Odbor za pravosuđe Hrvatskoga sabora na 21. sjednici održanoj 16. rujna 2025. razmotrio je Izvješće Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske o radu državnih odvjetništava u 2024. godini, koje je predsjedniku Hrvatskoga sabora u skladu s odredbom članka 72. stavka 1. Zakona o državnom odvjetništvu („Narodne novine“ broj 67/18, 21/22) dostavio Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske, aktom od 28. travnja 2025.
Odbor je Izvješće sukladno članku 81. Poslovnika Hrvatskoga sabora raspravio u svojstvu matičnog radnog tijela.
Odbor je raspolagao Mišljenjem Vlade Republike Hrvatske, KLASA: 022-03/25-12/34, URBROJ: 50301-04/32-25-14 od 11. rujna 2025.
Glavni državni odvjetnik uvodno je naglasio da predmetno Izvješće sadrži pokazatelje učinkovitosti i kvalitete rada državnoga odvjetništva za kazneni i građansko-upravni odjel na razini cijeloga sustava, te posebno na razini Državnoga odvjetništva Republike Hrvatske, županijskih, općinskih i posebnih državnih odvjetništava i daje uvid u rezultate rada svih državnih odvjetništava. Također je istaknuo da u svojem izlaganju neće iznositi podatke o brojevima jer su oni dostupni u Izvješću.
Podnošenjem Izvješća ispunjava svoju zakonsku dužnost i to čini na poziv Predsjednika Hrvatskoga sabora. Naglašava da je rad svih državnih odvjetništava u 2024. godini bio izuzetno dobar. Na dužnost Glavnog državnog odvjetnika stupio je 27. svibnja 2024. godine, stoga je samo dio izvještajnog razdoblja bio na navedenoj dužnosti, no kao Glavni državni odvjetnik predstavlja državno odvjetništvo kao jedinstvenu organizaciju. Kao jedan od prioriteta u obnašanju svoje dužnosti naveo je sprječavanje kadrovske devastacije. U državnom odvjetništvu nedostaje velik broj državnih odvjetnika, a od onih koji rade dio je na porodiljinom dopustu, bolovanju, godišnjim odmorima, što je sve sukladno zakonskim pretpostavkama, no utječe na efikasnost državnog odvjetništva. Drugi problem je visoka dobna struktura, preko 40% državnih odvjetnika i njihovih zamjenika je starije od 55 godina, stoga se daljnjih 5 do 10 godina očekuje daljnja kadrovska devastacija. Slično je u sustavu sudstva, s kojim je državno odvjetništvo „sudbinski“ povezano, stoga je u suradnji s Ministarstvom pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, a tu suradnju naglašava kao jako dobru, povećana sistematizacija u većini državnih odvjetništava. Ističe da je sistematizirano više ljudi nego što danas radi, a iznenađujuće je dobar odaziv na oglase za radna mjesta na koje se javlja više kandidata nego što je oglašenih radnih mjesta što omogućuje Državnoodvjetničkom vijeću selekciju, odnosno odabir po zakonskim kriterijima između više kandidata onih koji će najbolje obavljati ovaj težak i odgovoran posao. Prisege za zamjenike državnih odvjetnika su na mjesečnoj razini, slijedi kroz nekoliko tjedana prisega za novih 48 zamjenika. Također je povećana sistematizacija broja vježbenika, slijedom navedenog izražen je optimizam u pogledu povećanja broja zaposlenika i do kraja mandata u puno veću popunjenost kadrovima. Nadalje, istaknuto je zalaganje za rješavanje materijalnih uvjeta, prvenstveno prostornih uvjeta, nabavke potrebne opreme i službenih automobila, zahvaljujući vrlo dobroj suradnji s Ministarstvom pravosuđa. Državno odvjetništvo Republike Hrvatske se preselilo iz oštećene zgrade u Gajevoj u zgradu u Branimirovu ulicu, također se na nizu drugih državnih odvjetništava izvode građevinski radovi. Povećane su plaće službenika i namještenika. Veliku pozornost posvetio je i sudjelovanju zamjenika i državnih odvjetnika u radnim skupinama za izmjenu zakona iz nadležnosti državnog odvjetništva, prvenstveno Zakona o kaznenom postupku, Kaznenog zakona, Zakona o državnom odvjetništvu, Zakona o USKOK-u, te niz drugih zakona. Na nekim zakonskim izmjenama se radilo na vlastitu inicijativu nakon što su tijekom dugogodišnje primjene uočeni nedostaci, primjerice odredbe o optužnim vijećima u Zakonu o kaznenom postupku zbog dugog trajanja postupaka. Iako navedeni Zakon u članku 355. izrijekom kaže da se predmeti koji će biti predmet rasprave ne smiju raspravljati pred optužnim vijećem, često se rasprave na optužnom vijeću pretvaraju u „suđenje“ prije suđenja, no nada se da će se taj problem riješiti. Zamjenici državnih odvjetnika u radnim skupinama sudjeluju kao stručni eksperti, kako u izmjenama zakona po vlastitoj inicijativi, tako i u izmjenama koje su uvjetovane pridruživanjem OECD-u. U obnašanju svoje dužnosti Glavni državni odvjetnik kao izuzetno važno naglašava skraćivanje trajanja postupaka pred državnim odvjetništvom i sve do sada navedeno ima tu svrhu. Negodovanje javnosti zbog dugotrajnih kaznenih postupaka smatra opravdanim i nedopustivo je da kazneni ili bilo koji postupci traju 10, 15 godina, a to nisu iznimke, ima previše takvih postupaka i to nije dobra poruka javnosti. Također naglašava da državno odvjetništvo ima svojih slabosti, ali ono ne djeluje samo, u procesuiranju kaznenog djela sudjeluju sudski vještaci, Ministarstvo unutarnjih poslova, Ministarstvo financija i sl., njihov rad koji je dragocjen i bez kojeg ne mogu zahtjeva često dugo vremena. Unatoč tome, situacija u državnom odvjetništvu je sve bolja, svakodnevno se predano obavlja posao. Kritike su dobrodošle, ali u radu se vode odredbom članka 6. Zakona o državnom odvjetništvu koji propisuje da je zabranjen svaki oblik utjecaja ili prisile prema državnim odvjetnicima, zlouporaba javnih ovlasti i korištenje medija i javnog istupanja u predmetima kaznenih djela koja se progone po službenoj dužnosti ili u predmetima zaštite imovine Republike Hrvatske, a kako je i taj Zakon trenutno u javnom savjetovanju i nitko nije uputio izmjene tog članka, smatra da treba poštivati taj članak te da nitko nema čak niti moralno pravo da komentira predmete koji ga se neposredno tiču, jer to nije dobro za društveni poredak i vladavinu prava. Završno Glavni državni odvjetnik ističe da je zadovoljan rezultatima rada državnog odvjetništva i nada se da će oni u sljedećem izvještajnom razdoblju biti još bolji.
Replicirajući na izlaganje Glavnog državnog odvjetnika, zastupnici su postavili pitanje vezano za dugotrajnost postupaka, kojim bi se konkretnim zakonskim prijedlozima mogao ubrzati kazneni postupak, posebno drugostupanjski postupak po žalbi, s obzirom na veliku važnost kaznenih postupaka za živote građana. Odgovoreno je da je odgovornost sudova da se ubrzaju drugostupanjski postupci, a izmjenama Zakona o kaznenom postupku se može dodatno utjecati na efikasnost državnog odvjetništva, uz napomenu da bi trebalo donijeti potpuno novi Zakon o kaznenom postupku.
Nadalje, istaknuto je da se u jednom tjedniku već neko vrijeme navode osobe nad kojima se vrše tajni izvidi, a s obzirom da je Glavni državni odvjetnik suglasan s uvođenjem novog članka 307a Kaznenog zakona, postavljeno je pitanje tko iz državnog odvjetništva daje podatke, odnosno tko je visoki izvor državnog odvjetništva koji svaki tjedan objavljuje imena osoba nad kojima se provode tajni izvidi i što je učinjeno da se taj izvor otkrije i sankcionira. Nadalje, postavljeno je pitanje vezano za znanstveni časopis DOOR u kojem je Glavni državni odvjetnik glavni i odgovorni urednik, slijedom čega je istaknuto mišljenje da se taj časopis pretvara u instrument institucionalne i političke moći, te omogućuje Glavnom državnom odvjetniku da može utjecati na znanstvene karijere jer će odlučivati koji članci će se objavljivati. Slijedom navedenog, postavljeno je pitanje koja zemlja EU ima časopis koji uređuje Glavni državni odvjetnik. Glavni državni odvjetnik je odgovorio da ne zna tko je visoki izvor koji daje informacije o tajnim izvidima. U uredničkom odboru znanstvenog časopisa koji izdaje DORH nalaze se i tri profesora sa Katedre za kazneno procesno pravo, što govori samo za sebe.
Vezano za predmete ratnog zločina, u kojem pogledu je Glavni državni odvjetnik napravio iskorak, te je prisutan na ekshumacijama i komemoracijama, postavljeno je pitanje što je učinjeno vezano za regionalnu suradnju. Odgovoreno je da je regionalna suradnja dobra s Bosnom i Hercegovinom, dok suradnje sa Republikom Srbijom nema iz razloga što ignorira pozive i onemogućena je dostava.
Postavljeno je i pitanje s obzirom na dugotrajnost postupaka, kakva je u tome uloga suca u kaznenom postupku i koliko on utječe na dugotrajnost, te da li bi u tom pogledu trebalo izmijeniti zakone, jer suci imaju određene alate da onemoguće odugovlačenje postupaka. Odgovoreno je da je teško komentirati rad sudaca, s obzirom na autonomiju, a kao i u državnom odvjetništvu, postoje kvalitetniji i manje kvalitetniji suci.
Nadalje, navedeno je da je slučaj „Agrokor“ jedan od najopsežnijih predmeta u radu državnog odvjetništva, a postavljeno je pitanje je li utvrđeno tko je odgovoran za propalo vještačenje u predmetu „Veliki Agrokor“ koje je plaćeno preko 1,5 milijun eura, što su novci poreznih obveznika, također zašto je iz prve velike optužnice izbačeno devet okrivljenika. Odgovoreno je da se odgovor na pitanje nalazi u članku 6. Zakona o državnom odvjetništvu.
U nastavku je navedeno da članak 99. stavak 1. Zakona o državnom odvjetništvu navodi da se državni odvjetnik ne smije koristiti svojim položajem i ugledom za ostvarivanje svojih privatnih interesa. Istaknuto je mišljenje da je Glavni državni odvjetnik postavljanjem sebe za glavnog i odgovornog urednika časopisa DOOR ostvario uvjete za napredovanje u sustavu znanosti jer je to jedan od kriterija za znanstveno napredovanje. U dijelu izvješća u kojem se govori o suradnji putem protokola i memoranduma navedeno je da je s Republikom Srbijom ostvarena suradnja u 30 slučajeva, a sa Bosnom i Hercegovinom u 10 slučajeva, što nije u skladu s ranijim navodima o regionalnoj suradnji. Odgovoreno je da ne postoje akademske ambicije, u navedenom časopisu DOOR Glavni državni odvjetnik jest urednik, ali nije uređivački odbor koji odlučuje na temelju anonimnih recenzija. Ukazuje da bi podatke iz Izvješća o suradnji s Republikom Srbijom trebalo pravilno interpretirati, a ne zlonamjerno. Časopis DOOR trebao bi biti na ponos svih koji se bave znanstvenim radom, Glavni državni odvjetnik ne u odlučuje koji će radovi biti objavljeni.
Postavljeno je pitanje vezano za tablicu na stranici 30. Izvješća, u kojoj je stavka da je određen dio predmeta riješen „na drugi način“ ako se može pojasniti što to znači. Odgovoreno je da „na drugi način“ znači primjerice spajanje predmeta.
Vezano za podatak da je u 2024. godini postojao problem odljeva i nedostatka kadrova, postavljeno je pitanje kojom se logikom vodio Glavni državni odvjetnik prilikom inzistiranja na preuzimanju od Ureda europskog javnog tužitelja (EPPO-a) istrage o korupciji u zdravstvu. Odgovoreno je da nije ništa „uzeto“ iz nadležnosti EPPO-a, državno odvjetništvo je samostalno vodilo istragu, legitimna je ovlast Glavnog državnog odvjetnika da odlučuje o sukobu nadležnosti, a svaki sud u EU bi odlučio isto. Kao Glavni državni odvjetnik ispunjavao je svoju zakonsku dužnost, a navedeni predmet je pred optužnim vijećem i optužnica je podignuta, smatra da je rad na tom predmetu dobro obavljen.
U pojedinačnim raspravama postavljeno je pitanje vezano za slučaj Josipa Šarića i Josipa Škorića, koji su nekoliko dana prije uhićenja istupili iz stranke HDZ, da li je podignuta optužnica. Također, vezano za aferu „Mikroskop“ kako će se novac vratiti u devastirani zdravstveni sustav, te što je s predmetom Rade Škugor, u kojem su još 2022. godine izvidi bili u tijeku, što će biti sa slučajem Marka Milića i Olega Butkovića zbog nedozvoljenog političkog utjecaja za zapošljavanje, da li će pokrenuti postupke po službenoj dužnosti. Osim toga, što je s lažnim osnivanjem stranke Ante Nobila, da li se vrše kakvi izvidi, kao i u slučaju izvikivanja ustaških pozdrava.
Nadalje, u pojedinačnoj raspravi istaknuto je mišljenje da je Izvješće formalno usklađeno sa zakonom, no ima i neke manjkavosti, ne sadrži ocjenu uspješnosti, primjerice koliko je slučajeva dovelo do pravomoćnih presuda, kakva je bila kvaliteta optužnica, koliko je istraga propalo zbog procesnih nedostataka. Ukazano je na podatak o 123 predmeta u vezi s mogućom nadležnošću EPPO-a, no nema podataka kakvi su to predmeti, da li iz javne nabave, korištenja EU fondova, poljoprivrednih subvencija. Nema niti osvrta na predmete koji su u javnosti izazvali veliku pozornost. Suradnja s EPPO nije dovoljno opisana, primjerice, što znači pad predmeta koje je EPPO proslijedio DORH-u, da li je to znak manjeg povjerenja, a ne donosi se niti analiza strukture predmeta. Također, postavljeno je pitanje za koja mjesta su natječaji trenutačno u tijeku i kada se očekuje da bi imali popunjene kapacitete koji bi u potpunosti omogućili redoviti rad državnog odvjetništva.
Nadalje, vezano za provođenje istražnog postupka često se određuje istražni zatvor, a imamo problem prenapučenosti, pa je postavljeno pitanje o provođenju mjera poput primjerice kućnog pritvora i elektroničkog nadzora, da li bi trebalo državno odvjetništvo potaknuti suce da se i te druge mjere primjenjuju.
U pojedinačnoj raspravi istaknuto je i mišljenje da zakonske odredbe koje propisuju da se Izvješće Glavnog državnog odvjetnika temelji na statistici ne doprinose tome da se raspravlja o suštini, da li sustav dobro funkcionira, a Sabor bi trebao dobiti odgovor na pitanje da li su ovlasti Glavnog državnog odvjetnika dobro postavljene, kakvi su zakoni, kakvo je stanje s kadrovima. U slučaju „Agrokor“ propalo je možda jedno od najskupljih vještačenja, pa je postavljeno pitanje da li su poduzete zbog toga kakve mjere i zašto se naknadno odustalo od čak 9 okrivljenika, što za sobom povlači velike materijalne troškove, kao i tko je naložio da se podigne optužnica ne bi li se zaštitila politika.
Nadalje, istaknuto je da USKOK mora biti neovisan kako bi mogao progoniti političku korupciju, na čelu s ravnateljem koji je nesmjenjiv u kratkom postupku. S obzirom da nemamo ravnatelja USKOK-a, postavljeno je pitanje kako to da se nitko ne javlja na tako važnu i dobro plaćenu funkciju, kao i da li je Ministarstvu pravosuđa dostavljen spis vezan za Krunoslava Fehira, u kojem stoji da je sklopio sporazum s državnim odvjetništvom da bi postao krunski svjedok i da će državno odvjetništvo odustati od progona, te da se u skladu s načelom „ne bis in idem“ ne može kazneno progoniti u drugoj državi. Postavljeno je i pitanje sukoba nadležnosti s EPPO-om, u kojem je oduzet predmet i odlučeno je u „vlastitoj stvari“ iako Zakon o kaznenom postupku navodi da se kod sukoba nadležnosti mora poštivati načelo kontradiktornosti što znači da se trebalo uzeti u obzir spis europskog tužiteljstva, kontaktirati ga i pozvati na očitovanje. Postavljeno je i pitanje zašto, prema Izvješću, nije podnesen niti jedan zahtjev za zaštitu zakonitosti i zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.
Na postavljena pitanja Glavni državni odvjetnik odgovorio je da je u redu apelirati na tajnost izvida, za predmete Rade Škugor i aferu „Mikroskop“ navedeno je da su postupci u tijeku. Vezano za prigovore na nedostatke Izvješća Glavni državni odvjetnik navodi da su svi ti podaci istaknuti u Izvješću, pa tako i podaci o optužnicama, koliko je osuđujućih i oslobađajućih presuda. Vezano za pitanje kadrovske politike navodi da vježbenike imenuje Ministarstvo pravosuđa, ističe da slijede prisege desetina i stotina zamjenika državnih odvjetnika. Slaže se sa stavom stručne javnosti da ima previše istražnih zatvora i da bi se neki mogli zamijeniti istražnim zatvorom u domu uporabom elektronske narukvice, no, nije upoznat s točnim brojem koliko se ta mjera koristi, a ista je sve prisutnija u ostalim državama EU. Na prigovor da Izvješće ima previše statistike ističe da postoji obveza navesti brojčane podatke. Predmet „Agrokor“ ne može se stavljati na teret Glavnom državnom odvjetniku jer je bio predsjednik županijskog vijeća koje je vratilo optužnicu i saniralo greške prvostupanjskog suda, te navodi da je postupao u korist države u skladu s pozitivnim zakonodavstvom. Što se tiče odnosa s EPPO-om naglašava da isti nema niti 1% predmeta koje ima državno odvjetništvo u Republici Hrvatskoj, a njegova je uloga uređena Uredbom, no respektira njihov rad. Vezano za primjedbe oko časopisa državnog odvjetništva, ističe da neće odlučivati koji članci će se objavljivati. Tvrdnja o gašenju USKOK-a nije točna, Ured svakodnevno provodi akcije, Ured je samostalno i neovisno tijelo sa jako dobrim rezultatima. Predmet Fehir je duboko stručno pitanje. Uredba o provedbi pojačane suradnje u vezi s osnivanjem ureda Europskog javnog tužitelja (»EPPO«) propisuje da se primjenjuje Zakon o kaznenom postupku Republike Hrvatske, koji ne propisuje obvezu očitovanja stranaka, dok su delegirani europski tužitelji dio DORH-a.
Nadalje, u pojedinačnoj raspravi je istaknuto mišljenje da bi Izvješće trebalo imati više osvrta na građansko-upravne predmete, koji čine 40% djelokruga, postavljeno je pitanje vezano za ovršne predmete za naplatu novčanih tražbina, vezano za podatak iz Izvješća da je vrijednost potraživanja države kao ovrhovoditelja iznosila 313 milijuna EUR, dok je ukupna naplata 10 milijuna EUR, stoga je upućeno pitanje o razlozima malog postotka naplate potraživanja. Također vezano za navode iz Izvješća o nedovoljnoj suradnji s Ministarstvima koje državno odvjetništvo zastupa, odnosno da zbog sporosti dostave odgovora pojedinih ministarstava postupci predugo traju. Postavljeno je pitanje što se poduzima da se zaštite u tom pogledu interesi Republike Hrvatske, s obzirom da u građansko-upravnim postupcima imamo i višemilijunske predmete u postupcima koji su zastali ili su bili neuspješni jer tijela državne uprave nisu odgovorila ili dostavila dokumentaciju.
Istaknuto je i mišljenje da političari mogu govoriti i imaju pravo komentirati pojedine predmete, a Glavni državni odvjetnik može odlučiti da li će odgovarati na pitanja. Političari mogu propitivati velike slučajeve i rad institucija, u svakoj demokraciji mora postojati kontrola institucija, a u DORH-u postoje neki slučajevi koji dugo čekaju na postupanje iako primjerice postoje evidentni dokazi o korupciji. Rad na predmetima ratnih zločina je primjer da nije sve loše, jer je percepcija da se na tim predmetima predano radi, ali isto tako postoje predmeti na kojima se ne radi.
U raspravi je također istaknuto da je unatoč svim problemima, na svim razinama državnog odvjetništva zadržana i ažurnost i kvaliteta rada što je vidljivo iz kretanja indikatora učinkovitosti i kroz podatke o odlukama pred sudovima i javnopravnim tijelima. Kvaliteta onih koji rade je na visokom nivou. Istaknuto je da je oduzeta imovinska korist ostvarena kaznenim djelom u kaznenim postupcima u iznosu preko 29 milijuna eura, što je najviše u promatranom četverogodišnjem razdoblju. Izvješće je vrlo detaljno, pohvalno je što Glavni državni odvjetnik u izlaganju nije navodio statističke podatke nego meritum vezano za rad državnog odvjetništva, iako kroz statistiku promatramo rezultat rada, koja su kaznena djela u porastu ili smanjena, te kakvo je pravosuđe u cjelini. Istaknuto je zapošljavanje velikog broja vježbenika i mišljenje da državno odvjetništvo dobro radi.
Završno, Glavni državni odvjetnik odgovara da se veliki iznosi nenaplaćenih ovršnih potraživanja odnosi na kaznene postupke i nemogućnost naplate od pojedinaca koji nisu u mogućnosti podmiriti troškove. Vezano za pojedina ministarstva radi se o radnjama koje zahtijevaju duže vrijeme, to nije prijekor nego činjenice. USKOK je jedan od najboljih dijelova državnog odvjetništva. Zakonski nije dozvoljeno komentirati pojedine postupke, a nekim izjavama pojedini zastupnicu su i nanijeli štetu pojedinim postupcima. Vezano uz napomene o postupanju državnog odvjetništva na pojedinim predmetima, iste su legitimne ako se odnose na vrijeme ili način postupanja, i svatko tko smatra da je počinjeno kazneno djelo koje se progoni po službenoj dužnosti dužan je podnijeti kaznenu prijavu. Završno, Glavni državni odvjetnik naglašava da je izuzetno zadovoljan radom državnog odvjetništva, svako loše postupanje ima ime i prezime, stoga nije dobro vrijeđati cijelu instituciju.
Državni tajnik Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije ukratko je obrazložio Mišljenje Vlade RH, navodeći da Izvješće sadrži podatke na temelju kojih se može stvoriti slika o radu državnog odvjetništva na svim razinama. Rezultati rada ukazuju da je na svim razinama zadržan visok stupanj ažurnosti i kvalitete, uz naglasak da je priljev predmeta veći za 6.6 %, broj riješenih predmeta za 10 %, povećan je broj osoba od kojih je oduzeta imovinska korist za 14 %. Suradnja Ministarstva i državnog odvjetništva je vrlo dobra, radilo se na infrastrukturnim problemima i povećana je sistematizacija za 103 zamjenika, a u tijeku su natječaji za još 104. U postupku su izmjene seta zakona iz kaznenog zakonodavstva. Vlada smatra da je u izvještajnom razdoblju državno odvjetništvo ostvarilo svoju ustavnu zadaću i predlaže da se Izvješće usvoji.
Nakon provedene rasprave, Odbor za pravosuđe je sa sedam (7) glasova „za“ i četiri (4) glasa „protiv“ odlučio predložiti Hrvatskome saboru sljedeći zaključak:
Prihvaća se Izvješće Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske o radu državnih odvjetništava u 2024. godini
Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora, Odbor je odredio predsjednika Odbora.
PREDSJEDNIK ODBORA
Nikola Grmoja