Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora, u suradnji s Centrom za edukaciju, savjetovanje i istraživanje CESI, održao je u četvrtak 11. prosinca 2014. godine, tematsku sjednicu (30. sjednicu Odbora) na temu
Pristup uslugama reproduktivnog zdravlja.
Na sjednici su uz članove i članice Odbora sudjelovali pojedini zastupnici, predstavnici nadležnih državnih institucija, ravnatelji bolnica, udruge pacijenata, te udruga koje se bave zaštitom ženskih ljudskih prava.
Na početku sjednice Nataša Bijelić, predstavnica Centra za edukaciju, savjetovanje i istraživanje ukratko je predstavila rezultate istraživanja pod nazivom "Siva zona – pitanje abortusa u RH". Istraživanje je predstavljalo analizu i mapiranje relevantnih dionika legislative politike i prakse prekida trudnoće na zahtjev u Republici Hrvatskoj s ciljem uvida u trenutnu situaciju. Korištene metode u istraživanju bazirale su se na podacima prikupljenim od konzultiranih dionika (intervjui, fokusirana grupna diskusija te pismeni prijedlozi i očitovanja). Istraživanje je provedeno u prvoj polovici 2014. godine. Prekid trudnoće reguliran je Zakonom o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece, dakle zakonu koji potiče još iz bivše države. Zakon kaže da je prekid trudnoće se može obaviti samo u zdravstvenim ustanovama i da se prekid trudnoće na zahtjev može izvršiti do isteka 10 tjedana od dana začeća, a nakon tog perioda samo nakon odobrenja komisije. Glavni nalaz istraživanja je da je dostupnost i sigurnost legalnog pobačaja u Republici Hrvatskoj otežana. Jedan od problema je neodgovarajuća državna regulacija i nadzor. Istraživanjem je utvrđeno da prekid trudnoće nije moguće izvršiti u svakoj od 32 zdravstvene ustanove u Republici Hrvatskoj. Također, utvrđeno je da nema mehanizama praćenja i kontrole od strane Ministarstva zdravlja. Ministarstvo je u pismenoj komunikaciji dalo podatak kako u samom ministarstvu ne postoji odjel niti povjerenstvo niti zadužena osoba koja se bavi problematikom prekida trudnoće i osigurava provedbu zakona. Na temelju podataka iz bolnica od strane liječnika saznalo se da nema standardizirane procedure vezane uz pružanje informacija o prekidu trudnoće. Sljedeći problem je učestalost prigovora savjesti liječnika. Pravo na prigovor savjesti regulirano je Zakonom o liječništvu i Zakonom o sestrinstvu, ali je ustvari potpuno neregulirano područje. Ne postoje službene statistike o tome koliko je liječnika u prizivu savjesti, nema standardne procedure ili formulara kojim se daje izjava o prigovoru savjesti. Također nije poznato za što se koristi priziv savjesti: za prekid trudnoće, za medicinski potpomognutu oplodnju ili za kontracepciju. Nadalje, postoje nedostaci prilikom evidencije pobačaja, na što je ukazao Hrvatski zavod za javno zdravstvo koji je zadužen za praćenje i analizu ovih podataka. Unatoč zakonskoj obavezi Zavod ne dobiva podatke na propisanom obrascu, prijave koje zaprima često su nepotpune, postoji različito bilježenje prekida trudnoće. Npr. prekid trudnoće evidentira se kroz djelatnosti dnevnih bolnica bez uvođenja u taj bolnički informacijski sustav i bez ispunjavanja obrasca. Sijedeći problem je regionalna i bolnička varijabilnost cijene ovog medicinskog zahvata jer, ovisno o bolnici i regiji, cijena varira i kreće se od oko 990 do 2500 kuna.
Dr. Dubravko Lepušić, specijalist ginekolog iz Kliničkog bolničkog centra „Sestre Milosrdnice“ u Zagrebu, iznio je podatke o stanju na terenu, prvenstveno u ustanovi u kojoj radi, gdje od zaposlenih ginekologa više od polovice nema priziv savjesti. Dr. Lepušić se osvrnuo na medijsko prezentiranje teme koje ga je zasmetalo posljednjih nekoliko mjeseci, odnosno da se liječnike dijeli na jednu grupu koja je za abortus, a druga koja je protiv abortusa. Ističe kako razlika nije u tome, već u načinu na koji se pitanje prekida trudnoće rješava. Dakle, liječnici koji nemaju priziv savjesti (u koje se ubraja i dr. Lepušić) su protiv zabrana, te se zalažu za to da postoji (kao što je i normalno u civiliziranim zemljama) pravo žene na raspolaganje svojim tijelom. Također se zalažu za to da se prvenstveno edukacijom mladih postigne takva razina znanja da se bitno smanji broj prekida trudnoće. U tom je smislu veoma bitan zdravstveni odgoj. Naveden je primjer Finske, u kojoj mladi stupaju najranije u spolne odnose (u Europi), u prosjeku sa 15 godina. Finska ima najmanje problema s neželjenim trudnoćama adolescentica i spolno prenosivim bolestima iz jednostavnog razloga što ima zdravstveni odgoj unazad 45 godina. Osim edukacije mladih, važno je da se educiraju i roditelji adolescenata. U Kliničkom bolničkom centru „Sestre Milosrdnice“, na odjelu ginekologije, više od polovice ginekologa nema priziv savjesti, organizirana je služba tako da se zadovoljava zakonsko pravo žene na prekid trudnoće. Postoji standardizirana procedura upisa pacijentica, koje ispunjavaju formulare svojim općim podacima te se napravi pregled, a žena se u adekvatnom roku razmjerno trudnoći i zakonskim okvirima naručuje na sam prekid trudnoće. Dr. Lepušić izvijestio je kako se nekim bolnicama (između ostalih i Kliničkom bolničkom centru „Sestre Milosrdnice“) po direktivi prebacuje dio posla iz drugih bolnica (koje ne rade prekide trudnoće), zbog čega su njegovi kolege unutar odjela izrazito nezadovoljni jer se radi o selektivnom pristupu priziva savjesti. Naime, ako netko zaista ima iskren priziv savjesti onda se to odnosi i na asistiranu oplodnju te na amniocenteze, a ne samo na prekid trudnoće kao takav. Dr. Lepušić smatra kako bi bilo korisno da liječničke udruge pokrenu inicijativu definiranja priziva savjesti unutar medicine.
Pomoćnik ministra zdravlja dr. Dragan Korolija, izvijestio je kako je Ministarstvo zdravlja zateklo različita otvorena pitanja koja nastoji što brže i efikasnije riješiti. Jedno od njih je svakako dostupnost pobačaja na zahtjev. Potaknuto raznim inicijativama Ministarstvo je nedavno uputilo ustanovama zahtjev da osiguraju dostupnost zdravstvene zaštite odnosno da izvijeste Ministarstvo o stanju u pojedinoj ustanovi. Pomoćnik ministra podsjetio je kako je za organizaciju zdravstvene zaštite odnosno pružanje zdravstvene skrbi na razini zdravstvene ustanove odnosno bolnice odgovoran ravnatelj odnosno sanacijski upravitelj. Podaci koje je Ministarstvo zaprimilo s terena, a direktnim dopisima sanacijskih upravitelja i ravnatelja, govore kako je u tom trenutku (13. studenog) bilo pet ustanova koje nisu obavljale pobačaj na zahtjev, a u ovom trenutku tih pet ustanova riješilo je pitanje pobačaja na zahtjev na različite načine (angažirani su vanjski suradnici, dio liječnika je povukao priziv savjesti, sklopljen je ugovor o suradnji s ustanovom u kojoj se obavlja pobačaj). Ministarstvo prihvaća predložene inicijative, a ostalo se može rješavati u dogovoru.
Višnja Ljubičić, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova pozdravila je raspravu o temi pobačaja na tematskoj sjednici Odbora za ravnopravnost spolova, kao radnog tijela Hrvatskog sabora. Pravobraniteljstvo za ravnopravnost spolova objavilo je priopćenje vezano za priziv savjesti i za dostupnost zdravstvenim ustanovama i reproduktivnim pravima žena. Otvorena su dva važna pitanja. Jedno je pitanje autonomije bolnica i način na koji oni imaju transparentnost i proceduru vezano za priziv savjesti, a drugo pitanje vezano je uz Ministarstvo zdravlja koje treba predložiti donošenje propisa kojim će se decidirano navesti kriteriji za prizivu savjesti te na koji se način može obaviti pobačaj u svim bolnicama. To je potrebno kako bi se izbjeglo da pojedini liječnici budu preopterećeni, da se uvode vanjski suradnici (postavlja se pitanje njihove naknade u svjetlu stalnog rezanja zdravstvenih troškova) i korištenja jednog prava koji ima ograničeni opseg. Ukoliko se koristi pravo priziva savjesti, ono se ne može koristiti na štetu drugih osoba, drugih pojedinaca odnosno pojedinki. Zbog toga kriteriji moraju biti jasno artikulirani i propisani.
U raspravi koja je uslijedila članica Odbora Melita Mulić izrekla je stav Kluba SDP-a o osiguranju temeljnog prava žena na reproduktivno zdravlje i prava na izbor. Podupire prijedlog da se standardiziraju procedure. Posebno podržava prijedlog pomoćnika ministra da se zajedno s liječničkom komorom otvore razgovori u cilju reguliranja pitanja priziva savjesti. Socijaldemokratska stranka u svakom slučaju podržava i pravo na priziv savjesti te nikako ne smatra da bi ta dva prava, pravo žene na slobodan izbor i pravo na prigovor savjesti, trebali biti u koliziji jedno s drugim.
Članica Odbora Nadica Jelaš izrekla je stav Kluba SDP-a da prekid trudnoće ne može biti metoda kontracepcije. Smatra da je stoga u tom smislu i dalje potrebna široka edukacija. S obzirom da je postojeći zakon još iz 1978. godine, kao članica Odbora za ravnopravnost spolova i kao članica Kluba SDP-a predlaže donošenje novoga zakona koji će cjelovito regulirati ovu problematiku, a na inicijativu Ministarstva zdravlja.
Tajana Broz, vanjska članica Odbora za ravnopravnost spolova, zahvalila je predsjednici Odbora na organizaciji tematske sjednice s ovako važnom temom. Ukazala je na važno pitanje cjelovitog rješavanja područja reproduktivnog zdravlja žena. Podsjetila je kako je "Ženska platforma" krajem 2013. godine uputila otvoreno pismo Ministarstvu zdravlja tražeći osnivanje povjerenstva vezano upravo uz zaštitu zdravlja žena, s obzirom na cijeli niz otvorenih pitanja koje se pokušava riješiti jedno po jedno, a potreban je cjeloviti pristup području.
Biserka Mončinović, u ime Ženske mreže Hrvatske te Centra za građanske inicijative Poreč, ukazuje na najvažnije probleme temeljem dugogodišnjeg praćenja područja reproduktivnih prava u izvješćima o stanju ženskih ljudskih prava: nedostupnost pobačaja, nepostojanje kontracepcije, nepostojanje zdravstvenog odgoja. Ukazala je na zabrinjavajuće podatke o porastu spontanih i ostalih pobačaja koji su evidentirani u svim bolnicama, te se zapitalo kako to da se nitko nije zabrinuo nad tako ozbiljnim pogoršanjem ženskog reproduktivnog zdravlja. Predlaže da se o pitanjima koja su istaknuta na ovoj tematskoj sjednici nastavi raspravljati u smislu zaštite ljudskih prava žena, zaštite reproduktivnog zdravlja žena i prava na izbor.
Dr. Jasenka Gruić Koračin, ističe da se kao ginekologinja s više od 30 godina rada susreće sa situacijama koje smatra apsurdnima, primjerice da njezini kolege (koji su završili Medicinski fakultet i specijalisti su) ne žele propisivati kontracepciju. Što se tiče mogućnosti priziva savjesti najavljuje inicijativu za izmjenu odredbe članka 20., Zakona o liječništvu, odnosno dodatnog reguliranja priziva savjesti. Podsjeća da je medicina specifična djelatnost, te da postoji više od stotinu zakona, deklaracija i preporuka koje reguliraju etičko ponašanje liječnika u medicini, te ne razumije čemu onda i priziv savjesti. Smatra da, prilikom najavljenih promjena Ustava, treba vratiti u Ustav odrednicu o slobodnom odlučivanju o rađanju djece, što je osnovno žensko ljudsko pravo.
Pomoćnik ministra zdravlja dr. Dragan Korolija, naglasio je da se u Ministarstvu zdravlja rješava puno problema, od kojih se neki problemi dugo rješavaju pa se iznenada dođe do rješenja. Trenutačno u Ministarstvu postoji Povjerenstvo za ginekologiju i opstretriciju i Povjerenstvo za medicinski pomognutu oplodnju. Budući da je na današnjoj sjednici postalo razvidno da nisu pokrivena sva područja, odnosno reproduktivno zdravlje žena u najširem smislu, kao voditelj Uprave za stacionarnu zdravstvenu zaštitu poziva sve sudionike u raspravi, pogotovo nevladine organizacije da se direktno obratite Ministarstvu. Ministarstvo će osnovati novo povjerenstvo koje bi sa što šireg aspekta sagledalo sve elemente reproduktivnog zdravlja.
Damir Jukica je u ime Povjerenstva za zaštitu prava pacijenata grada Zagreba govorio je aktivnostima toga tijela koje je zakonski zaduženo, ovlašteno i opunomoćeno zahtijevati od Ministarstva zdravlja sve mjere sukladno Zakona o zaštiti prava pacijenata koje ugrožavaju zdravlje pacijenata. Povjerenstvo djeluje prvenstveno radi zaštite pacijenata, a odmah zatim i radi zaštite sustava javnog zdravstva. Po njegovom mišljenju Hrvatska ima izvanredan Zakon o zaštiti prava pacijenata.
Dr. Petar Stapar, ravnatelj Opće bolnice „dr. Tomislav Bardek“ u Koprivnici kao liječnik je pogođen izjavama na sjednici za koje smatra da su protiv liječničke struke i protiv liječnika. Zamolio je da se ne govori na taj način o liječnicima generalno već da se upotrijebi izraz „neki liječnici“. Naglašava da trudnoća nije bolest, a u raspravi se govorilo o ugrožavanju prava žene, odnosno ugrožavanju njezinog zdravlja. Smatra da je potrebno točno definirati što je reproduktivno zdravlje, što je kontracepcija, odnosno što je ono što liječnik mora izvesti.
Predsjednica Odbora Nansi Tireli, istakla je da sve učestaliji prizivi savjesti liječnika ženama predstavljaju problem te da se taj problem treba riješit. Budući da postojeći zakon donesen prije 36 godina decidirano regulira pravo na slobodno odlučivanje o rađanju djece, nedvojbena je obaveza i bolnica i liječnika da svakoj ženi to pravo osigura.
Dr. Vesna Šerić, ravnateljica Kliničkog bolničkog centra "Sestre Milosrdnice", izvijestila je kako je njezina ustanova sklopila sporazum s KB „Sveti Duh“ o privremenom obavljanju pobačaja. Međutim, moli da Ministarstvo zdravlja iznađe drugi način rješavanja zakonske obveze dostupnosti pobačaja u svakoj ustanovi koja ima kliniku ili odjel za ginekologiju. Ukazala je i na slučaj da samoorganizirana skupina ispred bolnice molitvom želi suzbiti obavljanje prekida trudnoće, što izaziva niz neugodnosti kolegama liječnicima, izlaže cijelu ustanovu medijskoj pozornosti. Ističe da njezini kolege liječnici obavljaju savjesno svoj posao.
Pomoćnik ministra zdravlja dr. Dragan Korolija priznaje da postoji problem, koji je Ministarstvo voljno riješiti kao što rješava i druge probleme. Međutim, problem je složen i višedimenzionalan, budući da je pravo jedne osobe toliko široko da počne ugrožavati pravo druge osobe.
Članica Odbora Ana Komparić Devčić zahvalila je na mogućnosti da raspravlja o vrlo važnoj temi koja je problematizirana u posljednjih nekoliko mjeseci. Ističe da je zakon dobar, te da zakon koji je 36 godina na snazi ne treba mijenjati već ga treba provoditi. Podržava prijedlog izmjene dijela Zakona o liječništvu koji se odnosi na priziv savjesti, a dvoji trebaju li ili ne liječnici imati mogućnost priziva savjesti. Smatra da je važno da se ženama omogući pravo na reproduktivno zdravlje i pravo na izbor. Podržava prijedlog dr. Korolije o formiranju povjerenstva pri Ministarstvu zdravlja sa širim obuhvatom stručnjaka koji će raspravljati o problematici reproduktivnog zdravlja žena.
Nela Pamuković, predstavnica Ženske mreže Hrvatske upozorila je na nekoliko do sada nespomenutih problema. Naime, prema medijskim navodima jedna trećina bolnica nije radila abortuse što znači da je prigovor savjesti uložio jako veliki broj liječnika, neke brojke su u pojedinim gradovima i neka istraživanja pokazuju i 66%. Stoga se pita što bi bilo da trećina profesionalnih vojnika uloži prigovor savjesti jer liječnici su profesionalci. Ističe da su molitvene skupine dio svjetskog pokreta koji je jako dobro organiziran, ima svoje metode edukacije i prikupljanja volontere. Upozorava da njihova metodologija i edukacije idu i do napada, fizičkog uznemiravanja liječnika i liječnica koje ulaze u bolnice. Upozorava da je propušteno spomenuti prisutnost Crkve u bolnicama i utjecaj Crkve, te smatra kako Ministarstvo mora tome posvetiti pažnju. Upozorava na protuzakonitu propagandu s različitim materijalima protiv prava na pobačaj koji se mogu naći u sali gdje se žene oporavljaju od anestezije nakon prekida trudnoće.
Dr. Mladen Bušić, ravnatelj Kliničke bolnice „Sv. Duh“ iznio je svoj stav o dva zakona o kojima je raspravljano. Jedan zakon je iz 1978. godine koji regulira pravo žena na slobodan izbor o rađanju djece. Smatra da taj zakon daje mogućnost tj. opciju bolničkim zdravstvenim ustanovama da zahvat prekida trudnoće mogu raditi, ali nije obligirao bolnice već je dopustio opciju. Drugi zakon je iz 2008. godine Zakon o liječništvu (koji imaju sve moderne svjetske demokracije, zapadne naročito) i u njemu je po prvi puta u Hrvatskoj uveden institut priziva savjesti koji je legitimno zakonsko pravo u ovoj državi. Osobno smatra da ta dva prava nisu ni u kakvoj koliziji. Uvjeren je da, ukoliko postoje problemi u bilo kojem segmentu, postoje institucije države koje takve probleme mogu i trebaju rješavati. Zahvalio je svima koji poštuju prava žena na slobodan izbor u rađanju, a također i svima koji poštuju pravo liječnika na priziv savjesti. Smatra da je Hrvatska izuzetno pravno uređena i u ovom segmentu, da ima izvanredan zdravstveni sustav i koji je, u uvjetima financiranja kakvi su poznati, pruža zaista maksimalno kvalitetnu zdravstvenu zaštitu, za što postoje i mjerila u europskim okvirima.
Predsjednica Odbora Nansi Tireli, zaključno je ponovila najvažnije točke iz rasprave, odnosno da su ženama u jednom dijelu ograničena prava, da se liječnici bore za svoje pravo na priziv savjesti, da postoje liječnici koji su diskriminirani i prozivani jer svoj posao rade u skladu sa zakonom. Identificirani su problemi koje treba riješiti. Zahvalila je pomoćniku ministra zdravlja na prijedlogu za osnivanje povjerenstva koje bi nastavilo raspravu o ženskim reproduktivnim pravima. Smatra da bi, ako je o nečemu potrebno postići konsenzus, onda je to konsenzus o pravu na pristup zdravlju.
Nakon rasprave Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora jednoglasno (7 glasova ZA) donio je:
Zaključak
Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora predlaže da Ministarstvo zdravlja i ostali dionici u zdravstvenom sektoru poduzmu sve zakonske aktivnosti u svrhu ostvarivanja ženskih reproduktivnih prava. U cilju dostupnosti i sigurnosti pobačaja na zahtjev potrebno je osigurati dostupnost pobačaja na zahtjev u svim ovlaštenim ustanovama, regulirati slučajeve prigovora savjesti te standardizirati procedure, postupke i cijene. Odbor podržava prijedlog da se u sklopu Ministarstva zdravlja formira povjerenstvo koje će se baviti ukupnim reproduktivnim zdravljem žena sa više aspekata.
Predsjednica Odbora:
Nansi Tireli