Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskoga sabora razmotrio je na 42. sjednici, održanoj 19. studenoga 2026. godine, Izvješće o radu zatvorskog sustava za 2025. godinu, koje je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 14. listopada 2026. godine.
Odbor je u smislu članka 197. Poslovnika Hrvatskoga sabora o navedenom pitanju raspravljao u svojstvu zainteresiranog radnog tijela.
Državna tajnica ukratko je predstavila Izvješće, posebno onaj njegov dio koji se odnosi na područje ravnopravnosti spolova. Navela je da je u 2025. godini kroz kaznena tijela prošlo je 16.792 osobe lišene slobode i osobe na izdržavanju sigurnosne mjere. Sustav je već 5-6 godina suočen s izazovom prenapučenosti zatvora i kaznionica. Strani državljani čine 20-25% osoba lišenih slobode su strani državljani iz oko 80 država svijeta, što je velikim dijelom povezano s migraci-jama. Navedeno stvara dodatne poteškoće: često nedostaju anamnestički i zdravstveni podaci, a ponekad nije pouzdano utvrđen ni identitet osobe, što otežava planiranje tretmana. Vezano za spolnu strukturu, muškarci čine 93,11%, a žene: 6,89%. Broj žena je očekivano manji, ali sustav i dalje mora osigurati odgovarajuće uvjete za izdržavanje kazne u zatvorenom, poluotvorenom i otvorenom dijelu. Kaznionica u Požegi je pozitivan primjer jer je infrastrukturno obnovljena i jedino je kazneno tijelo koje nije popunjeno do 100% kapaciteta. Na dan predstavljanja podataka: 163 osobe na kapacitet od 165 mjesta, što omogućuje dostatan prostor, privatnost i kvalitetnije izdržavanje kazne. Povjerenstvo službenika procjenjuje kada je zatvorenica spremna prijeći iz zatvorenog u poluotvoreni, odnosno otvoreni sustav, s ciljem resocijalizacije i smanjenja rizika od ponovnog počinjenja kaznenih djela. Vezano za ovisnosti, velik dio zatvorenika ima problema povezanih s konzumacijom alkohola i droga. Tretmani za ovisnosti provode se već desetak godina, s ciljem osvještavanja i pripreme za život bez poroka. U Požegi postoji Odjel za rodilje u kojem borave djeca rođena u kaznionici ili dovedena s majkom, a koja mogu ostati s majkom do treće godine života. U 2025. godini bilo je troje djece na navedenom Odjelu. Odvajanje nakon treće godine nije tvrdo i radikalno, procjenjuje se koliko je ostalo do izdržavanja pune kazne, mogućnost uvjetnog otpusta i druge okolnosti te se postupa individualizirano i osjetljivo. Proveden je i projekt o roditeljstvu osoba u zatvoru i doživljaju djece, među ostalim u Požegi i Lepoglavi.
Zamjenik pučke pravobraniteljice pozdravio je promjene u Kaznionici u Požegi nakon dugog niza godina i ponavljanih preporuka. Međutim, upozorio je da stanje u ostalim ustanovama, osobito u zatvorima, nije ni približno tako dobro. Poseban problem su prenapučenost i uvjeti. Naime, osobe lišene slobode vrlo često nemaju ni minimalnih 3 m² prostora po osobi, što otvara pitanje povrede čl. 3. Europske konvencije o ljudskim pravima. Često nemaju ni vlastiti ležaj, već spavaju na madracima na podu. Prije desetak dana bio je i prosvjed zatvorenika u Zatvoru u Zagrebu upravo zbog neodgovarajućih uvjeta smještaja. U srpnju 2026. tijekom obilaska Zatvora u Zagrebu popunjenost je bila 186%. Prema klasifikaciji Vijeća Europe: 120% = kritična, 150% = ekstremna prenapučenost. U mnogim ustanovama loši su higijenski uvjeti, u medijima su spominjani stjenice, žohari, neadekvatni sanitarni uvjeti. Odluka Ustavnog suda iz 2009. godine, kojom je Vladi naloženo da u roku ne duljem od 5 godina uskladi kapacitete Zatvora u Zagrebu sa standardima Vijeća Europe i praksom Europskog suda za ljudska prava je neprovedena. Također je iznio primjedbu vezanu za metodologiju Izvješća, jer nedostaje poglavlje o ženama. Nadalje, smatra da su alternativne sankcije nedovoljno korištene. Naime, istražni zatvor u domu uz elektronički nadzor postoji kao zakonska mogućnost, ali se iznimno malo koristi: Ministarstvo raspolaže s oko 200 kompleta opreme, a na dan 31.12. bilo je u primjeni samo 31. Kazneni zakon još od 2013. predviđa izdržavanje kazne zatvora do jedne godine u domu, ali to još nije uređeno posebnim zakonom, kako to traži čl. 84. Kaznenog zakona. Čak i da samo polovica ili trećina tih osoba ispunjava uvjete za alternativu, to bi osjetno smanjilo pritisak na sustav. Vezano za kadrove, popunjenost radnih mjesta je tek oko 75%. Postoji i trajni problem vezan za zdravstvenu zaštitu. Prijedlog pučke pravobraniteljice je da se nadležnost za zdravstvenu zaštitu osoba lišenih slobode prenese na Ministarstvo zdravstva, u suradnji s Ministarstvom pravosuđa - po modelu koji postoji u Sloveniji, Češkoj i Sjevernoj Makedoniji. Zdravstvene djelatnike teško je privući u zatvorski sustav jer je problem prisutan i u javnom zdravstvu.
U raspravi je postavljeno pitanje posjeta maloljetne djece, prema podacima iz Izvješću, u 2025. godini ostvareno je više od 4.600 fizičkih posjeta maloljetne djece roditeljima na izdržavanju kazne, od čega više od 4.000 posjeta očevima i 165 posjeta majkama. Postavljeno je pitanje koliko su učestali fizički posjeti maloljetne djece roditeljima, osobito majkama, tko određuje dinamiku tih posjeta i pod kojim se uvjetima odvijaju. Nadalje je upozoreno da je gotovo svako četvrto sistematizirano radno mjesto u zatvorskom sustavu nepopunjeno, što znači preopterećenost zaposlenika na granici izdržljivosti. Posebno je istaknuto dvostruko opterećenje žena zaposlenica koje nakon napornog rada u zatvorskom sustavu kod kuće čeka briga za obitelj i starije roditelje. Istaknuto je da pravosudne policajke imaju ključnu ulogu u spajanju sigurnosnih protokola i humanog postupanja. Naglašeno je da nedostaje i žena i muškaraca koji provode tretmanske programe. Pozitivno je ocijenjeno da u Požegi udruge civilnog društva provode odgojne i kulturne aktivnosti te da majke mogu biti s djecom do treće godine, a po potrebi i duže. Upozoreno je da se kazne izvršavaju "po muškoj mjeri" te da je samo Izvješće pisano "po muškoj mjeri". Izrečeno je da jedna kaznionica za žene na cijelu zemlji, u Požegi, znači da žene, primjerice iz Istre i Dalmacije, izdržavaju kaznu stotinama kilometara od kuće, što je suprotno međunarodnim standardima koji traže smještaj što bliže domu odnosno mjestu socijalne rehabilitacije. Udaljenost je i u samom izvješću navedena kao razlog zahtjeva za produljenje posjeta djece. Pohvaljeni su pozitivni pomaci: adaptacija zgrade poluotvorenog dijela za zatvorenice u Požegi planirana adaptacija otvorenog dijela za žene, Odjel za rodilje, Projekt udruge Roda "Budi blizu" obiteljska povezanost, Videoposjeti, Radionica za službenice maloljetničkog odjela u Požegi.
Upozoreno je da kazna za majku znači da kaznu posredno izdržavaju njezina djeca. Istaknuto je da kaznena politika mora majčinstvo vidjeti kao činjenicu, a ne kao privatnu stvar, kako se majčina kazna ne bi pretvarala u kaznu za dijete. Naglašeno je da je ginekologija, koja se u Izvješću spominje kao zajednička kategorija "urologija i ginekologija" među specijalističkim pregledima, primarna, a ne specijalistička zaštita. Zatraženo je da se žrtve obavještavaju o uvjetnom otpustu počinitelja, dopustima i bijegu počinitelja. Naime, neki su počinitelji na uvjetnom otpustu ili dopustu počinili nova kaznena djela na štetu žena, zbog kojih su ponovno završili u zatvoru. Vezano za zdravlje žena lišenih slobode zatraženo je da se priprema, provodi i izvještava o utvrđivanju iskustava nasilja i zdravstvenih potreba specifičnih za žene, posebno vezano za reproduktivno zdravlje, menstrualno i menopauzalno zdravlje, javnozdravstvene probire koji se inače provode na općoj populaciji. Vezano za obitelj i djecu, naglašeno je da kada država lišava slobode, mora znati točno koga lišava slobode, ali još važnije – što to znači za članove obitelji, a posebno za maloljetnu djecu tih osoba. Nadalje je izrečena pohvala jer je izvješće svake godine sve bolje. Međutim, iznesen je stav da su potrebna poboljšanja u provedbi javnih politika i u praksi zaista i vide.
Državna tajnica je u svom odgovoru prihvatila izrečenu primjedbu da se podaci o ženama – po vrstama kaznenih djela, kaznama, zatvorima, zapošljavanju, postupanju prema ženama, posjetima – prikažu preciznije i detaljnije. Navela je da se podaci prikupljaju tijekom cijele godine, pa će se dopuna izvješća u tom segmentu moći napraviti za iduću godinu. Vezano su suradnju s pravobraniteljima, istaknula je da se izobrazba novih pravosudnih policajaca provodi u suradnji sa sva četiri ureda pravobranitelja.
Nadalje, ne osporava se prenapučenost zatvorskog sustava jer je broj dinamičan. Primjerice, u Remetincu, kao najpopunjenijem zatvoru zbog nadležnosti zagrebačkog suda, broj osoba na pomoćnom ležaju varira, nekad devet, nekad 20, a nekad nitko. Pomoćni ležaj je madrac koji se uredno pripremi, a stoji na podu jer nema prostora za krevet, kako bi tijekom dana ostalo više prostora za komunikaciju unutar ćelije. Ne koristi se svakog dana. Vezano za alternativne sankcije i izdržavanje kazne u domu, istaknula je da bi i u Ministarstvu bili zadovoljni da se što više izriču alternative zatvoru, npr. izdržavanje kazne u domu uz elektronički nadzor (narukvica) ili izdržavanje kratkotrajne kazne zatvora u domu. Međutim, podsjetila je da odluku donose sudovi, neovisna pravosudna tijela, ovisno o individualnim okolnostima svakog slučaja. Najavila je da je u pripremi propis o izdržavanju kratkotrajne kazne u domu, s obzirom na to da su postojeće odredbe u Kaznenom zakonu vrlo oskudne. Napomenula je da je za izdržavanje kazne u domu potrebna suglasnost svih ostalih članova kućanstva, što provedbu čini složenijom. Vezano za posjete maloljetne djece, oni su omogućeni svaki tjedan i za vrijeme praznika, a Pravilnik to detaljnije razrađuje. Dok je postupak u tijeku, o posjetima odlučuje sudac; nakon pravomoćne presude, o posjetima odlučuje kazneno tijelo, odnosno kaznionica. Postoje i mogućnosti produljenih posjeta i videoveze, iako je fizički posjet poželjniji. Udaljenost predstavlja problem i zbog financijskih razloga, kao i obveza djece, pa članovi obitelji ne mogu uvijek ostvariti posjete. Zbog malog broja žena u zatvorskom sustavu teško je u svim većim centrima osigurati smještaj za žene; cilj bi bio imati barem dva ili tri kaznena tijela za žene u Hrvatskoj. Vezano za tretman i službenike, odjeli tretmana postoje u svim kaznenim tijelima, a psiholozi, defektolozi, socijalni radnici najčešće su žene. Kada žena dođe u zatvor, o njoj se brine osoblje uz uvažavanje specifičnosti ženskog roda. U svim zatvorima rade i žene pravosudne policajke. Iako postoji nedostatak službenika, sustav sa sadašnjim brojem službenika stabilno funkcionira, ali postoji potreba za popunjavanjem radnih mjesta sukladno sistematizacije. Prošle godine zaposleno je preko 250 ljudi, ali postoji i odljev zbog odlaska u mirovinu i teških uvjeta rada. Postoji Centar za izobrazbu koji kontinuirano educira pravosudne policajce i službenike.
Nakon provedene rasprave predsjednica je dala na glasovanje sljedeći zaključak:
ODBOR ZA RAVNOPRAVNOST SPOLOVA PREDLAŽE HRVATSKOME SABORU DA PRIHVATI IZVJEŠĆE O RADU ZATVORSKOG SUSTAVA ZA 2025. GODINU
Odbor s 4 glasa „ZA“ i 4 „SUZDRŽANA“ glasa nije donio navedeni zaključak.
Za izvjestiteljicu na sjednici Hrvatskoga sabora određena je Marija Lugarić, mag. prim. educ., predsjednica Odbora, a u slučaju njezine odsutnosti Tomislav Josić, potpredsjednik Odbora.
PREDSJEDNICA ODBORA
Marija Lugarić, mag. prim. educ