Odbor za prostorno uređenje i graditeljstvo Hrvatskoga sabora, raspravio je na 16. sjednici održanoj 14. ožujka 2013. godine Prijedlog zakona o zaštiti prirode, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 28. veljače 2013. godine.
Odbor za prostorno uređenje i graditeljstvo, sukladno odredbi članka 140. Poslovnika Hrvatskoga sabora, raspravu o navedenom zakonskom prijedlogu proveo je kao zainteresirano radno tijelo.
U uvodnom izlaganju predstavnik Vlade Republike Hrvatske naveo je razloge pristupanja izradi novoga Zakona o zaštiti prirode i istaknuo da važeći Zakon ima nedostataka u smislu strukture i djelomične neprovedivosti, te je u tekstu predloženog zakona bilo potrebno unaprijediti određene dijelove sustava zaštite prirode, kao i provesti dodatna usklađivanja s direktivama Europske unije.
Predstavnik predlagatelja je istaknuo da se Uredbom o proglašenju ekološke mreže Republike Hrvatske (NN 109/07) propisuje područja ekološke mreže s ciljevima očuvanja i mjerama zaštite koje su namijenjene održavanju ili uspostavljanju povoljnog stanja ugroženih i rijetkih stanišnih tipova. Uredba propisuje i načine upravljanja područjima ekološke mreže (povjeren javnim ustanovama nacionalnih parkova i parkova prirode, te županijskim javnim ustanovama) te utvrđuje izvore sredstava za provođenje zaštite i očuvanje ekološke mreže (državni proračun, proračun jedinica područne (regionalne) te lokalne samouprave, fizičke i pravne osobe koje koriste prirodne resurse na području ekološke mreže, osobe koje su ugovorom dobile područje u skrb).
Članovi Odbora raspolagali su s pisanim primjedbama na Prijedlog zakona o zaštiti prirode dostavljenih iz Dubrovačko-neretvanske županije i Obrtničke komore Dubrovačko-neretvanske županije.
U raspravi je ukazano na prevelik obuhvat površina ekološke mreže Republike Hrvatske koja iznosi ukupno 29,62 posto za razliku od drugih zemalja članica Europske unije u kojima je ta površina mnogo manja.
Upitano je za metode kojima se služi nadležno tijelo za određivanje predložene površine ekološke mreže s obzirom na sve veći gospodarski interes i ulaganje u obnovljive izvore energije, te s obzirom na postavljene ciljeve smanjenja emisija CO2 do 2050. godine, gradnje vjetroelektrana i s tim u vezi otvaranje većeg broja novih radnih mjesta.
U odgovoru je istaknuto da je prijedlog ekološke mreže utvrdio Državni zavod za zaštitu prirode Uredbom Vlade temeljem direktiva o pticama i staništima, koje zajedno s prilozima i obrazloženjima pojedinih odredbi predstavljaju pravnu osnovu za donošenje Uredbe o ekološkoj mreži. Temelji se na višegodišnjim istraživanjima hrvatskih znanstvenika, korištenjem najnaprednijih tehnologija, popisu vrsta i stanišnih tipova, te prema metodologiji kojom se određuje područje potrebno za njihovo očuvanje odnosno nesmetano kretanje.
U raspravi je sugerirano da se produži rok iz članka 244. stavka 2. za usklađivanje ustrojstva, djelatnosti i općih akata za upravljanje zaštićenim područjima sa 60 na 120 dana iz razloga što se održavaju lokalni izbori, pa nije realno da se u predloženom roku jedinice lokalne (regionalne) područne samouprave ispune svoje obveze, što je predstavnik predlagatelja ocijenio prihvatljivim, kao i primjedbe na članak 132, stavak 3. i članak 133. stavak 4. i rješenja kojima se regulira pitanje korištenja osobnih automobila i ostaloga, te se urede pravilnikom.
Istaknut je problem ribarenja i uzgoja školjaka u Malostonskom zaljevu i Malom moru, koje su na prijedlog zakona o zaštiti prirode uputile Dubrovačko-neretvanska županija i Obrtnička komora ove županije. Smatra se potrebnim omogućiti tamošnjim uzgajivačima riba i školjaka tzv. „tradicijski ribolov“. Posebno štetnim ocijenjeno je rješenje zabrane izlova slobodno živuće ribe u članku 114. stavku 4. Prijedloga zakona jer je pogibeljna po uzgoj školjaka. Ravnoteža se održavala upravo izlovom ribe i neophodan je zbog opasnosti od riba predatora, stoji u obrazloženju. Ukazuje se na rješenje u članku 113. stavku 5. koji se odnosi na zaštitu nacionalnog parka u kojem su nabrojane gotovo sve gospodarske aktivnosti, uključujući i ribolov. Štoviše, Zakon o morskom ribarstvu nije zabranio ribolov u zaštićenim područjima (članak 7. stavak 2). Poseban propis je Plan gospodarenja koji se temelji na Uvjetima zaštite prirode, a koji ne može regulirati izlov riba u posebnom rezervatu jer ta djelatnost nije obuhvaćena člankom 114. Zakona (kao što je slučaj s člankom 113. koji se odnosi na nacionalni park gdje je ribolov jedna od dopuštenih djelatnosti).
U odgovoru je pojašnjeno da termin tradicijski ribolov ne poznaje Zakon o morskom ribarstvu, a ostao je u pojedinim pravilnicima nacionalnih parkova gdje su korištene specijalne tehnike i alati tradicionalne kućne izrade. U spomenutoj primjedbi govori se o morskom ribolovu, zapravo „malom obalnom ribolovu“ što je u suprotnosti s odredbama posebnog zakona koji mora, unutar granica strogog rezervata, nacionalnog parka i posebnog rezervata ne definira kao ribolovno more. Prijedlog zakon o zaštiti prirode prošao je horizontalno usklađivanje s odredbama sektorskih zakona i sukladno tome ne sadrži odredbe kojima se regulira ribolov u zaštićenim područjima nego se to područje uređuje posebnim zakonima. Sukladno tome mijenjat će se odredbe članka 113. stavka 5. Prijedloga na način da neće definirati djelatnosti koje su dopuštene u nacionalnom parku nego pravilnikom o zaštiti i očuvanju iz članka 142. na koji suglasnost daje sektorsko tijelo koje regulira poslove ribarstva.
Na pitanje o naknadama za koncesiju od speleoloških objekata koja ne pripada županijskim javnim ustanovama, dan je odgovor da su speleološki objekti, sukladno Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima vlasništvo Republike Hrvatske i sukladno Zakonu o koncesijama i s njime usklađenim Prijedlogom Zakona o zaštiti prirode. Koncesiju na njima daje isključivo središnje državno tijelo nadležno za poslove zaštite prirode. Županijske javne ustanove za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima na svojim područjima upravljat će svim speleološkim objektima koji se nalaze u mreži NATURA 2000 te koji su posebno zaštićeni sukladno Zakonu o zaštiti prirode i za to im neće trebati koncesija. Također, za organizirano posjećivanje i turističko razgledavanje speleoloških objekata dat će se koncesijsko odobrenje za obavljanje tih djelatnosti i ostvarivati pravo na novčanu naknadu za davanje koncesijskog odobrenja.
Nakon provedene rasprave Odbor za prostorno uređenje i graditeljstvo Hrvatskoga sabora odlučio je većinom glasova (5 „za“ i 2 „suzdržana“) predložiti Hrvatskome saboru donošenje
ZAKLJUČKA:
1. Prihvaća se Prijedlog zakona o zaštiti prirode
2. Mišljenja, primjedbe i prijedlozi izneseni u raspravi uputit će se predlagatelju da ih uzme u obzir prilike izrade Konačnog prijedloga zakona.
Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio Zlatka Komadinu, predsjednika Odbora.
PREDSJEDNIK ODBORA
Zlatko Komadina