Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora na 29. sjednici, održanoj 8. veljače 2023. godine, raspravljao je o Izvješću o provođenju Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina i o utrošku sredstava osiguranih u Državnom proračunu Republike Hrvatske za 2021. godinu za potrebe nacionalnih manjina, koje je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 3. lipnja 2022. godine.
Sukladno članku 79. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor je Izvješća o provođenju Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina i o utrošku sredstava osiguranih u Državnom proračunu Republike Hrvatske za 2021. godinu za potrebe nacionalnih manjina razmatrao u svojstvu matičnog radnog tijela.
Uvodno je ravnatelj Ureda Vlade za ljudska prava i prava nacionalnih manjina istaknuo kako su poduzete brojne aktivnosti te je izdvojeno znatno više sredstava u državnom proračunu za financiranje potreba nacionalnih manjina. Sufinancirani su brojni programi kulturne autonomije, sufinancirano je obrazovanje po modelima A, B i C. Vezano uz nacionalni plan uključivanja Roma od 2021.-2027. postignut je napredak u obrazovanju, zdravstvenoj zaštiti i uključenju Roma. Najmanji napredak postignut je u području uporabe jezika i pisma nacionalnih manjina, te u prisutnosti u sredstvima javnog priopćavanja. Donesen je Protokol o postupanju u slučaju zločina iz mržnje te Plan za suzbijanje diskriminacije.
Predstojnik Savjeta za nacionalne manjine rekao je da realizacija prava na uporabu jezika i pisma nacionalnih manjina nije zadovoljavajuća i to ne samo srpskog jezika i pisma već i prava na uporabu češkog jezika i pisma u općini Dežanovac. U pogledu kulturne autonomije stanje je zadovoljavajuće čemu su doprinijele udruge nacionalnih manjina koje su pokazale sposobnost da udovolje strogim zahtjevima u natječajima za financiranje. Najveći problem je pristup javnim medijima, što nije samo ocjena zastupnika već je to vidljivo i iz Izvješća Hrvatske radio televizije, prema kojem je zastupljenost programa nacionalnih manjina samo 1,54 %. Značajna sredstva usmjerena su na programe za razvoj tolerancije. Istaknuo je i standarde EU vezano uz stečena prava nacionalnih manjina, posebice što su u pojedinim mjestima nakon posljednjeg popisa stanovništva neke nacionalne manjine izgubile prava koja su do tada imale.
U raspravi je istaknuto da je Izvješće za 2021. godinu jako dobro napravljeno i prikazuje realne podatke u području ostvarivanja prava nacionalnih manjina. Vidljive su razlike između odnosa države prema pravima nacionalnih manjina koje je zadovoljavajuće i odnosa pojedinih jedinica lokalne samouprave koje ne poštuju prava nacionalnih manjina propisana Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina. Unatoč jasnim stavovima Vlade Republike Hrvatske i resornog ministarstva, pravo na ravnopravnu uporabu jezika i pisma ne ostvaruje se u općini Orehovica gdje je romska nacionalna manjina nakon popisa 2021. godine stekla pravo na uporabu jezika i pisma. Pri tome se načelnica općine Orehovica poziva na praksu temeljem koje unatoč stečenim zakonskim uvjetima srpska nacionalna manjina godinama nije ostvarila pravo na dvojezičnost i ravnopravnu uporabu srpskog jezika i pisma. U općini Dežanovac prilikom izmjene Statuta ispuštena je odredba o ravnopravnoj uporabi češkog jezika i pisma. Državna tijela ukazala su na potrebu zadržavanja stečenih prava autohtonih nacionalnih manjina na pojedinim područjima, što je u skladu s međunarodnim propisima o uporabi manjinskih jezika i zaštiti nacionalnih manjina. Izražena je zabrinutost zbog smanjenja udjela nacionalnih manjina u odnosu na većinsko stanovništvo nakon popisa stanovništva 2021. godine, tako da u nekim mjestima gdje su do sada imali pravo na ravnopravnu uporabu jezika i pisma pripadnici nacionalnih manjina u budućnosti to pravo neće imati. Naglašena je potreba za očuvanjem postignutih razina prava na uporabu jezika i pisma nacionalnih manjina, a u slučajevima kad pojedine jedinice lokalne samouprave ne poštuju zakone koji se odnose na prava srpske, romske i češke nacionalne manjine država treba naći učinkovit i brz način kojim će osigurati da se zakoni koje je donio Hrvatski sabor primjenjuju.
Ukazano je i na velik porast kaznenih djela govora mržnje u odnosu na 2020. godinu, posebice u javnom prostoru. Navedeno ne iznenađuje s obzirom na društvene prilike, stoga se više pažnje mora posvetiti edukaciji, osobito mladih. Problem predstavlja razgraničenje između prekršaja i kaznenih djela govora mržnje, a u prekršajnom zakonodavstvu nije jasno razgraničeno što je dopušteno a što nije. Problem je i u različitoj sudskoj praksi prekršajnih sudova tako da policija više nije sigurna što radi kod pozdrava „ Za dom spremni“, a za što do sada nije nađeno odgovarajuće rješenje. Kako bi se našlo odgovarajuće rješenje uz edukaciju policije, državnih odvjetnika i sudaca potrebno je intervenirati u Prekršajni zakon i Zakon o javnom redu i miru. U odnosu na rasizam i antisemitizam Hrvatska ove godine predsjeda Međunarodnim savezom za sjećanja na holokaust te bi u zakonodavstvo trebalo jasno unijeti odredbe kojima se zabranjuje iskrivljavanje činjenica o Holokaustu i definirati antisemitizam.
Ukazano je na probleme segregacije djece romske nacionalne manjine u pojedinim općinama. Od 2010. godine kad je na to ukazao Europski sud za ljudska prava u presudi Oršuš i drugi protiv RH, broj razreda u kojima su isključivo djeca romske nacionalne manjine dodatno se povećao te sada 20 % romske djece ide u takve razrede. Jedan od razloga zbog kojih su romska djeca u posebnim razredima odjeljenjima je nepoznavanje jezika. Velik napredak postiže se kada romska djeca pohađaju predškolski odgoj i cjelodnevni boravak. Istaknuto je da bi predškolski odgoj romske djece morao trajati dvije godine, odnosno od 5. do 7. godine djece, a prije toga igraonice za romsku djecu do 4. godine. Naime, romska djeca pokazuju daleko bolje rezultate kad su uključeni u predškolsko obrazovanje i cjelodnevni program jer stječu socijalne vještine. Osim toga, na taj način smanjio bi se broj ponavljanja razreda ili napuštanja škola romske djece, što također predstavlja veliki problem. Pojavni oblici segregacije Roma pojavljuju se u bolnicama pa čak i visokopozicionirane osobe znaju izjavljivati „Romi su prljavi“, bilo je pojedinačnih slučajeva zabrane ulaska Romima u kafiće. Sve navedeno dovodi do revolta unutar romske zajednice i tenzija. Zabrinjavajuće je što od 2016. godine imamo tendenciju rasta stereotipa prema romskoj nacionalnoj manjini i mora se više napora uložiti u razvoj tolerancije između većinskog stanovništva i pripadnika romske nacionalne manjine. S jedne strane, tvrdi se kako Romi ne žele raditi, a s druge strane nitko ih ne želi zapošljavati umjesto da se omogući lakše zapošljavanje Roma u državnim tijelima, jedinicama lokalne samouprave, ali i u privatnom sektoru kako bi se razbile predrasude. Isto postoji više mjesta u Međimurskoj županiji u kojima su prisutne tenzije, segregacija i neprimjeren govor prema pripadnicima romske nacionalne manjine, postoje i općine poput Murskog Središća gdje se potiče tolerancija i suživot te ulažu značajna sredstva u školstvo te nema segregacije a djeci je osiguran i topli obrok, te bi se trebalo izbjegavati prikazivati cijelu Međimursku županiju kao područje u kojem se ne poštuju prava romske nacionalne manjine, već treba istaknuti i pozitivne primjere.
Nakon provedene rasprave, Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina većinom je glasova (6 glasova „ZA“ i 2 glasa „SUZDRŽAN“) odlučilo predložiti Hrvatskom saboru donošenje slijedećeg
z a k lj u č k a:
PRIHVAĆA SE IZVJEŠĆE O PROVOĐENJU USTAVNOG ZAKONA O PRAVIMA NACIONALNIH MANJINA I O UTROŠKU SREDSTAVA OSIGURANIH U DRŽAVNOM PRORAČUNU REPUBLIKE HRVATSKE ZA 2021. GODINU ZA POTREBE NACIONALNIH MANJINA.
Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora, Odbor je odredio prof. dr. sc. Milorada Pupovca, predsjednika Odbora, a u slučaju njegove spriječenosti dr. sc. Zlatka Hasanbegovića, potpredsjednika Odbora.
PREDSJEDNIK
Prof. dr. sc. Milorad Pupovac