Odbor za ravnopravnost spolova održao je 10. lipnja 2026. godine tematsku sjednicu (35. sjednicu Odbora) posvećenu 45. godišnjici stupanja na snagu Konvencije Ujedinjenih naroda o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW), jednog od najvažnijih međunarodnih instrumenata za zaštitu prava žena i promicanje ravnopravnosti spolova.
Odbor je navedenu tematsku sjednicu održao na temelju zaključka s 33. sjednice Odbora (održane 27. travnja 2026. godine), u suradnji s udrugom RODA – Roditelji u akciji.
Republika Hrvatska stranka je Konvencije od 1992. godine te redovito izvještava Odbor UN-a za uklanjanje diskriminacije žena o provedbi preuzetih obveza.
U radu sjednice sudjelovali su, uz članice i članove Odbora sjednici, istaknute stručnjakinje i vodeće poznavateljice CEDAW konvencije, predstavnici nadležnih državnih institucija, akademske zajednice, županijskih povjerenstava za ravnopravnost spolova te predstavnice organizacija civilnog društva.
Predsjednica Odbora Marija Lugarić istaknula je da je CEDAW jedan od najvažnijih međunarodnih instrumenata za zaštitu prava žena, naglašavajući pritom da je ključno pitanje provedbe, a ne formalno prihvaćanje međunarodnih obveza. Naime, bitno je sudjeluju li žene ravnopravno u donošenju odluka, imaju li jednak pristup zdravstvenoj skrbi te jesu li sve žene uključene ili neke ostaju nevidljive zbog invaliditeta, siromaštva i drugih okolnosti. Jednako važno je pitanje neravnomjerno raspoređenog tereta skrbi za djecu i obitelj. Podsjetila je da je Hrvatska ostvarila značajan napredak u području zaštite prava žena te uspostavila kvalitetan zakonodavni i institucionalni okvir za suzbijanje nasilja nad ženama. Međutim, upozorila je da dalje postoje izazovi koji zahtijevaju sustavan odgovor, među kojima su femicid, neplaćeni rad i skrb o obitelji, neravnopravnost žena na tržištu rada, pitanja reproduktivnog zdravlja te nedostatak rodno razvrstanih statističkih podataka u brojnim područjima. Zaključila je da je bez kvalitetnih rodno razvrstanih podataka teško procijeniti stvarni napredak i učinkovitost javnih politika.
Prva uvodničarka na tematskoj sjednici bila je Dubravka Šimonović, nekadašnja predsjednica Odbora UN-a za uklanjanje diskriminacije žena, posebna izvjestiteljica UN-a za nasilje nad ženama, njegove uzroke i posljedice, predstavnica Republike Hrvatske i su-predsjedateljica izrade Istanbulske konvencije (posebno zadužena za ugradnju temeljnih načela CEDAW-a u Istanbulsku konvenciju) te predsjednica udruge „Paritet sada za ravnopravnost spolova“. Dubravka Šimonović je govorila o značenju Konvencije te dala osvrt na 45 godina njezine primjene. Podsjetila je da je Konvencija na snazi od 1981. godine te da ju je ratificiralo 189 država, koje su se time obvezale uklanjati diskriminaciju žena i djevojčica te ugrađivati načelo ravnopravnosti žena i muškaraca u svoje ustave i zakonodavstvo. Istaknula je da je CEDAW prvi globalni ugovor o ljudskim pravima koji reproduktivna prava žena prepoznaje kao pitanje ravnopravnosti, nediskriminacije i ljudskih prava žena.
Među važnijim preporukama Odbora izdvojila je preporuku o postizanju ravnopravne i uključive zastupljenosti žena u sustavima odlučivanja, odnosno ostvarivanju pariteta 50:50. Podsjetila je i da je CEDAW postavio međunarodnopravne temelje za razvoj drugih važnih instrumenata zaštite prava žena, uključujući Istanbulsku konvenciju, Protokol iz Maputa i Konvenciju iz Beléma do Pará. Istaknula je značajan utjecaj preporuka CEDAW Odbora na razvoj zakonodavnog i institucionalnog okvira u Republici Hrvatskoj. Podsjetila je da su nakon prvih preporuka Odbora uslijedile ustavne promjene kojima je ravnopravnost spolova uvrštena među najviše vrednote ustavnog poretka, donesen je Zakon o ravnopravnosti spolova te je uspostavljena institucija Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova. Zaključila je da Odbor CEDAW-a redovito poziva parlamente država stranaka na aktivno sudjelovanje u provedbi Konvencije i nadzoru njezine primjene te da je aktivna uloga Hrvatskoga sabora, a posebno Odbora za ravnopravnost spolova, ključna za ostvarivanje ustavnog načela ravnopravnosti spolova i punu primjenu CEDAW Konvencije u Republici Hrvatskoj.
Irena Sarta, ovlaštena za obavljanje poslova ravnatelja Ureda za ravnopravnost spolova Vlade Republike Hrvatske, govorila je o značenju CEDAW Konvencije te ulozi Ureda u njezinoj provedbi. Predstavila je djelokrug rada i ključne aktivnosti Ureda, koji sukladno Zakonu o ravnopravnosti spolova koordinira provedbu međunarodnih obveza Republike Hrvatske u području ravnopravnosti spolova. Govoreći o ulozi Ureda u koordinaciji izvještavanja prema međunarodnim tijelima i usklađivanju nacionalnih politika s međunarodnim standardima i općim preporukama Odbora CEDAW-a, podsjetila je da se Republika Hrvatska trenutno nalazi u novom izvještajnom ciklusu praćenja provedbe CEDAW-a, a nacionalno izvješće trebalo bi biti dovršeno do veljače 2027. godine. Naglasila je kako se provedba međunarodnih obveza i preporuka kontinuirano usklađuje s najnovijim nacionalnim strateškim dokumentima te da je država dužna redovito izvještavati Odbor CEDAW-a o napretku u provedbi zakona i suzbijanju svih oblika diskriminacije žena. Kao osobito važnu izdvojila je Opću preporuku br. 40, koja naglašava potrebu ravnopravne i uključive zastupljenosti žena u političkom i javnom životu te ostvarivanje pune participacije žena u procesima odlučivanja. Zaključila je da je u navedenom postupku iznimno važna kvalitetna međuresorna suradnja te da je stoga osnovana međuresorna radna skupina čiji rad koordinira Ured za ravnopravnost spolova.
Antonija Petričušić, izvanredna profesorica Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, govorila je o rodno osviještenom oblikovanju javnih politika te primjeni načela rodnog osvještavanja (gender mainstreaming) u Hrvatskoj. Naglasila je da je CEDAW Konvencija „živi instrument“ koji se tumači i razvija u skladu s društvenim promjenama i izazovima suvremenog vremena. Nadalje je istaknula da je načelo rodne ravnopravnosti formalno ugrađeno u nacionalne strateške dokumente i javne politike Republike Hrvatske, no da njegova puna primjena i dalje zahtijeva snažnije mehanizme provedbe, sustavno praćenje te vrednovanje učinaka politika na žene i muškarce. Upozorila je da intersekcionalni pristup, koji je danas standard u radu međunarodnih organizacija, još uvijek nije dovoljno prisutan u hrvatskim javnim politikama. Ocijenila je da su vidljivi pozitivni pomaci, no da su za stvarne promjene potrebni koordinirani i sustavni napori svih dionika. Zaključno je naglasila važnost snažnijeg uključivanja organizacija civilnog društva u procese donošenja odluka, izrade propisa i praćenja politika koje se odnose na ravnopravnost spolova.
Branka Mrzlić Jagatić, predstavnica suorganizatora tematske sjednice, Udruge RODA – Roditelji u akciji, govorila je o prilikama i propustima Republike Hrvatske u smanjenju diskriminacije žena u području reproduktivnog zdravlja. Podsjetila je da se Udruga RODA već preko 25 godina zalaže za unapređenje reproduktivnog zdravlja i dostupnosti kvalitetne zdravstvene skrbi svim ženama. Govoreći o preporukama CEDAW Odbora, izdvojila je potrebu osiguravanja punog uživanja reproduktivnih prava, povećanja dostupnosti i financijske pristupačnosti kontracepcije, osiguravanja dostupnosti zdravstvenih usluga bez ograničenja uzrokovanih prizivom savjesti te omogućavanja izbora mjesta poroda za žene koje žele roditi izvan bolničkog sustava uz odgovarajuće stručne uvjete. Upozorila je da su brojni problemi na koje su međunarodna tijela upozoravala i dalje prisutni, a u nekim područjima i izraženiji nego ranije. Među problemima su: nedostatak ginekoloških timova u primarnoj zdravstvenoj zaštiti (zbog čega velik broj žena, njih čak 250 tisuća, nema izabranog primarnog ginekologa), nedovoljan broj primalja te gašenje pojedinih izvanbolničkih rodilišta. Posebno je istaknula nejednaku dostupnost reproduktivne zdravstvene skrbi ovisno o mjestu stanovanja, otežan pristup pojedinim uslugama reproduktivnog zdravlja, uključujući kontracepciju i prekid trudnoće, kao i nedovoljnu zaštitu prava žena na informirani pristanak i dostojanstveno postupanje tijekom trudnoće i poroda. Ocijenila je da je Hrvatska posljednjih godina ostvarila određeni napredak kroz razvoj zakonodavnog i institucionalnog okvira za zaštitu ravnopravnosti spolova te provedbu međunarodnih obveza, uključujući CEDAW, a posebno je pozitivna sve veća vidljivost tema vezanih uz iskustva žena u zdravstvenom sustavu te aktivan doprinos organizacija civilnog društva i stručnih udruga u zagovaranju viših standarda zdravstvene skrbi. Naglasila je da poštovanje dostojanstva, autonomije i prava žena na informirani pristanak mora biti temelj svih oblika reproduktivne zdravstvene skrbi. Zaključno je upozorila da Republika Hrvatska u proteklom desetljeću nije u dovoljnoj mjeri izvještavala o pojedinim pitanjima vezanim uz reproduktivna prava žena te da su potrebne sustavne promjene kako bi se međunarodni standardi zaštite ljudskih prava žena dosljedno primjenjivali u praksi.
Ivana Radačić, stručnjakinja za ljudska prava žena, diskriminaciju i rodnu ravnopravnost s Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar, osvrnula se na stanje ravnopravnosti žena u Republici Hrvatskoj kroz postojeći pravni i institucionalni okvir te svakodnevna iskustva žena. Istaknula je kako je u posljednjim desetljećima ostvaren značajan napredak u području prava žena, žene danas u većoj mjeri nego ikada sudjeluju u političkom, gospodarskom i javnom životu, nasilje nad ženama prepoznato je kao pitanje ljudskih prava, a reproduktivna prava postala su sastavni dio međunarodnih standarda zaštite ljudskih prava. Međutim, upozorila je da se područje ravnopravnosti spolova suočava s novim izazovima, među kojima su razvoj umjetne inteligencije, digitalno okruženje, internetsko uznemiravanje te govor mržnje i rodno uvjetovano nasilje u javnom prostoru. Ocijenila je da su prisutni i pomaci i određeni oblici regresije kada je riječ o pravima žena. Govoreći o budućim smjerovima razvoja politika ravnopravnosti spolova, istaknula je potrebu jačanja društvene solidarnosti i zajedničke odgovornosti za ostvarivanje ljudskih prava. Navela je da ženska prava nisu samo feministička prava, kao i da je potrebno osvijestiti međusobnu povezanost te graditi politike koje se temelje na uključivosti, solidarnosti i zajedničkoj odgovornosti. Istaknula je kako unapređenje ravnopravnosti spolova zahtijeva djelovanje svih društvenih aktera, pri čemu odgovornost ne snose samo institucije, nego i pojedinci koji svojim djelovanjem mogu pridonijeti stvaranju ravnopravnijeg i uključivijeg društva.
U raspravi koja je uslijedila sudionice i sudionici su se složili kako Republika Hrvatska raspolaže razvijenim zakonodavnim i institucionalnim okvirom za zaštitu prava žena, no da najveći izazov i dalje predstavlja dosljedna provedba postojećih zakona, politika i međunarodnih preporuka. Upozoreno je na značajan raskorak između normativnih rješenja i njihove primjene u praksi, pri čemu se preporuke međunarodnih tijela, uključujući Odbor CEDAW-a, kao i preporuke Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, često provode sporo ili ostaju neprovedene. Posebno je naglašena važnost sustavnog i kontinuiranog uključivanja organizacija civilnog društva u procese izrade, provedbe i praćenja javnih politika. Istaknuto je da organizacije koje neposredno rade sa ženama i ranjivim skupinama posjeduju vrijedna iskustva i znanja koja mogu pridonijeti kvalitetnijem oblikovanju mjera i učinkovitijoj provedbi politika ravnopravnosti spolova. Još je jednom ukazano na potrebu snažnije međuresorne suradnje i jasnijeg preuzimanja odgovornosti svih institucija uključenih u provedbu politika ravnopravnosti spolova, kao i na važnost pravodobnog praćenja i izvještavanja o provedbi međunarodnih obveza Republike Hrvatske.
Upozoreno je i na važnu ulogu medija u oblikovanju društvenih stavova o ravnopravnosti spolova te istaknuta potreba odgovornog i senzibiliziranog izvještavanja, osobito kada je riječ o nasilju nad ženama i femicidu. Zaključno je istaknuto da ostvarivanje pune ravnopravnosti žena zahtijeva kontinuirani dijalog institucija, stručne zajednice i organizacija civilnog društva, kao i sustavno praćenje provedbe preuzetih nacionalnih i međunarodnih obveza.
Predsjednica Odbora Marija Lugarić zaključno je najavila da će, nakon usuglašavanja i prihvaćanja na jednoj od idućih redovnih sjednica Odbora, zaključci biti proslijeđeni svim sudionicima te je pozvala zainteresirane da dostave Odboru svoje prijedloge zaključaka.
Predsjednica Odbora
Marija Lugarić, mag. prim. educ., v.r.