Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora na 23. sjednici održanoj 24. siječnja 2014. godine, raspravljao je u prvom čitanju o Prijedlogu zakona o životnom partnerstvu, P.Z. br. 584 koji je predsjedniku Hrvatskog sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 12. prosinca 2013. godine.
Odbor je navedeni Prijedlog zakona raspravio, sukladno članku 112. Poslovnika Hrvatskog sabora, kao matično radno tijelo.
Prijedlog zakona predstavio je ministar uprave. Postojeći pravni okvir kojim je uređen položaj istospolnih zajednica u Republici Hrvatskoj je nedostatan. Zakon o ravnopravnosti spolova i Zakon o suzbijanju diskriminacije zabranjuju diskriminaciju temeljem seksualne orijentacije. Postojeći Zakon o istospolnim zajednicama iz 2003. godine propisuje izuzetno uzak opseg prava (pravo na međusobno uzdržavanje i pravo na stjecanje zajedničke imovine) koja ne mogu osigurati temelj za svakodnevno funkcioniranje istospolnih životnih zajednica. Način na koji su postavljeni uvjeti nastanka istospolne zajednice pokazao se teško ostvarivim u stvarnom životu, te od 2003. godine do danas, službeno nije potvrđen nastanak niti jedne zajednice. To ujedno znači da niti jedan par nije ostvario niti taj skromni opseg imovinskih prava koje im pruža postojeći pravni okvir.
Cilj Prijedloga zakona o životnom partnerstvu bio je postaviti pravni okvir kojim će se povećati opseg prava zajednica istospolnih osoba. Životne zajednice istospolnih osoba društvena su činjenica budući da su one sastavni dio hrvatskog društva. S obzirom da je postojanje zajednica istospolnih partnera realnost, Prijedlog zakona o životnom partnerstvu, prvenstveno uređuje već postojeće stanje. U tom smislu, Prijedlog zakona o životnom partnerstvu osigurava niz praktičnih/životnih prava vezanih uz status životnih partnera, neophodnih za svakodnevni normalan život u svim aspektima, a što se nastoji normativno riješiti adekvatno ostvarivanju prava bračnih partnera.
Prijedlogom zakona o životnom partnerstvu predlaže se istospolnim partnerima omogućiti sklapanje životnog partnerstva pred državnim tijelom i upis istog u registar životnog partnerstva, koji vode matični uredi. Time bi sve evidencije o građanskom stanju vodila ista tijela te provodila bilješke o životnom partnerstvu kroz maticu rođenih; zakonom obuhvatiti pravne učinke istospolne zajednice, koje bi se odnosile i na neformalnu istospolnu zajednicu, kao što su: opća prava i obveze, uzdržavanje u okviru zajednice, imovinski odnosi životnih partnera, nasljeđivanje, porezni status životnog partnerstva, status životnog partnerstva u mirovinskom osiguranju, sustavu socijalne skrbi, zdravstvene zaštite, u pogledu zapošljavanja i radnih odnosa, pristupa javnim i tržišnim uslugama te javnopravni položaj životnog partnerstva (sloboda kretanja, azilantska zaštita, privremeni boravak i spajanje obitelji, stjecanje hrvatskog državljanstva); regulirati odnose vezane uz djecu ukoliko žive u obiteljskoj zajednici istospolnih partnera, vodeći se interesom zaštite djeteta (od prava na suodlučivanje u pitanjima svakodnevnog života, uzdržavanja djeteta, samostalno odlučivanje u važnim životnim situacijama, donošenja odluka u vezi s djecom do ostvarivanja roditeljske skrbi životnog partnera).
Razlike koje postoje između istospolnih i heteroseksualnih zajednica u pogledu prava odnose se prvenstveno na položaj djece. Prijedlogom zakona o životnom partnerstvu ne predviđa se mogućnost posvajanja djece za životne partnere. Istovremeno, Prijedlog zakona o životnom partnerstvu, uvažava postojeće stanje i činjenicu da istospolne zajednice s djecom postoje te da je radi dobrobiti svih članova takve zajednice, a djece posebno, potrebno urediti odnos između roditelja, djece i životnih partnera koji nisu roditelji, ali žive i brinu za tu djecu.
Prijedlog zakona sadrži dva moguća modela skrbi o djetetu: Prvi model roditeljske skrbi prati odredbe o roditeljskoj skrbi, sukladno Prijedlogu obiteljskog zakona. Tim odredbama životni partner, koji nije roditelj djeteta, bio bi stavljen u položaj koji je usporediv s položajem koji u bračnim zajednicama imaju očuh ili maćeha prema djeci svog bračnog druga. Takva osoba ne bi postala roditelj djeteta, ali bi do njegove punoljetnosti stekla obvezu brinuti o interesima djeteta. Sud bi uvijek imao mogućnost oduzeti roditeljsku skrb životnom partneru ako bi smatrao da su interesi djeteta ugroženi. Drugi model uvodi institut partnerske skrbi. Partnerska skrb također ne omogućava posvojenje djeteta. Mogućnost stjecanja partnerske skrbi, nastala bi tek nakon smrti životnog partnera roditelja djeteta, pod uvjetom da drugi roditelj djeteta nije živ. Međutim, uvažavajući specifičnost planiranja obiteljske zajednica životnog partnerstva u kojima žive djeca, izuzetno - partnerska skrb se može steći i za života roditelja djeteta koje živi u životnom partnerstvu, ako drugi roditelj nije poznat. Zasnivanjem partnerske skrbi, između djeteta i partnera-skrbnika, nastaju prava i obveze kao između roditelja i djeteta, u pogledu pravnih učinaka. Primjenom instituta partnerske skrbi, osigurala bi se veća pravna sigurnost i zaštita djetetu i životnom partneru koji nije roditelj u posve specifičnim odnosima (posvojenje od strane jednog životnog partnera ili pomognuta umjetna oplodnja). U oba modela Odluku o stjecanju skrbi donosi sud isključivo temeljem zaštite i promicanja dobrobiti djeteta. Također u oba modela životni partner, koji stječe skrb nad djetetom, ne postaje njegov roditelj te se sukladno tome ne uvodi u matične evidencije kao roditelj djeteta.
Prijedlog zakona predstavlja pragmatičan demokratski kompromis između društvenog stajališta i svjetonazora vezanih uz uređenje istospolnih zajednica, koja se nalaze u značajnoj tenziji.
U raspravi koja je uslijedila članice Odbora podržale su donošenje ovog zakona. Potpredsjednica Odbora iznijela je osobni stav kako je dio uvodnog dijela zakonskog prijedloga pisan na način da se stječe dojam da se za neke prijedloge nepotrebno opravdava umjesto da se iza tih prijedloga čvrsto stoji. Naglasila je kako osobe u istospolnim zajednicama žive uobičajenim, svakodnevnim životom, plaćaju porez i naši su sugrađani, no uskraćeni su za čitav niz povlastica koja su omogućena pripadnicima heteroseksualnih zajednica.
Vanjska članica Odbora mišljenja je da prijedlog zakona predstavlja značajan iskorak. Međutim, zauzela se za potpunu bračnu jednakost, a iznijela je prijedlog da se istospolnim parovima dopusti posvajanje djece.
Zamjenik pravobraniteljice za ravnopravnost spolova istaknuo je da institucija pravobraniteljice podržava prijedlog zakona koji u svakom pogledu zadovoljava sve predviđene standarde te naglasio kako homoseksualne i heteroseksualne zajednice moraju imati jednaka prava.
Predstavnica Ženske mreže Hrvatske i lezbijskih grupa Kontra i Rišpet izrazila je stav da je samo donošenje posebnog zakona koji rješava pitanja koja se trebala biti rješavana obiteljskim zakonom svojevrsna diskriminacija istospolnih zajednica. Mišljenja je kako je učinjena diskriminacija budući da se istospolne partnere isključuje kao potencijalne posvojitelje. Iznijela je prijedlog da se omogući zasnivanje partnerske skrbi i za života životnog partnera roditelja djeteta, ako je drugom roditelju oduzeta roditeljska skrb (a ne samo kada je drugi roditelj djeteta nepoznat).
Nakon provedene rasprave članovi/ce Odbora jednoglasno su odlučili Hrvatskom saboru predložiti sljedeće zaključke:
1) Prihvaća se Prijedlog zakona o životnom partnerstvu, P.Z. br. 584
2) Sve primjedbe i prijedlozi uputit će se predlagatelju, radi pripreme Konačnog prijedloga zakona.
Za izvjestiteljicu na sjednici Hrvatskog sabora, Odbor je odredio Nansi Tireli, predsjednicu Odbora.
Predsjednica Odbora
Nansi Tireli