Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 13. sjednici održanoj 15. listopada 2008. godine, Izvješće o radu Vijeća za elektroničke medije u razdoblju od 01. studenoga 2006. do 31. prosinca 2007. godine, koje je predsjedniku Hrvatskoga saboru, sukladno članku 58. a, stavku 3. Zakona o elektroničkim medijima (NN br. 122/03, 79/07 i 32/08), dostavila Agencija za elektroničke medije, aktom od 22. rujna 2008. godine.
Odbor je navedeno Izvješće razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.
U raspravi su članovi Odbora posebno razmatrali ulogu Vijeća za elektroničke medije u nadziranju provođenja obveza elektroničkih medija koje su propisane člankom 9. i 12. Zakona o elektroničkim medijima. One se prvenstveno odnose na dužnost elektroničkih medija da u svojim programskim sadržajima objavljuju istinu, poštuju ljudsko dostojanstvo i ljudska prava i temeljene slobode, pridonose poštivanju tuđih mišljenja i uvjerenja, bore se za ravnopravnost žena i muškaraca te promiču razumijevanje za pripadnike nacionalnih manjina.
Iako, na žalost, izrijekom nije navedeno poštivanje prava osoba s invaliditetom, članovi Odbora su ukazali na važnost poštivanja čl. 21. Konvencije o pravima osoba s invaliditetom kojim se države stranke obvezuju da će poduzeti sve odgovarajuće mjere kako bi se osobama s invaliditetom osiguralo ravnopravno ostvarenje prava na slobodu izražavanja i mišljenja, uključujući i slobodu traženja, primanja i prenošenja informacija i ideja na ravnopravnoj osnovi s drugima, te prava na sve dostupne načine komuniciranja, prema vlastitu izboru. Istaknuto je da je očit primjer njihove neravnopravnosti praćenje Paraolimpijskih igara u Pekingu, koje se ne može ni usporediti s praćenjem Olimpijskih igara. Također je neprihvatljivo prikazivanje djece s teškoćama u razvoju u pojedinim humanitarnim akcijama, za koje je često vrlo teško utvrditi tko je inicijator same akcije i tko raspolaže prikupljenim sredstvima. Osim toga, u medijima se pojedini incidenti povezuju s invaliditetom neke osobe iako je u konkretnom slučaju činjenica invalidnosti u potpunosti nebitna. Posebno je ukazano na važnost omogućavanja praćenja pojedinih emisija gluhim osobama, što je za sada omogućeno samo na javnoj televiziji, dok druge televizije nisu učinile nikakav pomak u tom pravcu.
Budući da Vijeće nadzire programske sadržaje ne samo televizijskih i radijskih nakladnika, već i elektroničkih publikacija, članovi Odbora su se posebno osvrnuli na pojedine sadržaje na internetu koji propagiraju nasilje i govor mržnje. Iako je Internet, kako je u raspravi ocijenjeno, područje slobode izražavanja, sadržajima pojedinih „sitova“ se direktno krše ljudska prava, te je stoga iznimno važno poduzeti sve raspoložive mjere kako bi se ograničilo njihovo širenje. Također se nedovoljna pažnja posvećuje suzbijanju govora mržnja i u svim ostalim elektroničkim medijima, osobito kada je riječ o poštivanju dostojanstva svakog čovjeka, kao i njegove nacionalne ili rasne pripadnosti. Istaknuta je važnost većeg uključivanja svih nadležnih institucija, ali i svih građana ove zemlje, kako bi se spriječile takve pojave. Elektronički mediji u tome imaju izniman značaj i odgovornost obzirom da izravno utječu na formiranje javnog mnijenja pa time i na širenje govora mržnje.
Članovi Odbora su posebno razmatrali na koji način se provode odredbe čl. 56. i 57. Zakona o elektroničkim medijima, a koje se odnose na raspodjelu sredstava Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija. Fond je dužan 3% sredstava od pretplate koja se plaća HRT-u iskoristiti za poticanje programskih sadržaja elektroničkih medija na lokalnoj i regionalnoj razini važnih za ostvarivanje prava građana na javno informiranje, za ostvarivanje prava nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj i za poticanje razvoja svijesti o ravnopravnosti spolova. S tim u vezi, u raspravi je posebno naglašena važnost daljnjeg poticanja radijskih i televizijskih nakladnika da se na natječaj Vijeća javljaju s emisijama namijenjenim nacionalnim manjinama, ali je ukazano i na obvezu Vijeća da prati jesu li dodijeljena sredstva iskorištena za proizvodnju kvalitetnih programskih sadržaja za manjine ili su se koristila i za druge sadržaje. Isto tako zbog premalo podataka danih u izvješću (navedena su samo imena nakladnika i nazivi programskih sadržaja) nije razvidno koje su sve manjine odnosno manjinski jezici podržavani sredstvima fonda niti kakva je dostupnost takvih emisija pripadnicima manjina obzirom na njihov teritorijalni razmještaj u Republici Hrvatskoj. Poticanje programskih sadržaja namijenjenih nacionalnim manjinama članovi Odbora smatraju tim više važnim što je u Izvješću o provođenju Ustavnog zakona o prvima nacionalnih manjina za 2007. godinu konstatirano da ne postoji dovoljna prisutnost informacija na jeziku i pismu nacionalnih manjina u medijima te odgovarajućih programa na jezicima nacionalnih manjina na javnoj televiziji.
Predstavnici Vijeća za elektroničke medije pozvani su da odlučnije koriste svoje ovlasti ukoliko utvrde da je došlo do kršenja odredbi Zakona o elektroničkim medijima. Naveden je primjer da iako je pokrenuto više prekršajnih postupaka, niti jedan još nije okončan, te da se davanjem samih opomena stanje neće popraviti. S tim u vezi je posebno naglašeno da Vijeće ne smije dopustiti da nakladnici arbitrarno provode donesene pravne akte (zakone, pravilnike,…), osobito kad su u pitanju djeca i mladi.
Nakon provedene rasprave Odbor je odlučio predložiti Hrvatskom saboru da prihvati
Izvješće o radu Vijeća za elektroničke medije u razdoblju od 01. studenoga 2006. do 31. prosinca 2007. godine
Za svog izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio dr. Furia Radina, predsjednika Odbora.
PREDSJEDNIK ODBORA
dr. sc. Furio Radin