Odbor za pravosuđe Hrvatskoga sabora na 41. sjednici održanoj 11. listopada 2018. godine razmotrio je Izvješće predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske o stanju sudbene vlasti za 2017. godinu, koje je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavio predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske aktom od 30. travnja 2018. godine.
Odbor je Izvješće predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske raspravio u svojstvu matičnog radnog tijela sukladno ovlasti iz članka 81. Poslovnika.
Odbor je raspolagao Mišljenjem Vlade Klasa: 022-03/18-12/44, Urbroj : 50301-25/06-18-6 od 7. lipnja 2018.
U svojem izlaganju predsjednik Vrhovnog suda RH uvodno je istaknuo da je Izvješće o stanju sudbene vlasti za 2017. godinu dovršeno prije stupanja na snagu izmjena Zakona o sudovima, Zakona o državnom sudbenom vijeću i Zakona o područjima i sjedištima sudova, slijedom čega ukazuje na nastale razlike u broju općinskih sudova i sudaca koji na tim sudovima obnašaju dužnost.
U nastavku predsjednik Vrhovnog suda izložio je podatke o ustrojstvu sudova i broju sudaca. Govoreći o rezultatima rada sudova, ističe da je nastavljen trend smanjenja broja neriješenih predmeta, skraćenje trajanja sudskih postupka, prosječno vrijeme rješavanja zemljišnoknjižnih predmeta skraćeno je na 30 dana. U izvještajnom razdoblju zaprimljeno je 1.242.300 predmeta, dok je riješenih predmeta bilo 1.278.017.
Što se tiče indikatora uspješnosti po vrstama sudova smanjen je broj neriješenih predmeta na svim sudovima, povećanje broja neriješenih predmeta bilježi jedino Visoki upravni sud Republike Hrvatske, s obzirom na zakonske izmjene kojima je proširena nadležnost ovog suda.
Vezano za rješavanje starih predmeta koji se vode preko 10 godina, tijekom 2017. godine ukupno je u radu bilo 34.113 takvih predmeta, riješeno ih je 22.194 predmeta (ili 65% ), dok je ostalo neriješeno 11.971 predmeta.
Osim toga, predsjednik Vrhovnog suda ukazao je na problem povećanog priljeva predmeta na Vrhovnom sudu, na postojećih 15.000 predmeta u radu, smatra da Vrhovni sud ne ostvaruje svoju ustavnu ulogu i da je pristup tom sudu liberalan, smatra da su nužne izmjene Zakona o parničnom postupku. Kao dobru mjeru istaknuo je žalbene sudove koji u rješavanju o žalbama nisu teritorijalno vezani, početna velika razlika u pravnim shvaćanjima je smanjena.
Na kraju izlaganja Predsjednik Vrhovnog suda naglasio je još jednom potrebu pozicioniranja Vrhovnog suda koji bi sukladno Ustavu Republike Hrvatske u kaznenoj i građanskoj grani sudovanja ujednačavao sudsku praksu, kao i potrebu da se osnuje Visoki kazneni sud kao jedini žalbeni sud za sve prvostupanjske kaznene sudove.
U raspravi je istaknuto da se u izvješću glede starih predmeta ne vidi na koji način su riješeni, kao i da je zastara predmeta poraz pravne države neovisno o tome o kolikom se broju predmeta radi. Iznesene su i neke preporuke za ubrzanje kaznenih postupaka, primjerice nužnost osnivanja Visokog kaznenog suda za sve žalbene predmete, dok bi rješenje iz članka 366.a Zakona o parničnom postupku kojim je uređeno da se prvostupanjska odluka u povodu žalbe može ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje najviše jedanput, valjalo primijeniti i u kaznenim postupcima, čime bi se spriječilo višestruko ukidanje presuda. Predlaže se propisivanje strogih rokova i za sud, uz obvezno očitovanje suca u slučaju da se ne pridržava rokova.
Vezano za postupke u slučaju kredita u švicarskim francima, iznesena je pohvala za rad Visokog trgovačkog suda RH, uz napomenu da su mnoga pravna pitanja ostala otvorena. Upućeno je pitanje Predsjedniku Vrhovnog suda RH hoće li ti predmeti imati prioritet u rješavanju na Vrhovnom sudu s obzirom na veliki društveni značaj, i radi ujednačavanja sudske prakse.
U nastavku rasprave Izvješće je ocijenjeno kao dobro strukturirano, vidljiv je napredak u rješavanju sudskih predmeta, ali je ukazano na važnu činjenicu nejednake opterećenosti sudova. U javnosti postoji percepcija da sudovi ne rade na zadovoljavajućem nivou i da sudski postupci predugo traju, osobito postupci u predmetima ratnih zločina, stoga je Predsjedniku Vrhovnog suda upućeno pitanje ima li prostora da se ti postupci ubrzaju. Predsjednik je zamoljen i za komentar u javnosti prisutnog mišljenje da sudovi izriču preniske kazne.
Nadalje, istaknuto je kako je ulaskom u Europsku uniju europsko pravo postalo dio našeg pravnog sustava, te da sukladno načelu izravnog učinka sudovi moraju izravno primjenjivati europsko pravo, s tim u vezi postavljen je upit koliko su prethodnih postupaka naši sudovi pokrenuli pred Europskim sudom.
U raspravi je od predsjednika Vrhovnog suda zatraženo da se osvrne na rezultate istraživanja Europske mreže sudbenih vijeća o stanju sudbene vlasti i neovisnosti sudaca za 2016. – 2017. navedeno na kraju izvješća, osobito glede postotka kojim 55% sudaca smatra da se ne napreduje na temelju sposobnosti i iskustva, smatra li to kritikom rada Državnog sudbenog vijeća, te da odgovori u kolikoj mjeri mediji i drugi čimbenici neprimjereno utječu na rad sudova. Osim toga, upućeno je pitanje je li racionalizacija sudova i reforma pravosuđa provedena ili se očekuje i daljnje provođenje?
Uočeno je povećanje predmeta na Visokom upravnom sudu RH te je predsjednik Vrhovnog suda zamoljen za komentar koji su razlozi takvoga povećanja i kakav se trend očekuje. Izneseno je i mišljenje da bi trebalo ujednačiti parametre učinkovitosti u izvještajima državnog odvjetništva i sudbene vlasti, radi lakše usporedbe i cjelovitog uvida u njihov rad.
S obzirom da postoje specijalizirani sudovi postavljen je upit ulaže li se dovoljno u specijalizaciju sudaca, odnosno postoji li uopće sklonost specijalizaciji sudaca.
Nadalje, istaknuto je da je izvješće cjelovito i potpuno, da pruža priliku da javnost vidi i pozitivne pomake u radu sudbene vlasti. Mišljenje je da bi DSV-e trebalo podnositi izvješće o svom radu, s obzirom na primjedbe koje se upućuju na rad Vijeća. Nadalje, iznesena je sugestija da se poduzmu mjere kako bi se poboljšala komunikacija sudova i javnosti. Istaknuto je da mreža županijskih sudova nije održiva, jer pojedini županijski sudovi imaju mali broj predmeta, te da je mrežu prekršajnih sudova trebalo provesti do kraja. Uz preporuku br. 4 Izvješća predloženo je uvođenje rangova za plaće sudaca.
Predsjednik Vrhovnog suda očitovao se na stavove iznesene u raspravi, naglasivši da podržava osnivanje Visokog kaznenog suda RH, glede ukidanja presuda naglasio je da je tijekom 2017. godine bilo 15 slučajeva dvostrukog ukidanja presude. Radi ubrzanja postupaka, naročito kaznenih, moraju postojati strogi rokovi, trebalo bi propisati i do kada se mogu podnositi prigovori u postupku. Odlazak predmeta u zastaru smatra tek minornim problemom u sudstvu. Vezano za stare predmete, u izvještajnom razdoblju riješeno je 2% manje predmeta nego 2016. godine, problem je i prvostupanjskih sudova, često ne postoje mogućnosti rješavanja takvih predmeta zbog objektivnih okolnosti.
Nadalje, istaknuo je da predmeti o povratu preplaćenih kamata, valutnoj klauzuli, kreditima u švicarskim francima i slično a koji su od velikog društvenog značaja moraju imati prioritet u rješavanju.
Postupci ratnih zločina su specifični i otvaraju brojne probleme, trenutno se radi na 111 postupaka, glavne poteškoće u suđenju ratnih zločina vidi u tome da se u velikom broju predmeta sudi u odsutnosti, da postoji više počinitelja, ali ističe da se ulažu napori i da postoji prostor za napredak. Što se tiče propisivanja kazni, smatra da je svaki predmet specifičan, visina kazne određuje se prema okolnostima koje proizlaze iz spisa, smatra da bi Visoki kazneni sud trebao imati značajnu ulogu u ujednačavanju visine kazni.
Što se tiče primjene europskog prava, kako za sudove tako i za odvjetništva primjena europskog prava je još uvijek novost, na Vrhovnom sudu postoje odjeli koji informiraju suce o praksi Europskog suda, od ulaska u EU postavljeno je 13 prethodnih pitanja, međutim i ostale države koje su i duže članice EU se ne snalaze najbolje u tom području, smatra da će s vremenom doći do poboljšanja, radi se o vrlo opširnoj materiji, a usavršavanje je neophodno za sve. Napominje da nije poželjno propisivati odredbe europskog prava koje imaju direktan učinak u nacionalno zakonodavstvo.
Predsjednik Vrhovnog suda završno je naglasio da bi trebalo stabilizirati postojeći sustav, vidjeti kako će funkcionirati, odnosno zaustaviti uvjetno rečeno „reforme“ i stalne izmjene zakona. Također, da se u građanskim i kaznenim granama sudovanja jasnije reguliraju rokovi za sud, odgovornost za ishod postupka treba prebaciti i na stranke. Što se tiče rezultata istraživanja Europske mreže sudbenih vijeća koja je sastavni dio Izvješća ne može komentirati kao ni kritiku upućenu DSV-u, smatra da je mali broj sudaca sudjelovao u anketi. Također, smatra da mediji uglavnom ne pišu primjereno o sudskim procesima, trebali bi se više pridržavati etike novinarstva i stručnije izvještavati, a pohvalio je činjenicu da ne postoji „interni „ pritisak na suce. Povećan priliv predmeta na Visoki upravni sud posljedica je liberalizacije pristupa tom sudu, međutim još nema potrebe za većim brojem sudaca. Što se tiče komunikacije sa javnosti, odluke se objavljuju na internetskim stranicama, iako još ne prevladava praksa sudaca da obavještava javnost o stanju predmeta. Smatra da bi se rangiranjem plaća sudaca smanjio pritisak na Državno sudbeno vijeće.
Nakon provedene rasprave Odbor za pravosuđe je sa osam (8 ) glasova „za“ odlučio predložiti Hrvatskom saboru donošenje sljedećeg zaključka
Prihvaća se Izvješće predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske o stanju sudbene vlasti za 2017. godinu
Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora, Odbor je odredio predsjednika Odbora.
PREDSJEDNIK ODBORA
dr. sc. Orsat Miljenić