Odbor za pravosuđe Hrvatskoga sabora na 34. sjednici održanoj 4. ožujka 2026. raspravio je Konačni prijedlog zakona o medijaciji, drugo čitanje, P.Z.E. broj 203, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora podnijela Vlada Republike Hrvatske aktom od 26. veljače 2026. godine.
Odbor je predmetni akt u skladu s odredbom članka 81. Poslovnika Hrvatskoga sabora raspravio u svojstvu matičnog radnog tijela.
Predstavnica predlagatelja uvodno je istaknula da se ovim zakonom želi potaknuti stranke da kad god je to moguće pokušaju riješiti spor mirnim putem, iako ne snose nikakvu sankciju ako to ne učine. U svrhu poticanja stranaka na primjenu medijacije propisuje se oslobođenje od plaćanja sudske pristojbe na tužbu kojom se pokreće parnični postupak, ukoliko je stranka koja tužbu podnosi pokušala bezuspješno riješiti spor medijacijom. Poseban režim i dužnost pokušaja rješavanja spora medijacijom prije pokretanja parničnog postupka, uz troškovnu sankciju za stranku koja tu dužnost ne ispuni, propisuje se za parnični postupak koji proizlazi iz ostavinskog postupka i postupka radi naknade štete u sporovima male vrijednosti, osim u postupcima naknade štete u sporovima male vrijednosti iz radnog odnosa i iz osiguranja. Stranka koja ne ispuni dužnost pokušaja rješavanja spora medijacijom u navedenim sporovima gubi pravo zahtijevati naknadu daljnjih troškova sudskog postupka bez obzira na ishod postupka. Za ispunjenje te dužnosti dovoljno je da stranke pristupe na informativni sastanak o medijaciji i na njemu aktivno sudjeluju, bez dužnosti da se provede i sama medijacija. Nadalje, zakonom se detaljnije propisuje uređenje informativnog sastanka o medijaciji i odredbe o troškovima. Centar za mirno rješavanje sporova nastavlja s radom kao Nacionalni centar za medijaciju, sa sjedištem u Zagrebu i podružnicama u Rijeci, Splitu i Osijeku.
U odnosu na Prijedlog zakona u prvom čitanju, u Konačnom prijedlogu zakona osim jezičnih i nomotehničkih izmjena, dorađene su odredbe o statusnim pitanjima Centra za mirno rješavanje sporova koji će nastaviti s radom kao Nacionalni centar za medijaciju. Nadalje, propisuje se da uz druge medijatore, koji u suradnji s Nacionalnim centrom mogu provoditi informativni sastanak o medijaciji i medijaciju, takvu mogućnost imaju i institucije za medijaciju. Također se dodatno uređuje donošenje provedbenih propisa i rok za donošenje Etičkog kodeksa medijatora. Radi sprječavanja mogućih zlouporaba, oslobođenje od plaćanja sudske pristojbe na tužbu propisuje se isključivo u odnosu na slučajeve kada stranka podnosi tužbu nakon aktivnog sudjelovanja stranaka barem na prvom sastanku o medijaciji, koja je bezuspješno dovršena. Također se propisuje da dužnost pokušaja rješavanja spora medijacijom ne postoji u slučajevima kad zbog nasilja nije razumno očekivati da će stranke postići sporazumno rješenje spora. Nadalje, propisuje se da se smatra da je stranka ispunila dužnost pokušaja rješavanja spora medijacijom ako Nacionalni centar u roku od 8 dana od zaprimanja zahtjeva, ne pozove stranke da pristupe informativnom sastanku o medijaciji, stoga, dužnost pokušaja rješavanja spora medijacijom ne postoji u navedenom slučaju.
Nakon rasprave, Odbor za pravosuđe je većinom glasova (6 glasova „ZA“ i 2 glasa „SUZDRŽAN“) odlučio predložiti Hrvatskom saboru da donese
Zakon o medijaciji
Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora, Odbor je odredio potpredsjednika Odbora.
POTPREDSJEDNIK ODBORA
Nikola Mažar