Odbor za pravosuđe Hrvatskoga sabora na 63. elektroničkoj sjednici održanoj 24. ožujka 2020. razmotrio je Konačni prijedlog zakona o potvrđivanju Ugovora između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Sjedinjenih Američkih Država koji predstavlja instrument predviđen člankom 3. stavkom 2. Sporazuma o izručenju između Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država potpisanog u Washingtonu dana 25. lipnja 2003., u pogledu primjene Ugovora o izručenju potpisanog 25. listopada 1901., koji je dostavila Vlada Republike Hrvatske aktom od 19. ožujka 2020.
Odbor je Konačni prijedlog zakona raspravio u skladu s člankom 81. Poslovnika Hrvatskoga sabora u svojstvu matičnog radnog tijela.
Vlada Republike Hrvatske u ocjeni stanja i ciljevima koji se žele postići donošenjem zakona ističe da obveza sklapanja Ugovoru između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Sjedinjenih Američkih Država koji predstavlja instrument predviđen člankom 3. stavkom 2. Sporazuma o izručenju između Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država potpisanog u Washingtonu dana 25. lipnja 2003., u pogledu primjene Ugovora o izručenju potpisanog 25. listopada 1901., proizlazi iz činjenice da je Republika Hrvatska kao članica Europske unije dužna slijediti utvrđeni pravni okvir Europske unije, a Sporazumom o izručenju između Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država od 25. lipnja 2003. predviđeno je da će države članice rješenja iz postojećih dvostranih ugovora o izručenju, koje imaju sklopljene sa Sjedinjenim Američkim Državama prilagoditi tzv. „krovnom Sporazuma”, izmjenom postojećih i sklapanjem novih ugovora sukladno članku 3. stavku 2. Sporazuma. Postupci izručenja između Republike Hrvatske i Sjedinjenih Američkih Država temelje se na Ugovoru između Kraljevine Srbije i Sjedinjenih Američkih Država o uzajamnom izdavanju odbjeglih od pravde iz 1901., koji je Republike Hrvatska preuzela sukcesijom nakon osamostaljenja, a čije brojne odredbe nisu u skladu sa suvremenom praksom izručenja.
Ovim se Zakonom potvrđuje Ugovor, kako bi njegove odredbe u smislu članka 141, Ustava Republike Hrvatske postale dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske.
Kako je predviđeno člankom 3. stavkom 2. Sporazuma o izručenju Vlade dviju država potvrdile su da se, u skladu s odredbama Ugovora, Sporazum o izručenju između EU-a i SAD-a primjenjuje u odnosu na bilateralni ugovor o izručenju koji je na snazi između Republike Hrvatske i Sjedinjenih Američkih Država pod uvjetima sadržanim u člancima Priloga Ugovoru u pogledu opsega kaznenih djela koji podliježu izručenju, slanja zamolbe za izručenje nakon privremenog uhićenje, uvjeta u pogledu legalizacije zamolbe za izručenje, uređuje se alternativni put slanja zamolbe za privremeno uhićenje, uređuje se privremeno uhićenje, uređuje se privremena predaja osobe protiv koje se vodi postupak, uređuje se odluka o zahtjevima više država za izručenje, uređuju se zamolbe za tranzit pritvorenih osoba, uređuje se izručenje u odnosu na djela za koja je predviđena smrtna kazna.
Imajući u vidu da suvremeni kriminalitet predstavlja problem globalnih razmjera, Republika Hrvatska se potvrđivanjem ovoga Ugovora želi priključiti inicijativi jačanja mehanizama izručenja.
Potvrđivanjem i stupanjem na snagu ovoga Ugovora nastat će bolji okvir za unaprjeđenje međusobne suradnje Republike Hrvatske i Sjedinjenih Američkih Država u području izručenja.
Bez rasprave, Odbor za pravosuđe jednoglasno je sa dvanaest (12) glasova „za“ odlučio predložiti Hrvatskom saboru da donese
Zakon o potvrđivanju Ugovora između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Sjedinjenih Američkih Država koji predstavlja instrument predviđen člankom 3. stavkom 2. Sporazuma o izručenju između Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država potpisanog u Washingtonu dana 25. lipnja 2003., u pogledu primjene Ugovora o izručenju potpisanog 25. listopada 1901.
Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora, Odbor je odredio predsjednika Odbora.
PREDSJEDNIK ODBORA
Peđa Grbin