedom toga je Ured, osim svojih propisanih i uobičajenih zadaća, sačinio publikaciju na hrvatskom jeziku o temeljnim pravima i konvencijskim standardima, te preveo niz presuda s ciljem da se olakša nadležnim tijelima razumijevanje ove tematika.

Pravobraniteljica za djecu Helenca Pirnat Dragičević je istaknula da su djeca u pokretu samo djeca te da im države u kojima se nalaze trebaju pružiti zaštitu. Ured pravobraniteljice za djecu, u svome djelokrugu rada, kontinuirano prati ostvarivanje prava djece koja migriraju, neovisno jesu li došli u RH samostalno ili s obitelji odnosno u pratnji  drugih osoba. Više godina ukazuju na nedostatak specijaliziranih ustanova za najranjiviju djecu te na činjenicu da su toj djeci potrebni educirani skrbnici koji će se brinuti o njihovim pravima dok se nalaze u RH, kao i na potrebu njihovog uključivanja u obrazovni sustav. Također su ukazali i na nedostatnu zdravstvenu skrb, a sve to temeljem uvida u konkretne slučajeve.

Nastavno je istaknula da su tijekom 2021. godine od organizacija civilnog društva zaprimili više informacije o uskraćivanju zakonskih prava i drugim nehumanim postupanjima prema djeci migrantima, te su u kontaktu s MUP-om razmotrili te informacije i utvrdili da je takvo postupanje potrebno ispitati i otkloniti. Smatra kako je najvažnije da MUP unutar svojih redova osudi utvrđene nepravilnosti i time pošalje jasnu poruku da se u RH štite ljudska prava osoba u potrebi.

Pozdravila je uspostavu neovisnog mehanizma nadzora postupanja policijskih službenika u području nezakonitih migracija i međunarodne zaštite te savjetodavnog odbora kao neformalnog tijela tog mehanizma koji čine pučka pravobraniteljica i pravobraniteljica za djecu, kao i osnivanje Povjerenstva za rad po pritužbama.

Osvrnula se i na projekt „Novi Dom“, u kojem je i osobno sudjelovala, a kojem je bio cilj pružiti smještaj za 12 djevojčica koje su se premještale iz Grčke (s otoka Lezbosa) u Hrvatsku, a koje su na proputovanju kroz Nizozemsku zatražile azil u Nizozemskoj. Smatra kako je moguće da su zbog nekih određenih priča koje su bile vezane za RH te djevojčice odbile dolazak u RH.

Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić je istaknula da mora postojati spremnost državnih institucija na transparentan rad i preuzimanje odgovornosti za taj rad, a posebno u pitanju hrvatske policije koja radi u teškim i zahtjevnim uvjetima te u situacijama gdje je teško udovoljiti svim postavljenim kriterijima.

Naglasila je da Ured pravobraniteljice za ravnopravnost spolova prati status svih tražiteljica međunarodne zaštite koje su pobjegle iz svojih zemalja, neovisno radi li se o bijegu zbog nasilja u državi ili obitelji, slučajevima genitalnog sakaćenja ili zbog prisilnih brakova na koje su primorane.

Nastavno je istaknula da su nacionalni statistički podaci odobrene međunarodne zaštite žena u RH zadovoljavajući i razmjerni su broju zahtjeva žena koje traže taj vid zaštite. Kao sljedeći izazov postavlja se pitanje njihove integracije u društvo. Iako je sustav dobro „posložen“ potrebno je isti nadograđivati i otvoriti se suradnji s jedinicama lokalne samouprave. Naglasila je da je zapošljavanje tih žena poseban izazov jer je četiri puta više muškaraca od žena koji imaju mogućnost zapošljavanja. 

U daljnjoj raspravi je u više navrata izraženo stajalište da su svi svjesni ljudske dimenzije ovog problema te da u Hrvatskome saboru nitko ne pristupa tom problemu bez uzimanja u obzir i tog aspekta. No neovisno o tome, RH je dužna spriječiti neregularne migracije, osigurati učinkovit nadzor svoje granice, podizati objektivno stanje sigurnosti i stvarati dobar subjektivni osjećaj sigurnosti svojih građana, te je isto moguće ostvariti i ostvaruje se u skladu s najvišim standardima.

Izraženo je i stajalište da ne bi bilo dobro da se institut zaštite ljudskih prava instrumentalizira odnosno pretvori u alat usporavanja i sprječavanje ulaska RH u schengenski prostor. 

Nastavno, podržano je daljnje razvijanje institucionalnih, financijskih i administrativnih kapaciteta kako bi se s jedne strane osigurao nesmetan protok ljudi i roba te ostvarile zakonite migracije, a s druge strane spriječili nezakoniti prelasci i svi oblici kriminala koji se uz njih vežu, od trgovine ljudima pa na dalje. 

Izraženo je i mišljenje da je zaštita temeljnih ljudskih prava jedan od osnovnih elemenata hrvatske strategije integriranog upravljanja granicama te je hrvatska educirana i svjesna potrebe poštivanja ljudskih prava, kao i da se pri provođenju granične kontrole treba biti posebno obazriv prema ranjivim skupinama. 

Nadalje, pozitivnim su ocijenjeni raspoloživi podaci koji ukazuju na činjenicu da RH ispunjava svoje obveze, te da je migrantima omogućeno korištenje besplatne pravne pomoći u vidu sastavljanja tužbi u postupku pred upravnim sudom, pružanje pravnih savjeta u postupku povrata, pružanje adekvatnog smještaja u prostorima otvorenog tipa i slično tome. 

Izražena je i poruka da nitko ne smije biti zarobljenik bilo jednog bilo drugog imperativa, jer se obje zadaće (čuvanje granice i zaštita ljudskih prava) mogu i moraju ostvarivati paralelno i ni jedna zadaća ne može biti tema drugog reda.

U odnosu na izrečeno, pojedini članovi odbora su izrazili sumnju u mogućnost postizanja ravnoteže između zaštite nacionalne sigurnosti s jedne strane i zaštite ljudskih prava s druge strane, ukazujući da je već potpredsjednik Vlade RH i ministar unutarnjih poslova izrazio prioritet EU i RH, a to čuvanje vanjske granice EU koja će se ostvarivati nauštrb zaštite ljudskih prava.

S obzirom na saznanja da se migrante vraća s područja Siska, Karlovca i drugih mjesta u RH koja se ne nalaze na granici, postavljeno je pitanje gdje se stvarno nalazi granica RH.

Predstavnica Ureda UNHCR-a u RH Indira Beganović je istaknula da je od posljedica rata, sukoba, razaranja i nesigurnosti  u različitim dijelovima svijeta više od 80 milijuna ljudi napustilo svoj dom. Različite mjere koje poduzimaju države kako bi zaštitile svoje granice ne obeshrabruju te ljude, već ih se time prepušta trgovcima ljudima. Na taj način oni postaju izloženi ozbiljnim rizicima i prijetnjama u ostvarenju želje da se domognu sigurnih prostora za život. Naglasila je da poštivanje ljudskih života i prava nije izbor već zakonska i moralna obveza svake države, a da učinkovito upravljanje granicama nije nespojivo sa zaštitom temeljnih ljudskih prava.

Osvrnula se i na Konvenciju o pravima izbjeglica iz 1951. godine te utvrdila da ona sadrži odredbu koja propisuje da države ne mogu kažnjavati tražitelje azila zbog neregularnog ulaska na područje države, tj. da traženje azila nije nezakonito odnosno nije kazneno djelo. Prema međunarodnom pravu te pravu EU i nacionalnom pravu, svatko ima pravo tražiti azil, a jedini ispravan put je u uređenom postupku utvrditi tko je, a tko nije izbjeglica. Kad zabrinutost za nacionalnu sigurnost dovede u pitanje traženje azila, treba prihvatiti da će pošten i učinkovit sustav azila pridonijeti nacionalnoj sigurnost, jer će tu zaštitu ostvariti samo oni kojima pripada.

Nadalje, istaknula je da je UNHCR svjestan da se RH susreće s miješanim kretanjima, odnosno migracijama u susjedstvu, te aktivno zagovara podršku RH.

Zaključno je naglasila da UNHCR smatra kvalitetnim iskorakom što je Vlada RH uspostavila neovisni nacionalni mehanizam nadzora, te da UNHCR podržava Pakt o azilu i migracijama, jer je potrebno da se EU suoči s migracijskim rizicima.

Državni tajnik u Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Ivan Vidiš je istaknuo da je to Ministarstvo, između ostalog, nadležno za sustav socijalne skrbi. Temeljem Zakona o socijalnoj skrbi osoba kojoj je odobrena međunarodna zaštita ostvaruje sva prava kao i hrvatski državljanin. Sukladno Zakonu o međunarodnoj i privremenoj zaštiti centri za socijalnu skrb dodjeljuju niz prava, pa tako i pravo na privremeni smještaj, što se ostvaruje u suradnji sa Središnjim državnim uredom za obnovu i stambeno zbrinjavanje. Trenutno 82 osobe koriste takav smještaj.

U odnosu na djecu koja migriraju bez pratnje odraslih osoba, državni tajnik je naglasio da u razdoblju kada se nalaze na teritoriju RH podliježu Obiteljskom zakonu i smještaju se u odgovarajuće ustanove, a eventualno temeljem Zakona o strancima mogu biti smješteni u prihvati centar. Njihova prava su zagarantirana i skrb im je prilično dobra. Iznio je i podatak da se od siječnja do lipnja 2021. godine na skrbi nalazilo 105 djece bez pratnje, dok se trenutno samo 28 djece nalazi u institucionalnom smještaju jer se oni relativno brzo, u roku od pet do sedam dana, spajaju sa skrbnicima.

Pomoćnik glavnog ravnatelja policije i ravnatelj Uprave za granicu Zoran Ničeno je zahvalio svima koji su odali priznanje graničnim policajcima u njihovom radu te naglasio da je u prvom dijelu 2021. godine uočen pad nezakonitih migracija ne samo u Hrvatskoj već i u zemljama okruženja. Ruta se fragmentirala na Rumunjsku, Mađarsku te prema Austriji. Stvarni pad pritiska od početka godine u RH je 18%, što je dobro, s obzirom da je ljeto razdoblje najvećeg migrantskog pritiska. U Sloveniji je zabilježen pad od 40-ak % što je kontrolni pokazatelj iznesenih rezultata. 

Nastavno je naglasio da je cilj zaštite državne granice spriječiti nezakoniti ulazak osoba u RH te da je podatak da je netko 22 puta nezakonito pokušao prijeći državnu granicu samo rezultat dobrog rada policije. Naveo je da nije točan podatak da osoba koja dođe u kontakt sa hrvatskom policijom, a nalazi se u BiH, može zatražiti međunarodnu zaštitu. Za to je potrebno da se ta osoba nalazi na hrvatskom teritoriju i da su ispunjene sve pretpostavke temeljem relevantnih propisa. 

U odnosu na postupanje koje se u medijima naziva „pushback“, pomoćnik glavnog ravnatelja policije je istaknuo da se radi o zaštiti državne granice, ali i da se MUP kontinuirano susreće s pokušajima snimanja granične policije tijekom njezina postupanja. Ukazao je na primjer iste novinarke koja je u tri navrata snimala policijske službenike. U jednom slučaju se snimanje odvijalo na Plešivici, gdje je kamera bila montirana dva tjedna i sniman je rad policije, čak je pozicija kamere bila poslana i MUP-u, i vidljivo je da je to dio prostora uz samu graničnu crtu. U drugom slučaju, snimanje je obavljeno također uz samu graničnu crtu na području Sisačko-moslavačke županije, dok je u trećem slučaju video snimka koja je dostavljena MUP-u i nevladinim organizacijama nakon nekoliko mjeseci ponovno „puštena“, no bilo je vidljivo da je proširivana i dorađivana. Od novinarke je zatražena dostava originalne snimke kako bi se mogla provesti učinkovita istraga, no ta snimka nikada nije dostavljena.

Nastavno je naglasio da je za učinkovitu istragu potrebno imati određeni kvantum podataka koji vrlo često nedostaje. MUP je pokrenuo niz disciplinskih postupaka za povrede službene dužnosti tijekom postupanja prema migrantima, te u dva odnosno tri slučaja je izrečena uvjetna kazna prestanka radnog odnosa. Istragu u takvim slučajevima ne provodi sama granična policija već kriminalistička policija i DORH. Općinsko državno odvjetništvo je po raznim prijavama provodilo kriminalističko istraživanje u 21 slučaju, te je u 13 slučajeva općinsko i županijsko državno odvjetništvo odbacilo kaznene prijave, a u osam slučajeva kriminalističko istraživanje još traje. 

Nadalje, osvrnuo se na otvorenost MUP-a za suradnju te iznio da od Centra za mirovne studije na dnevnoj bazi dobivaju podatke o nezakonitom prelasku državne granice. Slijedom toga, idu na sve dojavljene lokacije koje se najčešće nalaze na području PU sisačko-moslavačke. Naglasio je da se dio područja i dio državne granica u toj Županiji  nalazi pod minama, te migranti uz pomoć krijumčara ljudi prolaze kroz minski sumnjiva područja, i tada uglavnom snimaju inscenirane situacije.

Ukazao je da u BiH postoje ilegalni kampovi koji se nalaze na pola sata od granice u kojima migranti kontinuirano cirkuliraju, kao i na više različitih postupaka migranata kojima pokušavaju stvoriti što dramatičniji dojam  o svome stanju sukladno dobivenim uputama (mažu se sirupom od višnje koji izgleda kao krv, koriste tablete koje izazivaju mučninu i izazivaju povraćanje i sl.), čime se lakše prikazuju kao žrtve. MUP posjeduje snimljene izjave migranata iz kojih proizlazi da su ozlijeđeni u BiH, kao i da su tamo pokradeni. Sve to je vrlo teško provjeriti iako o tome obavještavaju graničnu policiju BiH, jer kantonalna policija izmješta migrante iz Bihaća i Kladuše, te ih smještaju u službeni kamp LIPA ili u neki od 133 nezakonita kampa u BiH od kojih se 66 nalazi na tom području.

Netočnim je naveo i informaciju da policija vraća migrante s područja Karlovca ili Siska. Postupak povratka je u potpunosti reguliran te je RH vratila u BiH 648 osoba u reguliranom readmisijskom postupku.  

Vezano i za kaznena djela koja se pojavljuju u tim situacijama, naveo je da je u 2021. godinu uhićen 361 krijumčar ljudima i 75 pomagača bez koristoljublja te da na tom području djeluju vrlo ozbiljne krijumčarske grupe. 

Osvrnuo se i na situaciju od prije par godina kada je bivšem visokom predstavniku UNHCR-a upućena prijetnja da će na zgradu UNHCR-a u Zagrebu biti bačena bomba. Prijetnja je bila upućena zbog nerealiziranog prolaska migranta preko hrvatskog teritorija do slovenske granice, što je dogovorio s krijumčarima ljudi, a UNHCR je u tome prolasku koji se nije realizirao posredovao. Takve situacije su upozorenje i za nevladine organizacije koje svakodnevno komuniciraju s migrantima, jer krijumčari ljudima koriste sve moguće načine (dijele brojeve telefona institucija, lažu o postupcima i slično), kako bi ostvarili svoje ciljeve. 

Posebno je istaknuo da osobe koje se nezakonito kreću kroz RH ne mogu samostalno doći iz Kladuše do slovenske granice, tj. ne mogu se samostalno kretati bez pomoći osoba koje ih moraju provesti kroz minska polja te kroz mjesta gdje se može doći do hrane i vode. 

Zaključno je naveo i podatak da je RH imala nula nezakonitih prelazaka kada je prošle zime kamp Lipa zadesio požar (kamp se nalazi 6 km od hrvatske granice), te su se slijedom toga migranti mjesec dana nalazili po šumama i na drugim mjestima. Kamp Lipa je mjesto gdje se organizirani kriminal spaja s migrantima, gdje se dobivaju informacije, sklapaju dogovori o prelascima i plaćanjima. Kada takvi centri nestanu, nestaju i nezakonite migracije.

U svome završnom obraćanju pučka pravobraniteljica je istaknula da se današnja rasprava usmjerila na dvije perspektive, zaštitu nacionalne sigurnosti i zaštitu ljudskih prava. Fokus želi vratiti na perspektivu zaštite ljudskih prava, te se slijedom toga osvrnula na dio iznesenih stajališta i izrazila neslaganje s izrečenim stajalištem da se nezakoniti migranti mogu baviti jedino kriminalom i terorizmom, jer takve izjave šire neopravdan stran. Osim ratnih zbivanja, kao opravdan razlog za bijeg navela je i ekonomske razloge, kao i klimatske promjene. Iznijela je i primjer dvanaestogodišnje djevojčice koja je bježala od prisilnog braka koji su njezini roditelji sklopili kada je imala 12 godina, kao i primjer osoba čiji je život doveden u opasnost iskazivanjem političkih uvjerenja u nedemokratskom društvu.

Osvrnula se i na brojne predrasude i strahove od migranata koji se iskazuju u hrvatskoj javnosti, a s druge strane izraženu „uvrijeđenost“ što oni ne žele ostati u RH, već je za njih RH tranzitna zemlja, uz pitanje što bi bilo kada bi veći broj migranata zaista odlučio ostati u RH.

Naglasila je da je prilično jasno iz iskustava država članica EU koje imaju dugogodišnje iskustvo s imigracijama da su pogriješile jer nisu bolje integrirale migrante kroz obrazovanje i zapošljavanje. Sama integracija se može postaviti kao bitno pitanje i nacionalne sigurnosti jer dobra integracija obuhvaća učenje jezika, obrazovanje i zapošljavanje, čime se pitanje migracija ne može usmjeriti samo prema MUP-u već prema različitim resornim tijelima.

Zaključno se osvrnula na suradnju pučke pravobraniteljice i MUP-a te pozdravila sve bolju suradnju, uz mogućnost nastavka približavanja, a u situacijama gdje se gledišta razlikuju i razmjenu pravnih argumenata. U odnosu na sudjelovanje u neovisnom mehanizmu nadzora, naglasila je da je dobila poziv, no odluka o tome još nije donesena.

Potpredsjednik Vlade RH i ministar unutarnjih poslova je u svome završnom obraćanju konstatirao da je inicijativa dva odbora za održavanje ove sjednice itekako pogođena, te je vidljiv interes zastupnika, akademske zajednice i pozvanih institucija.

Naglasio je da je pitanje migracija pitanje s kojim će se baviti zastupnici i za dvadeset godina i ono neće nestati. RH se nalazi u specifičnoj situaciji jer je manja država članica EU, s nešto više od 4 milijuna stanovnika, a ima najdulju kopnenu vanjsku granicu EU koju štiti prvo zbog sebe, a onda i zbog EU, u skladu s postojećim propisima.

Ponovno je naglasio da međunarodno pravo za ovu situaciju nije našlo adekvatan odgovor te pravni okvir koji čine Konvencija UN-a o statusu izbjeglica iz 1951. godine kao i njezin Protokol iz 1967. godine koji su proistekli iz globalne situacije nakon II. svjetskog rata nisu dostatni za rješavanje ovog problema jer se danas radi o drugoj kategoriji osoba.

EU zajedno sa SAD-om, pa i Kanadom, intenzivno razgovara o tom problemu, a unutar EU je potrebno zakone prilagoditi onome što se dešava na njezinim granicama. Složio se s izrečenim od strane pučke pravobraniteljice da je problem svake zajednice integracija migranata.

Osvrnuo se i na ispunjenje svih tehničkih preduvjeta od strane RH za pristup schengenskom prostoru u ovom zahtjevnom vremenskom periodu te naglasio da je RH sama pokrenula neovisni mehanizam za nadzor postupanja na granici te de ide smjerom koji će ju pozicionirati kao učinkovitu u zaštiti državne granice ali i u zaštiti ljudskih prava, uz potrebu aktivnog participiranja svih institucija i unutar postojećih pravnih okvira.

Naglasio je da je svjestan toga da će stići još dosta prigovora, ali da će ispitati sve što se može ispitati, a energiju će usmjeriti na dobivanje  zakona na razini EU koji su potrebni za izazove s kojima se treba suočiti, što nije jednostavna zadaća jer postoje prilično udaljena stajališta između pojedinih država članica EU. RH će nastaviti konstruktivno sudjelovati u tim zadaćama sukladno Zakoniku o schengenskim granicama i hrvatskim zakonima.

Zaključno je poručio da je MUP otvoren za svaku vrstu dobronamjerne suradnje, ali i za sve kritike.

Nakon završnog obraćanja potpredsjednika Vlade RH i ministra unutarnjih poslova, predsjednik Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina prof. dr. sc. Milorad Pupovac je zahvalio svima sudionicima sjednice na doprinosu  s obzirom na važnost teme o kojoj se raspravljalo te na dobivanju potpunije sliku o tom problemu.

Predsjednik Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost Nikša Vukas završno se obratio prisutnima u ime oba odbora, te se još jednom zahvalio svim sudionicima na dolasku, a posebno potpredsjedniku Vlade RH i ministru unutarnjih poslova. Naglasio je da je bitno usmjeriti fokus na oba aspekta odnosno zaštitu granice i nacionalne sigurnosti s jedne strane, i zaštitu ljudskih prava s druge strane. Istaknuo je da su razlozi zbog kojih migranti dolaze na granicu EU različiti, od ratnih razaranja kojima su izloženi do siromaštva i više drugih različitih razloga koje možda danas mnogi ne mogu spoznati.

Smatra da se iz saborske perspektive vidi jedna situacija, a da se sjednica kojim slučajem održala na terenu, blizu granice, možda bi se stvorila drugačija slika.

Izrazio je posebno zadovoljstvo vezano za bolju suradnju između MUP-a i pučke pravobraniteljice, kao i u odnosu na informacije koje je državna tajnica Terezija Gras iznijela na prethodnoj sjednici Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost vezano za modernizaciju policije sredstvima koja su povučena iz EU fondova, kako bi se ojačala zaštita granice koja je, kako je već napomenuto, duga 1.300 kilometara.

Naglasio je da je tema o kojoj se nitko nije očitovao tijekom ove sjednica, a koju smatra iznimno bitnom, edukacija policije koja obuhvaća svakog graničnog policajca te rukovoditelje na svim razinama, jer samo educirane osobe mogu tijekom ispunjavanja svojih zadaća postupati u skladu s postojećim standardima zaštite ljudskih prava.

Pohvalio je rad i zalaganje policije, ali i istaknuo da će i nadalje pratiti sve sporne situacije u nadi da će ih biti sve manje i manje.

Zaključno je naglasio da je ova sjednica nastavak suradnja ovih odbora te da će se suradnja nastaviti na jednoj od sljedećih sjednica ovih odbora, a moguće i u proširenom sastavu.

PREDSJEDNIK ODBORA
Nikša Vukas