Odbor za pravosuđe Hrvatskoga sabora na 57. sjednici održanoj 25. svibnja 2023. razmotrio je Konačni prijedlog zakona o mirnom rješavanju sporova, drugo čitanje, P.Z.E. br.469, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora podnijela Vlada Republike Hrvatske, aktom od 19. svibnja 2023. godine.
Odbor je Konačni prijedlog zakona sukladno članku 81. Poslovnika raspravio u svojstvu matičnog radnog tijela.
Predstavnik predlagatelja uvodno je naglasio da je mirenje kao način rješavanja sporova regulirano općim zakonskim okvirom koji obuhvaća Zakon o mirenju iz 2011. godine i Zakon o parničnom postupku, te posebnim zakonskim okvirom koji obuhvaća nekoliko zakona, no povjerenje građana u mogućnost rješavanja spora mirenjem nije dostatno, stoga se reforma instituta mirenja predviđa u okviru Nacionalnog plana oporavka i otpornosti 2021.-2026. i provedbe reformske mjere C2.5. R1 – povećanje učinkovitosti pravosudnog sustava. Cilj predloženog Zakona je olakšati pristup mirenju, poticajnim mjerama jačati svijest o mirenju i osigurati uravnotežen odnos između mirenja i sudskog postupka. Mirenje može biti sudsko i mirenje izvan suda, koje će se provoditi pred institucijama za mirenje, odnosno centrima za mirenje pri Hrvatskoj gospodarskoj komori, Hrvatskoj odvjetničkoj komori, Hrvatskoj obrtničkoj komori, Hrvatskoj udruzi za medijaciju i dr. Zakon također definira izmiritelje kao osobe koje na temelju sporazuma stranaka provode postupak mirenja, omogućen im je dobrovoljan upis u Registar izmiritelja, a stjecanjem certifikata na temelju osnovne obuke i upisom u Registar u pravnom prometu postaju registrirani izmiritelji. Nadalje, propisuje se osnivanje Centra za mirno rješavanje sporova koji će dati suglasnost institucijama za mirno rješavanje sporova i na programe edukacije, te provoditi stručno osposobljavanje i usavršavanje medijatora, voditi Registar medijatora, objavljivati informacije o mirnom rješavanju sporova. Područje mirnog rješavanja sporova definira se kao svaki sudski ili izvansudski postupak kojim stranke nastoje sporazumno riješiti spor, uključujući medijaciju i strukturirane pregovore. Pokušaj mirnog rješenja spora postaje procesna dužnost stranaka prije pokretanja parničnog postupka radi naknade štete, izuzev postupka radi naknade štete iz radnog odnosa, a izričito se propisuje da troškovi medijacije koja nije dovršena sklapanjem nagodbe, ulaze u parnične troškove.
U odnosu na Prijedlogu zakona u prvom čitanju, u Konačnom prijedlogu zakona usvojene su jezične i nomotehničke izmjene, u članku 1. jasnije je definirano na koje postupke se primjenjuje Zakon. S obzirom na posebnu prirodu radnih sporova i hitnost postupka, izmijenjen je članak 9. stavak 1. na način da stranke nisu dužne prije pokretanja parničnog postupka radi naknade štete iz radnog odnosa pokušati spor riješiti mirnim putem. U članku 9. dodana je i odredba kojom je određeno da Centar pribavlja podatke o adresi stranke od Ministarstva unutarnjih poslova. U članku 10. stavku 3. propisana je obveza medijatora da obavijesti Centar i sud o načinu dovršetka medijacije.
Nisu prihvaćeni prijedlozi o informiranju javnosti gdje se mogu obratiti za provođenje postupka medijacije, o određivanju krajnjeg roka za dovršetak medijacije od 3 godine, kao niti o podnošenju statističkih izvješća.
Bez rasprave, Odbor za pravosuđe je sa osam (8) glasova „za“ odlučio predložiti Hrvatskom saboru da donese
Zakon o mirnom rješavanju sporova
Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora, Odbor je odredio predsjednika Odbora.
POTPREDSJEDNIK ODBORA
Krunoslav Katičić