Odbor za pravosuđe Hrvatskoga sabora na 62. sjednici održanoj 18. ožujka 2020. razmotrio je Prijedlog zakona o izvršavanju kazne zatvora, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora podnijela Vlada Republike Hrvatske aktom od 5. ožujka 2020. godine.
Odbor je Prijedlog zakona sukladno članku 81. Poslovnika raspravio u svojstvu matičnog radnog tijela.
U uvodnom obrazloženju predstavnik predlagatelja istaknuo je da je Zakon o izvršavanju kazne zatvora od donošenja 1999. godine mijenjan i dopunjavan 13 puta, zbog čega se pristupilo izradi novog Zakona. Osim poslova izvršavanja kazne zatvora Prijedlogom se uređuju radnopravni odnosi ovlaštenih službenih osoba, provođenje stručnog nadzora zatvorskog sustava, osiguravaju sredstava za rad 21 kaznenog tijela, 2 odgojna zavoda, Centra za dijagnostiku u Zagrebu i Centra za izobrazbu. U ustanovama zatvorskog sustava nalazi se oko 3500 osoba lišenih slobode, a o njima skrbi oko 2600 državnih službenika i namještenika, od čega je 1200 službenika pravosudne policije. Prijedlog zakona zadržao je koncept dosadašnjeg Zakona o izvršavanju kazne zatvora, uz potrebu određenih usklađivanja s drugim zakonima. Prilikom izrade Prijedloga zakona osobita je pažnja posvećena poboljšanju kvalitete zatvorskog sustava, unaprjeđenju odnosa Uprave za zatvorski sustav i kaznenih tijela, ubrzanju postupka upućivanja na izdržavanje kazne zatvora od nastupa pravomoćnosti odluka. Posebni napori uloženi su u sustavu zdravstvene zaštite zatvorenika kako bi Zatvorska bolnica bila kompatibilna sa zdravstvenim nadzorom građana RH u sustavu Zavoda za javno zdravstvo, osigurana su regresna sredstva za liječenje zatvorenika koji nisu osigurani. Prijedlogom zakona pruža se mogućnost korištenja novih tehnologija u zatvorskom sustavu (video posjeti i dr.) Prijedlogom se uređuju i prava službenika i namještenika u segmentima otežanih uvjeta rada, prava na otpremninu, čime ih se stavlja u položaj kakav ostvaruju zaposlenici policije i vojske.
U raspravi su članovi Odbora podržali Prijedlog zakon o izvršavanju kazne zatvora pri čemu su istaknuli da je isti svojevrsna reforma zatvorskog sustava, razuman prijedlog.
Kako su svim članovima Odbora dostavljene primjedbe i prijedlozi na Prijedlog zakona o izvršavanju kazne zatvora Sindikata državnih i lokalnih službenika i namještenika, Odbor je stava da bi predlagatelj zakona do drugog čitanja trebao organizirati sastanak sa Sindikatom i prijedloge raspraviti.
Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika RH predlaže:
U članku 1. predlažu dodati stavak koji glasi: „Prava službenika i namještenika zaposlenih u Zatvorskom sustavu uređuju se posebnim zakonom koji će se uz prethodno savjetovanje sa reprezentativnim sindikatima u državnoj službi, a koji djeluju u zatvorskom sustavu, donijeti u roku od 6 mjeseci od stupanja na snagu ovog Zakona.“
Predlažu odredbu prema kojoj se u slučaju da je neko pravo iz službe zakonom za policijske službenike regulirano na povoljniji način, isto primjenjuje i na službenike pravosudne policije. Smatramo da nema temelja različitom postupanju prema službenicima pravosudne policije u odnosu na službenike obične policije.
Predlažu odredbu prema kojoj je nadležni ministar dužan na zahtjev službenika pravosudne policije koji ima navršenih 41 godinu beneficiranog radnog staža, donijeti odluku o prestanku službe zbog potreba službe predviđenu čl. 6. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju DVO,PS i OSO. Smatramo da bi se takva odredba mogla uglaviti u članku 36. ovog Zakona. Ovo stoga jer je zabrinjavajuća dobna struktura zaposlenih ovlaštenih službenih osoba u zatvorskom sustavu, pri čemu ih se godinama ne upućuje na propisane liječničke preglede, nego se pretpostavlja njihova zdravstvena sposobnost.
U članku 28. st. 2. predlažu da uvjet za raspored na radno mjesto upravitelja umjesto „najmanje 4 godine radnog iskustva u zatvorskom sustavu ili najmanje jednom godinom radnog iskustva na rukovodećem radnom mjestu u zatvorskom sustavu“, bude „najmanje 4 godine radnog iskustva na rukovodećem radnom mjestu u zatvorskom sustavu“.
U članku 32. predlažu:
- Stavak 7. „može premjestiti“ ostavlja dozu pravne nesigurnosti, te mogućnost za nejednako postupanje, odnosno proizvoljnost u odlučivanju o tome hoće li se koji od rukovodećih službenika premjestiti u slučaju ispunjenja uvjeta iz stavka 8. Predlažemo radije propisati „će premjestiti“.
- Stavak 8. alineja 1. Predlažu brisati, ili predvidjeti da se radi o strožem obliku kažnjavanja, povredi počinjenoj s namjerom ili s nastupjelom štetnom posljedicom. Predložena alineja predstavlja i slučaj u koji bi ulazile i najblaže formalno počinjene povrede bez ikakvih posljedica, kod kojih postoji i najmanji stupanj nepažnje, te je službenik kažnjen najblažom novčanom kaznom jer blaža ne postoji. Navedeno ne znači da službenik inače dobro ne obavlja posao rukovodećeg službenika.
- Stavak 8. alineja 2. Predlažu „službenik nezakonito odbio izvršenje zakonitog pisanog naloga nadređenog što je dovelo do štetnih posljedica“ Postoji Zakonom o državnim službenicima predviđena mogućnost odbijanja naloga, neovisno o tome je li nalog objektivno zakonit ili ne, te obveza ponavljanja naloga pisanim putem.
- Stavak 8. alineja 5. Predlažemo brisati „teško narušenih međuljudskih odnosa“ jer je to preopćenito i otvara prostor za proizvoljne zaključke i postupanje. Moguće je propisati uz dodatak da je službenik svojim postupcima doprinio takvim odnosima.
U članku 36. predlažu:
- Dodati stavak 5. „ Ovlaštena službena osoba kojoj je nadležno zdravstveno povjerenstvo iz čl. 37. st. 10. ovog Zakona utvrdilo nesposobnost za obavljanje poslova ovlaštene službene osobe zbog oboljenja ili ozljede koja je nastupila u obavljanju službe ili povodom obavljanja službe, zadržava plaću i druga prava iz službeničkog odnosa do donošenja pravomoćnog rješenja o pravu na mirovinu, a najduže tri godine od dana donošenja odluke o nesposobnosti.“ Pomiče se redoslijed ostalih stavaka. Taj prijedlog temelji se na potrebi jednakog postupanja kao i prema službenicima pravosudne policije propisanom čl. 116. st. 1. Zakona o sudovima.
- U odnosu na Otpremnine – predlažu da se otpremnina propiše ne samo za radni staž u zatvorskom sustavu, nego za ukupni staž u svojstvu ovlaštene službene osobe. Naime, postoje ovlaštene službene osobe koje su iz sustava MUP-a premještene u zatvorski sustav, te im treba uračunati sav staž u svojstvu ovlaštene službene osobe. Otpremnina u zatvorskom sustavu ne smije biti manja nego li je odredbom čl. 21. Zakona o policiji propisana za policijske službenike, odnosno ne manja od prosječne mjesečne neto plaće isplaćene po zaposlenom u pravnim osobama u RH utvrđenoj od strane Državnog zavoda za statistiku, a za razdoblje siječanj-kolovoz prethodne godine, uvećane 6 puta.
Stoga, umjesto stavaka 8., 9. i 10., predlažu
stavak 9: „Ovlaštenoj službenoj osobi koja ostvari pravo na mirovinu, a ima manje od 10 godina efektivnog radnog staža ostvarenog u svojstvu ovlaštene službene osobe, pripada otpremnina u iznosu od najmanje 6 prosječnih mjesečnih neto plaća isplaćenih po zaposlenom u pravnim osobama u RH utvrđenoj od strane Državnog zavoda za statistiku, a za razdoblje siječanj-kolovoz prethodne godine.“
Stavak 10. predlažemo: „Ovlaštenoj službenoj osobi koja ostvari pravo na mirovinu, a ima od 10 do 20 godina efektivnog radnog staža ostvarenog u svojstvu ovlaštene službene osobe, pripada otpremnina u iznosu od najmanje 8 prosječnih mjesečnih neto plaća isplaćenih po zaposlenom u pravnim osobama u RH utvrđenoj od strane Državnog zavoda za statistiku, a za razdoblje siječanj-kolovoz prethodne godine.“
Stavak 11. predlažemo: „Ovlaštenoj službenoj osobi koja ostvari pravo na mirovinu, a ima više od 20 godina efektivnog radnog staža ostvarenog u svojstvu ovlaštene službene osobe, pripada otpremnina u iznosu od najmanje 10 prosječnih mjesečnih neto plaća isplaćenih po zaposlenom u pravnim osobama u RH utvrđenoj od strane Državnog zavoda za statistiku, a za razdoblje siječanj-kolovoz prethodne godine.“
- Predlažu dodati novi stavak 12: „Ovlaštenoj službenoj osobi kojoj državna služba prestaje zbog stjecanja prava na invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu ili profesionalne bolesti, pripada pravo na neto iznos otpremnine u visini od najmanje 12 prosječnih mjesečnih neto plaća isplaćenih po zaposlenom u pravnim osobama u RH utvrđenoj od strane Državnog zavoda za statistiku, a za razdoblje siječanj-kolovoz prethodne godine.“ obzirom da takva odredba postoji u čl. 21. st. 1. Zakona o policiji.
- Predlažu dodati stavak koji glasi: „Ministar nadležan za poslove pravosuđa će na zahtjev službenika pravosudne policije s navršenih 41 godinu beneficiranog radnog staža donijeti odluku o prestanku službe zbog potreba službe predviđenu čl. 6. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju DVO, PS i OSO.“
U članku 37. predlažu:
- Stavak 5. Predlaže se na kraju teksta staviti zarez i dodati tekst: „ u kojem slučaju državno tijelo osigurava nabavu takve odjeće.“
- Stavak 8. Predlaže se da glasi: „Radi potreba službe ravnatelj nadležan za zatvorski sustav može državnog službenika i namještenika kaznionica, zatvora, odnosno centra privremeno uputiti na rad u drugu kaznionicu, zatvor , odnosno centar, a najduže u trajanju od 3 mjeseca, a uz njegovu suglasnost do 6 mjeseci tijekom kalendarske godine. Privremeno upućivanje na rad u drugu kaznionicu, zatvor, odnosno centar ne smatra se privremenim premještajem na radno mjesto, nego upućivanjem na rad na terenu.“. Osobito naglašavaju potrebu redefiniranja odredbe članka 37. stavka 8. jer se već 10 godina zlorabi mogućnost upućivanja službenika na rad u druge kaznionice, zatvore, odnosno centre u trajanju do 3 mjeseca ili čak 6 mjeseci, na način što se ne primjenjuju niti odredbe o premještaju, a u praksi niti odredbe o terenskom radu, iako je očito da se radi o upućivanju na terenski rad, a ne o premještaju. Službenici se tako upućuju na rad u mjesta udaljena više stotina km od mjesta njihova stanovanja, pri čemu se ne traži njihova suglasnost za to. Sada se to još pogoršava prijedlogom trajanja takvog upućivanja: do 6 mjeseci, odnosno do čak godinu dana. Terminom tzv. premještaja na rad zaobilaze se odredbe o premještaju, ali i odredbe Kolektivnog ugovora o materijalnim pravima koja bi službenicima trebala pripasti kada ih se upućuje na rad u druge kaznionice, zatvore, odnosno centre. Upućivanje na rad na terenu ne zahtijeva donošenje rješenja o tome, nego se upućuje nalogom. Naglašavamo da takva mogućnost tzv. premještaja na rad nije predviđena Zakonom o policiji, nego se službenici premještaju isključivo na drugo radno mjesto.
U članku 42. stavku 2. nisu suglasni s promjenom termina „vježbenika“ u odnosu na opće službeničko zakonodavstvo, osobito ne u odnosu na službenike koji su već radili kao ovlaštene službene osobe u nekom drugom sustavu. Stavak 3. predlažu da glasi: „Državni službenik koji se premješta na poslove službenika pravosudne policije dužan je u roku od 12 mjeseci od dana premještaja pohađati i završiti osposobljavanje i položiti stručni ispit za zvanje, u protivnom se službenik vraća na radno mjesto s kojeg je premješten ili se raspoređuje na drugo radno mjesto u državnoj službi.
U raspravi je istaknuto da bi prava određenih zaposlenika zatvorskog sustava valjalo urediti na način kako su uređeni u sustavu redovne policije, da treba ispitati mogućnosti popunjavanja nepopunjenih mjesta, urediti otpremnine i pitanje odlaska u mirovinu starije populacije.
Nakon provedene rasprave Odbor za pravosuđe je jednoglasno sa (10) glasova „za“ odlučio predložiti Hrvatskom saboru slijedeće zaključke
1. Prihvaća se Prijedlog zakona o izvršavanju kazne zatvora.
2. Sve primjedbe, prijedlozi i mišljenja iznijeta u raspravi upućuju se predlagatelju radi izrade Konačnog prijedloga zakona.
Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora, Odbor je odredio predsjednika Odbora.
PREDSJEDNIK ODBORA
Peđa Grbin