Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je, na svojoj 52.. sjednici održanoj 23. siječnja 2007. godine, Prijedlog zakona o zaštiti potrošača, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 21. prosinca 2006. godine.Odbor je ovaj zakon razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.
Članovi Odbora bili su upoznati s mišljenjem Pravobraniteljice za djecu te Društva za zaštitu potrošača Hrvatske o ovom prijedlogu zakona.
U raspravi su članovi Odbora ukazali na važnost donošenja ovoga zakona kojim se štite ne samo temeljna ljudska prava potrošača, nego i gospodarski interesi Republike Hrvatske.
Iako podržavaju namjeru predlagatelja da ovako predložen zakon treba biti temeljem edukacije potrošača o njihovim pravima, mišljenja su da, ukoliko se želi postići taj cilj, ovaj prijedlog zakona treba nomotehnički urediti i učiniti ga razumljivijim i jasnijim. Posebno su ukazali na potrebu definiranja niza pojmova iz teksta prijedloga zakona koji su potpuno nepoznati, a koji nisu definirani u čl. 3. Prijedloga zakona. Članovi Odbora naglašavaju da se usklađivanje prijedloga zakona s direktivama Europske komisije može provesti na način koji će omogućiti prenošenje smisla tih odredbi, te da se mora izbjeći njihovo doslovno prevođenje i implementiranje u zakonske prijedloge koje takve prijedloge čine vrlo teškim za razumijevanje, a onda i gotovo nemogućim za njihovo provođenje i zaživljavanje zakona u praksi.
Od predlagatelja je zatraženo da se razmotri mogućnost da sadržaj obavijesti o proizvodu bude striktnije propisan čime će se osigurati njegova lakša čitljivost. Mišljenje je da se time ne krši sloboda kretanja roba, odnosno da se proizvođači time ne prisiljavaju da se prilagode pojedinom tržištu, već da proizvođač mora voditi računa o pravima potrošača da tu obavijest može pročitati bez upotrebe tehničkih pomagala. Stoga je potrebno definirati kriterije temeljem kojih će inspektori, odnosno nadležna tijela, moći donijeti ocjenu da su obavijesti o proizvodu napisane jasno, vidljivo i čitko.
Predloženo je da se u ovom zakonu precizira rok u kojem je trgovac dužan odgovoriti na reklamaciju potrošača, kao i da se preciznije uredi akcijska prodaja, rasprodaja i sniženje cijena, s ciljem da se potrošačima koji su robu kupili na akcijskim prodajama, rasprodajama i sniženjima olakša reklamacijski postupak i zaštita njihovih prava definiranih Zakonom o obveznim odnosima.
Upozoreno je i na nedorečenost odredbe članka 23. (st. 1.) prema kojoj djelatnost javne usluge nije u svrhu stjecanja dobiti.
Članovi Odbora su posebno ukazali na važnost taksativnog i što preciznije određivanja sankcija za trgovce koji ne poštuju odredbe ovoga zakona. Naglasili su da se samo striktnom primjenom zakonskih odredbi i znatnom većim novčanim kaznama može osigurati zaštita prava potrošača.
U raspravi je također istaknuto da je potrebno podržati prijedloge Pravobraniteljice za djecu koja ukazuje na važnost zaštite djece od agresivnog oglašavanja. Istaknuto je da su, na žalost, djeca postala prva ciljna skupina oglašivača obzirom da su ne samo kupci jer troše svoj džeparac, nego utječu i na potrošnju roditelja i što je najznačajnije, činjenica je da se u djetinjstvu stvaraju potrošačke navike, što se kasnije u velikoj mjeri odražava na njihovu buduću potrošnju. Stoga je potrebno doraditi postupke iz čl. 114. Prijedloga zakona kojim se definiraju postupci koji predstavljaju agresivnu poslovnu praksu na način da se kao agresivna poslovna praksa označi i oglašavanje koje prouzrokuje ili bi moglo prouzročiti tjelesnu, duševnu li drugu štetu u djece, koje djeci upućuje poruke i dijelove poruka kojima se iskorištava ili zlorabi, ili bi se mogla zlorabiti, njihova lakovjernost ili pomanjkanje iskustva. Također se nepoštenim treba smatrati i oglašavanje pravne osobe odnosno tvrtke kojim se djecu izravno navodi na to da kupe oglašavani proizvod ili kod pojedinog trgovca/skupine trgovaca ili da nagovore svoje roditelje ili druge punoljetne osobe da im kupe oglašavani proizvod. Članovi Odbora su mišljenja da je posebno važno istaknuti kao nepošten oblik agresivne poslovne prakse oglašavanje na mjestima u kojima pretežito borave djeca, kao što su škole, vrtići, dječji domovi. Ukazali su i na potrebu zaštite djece od pornografskih sadržaja koji se često oglašavaju uz sadržaje namijenjene djeci. Istaknuli su da je ovaj problem potrebno šire sagledati i iznaći najbolja rješenja, ne samo kroz ovaj prijedlog zakona, kako bi se djeca zaštitila od poruka neprimjerenog sadržaja. S tim u vezi iznijeto je i mišljenje da bi trebalo razmotriti potrebu uvođenja etičkog povjerenstva koje bi razmatralo reklamne poruke prije njihovog emitiranja, po uzoru na neke velike/svjetske TV kompanije.
Kada je riječ o Vijeću za zaštitu potrošača, izraženo je mišljenje da je potrebno razmotriti prijedlog da to Vijeće bude savjetodavno tijelo Vlade Republike Hrvatske, a ne ministra nadležnog za zaštitu potrošača, a iznesen je i prijedlog da bi Vijeće u svome nazivu trebalo imati odrednicu „nacionalno“, odnosno da bi ga trebalo tako definirati da se osigura njegov značajniji utjecaj na kreiranje nacionalne politike zaštite potrošača, ostvarivanje partnerstva i suradnje sa svim nositeljima zaštite potrošača, i njegova veća prisutnost u javnosti kroz informiranje o radu Vijeća. Predloženo je, također, da predlagatelj još jednom razmotri oportunost prijedloga da spomenutom Vijeću predsjeda ministar nadležan za poslove zaštite potrošača ili osoba koju on ovlasti.
Nakon provedene rasprave Odbor je jednoglasno odlučio predložiti Hrvatskome da donese sljedeći
Z A K LJ U Č A K
1. Prihvaća se Prijedlog zakona o zaštiti potrošača.
2. Stajališta, prijedlozi i mišljenja iznijeti u raspravi o prijedlogu zakona upućuju se predlagatelju radi pripreme konačnog prijedloga zakona.
Za svog izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio dr. sc. Furia Radina, predsjednika Odbora.
PREDSJEDNIK ODBORA
dr. sc. Furio Radin