Odbor za obrazovanje, znanost i kulturu Hrvatskoga sabora razmotrio je na 75. sjednici, održanoj 24. siječnja 2024. godine, Konačni prijedlog zakona o hrvatskom jeziku, drugo čitanje, P.Z. broj 572, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora podnijela Vlada Republike Hrvatske, aktom od 18. siječnja 2024. godine.
Odbor je, u smislu članka 97. Poslovnika Hrvatskoga sabora, o navedenom zakonskom prijedlogu raspravljao u svojstvu matičnog radnog tijela.
Uvodno obrazloženje podnio je ministar znanosti i obrazovanja.
Ministar je pojasnio je razlike između rješenja koja se predlažu Konačnim prijedlogom zakona u odnosu na rješenja iz Prijedloga zakona u prvom čitanju. U tom smislu naveo je kako je ovim Prijedlogom izmijenjen članak 3. stavak 2. na način da sada propisuje da hrvatski državljani imaju pravo na hrvatskom standardnom jeziku podnositi peticije Europskom parlamentu i predstavke europskom pučkom pravobranitelju (europskom ombudsmanu). Isto tako, člankom 6. stavkom 3. Prijedloga preciznije je propisano da ovaj Prijedlog ne ograničava primjenu ustavnoga zakona kojim se uređuju prava nacionalnih manjina, zakona kojim se uređuje uporaba jezika i pisma nacionalnih manjina u Hrvatskoj kao ni primjenu zakona kojim se uređuju područja županija, gradova i općina u Hrvatskoj. Također, s ciljem snažnije institucionalne potpore Vijeću za hrvatski jezik, u odnosu na Prijedlog zakona dorađen je članak 17. stavak 2. na način da je u Konačnom prijedlogu zakona propisano da je sjedište Vijeća u ministarstvu nadležnom za kulturu koje za Vijeće obavlja administrativne, tehničke i pravne poslove. Dorađen je i članak 10. stavak 4. koji se odnosi na obvezu lektora da sustavno izvješćuju Vijeće s ciljem terminološke ujednačenosti hrvatskoga standardnog jezika u službenim dokumentima na nacionalnoj i europskoj razini.
U raspravi je istaknuto mišljenje pojedinih članova Odbora da nije potrebno donositi Zakon o hrvatskom jeziku budući da u Republici Hrvatskoj postoji sustavna zakonska regulativa koja uređuje upotrebu hrvatskog jezika u javnom prostoru. Također, istaknuto je mišljenje da bi u sastavu Vijeća za hrvatski jezik trebao biti zastupljen predstavnik udruženja književnika kao i da bi sjedište Vijeća trebalo biti u nekoj drugoj znanstvenoj instituciji, a ne u ministarstvu nadležnom za kulturu.
Suprotno tome, većina članova Odbora podržala je donošenje Zakona o hrvatskom jeziku ocijenivši kako će njegova implementacija istaknuti vrijednost hrvatskoga jezika kao instrumenta kroz koji progovara identitet, povijest i kultura naroda, a što je osobito važno za njegovo očuvanje i razvoj. U raspravi je također navedeno da i druge zemlje u Europskoj uniji imaju slične zakone koje usmjeravaju svoju pozornost na jezik kao kulturnu baštinu ili zaštićeno kulturno dobro.
Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (8 „ZA“ i 3 „PROTIV“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru donošenje
ZAKONA O HRVATSKOM JEZIKU
Za izvjestiteljicu na sjednici Hrvatskoga sabora određena je izv. prof. dr. sc. Vesna Bedeković, predsjednica Odbora, a u slučaju njezine odsutnosti Marko Milanović Litre, potpredsjednik Odbora.
PREDSJEDNICA ODBORA
izv. prof. dr. sc. Vesna Bedeković