Odbor za pravosuđe Hrvatskoga sabora na 22. sjednici održanoj 23. rujna 2025. razmotrio je Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora podnijela Vlada Republike Hrvatske, aktom od 11. rujna 2025. godine.
Odbor je Prijedlog zakona u skladu s člankom 81. Poslovnika Hrvatskoga sabora raspravio u svojstvu matičnog radnog tijela.
Provedena je objedinjena rasprava o Prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku, prvo čitanje, P.Z.br.187 i o Prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, prvo čitanje, P.Z.br.188.
Predstavnik predlagatelja uvodno je istaknuo da se izmjenama i dopunama predmetnog Zakona pristupilo prvenstveno zbog dugotrajnosti kaznenih postupaka, osobito pred optužnim vijećem, ali i zbog strogih pravila o izdvajanju nezakonitih dokaza ex lege, nastalih povredom procesnih formalnosti, koje nemaju utjecaja na prava obrane i pravičnost postupanja. Prema važećem zakonskom rješenju postupak pred optužnim vijećem u složenim kaznenim postupcima značajno doprinosi dugotrajnosti i omogućuje odugovlačenje postupka, na što su ukazali i Odbor stručnjaka Vijeća Europe za sprječavanje pranja novca (MONEYVAL), profesori na Pravnom fakultetu u Zagrebu, kao i Radna skupina za suzbijanje podmićivanja u međunarodnim poslovnim transakcijama u okviru postupka pristupanja Republike Hrvatske Organizaciji za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD). Jedan od razloga za izmjene i dopune ovog Zakona je i presuda Suda Europske unije u spojenim predmetima C-554/21, C-622/21 i C-727/21 FINA protiv HANN-INVEST d.o.o., MINERAL-SEKULINE d.o.o. i UDRUGA KHL MEDVEŠČAK ZAGREB kojom je utvrđeno da je unutarnji mehanizam ujednačavanja sudske prakse u nacionalnom sudu protivan pravu Europske unije.
Slijedom navedenog, predlažu se veće mogućnosti suda u preispitivanju povreda, kako bi se smanjio broj ex lege nezakonitih dokaza u slučaju povrede procesne forme koja nema utjecaja na prava obrane i učinkovitost postupka. Reduciraju se mogućnosti automatskog izdvajanja dokaza pri dokaznim radnjama ispitivanja okrivljenika i svjedoka, provođenja pretrage i pri posebnim dokaznim radnjama. Mijenja se i opća odredba o nezakonitosti dokaza, na način da je sudu dana šira ovlast i dužnost ocjene okolnosti, ako je dokaz pribavljen povredom nekih navedenih temeljnih prava, isti neće biti izdvojen automatizmom ako sud ocijeni da priroda i težina povrede nisu dotično pravo ukinule ili ograničile u znatnoj mjeri, odnosno da nije onemogućena ili znatno otežana obrana i narušena pravičnost postupka.
Nadalje, predlaže se pojednostaviti postupanje pred optužnim vijećem na način da se sucu pojedincu daju ovlasti predsjednika optužnog vijeća i optužnog vijeća u predmetima za kaznena djela za koja je propisana novčana kazna ili kazna zatvora do pet godina iz nadležnosti općinskih sudova.
Mijenja se koncept optužnog vijeća na način da se predviđa ispitivanje optužnice za sva kaznena djela na sjednici optužnog vijeća bez sudjelovanje stranaka kao pravilo, uz izuzetak zaprimanja izjave za donošenje presude na temelju sporazuma stranaka i prethodnog suđenja o zakonitosti dokaza, a otklanja se i mogućnost sukcesivnog sporazumijevanja u stadiju optužnog vijeća.
Predlaže se da protiv rješenja kojim se odlučuje o izdvajanju dokaza nije dopuštena posebna žalba, osim ako sud smatra da je odluka o zakonitosti dokaza ključna za daljnji postupak.
Radi otklanjanja nedostataka utvrđenih u presudi Suda Europske unije i s obzirom na poseban položaj i ustavnu ulogu Vrhovnog suda, predlaže se uspostava mehanizma proširenih sudskih vijeća, čiji se sastav i način rada uređuje u temeljnim postupovnim propisima.
Predlaže se dopuniti odredbe o izvanrednim pravnim lijekovima, čime bi se omogućilo odlučivanje proširenog Vijeća Vrhovnog suda kada vijeće ocijeni da bi se odlukom odstupilo od ustaljene prakse.
Nadalje, predlaže se otkloniti nedostatke na koje je ukazala primjena Zakona pri donošenju odluke o zamjeni mjere opreza istražnim zatvorom, te se izrijekom propisuje da tu odluku u situacijama kada sud nije u mogućnosti donijeti u propisanom roku zbog proteka radnog vremena, blagdana ili neradnog dana, donosi sudac istrage nadležnog županijskog suda ili županijskog suda koji je nadležan na području općinskog suda koji je okrivljeniku odredio mjeru opreza.
U raspravi je istaknuto da bi trebalo izraditi pročišćene tekstove Zakona o kaznenom postupku i Kaznenog zakona s obzirom na velik broj izmjena i dopuna. Postavljeno je pitanje da li će nova pravila oko izdvajanja nezakonitih dokaza utjecati na poštivanje temeljnih prava. Vezano za ukidanje sukcesivnog sporazumijevanja, postavljeno je pitanje kako će se postupati u objedinjenim postupcima s više okrivljenika od kojih neki žele priznati krivnju. Nadalje je ukazano da su prijedlozi zakona vezani za nezakonite dokaze vrlo bitni, u pitanju je jako velika promjena, te je posebno ukazano na članak 10. stavak 2. Zakona i izraze “posebna ocjena razmjera“, da li to znači ukidanje načela razmjernosti, a sporno je i propisivanje „privole osobe čije je pravo povrijeđeno“, ukazano je da pojmovi nisu dovoljno jasni i mogu dovesti do relativizacije. U fazi žalbe trebalo bi jačati kontrolu nezakonitosti, a predlaže se ukidanje žalbe protiv rješenja o izdvajanju dokaza. Ukazano je da će sada sudovi imati velike ovlasti u odlučivanju oko nezakonitosti dokaza, a izmjene zakona kazneni postupak sve više približavaju inkvizitornom postupku. Također je istaknuto mišljenje da je u važećem zakonu prisutan formalizam, koji nije dobar niti za okrivljenika niti za žrtvu, ali omogućuje odugovlačenje postupka, pojedine odredbe zahtijevaju dodatna objašnjenja. Postavljeno je i pitanje na čiju inicijativu se donose ovi zakonski prijedlozi. Vezano za nezakonite dokaze, ukazano je da to pitanje zahtjeva dodatnu raspravu, a sud će imati veću mogućnost odlučivanja i „pokrivanja“ pogrešaka iz faze prikupljanja dokaza što može ići na štetu okrivljenika.
Odgovoreno je da sve izmjene zakona imaju cilj spriječiti zlouporabe prava, koje su osobito vidljive u postupku pred optužnim vijećima i najviše doprinose odugovlačenju postupka. Sukcesivno sporazumijevanje se često koristi radi odugovlačenja postupka i trenutno predstavlja veliki problem, a prema zakonskom prijedlogu u postupku s više okrivljenika, postupa se ovisno o tome da li neki okrivljenici podnesu izjavu za donošenje presude na temelju priznanja, a za ostale okrivljenike vijeće ispituje optužnicu bez sudjelovanja stranaka. Vezano za napomenu oko izraza „ocjena razmjera“ radi se samo o različitom izričaju, a privola osobe odnosi se na slučaj ako pouka stranci nije unesena u zapisnik. Izdvajanjem nezakonitih dokaza želi se ukloniti ex lege nezakonite dokaze koji mogu ići na štetu oštećenika ili žrtve, a nastali su primjerice pogreškom državnog odvjetnika. Izmjenama postupka pred optužnim vijećem želi se ubrzati postupak, a očekuje se i prilagodba stranaka. Posebne žalbe na rješenje o izdvajanju dokaza nisu poznate niti u drugim državama. Završno je istaknuto da je na izmjenama i dopunama zakona radila velika radna skupina, a profesori na Pravnom fakultetu u Zagrebu napravili su analizu uzroka koji dovode do dugotrajnosti postupaka u složenim predmetima. Istaknuto je da je glavni cilj ubrzati kazneni postupak, prvenstveno složenih kaznenih predmeta.
Nakon provedene rasprave, Odbor za pravosuđe je većinom glasova (šest (6) glasova „za“ i četiri (4) glasa „suzdržan“) odlučio predložiti Hrvatskom saboru sljedeći zaključak:
1. Prihvaća se Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku
2. Sve primjedbe, prijedlozi i mišljenja iznesena u raspravi uputit će se predlagatelju radi izrade Konačnog prijedloga zakona.
Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora, Odbor je odredio predsjednika Odbora.
PREDSJEDNIK ODBORA
Nikola Grmoja